Hvala, predsedavajuća.
Gospodo iz Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, za mene je velika čast što mi je Srpska napredna stranka omogućila da budem ovlašćeni predstavnik na ovoj sednici vezano za set zakona koji su pred nama. Imamo 32 tačke, 32 zakona ili predloga za izmenu i dopunu zakona.
Ja sam poslednji put bio ovlašćeni predstavnik Srpske napredne stranke 2016. godine i tada su prekoputa mene sedeli ovde neki ljudi koji su pričali stručne stvari, koji su se držali dnevnog reda, od kojih vas je zabolela glava kada naprave analizu, a mene je danas zabolela glava od ovih ljudi koji u to vreme nisu bili poslanici, a mislim da i posle sledećih izbora neće biti. Pričali o svemu, iznosili ovde nakaradne optužnice protiv svakoga ko im se nije sviđao. Nijednu reč nisu rekli o tačkama dnevnog reda, pogotovo o setu pravosudnih zakona koji izazivaju najveću pažnju.
Ono što je mene uvredilo i kao poslanika, a zapravo i kao profesionalca advokata, to je da je danas opet po ko zna koji put jedan poslanik zloupotrebio optužni akt za Generalštab, optužni akt koji je naručen i koji je sačinjen tako da se investitor iz Amerike ukloni jer su svi znali da ukoliko dođe do optuženja, a to su i njegove reči, da on u tome neće da učestvuje i da tu verovatno ima kriminala. A znate šta? U optužnom aktu nema trunke kriminala. Ministar Nikola Selaković, koji je, tada, 2016. godine bio ministar pravde, jedan od najboljih, rekao bih, u srpskoj istoriji je optužen za zloupotrebu službenog položaja. Za to krivično delo ko iole malo zna je potrebno da steknete protivpravno imovinsku korist ili da nanesete štetu nekom fizičkom ili pravom licu. U optužnom aktu jedne reči nema o tome da je neko stekao protivpravno imovinsku korist, jedne reči jedine nema o tome da je nekome naneta šteta, niti je rađeno veštačenje. Toliko o tome.
Ja sam znao, i danas sam kao ovlašćeni, takođe, ispred Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, rekao da će ova diskusija danas otići u samo jednom pravcu, te da nećemo o mnogim stvarima, o mnogim predlozima izmena i dopuna zakona, koji su korisni, koji su na putu napretka Srbije, da se o tome neće reći nijedna reč, ide pokušaj da se prikrije ono što Srbija radi a to je da velikim koracima od sedam milja ide napred. Nije spomenuto da će se graditi auto-put Pojate – Preljina, 112,4 kilometra. To je za taj kraj Srbije ogromna investicija. To je kapitalna investicija koja će dovesti nove investitore, otvoriti nove fabrike, nova radna mesta, uposliti mnoge ljude koji će zasnovati porodice.
32/1 MZ/CG 17.20–17.30
Nismo spomenuli kredite za mlade ljude. Vlada je našla mogućnost i predložila ovoj Skupštini da se u taj garantni fond doda još 300 miliona evra jer se pokazalo da je taj zakon veoma kvalitetan, protiv koga je takođe opozicija bila sve vreme i da daje odlične rezultate, jer je sada ukupan iznos 900 miliona, dakle skoro jedna milijarda evra ide mladim ljudima, da bi oni mogli da sebi kupe krov nad glavom, da bi oni mogli da se odvoje od roditelja, da bi oni mogli da zasnuju porodicu i da žive samostalno, što je cilj valjda svakoga.
Takođe, nije spomenuta brana „Pambukovica“. Znate li vi kakva je to kapitalna investicija? Znate li vi šta to znači za energetski sistem Srbije? Vi ministre znate, ali očigledno da ovi iz opozicije niti znaju, niti ih to interesuje niti bilo koji korak Srbije u pravcu napretka nije ono što njima odgovara. Oni su ti koji bi da opstruiraju svaki zakon, svaki predlog, da ukaljaju sve što mi budemo rekli, da sve ono što Vlada Republike Srbije daje kao korake ka napretku, kao korake ka vođenju jedne konzistentne politike, jedne samostalne države koja drži do sebe, koja ne dobija mejlove ili faksove iz bilo koje države, iz bilo kog grada nego vodi svoju samostalnu politiku.
Pošto je nemoguće da i ja ne pričam o ovom setu pravosudnih zakona, jer to jeste interesovanje naše javnosti, hoću da podsetim da smo mi u januaru mesecu ovde imali raspravu jednu žustru vezano za ove zakone, koje je neko kolokvijalno nazvao Mrdićevim jer ih je narodni poslanik Uglješa Mrdić predložio, ali to nisu samo njegovi zakoni. Svi smo mi kao narodni poslanici učestvovali u toj diskusiji i svi smo mi kao vladajuća većina ili koalicija doneli odluku, pritisli dugme i usvojili te zakone, uz određene amandmane.
Ja sam, eto, bio slobodan pa sam dao četiri amandmana. Oni su inkorporirani, usvojeni i bili su deo ovih zakona. I uopšte se ne stidim što smo to tako uradili, čak sam izjavio da su to kozmetičke promene. Rekao bih da smo mogli i dublje da zadremo, mogli smo da napravimo dublje rezove, jer pravosuđe, odnosno deo našeg otetog pravosuđa, nema nikakve obaveze prema državi Srbiji.
Naši tužioci, zapravo vrhovni tužilac Srbije ide u ambasade Nemačke, sastaje se sa ljudima u Briselu i od svih njih traži tamo pomoć, od svih njih tamo vapi zaštitu da je zaštite od sopstvene države, od države u kojoj ona kao vrhovni tužilac i kao član Visokog javnog tužilaštva prima 630.288 dinara, kao član Visokog saveta tužilaštva 90.745 i pošto učestvuje u Komisiji za polaganje pravosudnog ispita prima 61.875, što ukupno čini 755.848 dinara. Građani Srbije ovo moraju da znaju i ovo su javni podaci, nisam ja ništa izmislio.
Nakon januarskog usvajanja ovog seta zakona krenula je neviđena kanonada, krenula je lavina laži, izmišljotina, zapravo sve je pokrenula blokaderska opozicija i, gle čuda, predlozi koje su oni davali jesu da milijardu i po evra koje su namenjene za razvoj Srbije za mnoge infrastrukturne projekte se oduzmu od Srbije i daju se nevladinom sektoru u Srbiji i daju se, gle čuda, pod znacima navoda, nezavisnim medijima u Srbiji, gde se seiri za svaku nesreću koja se u Srbiji desi. Ako je nema, ona se naručuje, ona se fabrikuje i imamo ubijenog dečaka u Valjevu, imamo „Jovanjicu“, imamo kriminal na sve strane, za koji ne postoji ni jedan jedini dokaz, sem što se pokazuju nekakve slike od ovih neozbiljnih poslanika iz opozicije.
Da bi ta lavina bila podržana od strane onog koji je bio u „Crnim mambama“, onaj Tonino Picula, i Marte Kos, a orkestar piculića iz Srbije im je udarao tercu. Da bismo to sprečili, odnosno ne ja, gospođa Ana Brnabić, gospodin Aleksandar Vučić, 10. 2. 2026. godine su se obratili Komisiji, obratili su se sa zahtevom da se Venecijanska komisija izjasni, da svoje mišljenje o zakonima koje smo mi usvojili. Nakon toga ministar pravde je 28. 4. 2026. godine formirao radnu grupu. Radnu grupu
32/2 MZ/CG
čine svi koji nešto znače u pravosuđu Srbije. U toj radnoj grupi ispred Skupštine Srbije je bio gospodin Mrdić i bio sam ja i mi smo tamo vrlo ozbiljno, studiozno i racionalno promišljali šta da radimo sa svim ovim ljudima koji su tada davali svoje mišljenje, a primetio sam da su neki tada na sednice te radne grupe došli sa žvakama u ustima, došli su onako puni sebe, nadmeni, misleći da će sada ovi zakoni biti povučeni, da ćemo vratiti sve na staro, da smo dobili po nosu i nisu se…
Pa nisu vraćeni zato što vi pojma nemate, ali nažalost jedino što možete to je da dobacujete.
Onda smo imali dva javna slušanja, ministre, koja ste vi organizovali i tu smo dobili određene savete, sve je to upodobljeno i poslato opet stručnoj komisiji ove Venecijanske komisije koja je uzvratila, dala nam nove sugestije i mi smo na osnovu njih došli do ovoga što smo 12. jula dobili konačnu verziju, perfektuiranu verziju koja se nije promenila i koju smo mi integralno dobili ovde kao narodni poslanici. Jer je ovde bilo insinuacija kako smo mi nešto falsifikovali, kako smo poslali nešto što nije istinito, pa smo varali, kao što oni rade, to je ono – šibica, sad je vidiš, sad je ne vidiš.
Da sam ja u pravu i da je sve to tačno potvrđuje i ono što je Venecijanska komisija danas potvrdila povodom izmena seta pravosudnih zakona i saopštila da su institucije Srbije u veoma, veoma kratkom roku preduzele ozbiljne korake u cilju usklađivanja zakonodavnog okvira sa preporukama iz hitnog mišljenja. I nadalje svi poslanici imaju ovo i mogu da pročitaju.
Mi smo sedam preporuka usvojili, dva mišljenja takođe prihvatili, ali nam je dat rok i mogućnost da možemo da u određenom vremenskom periodu upodobimo vezano za visokotehnološki kriminal, zato što to nije prosto, zato što to nije moguće uraditi odjednom. I da vidimo vezano za odvajanje Trećeg osnovnog suda u Beogradu na dva suda – Treći i Četvrti. Tu su pomereni rokovi, gde je rečeno da do 1. januara sledeće godine vi, ministre, morate da date i određene smernice, i merila, i način i raspodelu sredstava i novca i sudija, odnosno tužilaca, a da se od marta meseca 2027. godine, to pričam građanima Srbije da znaju, biće u funkciji Treći i Četvrti osnovni sud i Treće i Četvrto osnovno javno tužilaštvo.
33/1 JJ/LjL 17.30 – 17.40
To će značiti da su rasterećeni u potpunosti, brže će se dolaziti do pravde, dobijaće pozive na kraći rok. Apsolutno i u tom delu smo uspeli da amortizujemo negativne komentare. Mislim da smo čak na gostujućem terenu dobili sa 3:0, da smo pokazali da smo kooperativni, da umemo da prevaziđemo sve moguće probleme.
Sada nam ostaje da nastavimo da pričamo šta ćemo raditi do 2030. godine, šta ćemo raditi do 2035. godine, na koji način, koje su ideje naše većine, posebno SNS ali i svih naših dragih koalicionih partnera.
Zato hoću da pozovem sve građane Srbije da 27. juna 2026. godine dođu ispred ove Skupštine, da čuju plan, program i ideju razvoja Srbije, njenog napretka. Srbiju ne može niko da zaustavi, Srbija pobeđuje! Živela Srbija!