Zahvaljujem.
U prepodnevnom delu sednice predsednik poslaničke grupe SNS je imao nadahnuto izlaganje, u jutarnjim satima je bio i duhovit, ali uprkos vrlo efektnoj retorici u nekim bitnim elementima ja ne delim njegove ocene političkog događaja od 15. marta, odnosno od onoga što se dogodilo u subotu. Objasniću to odmah i nešto kasnije ću objasniti jedan detalj gde se ne slažem sa ocenama koje je dala u prepodnevnoj raspravi potpredsednica Paunović.
Dakle, 15. marta, odnosno u subotu po meni imamo dve ključne političke poruke. Jedna je da su i studenti protiv vaninstitucionalne promene vlasti, da su daleko najveći broj građana koji je bio na skupu i koji se razišao na njihov poziv da je skup završen protiv vaninstitucionalne promene vlasti, vladajuća grupacija je protiv vaninstitucionalne promene vlasti, MI- Glas iz naroda je protiv vaninstitucionalne promene vlasti i pojedini poslanici. Dakle, dobili smo jedinstvo protiv ovih koji su hteli da zapale Skupštinu, koji hoće da sruše državne institucije, protiv svih proglasa, „Kreni – promeni“ i ostalih koji žele da bude tuče, svađe i nelegalnih postupaka kojima bi se neko dočepao vlasti.
Dakle, dobili smo jedan nukleus zajedništva koji prethodno nije postojao. To je jedna poruka.
Druga poruka koja je izuzetno važna zbog atmosfere i broja, za koji niko ne spori da je izuzetno veliki. To je poruka vama u vladajućoj grupaciji da ovako kako ste do sada vladali nije dobro za jedan značajan broj ljudi, veoma značajan broj ljudi nije dobro i šalje vam se poruka upravo u oblasti kriminala i korupcije i upravo u oblasti kadrovskih rešenja. Predsednik Vučić kaže da pola Vlade treba da se menja.
Dakle, sa 12 godina vladanja naravno da je to odgovornost vladajuće grupacije. Da li su prethodni bili korumpirani, da li su razrađivali mehanizme kriminala i korupcije? Pa, nesporno. Apsolutno nesporno, ali posle 12 godina to je vaša odgovornost i vi morate, ne morate, ali bi bilo na veliku korist građana da od danas pa u buduće bitno drugačije sami vodite te poslove. To pred nas sve postavlja jedan zahtev da razmišljamo naročito u oblastima transparentnosti svih oblika trošenja državnih para.
Ovde u parlamentu treba da razmislimo, ako bude prilike, ako se ne bude išlo na vanredne izbore, to je opet samo pitanje vladajuće grupacije da li hoće Vladu ili vanredne izbore, to je vaše, ali šta treba promeniti da ne dolazimo u situaciju da su nam ugovori o stranim ulaganjima zacrnjeni, da imamo problema oko finansijskih podataka kako se to finansira, itd. To moramo da menjamo i moramo da menjamo u kontrolnim organima ono što inače DRI radi, da prati. Ne kad se nešto dogodi, pa unazad, nego dok se događa kroz sve organe.
Imamo, dakle, dve vrlo važne stvari koje su se dogodile koje su pozitivne, ali imamo zaista pokušaj rušenja države Srbije. To nije većinski studentski deo. Dakle, da li i tu ima ubačenih elemenata koji žele? To je nesumnjivo, ali to nije većinski.
Ono što mene brine kada čujem te mlade ljude na televizijama koji kažu – mi smo apsolutno protiv nasilja, to je što oni ne razumeju, čini mi se da najiskrenije ne razumeju da je blokada fakulteta nasilje. Izgleda da tamo profesori i dekani koji to treba da ako im već nije jasno objasne rade suprotno. Za gospodina rektora sam siguran da doliva ulje na vatru ne bi li bilo sve gore i gore. To sam siguran, prema njegovim javnim nastupima. Zašto oni to ne razumeju, to je meni neshvatljivo, i tu se sad sa koleginicom Paunović ne slažem. Ona je rekla – zadatak rektora i dekana je da vode računa i o ovim studentima koji žele da studiraju. Ne, zadatak rektora i dekana je da samo vode računa o onima koji žele da studiraju jer je to ljudsko pravo zagarantovano Ustavom i bezuslovno se mora obezbediti svakom studentu koji hoće da studira da može da studira.
Pod b) može da se razmatra da li neki fakulteta želi da prihvati neke plenume sa nekim savetima, ali ne u blokadi fakulteta, nego kad nema blokade fakulteta studenti ne žele da se organizuju na zakonom predviđen način, nego imaju neku želju da svoje interese i na neki drugi način rade, ali bez blokade nastave.
U ozbiljnom smo problemu kada smo došli do toga da veliki broj nastavnika u srednjim i osnovnim školama, ne mislim da je većina, ali zabrinjavajuće veliki broj nastavnika takođe primenjuje nasilje u još gorem obliku prema deci koja žele da se obrazuju i prema roditeljima koji žele da im se deca obrazuju a ne mogu.
Studenti, nastavnici i svi drugi, nije teško razumeti kad primenjujete nasilje, vi ćete rađati tenzije i potencijalna nasilja dalja onih koji neće to vaše nasilje više da trpe.
Dakle, imali smo danas taj najflagrantniji oblik, sad bukvalno neko ušao i studenta bukvalno fizički oštetio, ugrozio, ne znam sad tačne podatke. Ali, nije samo to. Tu ima jedna potpuna neprihvatljivost ismevanja studenata koji hoće da uče. To je jedna vrsta ostrakizma, jedna vrsta vršenja, naročito na društvenim mrežama, neviđenog pritiska na svakoga ko želi da normalno obavlja svoje studentske ili učeničke ili druge funkcije. Tih studenata ima desetine hiljada. Neki put sam slušao neku studentkinju koja kaže – pa, dobro, stvarno ima tih koji bi hteli da studiraju, ali evo, oni mogu da dođu na plenum, pa da razgovaramo.
Mlada damo, vi ste nekome oteli Ustavom garantovano pravo i kao znak, šta, imperatorske milosti mu dajete mogućnost da dođe, pa i da razgovara sa vama. Pa, na šta to liči? A kad vi imate svoje zahteve, o njima ne može da se diskutuje, nego kaže – nije mi jasno zašto smatraš da ovo nije ispunjeno, ti kažeš – neću da pričam s tobom. A kad nekome otmeš Ustavom garantovano pravo, onda misliš da to nije nasilje, misliš, pa dobro, evo mu utešno neka dođe da razgovaramo.
Dakle, poraženi su svi oni, ne samo ovi koji su ovde rušili i palili Skupštinu sa željom da unište Skupštinu kao instituciju, nego i svi oni koji nisu ali zagovaraju prelazne vlade, ustavotvorne skupštine i slično.
Samo da objasnim stav Mi – glas iz naroda zašto smo mi protiv prelazne vlade. Znam da je to vama jasno, nego zbog građana. Zahtev za prelaznom vladom znači da neko treba da se odrekne suvereniteta koji su građani na njega preneli, treba da se napravi takav pritisak na vladajuću grupaciju koja treba da popusti i da kaže – dobio sam suverenitet od građana, ali je ovaj pritisak toliko veliki da se ja odričem suvereniteta koji su mi građani dali.
Zato smo mi iz Mi-Glas iz naroda protiv prelazne vlade, jer smo protiv odricanja od suvereniteta, a jesmo za to da Vlada padne. Mi imamo drugačiju politiku iz drugih razloga, da sada ne idem u detalje, evo recimo gospodin Šutanovac, kao kandidat za našeg ambasadora u Vašington, kao ilustracija, ali nismo za to da se iko odriče suvereniteta i ne treba da se odriče suvereniteta.
Jedna digresija, pošto je bilo govora i o tome u našoj političkoj praksi od devedesetih godine na ovamo, jedini izuzetak kada je postojala prelazna vlada je bilo 2000. godine, ali po suštini to nije, između 5. oktobra i izbora u decembru mesecu te godine, bilo odricanje od suvereniteta zato što su, uz predsedničke izbore gde je, uzgred budi rečeno, Koštunica dobio 600 hiljada glasova više od Slobodana Miloševića, a ako gledamo bez Crne Gore dobio je više od 700 hiljada glasova više u Srbiji, više od 700 hiljada glasova. Zamislite da neko pobedi Vučića sa 700 hiljada glasov i sada postavljamo pitanje suvereniteta. Dakle, prosto, ubedljivo je bilo i na svim lokalnim izborima smo apsolutno pobedili. Mi smo tada, primera radi, u Beogradu od 110 odbornika, mislim da smo imali 103 i u prvom krugu mislim da smo imali oko 100. Bio je većinski sistem, ali u Beogradu skoro na svim izborima smo dobili preko 50%. Recimo, moja izborna jedinica je bio Blok 45, dobio sam preko 70%, ne zato što sam Branko Pavlović, nego je bila takva atmosfera, radio sam kampanju od vrata do vrata pa je to pomoglo. Nezavisno od toga, na svim tim rezultatima se videlo šta građani žele, nije sporno, pa se napravio taj jedan prelazni period koji suštinski nije ugrožavao legitimitet koji se zasniva na volji građana. Oko ovih papira koji su paljeni, svi smo imali zapisnike, koji su potpisali birački odbori, koji su svi do jednog bili u stalnom sazivu sastavljeni od SPS, radikala i JUL-a, njihovom odlukom. Prema tome to nije sporno, taj deo uopšte nije sporan.
Jedna stvar koju sam hteo kad sam već na tim godinama, a oko ovog pitanja zvučnog topa i tog naglog bežanja ljudi. Kada razgovaram sa ljudima, oni kažu – pa, Branko, nemoguće je da se tako ljudi razbeže. Sada ću da vam kažem iz prve ruke, 24. septembar 2000. godine, čekamo u noći objavljivanje rezultata glasanja na Terazijama, vrlo je mali broj nas iz DOS-a, možda nas je bilo 2.000, 2.500, i ovi iz DB, inspektori u civilu i vojna bezbednost. U jednom trenutku na Terazijama, kontejner, neko ga je gurnuo, je udario u stub i taj udarac dovede do identične bežanije 1.500 ljudi sa Terazija, na ćoškove. Ništa nije bilo, kontejner lupio, ali su ljudi u povećanoj tenziji i beznačajan događaj. Boga mi, trebao im je jedno skoro minut da se vrate, u stanju u kome su…. Posle su to sve heroji, ali tada im je trebao skoro minut da se vrate.
Dakle, sigurno je nekog uzroka bilo, nešto je bilo, ali da mora da bude nešto dramatično da bi ljudi tako reagovali, to je netačno, ali ja vam iz prve ruke govorim. Slušao sam neke, pa oni su psiholozi, oni sada ulaze u teorije, ma ne, što kaže onaj, ja odo. Dakle, tačno sam bio tada tu i video sam i smejao sam se ko lud, kako mi sada čekamo rezultate izbora, ali jedan udarac kontejnera je naterao u bežaniju 1.500 ljudi. Isto. Zašto beže ka ćoškovima? Podsvesno. Ako misli da je opasno, čovek neće da bude gde može opasnost da mu dođe sa svih strana i on podsvesno ide ka zidu, ide ka nečemu što mu se čini da je bezbedno. Identično postupanje je bilo 24. septembra 2000. godine na Terazijama, mislim, negde oko 11.00 sati uveče. Potpuno isto.
Šta je bilo tačno? Šta su bili tačni povodi? To će se videti, ali da znaju građani da ta priča – nemoguće je da toliki broj ljudi tako se ponaša, a da ništa u ovom smislu ozbiljnijeg nije bilo moguće. Dokazano iskustveno, provereno, moguće je.
Šta nam valja činiti? Ozbiljno mora da se krene u vraćanje nastave. To je apsolutno prioritet svih prioriteta. Ja sam bio nezadovoljan što se ne primenjuju Ustav i zakon inače, ali sada više to ne može da se ne primenjuje, a naročito kada su u pitanju osnovne i srednje škole, a sa studentima, poziv za njih, oni ovo ne gledaju, ali možda će im neko preneti – krenite da preispitujete svoje stavove. Imaš ti pravo da smatraš da nešto nije ispunjeno, koliko god hoćeš, bio u pravu ili ne bio, ali nemaš pravo da blokiraš fakultet. Apsolutno nemaš. Nanosiš Srbiji neverovatnu štetu. Prvo, postupaš protivustavno, pa onda nanosiš Srbiji neverovatnu štetu. U kojim okolnostima? Pogledajte, o tome sam isto ranije govorio, povećanje eskalacije napada na srpski narod, Republiku Srpsku i Srbiju. Zašto i Srbiju? Zato što je potpuna destabilizacija regiona na delu, potpuni pokušaj da se ponovo region uvuče u haos preko onoga što se formalno radi Dodiku, Viškoviću i predsedniku Skupštine Republike Srpske. Suštinski je to mnogo dublja stvar, mnogo dublja igra, to su globalističke strukture koje žele da dokažu i u Rumuniji, i u Mađarskoj, i u Republici Srpskoj, i na Kosovu, i ovde, i u Siriji, i protiv Hutija itd, žele da pokažu da sve to mora da vri, da sve to mora da ide u haos.
Studenti, u tim okolnostima napada na srpski narod, Republiku Srpsku i Republiku Srbiju smatrati da imati jedan minut vremena da još budete u blokadi zato što smatrate da vam neki zahtevi nisu ispunjeni... Lično mislim da kod drugog zahteva moramo da zahtevamo i od policije i od tužilaštva da preciznije se izjasne, detaljnije i preciznije o svakom od tih elemenata koji još uvek nisu dobili u javnosti dovoljno razjašnjenje. Moguće da su u postupcima dobili, ali moraju svi da se nauče da u ovako povišenim tenzijama ne može da se komunicira sa javnošću na uobičajeni način. Mora mnogo više da se bude otvoren i za novinarska pitanja i za objašnjenje itd, bez obzira što studenti ne žele razgovor. Sam idi u objašnjenja, pa ćeš dokazati da si postupio ili će se ostaviti da nisu postupio. To nam je prvi zadatak.
Drugi zadatak nam je da, ako bude vremena u daljem radu ove Skupštine, bitno popravimo da nema više ne transparentnosti kada država troši pare, osim tamo gde je nacionalna bezbednost. To je okej. Da tu značajno doprinesemo kako stvari treba da izgledaju, a sve drugo je odgovornost, pre svega, na vladajućoj grupaciji u onom smislu u kom sam govorio, vaše borbe protiv korupcije i kriminala za ubuduće. Vi ste tu u pravu – korupcija i kriminal tamo gde je bilo za u prošlost je stvar državnih organa, ali vaši kadrovi i postupanje za budućnost je i te kako stvar i vaše vladajuće grupacije.
Na kraju jedna pohvala za naš državni vrh u pogledu reakcije za nesreću koja se dogodila u Makedoniji. To je bilo pravovremeno. To je bilo po dubini, po sadržini, po načinu pomoći maksimum što je Srbija trebala da uradi i veoma mi je drago da smo na taj način postupili u slučaju te teške tragedija koja se dogodila. Rekao sam u Makedoniji, ali to sad ne sme da se kaže, u Severnoj Makedoniji. Hvala vam.