Narodni pokret Srbije ovim amandmanom traži da se član 17. obriše, jer suština ove izmene potpuno je pogrešna. To nije politička fraza, već je konkretno upozorenje vama.
Ovde vlast umesto da jasno i precizno utvrdi odgovornost onih koji zaista organizuju, naređuju i zarađuju od transporta opasne robe, ona širi obaveze na sve strane i na kraju uvodite odredbu da se vozač u drumskom saobraćaju smatra predstavnikom stranog pravnog lica učesnika u transportu opasne robe. Prevedeno na običan jezik – kada nešto pođe po zlu opet će najlakše biti da se uhvati čovek za volanom. Opet ista logika ove vlasti. Kada treba da se uzme profit tu su firme, posrednici, organizatori, karere, marere, Milenijum timovi, konkurd vestovi, Davori, Macure, ali kada treba da se snosi odgovornost onda se traži najniži u lancu. Onda se traži vozač, čovek na terenu, onda se traži neko ko je poslednja karika, a ne onaj koji je sistem postavio i koji njime upravlja, govorim o transportu opasne robe. Dakle, govorimo o oblasti u kojoj ne sme da bude ni magle, ne sme da bude pravne akrobatike i ne sme da bude prebacivanje odgovornosti sa jednog na drugo. Tu zakon mora da bude kristalno jasan ko odlučuje i ko kontroliše i ko odgovara.
Ovaj član to ne radi. Ovaj član upravo, da kažem narodskim rečima, muti stvari. Umesto da pojača pravnu sigurnost on otvara prostor da se odgovornost razvuče, zamagli i na kraju svali na onoga ko je najslabiji i najdostupniji državi za kažnjavanje.
27/2 MT/MP
Posebno je opasno što se ovakve odredbe uvek brane rečima usklađivanje, preciziranje, efikasniji nadzor, a u praksi to često znači samo jedno – država sebi olakšava posao, a građaninu, radniku, izvršiocu ga otežava.
Zato Narodni pokret Srbije Miroslava Aleksića traži da se ovaj član obriše.
Hvala.