Zahvaljujem.
Poslanička grupa Mi – Glas iz naroda neće podržati Vladu i glasaćemo protiv.
Više puta u javnosti smo rekli da postoje konceptualne razlike u shvatanjima različitih politika i ovo je prilika da sada otvorimo tu diskusiju i ukažemo u čemu se sastoje te konceptualne razlike.
Mandatar je na kraju, s punim pravom, rekao da sve mora da bude podređeno otadžbini Srbiji, i mi to apsolutno podržavamo, ali je sporno da li je rukovođenje MMF-a zapravo našom Narodnom bankom Srbije u korist Srbije? Da li je u korist Srbije to što imamo 90% bankarskog sektora u vlasništvu stranih banaka? Da li je u korist Srbije to što prodajemo Generalštab, da bi stranci tu zidali hotel? Da li je odbrana Srbije kad smo prodali PKB strancima? Da li je odbrana Srbije kad smo prodali Komercijalnu banku strancima? Da, mi nismo u NATO paktu, ali imamo najveći nivo saradnje koji neka država može imati sa NATO paktom ako nije član NATO pakta. Jel to u interesu Srbije i u interesu odbrane otadžbine?
Da, mi nismo uveli sankcije Ruskoj Federaciji, ali smo spustili našu ekonomsku saradnju, prepolovili je, sa Ruskom Federacijom, kao da jesmo uveli sankcije Ruskoj Federaciji. Jel to u interesu Srbije? Ili, recimo, sasvim na pojavnoj ravni, da li je gospodin Šutanovac, kao predlog za ambasadora u Vašingtonu, odbrana Srbije? Jel to ono što građani očekuju, kada se kaže – odbrana Srbije?
Ovaj ekspoze ima mnogo umereniji odnos prema Evropskoj uniji i to pozdravljam, međutim, nažalost, ekstremisti koji danas vode Evropsku uniju pretiču dobre namere koje je mandatar izneo u svom ekspozeu. Oni su nosioci i daljeg ludila nanošenja strateškog poraza Ruskoj Federaciji. Upravo Brisel, upravo predsednik Francuske Makron, upravo gospodin Merc i izvan Evropske unije naravno gospodin Starmer, premijer Velike Britanije.
Upravo Brisel, upravo predsednik Francuske Makron, upravo gospodin Merc, i izvan EU, gospodin Starmer, premijer Velike Britanije, to od Srbije zahteva veoma rezolutni stav, jer neće biti mesta za jednu ravnopravnu, uvaženu Srbiju, sa ovakvim tendencijama u EU. Nismo mi krivi za to što je gospođa Kalas na čelu za međunarodne odnose, čija rusofobija je dostigla neonacističke ideologije, ta EU o kojoj mi danas govorimo je dovela sebe do neonacističkih stavova, samo što su Jevreje zamenili Rusima. Otuda je na simboličkoj ravni veliki nedostatak ove vlade što u njoj nije gospodin Vulin, ne zbog odbrana lika i dela gospodina Vulina, nego zato što su nam osiono rekli da očekuju da neko ko je ovde veoma jasno profilisan za BRIKS, neće biti u budućoj vladi, i nema ga u ovoj vladi koja se predlaže. To je zapravo, popuštanje pred najcrnjim i najtanjim politikama u svetskim razmerama, ako ne računamo gospodina Netanjahua i Izrael. Ništa gore i crnje na međunarodnoj sceni je danas na svetu uopšte nema od lidera EU.
Vi ste imali gospodina Merca koji poziva Ukrajinu da ruši Krimski most, što je uvod u dostavljanje „taurus“ raketa, kako bi se to izvelo, što nas onda vodi do nesluđenih budućih eskalacija.
Prema tome, pozdravljam to što ste ublažili euforiju i entuzijazam prema EU koji je provejavao ranije u politici vladajuće grupacije, ali vreme vas pretiče. Ovde će se svet podeliti, na one koji su za BRIKS, kao jedini model tog međusobnog razumevanja, uvažavanja i pravde o kojoj ste govorili, i svih onih koji su protiv.
Otuda je zaista veoma važno kada govorite o vojsci, vi ponovo nemate jasan stav u pogledu vojnog roka. Vi kažete, stvorićete se uslovi koji će omogućiti da se onda uključi nova regrutacija, novi vojnici, ali to je sve maglovito. Pa, da li nedostatak vojnog roka jača otadžbinu Srbiju? Koliko godina treba da pričamo o tome. U prošloj Vladi je bila ideja o vojnom roku od 75 dana. To je apsolutno neprimereno. Mi imamo dokaz iz 1999. godine, da je vojni rok od godinu dana stvorio od mladih ljudi borce jednakog kvaliteta, borbene sposobnosti kao i pripadnici specijalne 63. padobranske brigade. Na Košarama i Paštriku se pokazalo koji vojni rok je nama potreban, godinu dana i nema razloga da se o tome debatuje. U vašem ekspozeu vi nemate uopšte jasan odgovor šta i kako u tim situacijama radimo.
Kada ste govorili o Republici Srpskoj i Dejtonskom sporazumu, apsolutno podržavamo vaše razumevanje neophodnosti miroljubivih odnosa, želje da imamo najbolju moguću saradnju i sa Bošnjacima i sa svim drugima, uključujući naravno, kada govorimo o Kosovu i Metohiji sa Albancima, ali nažalost, stvari idu suprotno. Destabilizacija Republike Srpske dolazi od vodećih snaga EU, sada kada Amerika više nije, ili očekujemo da neće biti na tim pozicijama, do juče je to bila i Amerika.
Pitanje za vašu Vladu je – šta Srbija radi ako krene hapšenje Dodika? To nismo čuli. To je neophodan odgovor, ne zato što neko želi sukobe, ne zato što ne želimo najbolje moguće odnose u osnovi, sa našom braćom Bošnjacima, u osnovi, nego zato što druga strana hoće eskalaciju i jasan odlučan stav Srbije, vi ste se zadržali kao moralna snaga, je daleko od potrebnog u ovom trenutku. Daleko od onoga što je izazov, što je realno pred nama. Vrlo ozbiljna namera eskalacije čitavog regiona i apsolutno ugrožavanje srpskog naroda da ima pravo da bira svoje predstavnike u Republici Srbiji. Tu se naravno nadovezujemo na slične takve tendencije Albanaca kojima takođe želimo najbolje moguće odnose, tačno kako ste rekli u skladu sa Ustavom i Rezolucijom 1244, ali ne možete kada druga strana potpomognuta upravo ovim zapadnim faktorima kojima Srbija teži da se priključi, žele eskalaciju i žele sukobe.
U delu u kome govorimo da se ne slažemo oko ekonomske politike, to ću ukratko reći upravo na temi EKSPO-a odnosno svih onih investicija koje zbirno zovemo EKSPO iako naravno, da kažem sam sajam čini oko sedam posto tih investicija ili nešto manje od toga. Gde je razlika? Zašto je drugačija ekonomska politika moguća i poželjna? Zato što u tom paketu imate potpuno pogrešno utvrđene investicione projekte, kao što je nacionalni stadion. Za cenu izgradnje nacionalnog stadiona Srbija je mogla da reši vodosnabdevanje trajno, kvalitetnom pijaćom vodom za 400 hiljada ljudi u Banatu, umesto toga opredelili ste se za nacionalni stadion. To je ogromna razlika. Ogromna razlika je naravno u tome što Fiskalni savet kaže da mi trošimo otprilike duplo više para nego što su tržišne cene kada investiramo iz budžeta.
Drugim rečima, dobar deo tog novca nikada nije ni trebalo da se Srbija zaduži da bi investirala jer je on zapravo koruptivni i time bismo umesto 17 milijardi došli na mnogo niži iznos nego što je potrebno da bismo postigli dobre projekte. Na primer tunel kroz Frušku goru je odličan projekat i ne treba nam 17 milijardi. Ključna razlika je u tome u tom ostatku od deset milijardi investicija. Dobar deo, pola toga može da ide iz primarne emisije, prodajom obveznica Republike Srbije što u ovom modelu koji se primenjuje nije moguće i zabranjeno je zakonom. Dakle, NBS je pod pritiskom MMF zabranjeno da koristi monetarne mehanizme koje Evropska centralna banka koristi, koje koristi FED, koje koristi Engleska banka i sve druge velike centralne banke, zabranjeno.
Da to možemo mi uopšte ne bismo morali da se zadužimo u devizama, odnosno indeksirano u devizama za više od pet milijardi evra za iste dobre projekte koji su u paketu, ne 17,8 nego ne više od pet i postigli bismo sve dobre efekte, jer tu naravno ima veoma veliki broj dobrih projekata. Treba država da investira u infrastrukturu, ali gde je ključna razlika i tu ću sada stati da bih ostavio vreme kolegi Stanojeviću kasnije tokom rasprave, razlika je u tome što mi ne razvijamo naša preduzeća. Kada već imamo potrebu da veoma mnogo investiramo kao država za razvoj infrastruktura Srbije, a imamo tu potrebu, onda se razvijaju domaća preduzeća i oni postaju nosioci svih tih poslova i na taj način nemate odlivanja nikakvog profita nigde i postižete neuporedivo bolje efekte i postižete taj razvoj tehničke inteligencije kojom onda postoji privreda koja može da je apsorbuje i može zapravo da da jedan ukupan razvoj za nadalje.
Dakle, samo ukratko sam rekao o ključnim konceptualnim razlikama zbog čega mi nećemo podržati ovu Vladu. Hvala vam.
Zahvaljujem.
U prepodnevnom delu sednice predsednik poslaničke grupe SNS je imao nadahnuto izlaganje, u jutarnjim satima je bio i duhovit, ali uprkos vrlo efektnoj retorici u nekim bitnim elementima ja ne delim njegove ocene političkog događaja od 15. marta, odnosno od onoga što se dogodilo u subotu. Objasniću to odmah i nešto kasnije ću objasniti jedan detalj gde se ne slažem sa ocenama koje je dala u prepodnevnoj raspravi potpredsednica Paunović.
Dakle, 15. marta, odnosno u subotu po meni imamo dve ključne političke poruke. Jedna je da su i studenti protiv vaninstitucionalne promene vlasti, da su daleko najveći broj građana koji je bio na skupu i koji se razišao na njihov poziv da je skup završen protiv vaninstitucionalne promene vlasti, vladajuća grupacija je protiv vaninstitucionalne promene vlasti, MI- Glas iz naroda je protiv vaninstitucionalne promene vlasti i pojedini poslanici. Dakle, dobili smo jedinstvo protiv ovih koji su hteli da zapale Skupštinu, koji hoće da sruše državne institucije, protiv svih proglasa, „Kreni – promeni“ i ostalih koji žele da bude tuče, svađe i nelegalnih postupaka kojima bi se neko dočepao vlasti.
Dakle, dobili smo jedan nukleus zajedništva koji prethodno nije postojao. To je jedna poruka.
Druga poruka koja je izuzetno važna zbog atmosfere i broja, za koji niko ne spori da je izuzetno veliki. To je poruka vama u vladajućoj grupaciji da ovako kako ste do sada vladali nije dobro za jedan značajan broj ljudi, veoma značajan broj ljudi nije dobro i šalje vam se poruka upravo u oblasti kriminala i korupcije i upravo u oblasti kadrovskih rešenja. Predsednik Vučić kaže da pola Vlade treba da se menja.
Dakle, sa 12 godina vladanja naravno da je to odgovornost vladajuće grupacije. Da li su prethodni bili korumpirani, da li su razrađivali mehanizme kriminala i korupcije? Pa, nesporno. Apsolutno nesporno, ali posle 12 godina to je vaša odgovornost i vi morate, ne morate, ali bi bilo na veliku korist građana da od danas pa u buduće bitno drugačije sami vodite te poslove. To pred nas sve postavlja jedan zahtev da razmišljamo naročito u oblastima transparentnosti svih oblika trošenja državnih para.
Ovde u parlamentu treba da razmislimo, ako bude prilike, ako se ne bude išlo na vanredne izbore, to je opet samo pitanje vladajuće grupacije da li hoće Vladu ili vanredne izbore, to je vaše, ali šta treba promeniti da ne dolazimo u situaciju da su nam ugovori o stranim ulaganjima zacrnjeni, da imamo problema oko finansijskih podataka kako se to finansira, itd. To moramo da menjamo i moramo da menjamo u kontrolnim organima ono što inače DRI radi, da prati. Ne kad se nešto dogodi, pa unazad, nego dok se događa kroz sve organe.
Imamo, dakle, dve vrlo važne stvari koje su se dogodile koje su pozitivne, ali imamo zaista pokušaj rušenja države Srbije. To nije većinski studentski deo. Dakle, da li i tu ima ubačenih elemenata koji žele? To je nesumnjivo, ali to nije većinski.
Ono što mene brine kada čujem te mlade ljude na televizijama koji kažu – mi smo apsolutno protiv nasilja, to je što oni ne razumeju, čini mi se da najiskrenije ne razumeju da je blokada fakulteta nasilje. Izgleda da tamo profesori i dekani koji to treba da ako im već nije jasno objasne rade suprotno. Za gospodina rektora sam siguran da doliva ulje na vatru ne bi li bilo sve gore i gore. To sam siguran, prema njegovim javnim nastupima. Zašto oni to ne razumeju, to je meni neshvatljivo, i tu se sad sa koleginicom Paunović ne slažem. Ona je rekla – zadatak rektora i dekana je da vode računa i o ovim studentima koji žele da studiraju. Ne, zadatak rektora i dekana je da samo vode računa o onima koji žele da studiraju jer je to ljudsko pravo zagarantovano Ustavom i bezuslovno se mora obezbediti svakom studentu koji hoće da studira da može da studira.
Pod b) može da se razmatra da li neki fakulteta želi da prihvati neke plenume sa nekim savetima, ali ne u blokadi fakulteta, nego kad nema blokade fakulteta studenti ne žele da se organizuju na zakonom predviđen način, nego imaju neku želju da svoje interese i na neki drugi način rade, ali bez blokade nastave.
U ozbiljnom smo problemu kada smo došli do toga da veliki broj nastavnika u srednjim i osnovnim školama, ne mislim da je većina, ali zabrinjavajuće veliki broj nastavnika takođe primenjuje nasilje u još gorem obliku prema deci koja žele da se obrazuju i prema roditeljima koji žele da im se deca obrazuju a ne mogu.
Studenti, nastavnici i svi drugi, nije teško razumeti kad primenjujete nasilje, vi ćete rađati tenzije i potencijalna nasilja dalja onih koji neće to vaše nasilje više da trpe.
Dakle, imali smo danas taj najflagrantniji oblik, sad bukvalno neko ušao i studenta bukvalno fizički oštetio, ugrozio, ne znam sad tačne podatke. Ali, nije samo to. Tu ima jedna potpuna neprihvatljivost ismevanja studenata koji hoće da uče. To je jedna vrsta ostrakizma, jedna vrsta vršenja, naročito na društvenim mrežama, neviđenog pritiska na svakoga ko želi da normalno obavlja svoje studentske ili učeničke ili druge funkcije. Tih studenata ima desetine hiljada. Neki put sam slušao neku studentkinju koja kaže – pa, dobro, stvarno ima tih koji bi hteli da studiraju, ali evo, oni mogu da dođu na plenum, pa da razgovaramo.
Mlada damo, vi ste nekome oteli Ustavom garantovano pravo i kao znak, šta, imperatorske milosti mu dajete mogućnost da dođe, pa i da razgovara sa vama. Pa, na šta to liči? A kad vi imate svoje zahteve, o njima ne može da se diskutuje, nego kaže – nije mi jasno zašto smatraš da ovo nije ispunjeno, ti kažeš – neću da pričam s tobom. A kad nekome otmeš Ustavom garantovano pravo, onda misliš da to nije nasilje, misliš, pa dobro, evo mu utešno neka dođe da razgovaramo.
Dakle, poraženi su svi oni, ne samo ovi koji su ovde rušili i palili Skupštinu sa željom da unište Skupštinu kao instituciju, nego i svi oni koji nisu ali zagovaraju prelazne vlade, ustavotvorne skupštine i slično.
Samo da objasnim stav Mi – glas iz naroda zašto smo mi protiv prelazne vlade. Znam da je to vama jasno, nego zbog građana. Zahtev za prelaznom vladom znači da neko treba da se odrekne suvereniteta koji su građani na njega preneli, treba da se napravi takav pritisak na vladajuću grupaciju koja treba da popusti i da kaže – dobio sam suverenitet od građana, ali je ovaj pritisak toliko veliki da se ja odričem suvereniteta koji su mi građani dali.
Zato smo mi iz Mi-Glas iz naroda protiv prelazne vlade, jer smo protiv odricanja od suvereniteta, a jesmo za to da Vlada padne. Mi imamo drugačiju politiku iz drugih razloga, da sada ne idem u detalje, evo recimo gospodin Šutanovac, kao kandidat za našeg ambasadora u Vašington, kao ilustracija, ali nismo za to da se iko odriče suvereniteta i ne treba da se odriče suvereniteta.
Jedna digresija, pošto je bilo govora i o tome u našoj političkoj praksi od devedesetih godine na ovamo, jedini izuzetak kada je postojala prelazna vlada je bilo 2000. godine, ali po suštini to nije, između 5. oktobra i izbora u decembru mesecu te godine, bilo odricanje od suvereniteta zato što su, uz predsedničke izbore gde je, uzgred budi rečeno, Koštunica dobio 600 hiljada glasova više od Slobodana Miloševića, a ako gledamo bez Crne Gore dobio je više od 700 hiljada glasova više u Srbiji, više od 700 hiljada glasova. Zamislite da neko pobedi Vučića sa 700 hiljada glasov i sada postavljamo pitanje suvereniteta. Dakle, prosto, ubedljivo je bilo i na svim lokalnim izborima smo apsolutno pobedili. Mi smo tada, primera radi, u Beogradu od 110 odbornika, mislim da smo imali 103 i u prvom krugu mislim da smo imali oko 100. Bio je većinski sistem, ali u Beogradu skoro na svim izborima smo dobili preko 50%. Recimo, moja izborna jedinica je bio Blok 45, dobio sam preko 70%, ne zato što sam Branko Pavlović, nego je bila takva atmosfera, radio sam kampanju od vrata do vrata pa je to pomoglo. Nezavisno od toga, na svim tim rezultatima se videlo šta građani žele, nije sporno, pa se napravio taj jedan prelazni period koji suštinski nije ugrožavao legitimitet koji se zasniva na volji građana. Oko ovih papira koji su paljeni, svi smo imali zapisnike, koji su potpisali birački odbori, koji su svi do jednog bili u stalnom sazivu sastavljeni od SPS, radikala i JUL-a, njihovom odlukom. Prema tome to nije sporno, taj deo uopšte nije sporan.
Jedna stvar koju sam hteo kad sam već na tim godinama, a oko ovog pitanja zvučnog topa i tog naglog bežanja ljudi. Kada razgovaram sa ljudima, oni kažu – pa, Branko, nemoguće je da se tako ljudi razbeže. Sada ću da vam kažem iz prve ruke, 24. septembar 2000. godine, čekamo u noći objavljivanje rezultata glasanja na Terazijama, vrlo je mali broj nas iz DOS-a, možda nas je bilo 2.000, 2.500, i ovi iz DB, inspektori u civilu i vojna bezbednost. U jednom trenutku na Terazijama, kontejner, neko ga je gurnuo, je udario u stub i taj udarac dovede do identične bežanije 1.500 ljudi sa Terazija, na ćoškove. Ništa nije bilo, kontejner lupio, ali su ljudi u povećanoj tenziji i beznačajan događaj. Boga mi, trebao im je jedno skoro minut da se vrate, u stanju u kome su…. Posle su to sve heroji, ali tada im je trebao skoro minut da se vrate.
Dakle, sigurno je nekog uzroka bilo, nešto je bilo, ali da mora da bude nešto dramatično da bi ljudi tako reagovali, to je netačno, ali ja vam iz prve ruke govorim. Slušao sam neke, pa oni su psiholozi, oni sada ulaze u teorije, ma ne, što kaže onaj, ja odo. Dakle, tačno sam bio tada tu i video sam i smejao sam se ko lud, kako mi sada čekamo rezultate izbora, ali jedan udarac kontejnera je naterao u bežaniju 1.500 ljudi. Isto. Zašto beže ka ćoškovima? Podsvesno. Ako misli da je opasno, čovek neće da bude gde može opasnost da mu dođe sa svih strana i on podsvesno ide ka zidu, ide ka nečemu što mu se čini da je bezbedno. Identično postupanje je bilo 24. septembra 2000. godine na Terazijama, mislim, negde oko 11.00 sati uveče. Potpuno isto.
Šta je bilo tačno? Šta su bili tačni povodi? To će se videti, ali da znaju građani da ta priča – nemoguće je da toliki broj ljudi tako se ponaša, a da ništa u ovom smislu ozbiljnijeg nije bilo moguće. Dokazano iskustveno, provereno, moguće je.
Šta nam valja činiti? Ozbiljno mora da se krene u vraćanje nastave. To je apsolutno prioritet svih prioriteta. Ja sam bio nezadovoljan što se ne primenjuju Ustav i zakon inače, ali sada više to ne može da se ne primenjuje, a naročito kada su u pitanju osnovne i srednje škole, a sa studentima, poziv za njih, oni ovo ne gledaju, ali možda će im neko preneti – krenite da preispitujete svoje stavove. Imaš ti pravo da smatraš da nešto nije ispunjeno, koliko god hoćeš, bio u pravu ili ne bio, ali nemaš pravo da blokiraš fakultet. Apsolutno nemaš. Nanosiš Srbiji neverovatnu štetu. Prvo, postupaš protivustavno, pa onda nanosiš Srbiji neverovatnu štetu. U kojim okolnostima? Pogledajte, o tome sam isto ranije govorio, povećanje eskalacije napada na srpski narod, Republiku Srpsku i Srbiju. Zašto i Srbiju? Zato što je potpuna destabilizacija regiona na delu, potpuni pokušaj da se ponovo region uvuče u haos preko onoga što se formalno radi Dodiku, Viškoviću i predsedniku Skupštine Republike Srpske. Suštinski je to mnogo dublja stvar, mnogo dublja igra, to su globalističke strukture koje žele da dokažu i u Rumuniji, i u Mađarskoj, i u Republici Srpskoj, i na Kosovu, i ovde, i u Siriji, i protiv Hutija itd, žele da pokažu da sve to mora da vri, da sve to mora da ide u haos.
Studenti, u tim okolnostima napada na srpski narod, Republiku Srpsku i Republiku Srbiju smatrati da imati jedan minut vremena da još budete u blokadi zato što smatrate da vam neki zahtevi nisu ispunjeni... Lično mislim da kod drugog zahteva moramo da zahtevamo i od policije i od tužilaštva da preciznije se izjasne, detaljnije i preciznije o svakom od tih elemenata koji još uvek nisu dobili u javnosti dovoljno razjašnjenje. Moguće da su u postupcima dobili, ali moraju svi da se nauče da u ovako povišenim tenzijama ne može da se komunicira sa javnošću na uobičajeni način. Mora mnogo više da se bude otvoren i za novinarska pitanja i za objašnjenje itd, bez obzira što studenti ne žele razgovor. Sam idi u objašnjenja, pa ćeš dokazati da si postupio ili će se ostaviti da nisu postupio. To nam je prvi zadatak.
Drugi zadatak nam je da, ako bude vremena u daljem radu ove Skupštine, bitno popravimo da nema više ne transparentnosti kada država troši pare, osim tamo gde je nacionalna bezbednost. To je okej. Da tu značajno doprinesemo kako stvari treba da izgledaju, a sve drugo je odgovornost, pre svega, na vladajućoj grupaciji u onom smislu u kom sam govorio, vaše borbe protiv korupcije i kriminala za ubuduće. Vi ste tu u pravu – korupcija i kriminal tamo gde je bilo za u prošlost je stvar državnih organa, ali vaši kadrovi i postupanje za budućnost je i te kako stvar i vaše vladajuće grupacije.
Na kraju jedna pohvala za naš državni vrh u pogledu reakcije za nesreću koja se dogodila u Makedoniji. To je bilo pravovremeno. To je bilo po dubini, po sadržini, po načinu pomoći maksimum što je Srbija trebala da uradi i veoma mi je drago da smo na taj način postupili u slučaju te teške tragedija koja se dogodila. Rekao sam u Makedoniji, ali to sad ne sme da se kaže, u Severnoj Makedoniji. Hvala vam.
Vrlo kratko, neću ni dva minuta. Sve se ja to slažem. U velikoj meri nas je neprijatelj nadigrao i postigao tačke oslonca preko kojih sada pokušava da diriguje političku scenu u Srbiji, ali je na sreću naišao na kontru kod značajnog broja mladih ljudi. To spajanje Proglasa i njih sa protestima je trebalo da se dogodi u Novom Sadu, pa im je propalo. Bombe, baklje i ostalo je panični pokušaj radikalizacije zato što im je propalo.
Dakle, da li opasnost postoji? Apsolutno, da se to nekako spoji, ali da li tu ima elemenata očigledno zdravog patriotskog razmišljanja. Bila je zastava UČK, ali bilo je hiljade srpskih zastava i bilo je da se ogroman broj ljudi razišao kada su studenti rekli – ovo nije više naš protest, što je i te kako omogućilo snagama reda da bez problema uz velike napore, suzdržanost i sve ostalo održe stvari do kraja. Ja na to mislim.
Dakle, da li smo u jednom trenutku nadigrani – jesmo. Da li su ovi o kojima ste vi govorili poimence, njima se bavi tužilaštvo. Tako da, njih nisam ni spominjao. To se valjda podrazumeva. Ali, mnogo šire je to ispiranje mozgova, mnogo šire je ta mržnja usađena u ljude i tu smo nadigrani. I sad, tu smo gde smo. Treba da vidimo kako sada dalje iz toga da izlazimo i mislim da je vrlo dobro tražiti pozitivnu kopču gde god se može. Tamo gde se ne može, ne može. Hvala.
Zahvaljujem.
Imam dva pitanja za Vladu Republike Srbije.
Nevreme i grad su 24. jula uništili voćnjake u Bujanovcu, pogotovo u selu Lopardince. Procenjena je šteta na 90%. Naravno, stradala su i sela u kojima žive Albanci, ali Bujanovac nema mogućnosti da nadoknadi tu štetu i pitanje za Vladu je kada mogu ljudi kojima je uništeno ono od čega zapravo žive da očekuju nadoknadu te štete? Ponavljam, ona je u Lopardincima procenjena na 90%.
Zašto ističem Bujanovac, iako su tradala i neka sela koja pripadaju Vranju, ali to je ipak mnogo veći grad i opština, zbog toga što u Bujanovcu nije otvorena ni jedna fabrika i kada ljudi imaju takvu nesreću da im stradaju zasadi koji im čine gro njihovog prihoda, onda je brzina rešavanja tih problema od veoma velike važnosti, jer ćemo se posle susresti sa time da nemaju perspektivu i da mladi ljudi napuštaju te delove, a znamo da je reč o osetljivim opštinama u kojima su Srbi u manjini i veoma je važno da imaju stabilnost i ekonomsku sigurnost, radi opstanka i nastavka života u tim predelima.
Drugo pitanje je vezano za utvrđivanje politike u oblasti međunarodnih odnosa, pošto je Vlada po Ustavu zadužena za utvrđivanje politike, pa i u međunarodnim odnosima. U pogledu odnosa Srbije prema BRIKS-u, potrebno je da Vlada, po mom mišljenju, izađe sa politikom Srbije prema BRIKS-u kojom bi bilo utvrđeno da je od državnog interesa da svi predstavnici Srbije obavezno prisustvuju svim samitima i svim drugim telima i radnim grupama BRIKS-a, radi ostvarenja i zaštite naših i državnih i ekonomskih interesa i da onda ne moramo da očekujemo odgovor predsednika Republike da li će ili neće prisustvovati samitu BRIKS-a koji je ovog meseca, od 22. do 24. oktobra u Rusiji. To mora da postane izuzetno važan prioritet Srbije u svetu u kome očigledno vidimo da Amerika i sve države koje prate njenu politiku idu ka tome da izazivaju nove sukobe i nove tenzije, a taj slobodarski svet koji poštuje međunarodno pravo i koji zapravo preuzima ono što su stavovi Srbije kao naslednice Jugoslavije iz Pokreta nesvrstanosti miroljubivu koegzistenciju postaju snažan oslonac svim državama koje žele da se suprotstave toj američkoj hegemoniji.
Dakle, ono što Srbiji kao državi nedostaje, to je javna politika Vlade Srbije u pogledu BRIKS-a a moj stav i stav moje poslaničke grupe MI - Glas iz naroda, je da bi ona morala da predvidi obavezno prisustvo svih predstavnika Republike Srbije na svim skupovima BRIKS-a. Hvala.
Zahvaljujem.
Imam tri pitanja.
Prvo je formalno za Ministarstvo pravde, a suštinski za Vladu, jer je rešenje problema o kome ću govoriti i postaviti pitanje međuresornog karaktera, pa Vlada prvo mora da izađe sa tim odgovorom.
Naime, zvanični državni organ nadležno za to pitanje, Visoki savet sudstva, je u svojoj Strategiji u komunikaciji sa evropskim telima izvestio da je materijalni položaj, ja ću govoriti sada o sudijama ali odnosi se na sve zaposlene u pravosuđu, takav da ugrožava nezavisnost sudstva i bitno ograničava mogućnost kvalitetne kadrovske politike u toj oblasti.
Problem je u tome što u narednih sedam godina preko 50% sadašnjih sudija ide u penziju, a u narednih 10 godina 62%. Mi u ovom trenutku ne možemo sa ovim materijalnim položajem koji imamo, a koje je na samom dnu Evrope, da privučemo najkvalitetnije mlade pravnike da uopšte žele da se prijavljuju da budu sudije i tužioci. To znači da ćemo imati i danas već imamo u sistemu pripravnika i saradnika manje kadrova nego što ćemo imati upražnjenih radnih mesta, a sistematizacija inače nije popunjena 15%.
Dakle, pitanje je kada će Vlada, inače ovaj stav Visokog saveta sudstva je javno komuniciran pre dve godine, izaći sa sveobuhvatnim merama rešavanja pitanja materijalnog statusa sudija i svih drugih zaposlenih u pravosuđu?
Druga dva pitanja su za Ministarstvo spoljnih poslova. Jedno je, pojavila se jedna vrsta nekomunikacije između Kancelarije za dijasporu i Odbora za dijasporu Narodne skupštine Republike Srbije u tom smislu da Kancelarija ne dostavlja podatke o našim udruženjima Srba u dijaspori Odboru za dijasporu i time blokira rad skupštinskog odbora. Pitanje je kada će se, odnosno da li će se u kratkom roku, ova vrsta odsustva komunikacije između izvršnog organa i organa Skupštine Srbije otkloniti?
Treće pitanje je za Ministarstvo spoljnih poslova, najkraće. Da li će i kada Republika Srbija ukinuti sankcije bratskoj Belorusiji, kojima smo se pridružili, a koji nam ne služe na čast? Hvala.