Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao, posebno poslanike sa druge strane.
Ja sam 2014. godine, postao predsednik Odbora za poljoprivredu i nasledio na određen način poljoprivrednu politiku koja se vodila do te godine.
Dakle, IPARD nula. Nula. Zapeli pregovori, ne pitajte. Znači, bez ikakve šanse da se u dogledno vreme ostvare ta sredstva i taj program ali tadašnji premijer uz podršku nekih od nas je uspeo da kvalifikuje zemlju za IPARD.
Šta je problem sa IPARD-om? Problem je u tome što u njihovo vreme nije bilo ni IPARD-a, a ni nekih nacionalnih mera da su one iznosile svega devetnaest milijardi dinara.
Danas su nacionalne mere, a to je jedan od razloga zašto se IPARD manje koristi, nacionalne mere preko milijardu evra, znači 117 milijardi su suvi podsticaji plus iz Ministarstva finansija sredstva za gorivo 5.000 po hektaru.
To je jedan od razloga zašto se IPARD slabije koristi, jer su kontrole velike, a nacionalne mere izdašne, pa se većina milionera opredeljuje za nacionalne mere umesto za IPARD.
Ovde se govori da je mali posed problem. Nije tačno. Evropska unija kada je posmatrate tako treba da znate da dve trećine posreda je manje od pet hektara, a gotovo polovina manja od dva hektara. Dakle, mi moramo da napravimo takmičarsku poljoprivredu koja ima šanse da se takmiči.
Ovde je rečeno da smo mi izgubili neka poljoprivredna gazdinstva ili izgubili smo 9,9 ljudi, stari ljudi umiru, sela su stara, gradovi su prepuni, da se ne lažemo. Dakle, gradovi su upili stanovništvo uglavnom sa sela i uglavnom stanovništvo koje gubimo je seosko stanovništvo.
4/2 JD/IR
Da li znate koliko je Evropska unija izgubila gazdinstava? Od četrnaest miliona izgubila je preko pet miliona, sada ima samo devet miliona.
Dakle, postoje svi uslovi da ukoliko iskoristimo na pametan način nacionalne mere, plus IPARS mere, da možemo da napravimo takmičarsku poljoprivredu i da se takmičimo na evropskom tržištu, kao što se takmičimo na CEFTA tržištu.
Mnogi od njih nas ogovaraju, Albanija, paradajz i tako dalje. Da li znate da odnos uvoza i izvoza poljoprivrednih prehrambenih proizvodima Srbija CEFTA pet ili šest jedan u našu korist. Na svaki dinar uvoza iz Albanije mi izvezemo pet do šest dinara ili evra izvoza. Jedan prema šest u našu korist.
Pojavljuje se tu razni mudraci iz antinarodnog pokreta koji kažu – to sa Albanijom treba raskinuti, sa Makedonijom, iako nam to daje 1,5 milijardi viška.
Mi moramo da specijalizujemo naša poljoprivredna gazdinstva i da napravimo tu poljoprivrednu politiku.
Ali Bože moj, kao što ništa nisu uradili do 2012. godine, tako sada aktivno sprečavaju neku poljoprivrednu politiku koja je bila daleko bolja zato što koriste udruženja građana poljoprivreda koja su njima naklonjena da blokiraju puteve i teraju Vladu da podržava isključivo programe koje ne donose veliki profit, biljnu proizvodnju i tako dalje, koja nam donosi profit u poljoprivredu.
Dakle, na određeni način su smetali ranije, sada smetaju još više „ludovoljavanjem“. Od poljoprivrednika prave drumske razbojnike i to podržavaju.
Govore o sredstvima, kaže – odu naši seljaci i vide milionere u Evropskoj uniji. Okej, odu u Hrvatsku, vide milionere, tako su rekli. Da li oni znaju da oni imaju milionere? Da li znaju koliko je Kokanović dobio novca? Preko dvadeset miliona dinara. To je njihov Kokanović, jel tako? Da li je njihov Pajić dobio preko trideset miliona dinara? Ili onaj iz Knića dobio preko pedeset miliona dinara, oni što su protiv litijuma, veliki zaštitnici životne sredine? Kad smo postavili kontrole ispostavilo se da po pitanju zaštite životne sredine ne ispunjavaju uslove, niti su imali jame za osoku, niti su imali platformu za đubrivo i tako dalje. Nisu ispunjivali uslove da dobiju te milione dinara.
Onda su oni krenuli u zaštitu tih takvih poljoprivrednika koji su njima naklonjeni i svaki čas blokiraju puteve.
Ovde se pozivaju na Martu Kos, na Piculu, na Bartulicu, itd., pred kojima su davali zakletvu u Briselu posle biciklističkih trka i tako dalje.
Kaže – zabrinuta je. Ona zabrinuta. Ja sam zabrinut za Evropsku uniju. Dakle, ona kao kadar Staneta Dolanca, najcrnje državne bezbednosti u vreme komunizma je njima reper. Dakle, ona je zabrinuta za Evropsku uniju. Pa, kada je ona neki funkcioner u EU, ja sam zabrinut i za EU.
Zamislite državne zajednice koje su Hrvatska, Slovenija, zamislite državne zajednice u kome je Marta Kos, Picula, Bartulica, zamislite perspektivu takve EU.
Ja sam zabrinut za EU, tamo gde su Hrvatska i Slovenija državne zajednice propadaju. Zato sam iskreno zabrinut za EU.
Evropski narodi će doživeti ako ovako nastave sudbinu Srba sa Kosova. To mogu da se kladim za dvadeset godina. Vi to znate kao i ja ali ćutite.
Vi znate da bi nas sutra primili u EU da koristimo ove fondove. Sutra bi nas primili samo da priznamo Kosovo, otpišemo Republiku Srpsku i ne brinemo o srpskom narodu u Crnoj Gori i na drugim mestima. Sutra bi bili primljeni.
4/3 JD/IR
Onda se vi pojavite i kažete – jao, pa vi nećete biti na vlasti kada budu ovi fondovi, kada uđemo u EU. Pa, sutra bi mi koristili to da uradimo ono što vi obećavate da ćete uraditi, ali mi nećemo da priznamo KiM, bez obzira što je tu jedan primerak ugovarao datum kada Šiptari treba da proglase nezavisnost. Mi to nećemo uraditi jer nismo Indijanci. Nismo mi vi. Nismo Indijanci da prodamo zemlju za đinđuve. To da vam bude jasno.
Na kraju, ako mislite da na takav način uđemo u EU i da koristimo ta sredstva, mi bi to mogli ali nećemo. Vi to hoćete i kažete – nećemo mi biti na vlasti. I da ne budemo na vlasti, kada budemo koristili kao zemlja te fondove mi nećemo biti sebični. Nećemo kao vi tražiti da se ukinu i zamrznu ti fondovi zato što smo mi opozicija, mi to nećemo, vi hoćete zato što među vama ne da ima izdajnika, ima veleizdajnika. Hvala.
5/1 GD/MP 10.45 – 10.55