Zahvaljujem se, poštovana predsednice Skupštine.
Uvaženi ministri, građani Srbije, ja ću ispred poslaničkog klupa Radnička partija – Ruska Stranka – Ujedinjena seljačka stranka govoriti i govoriti primerom onoga šta mislim i šta je potreba, a tiče se svih ovih tačaka, za nas koji živimo u nekim ruralnim područjima, za ljude koji žive na selu i od sela, za područja opština, brdsko-planinska područja, itd.
Kao prvo, ja ću govoriti o ovom setu pravosudnih zakona, gde smo zajedno sa kolegom Mrdićem i u prethodnom periodu o tome govorili. Ja sam i zamenik člana Odbora za pravosuđe, gde je u okviru svih aktivnosti predlog zakona i zakoni koji se donose ovde kod nas u Skupštini su sada i prethodnom periodu dorađeni i sada se još dorađuju. Na ovaj način ćemo imati mogućnost, a imamo saglasnost i Venecijanske komisije, što je dobar znak, jer ovo što radimo je interes svih nas bez obzira gde da živimo, da li živimo u Svrljigu, Beloj Palanci, Gadžinom Hanu, Surdulici ili nekom drugom mestu.
Nama je veliki interes da imamo poverenje u pravosuđe, da imamo poverenje u sve one ljude koji su tu da donose presude u skladu sa zakonom i sa svim onim činjenicama koje su fakat, a to znači i to važi i za tužilaštva.
Podržaću sve ove predloge pravosudnih zakona, jer mislim da na ovaj način rešavamo onaj problem koji se pojavio u prethodnom periodu.
Jedna od stvari koju bih voleo da kažem, za mene kao čoveka koji živi u Svrljigu, opštini koja je blizu Niša, za mene je Svrljig centar sveta, meni je bitno, pošto, uvaženi ministre, vi sa svojim autoritetom, zajedno sa našom predsednicom Skupštine bili ste prisutni na Venecijanskoj komisiji, na sednici, gde ste svojim autoritetom neke stvari potpomogli da se urade na najbolji način, što se tiče svih ovih zakona. Pozvao bih vas i zamolio da u okviru vaših mogućnosti, a tiče se teritorijalnog rasporeda sudova, pošto sam o tome govorio i ranije kao poslanik u okviru poslaničkih pitanja, voleo bih da se iznađe mogućnost jer imamo veliki broj opština koje nemaju osnovne sudove, koje nemaju ni sudske jedinice, a koje nemaju ni sudeće dane.
12/1 JJ/MP 12.55 – 13.05
Jedna od takvih je i moja opština, tako da kada govorimo o ovome, opština Svrljig, a to važi i za Belu Palanku, za Gadžin Han, za još takvih opština kojih ima, možda blizu oko 90 u našoj Srbiji, možda i više, koje nemaju svoje sudove. Ti ljudi, iz takvih opština, to su mahom staračke populacije, ljudi koji žive u brdsko-planinskim područjima, u selima, oni imaju neki sudski proces, spor, tužba i on sada dođe iz nekog, recimo sela Lukovo ili Mučibaba, ili Kalna, nije bitno koje selo, on sada, recimo iz sela Lukova, to je zadnje selo u opštini Svrljig, to je selo koje ide prema Staroj planini, u tom delu se nalazi, i sada taj čovek koji ima 79 do 80 godina ima sudski spor, želi nešto da reši, da ostvari neka svoja zakonska prava, on to ne može da uradi u Svrljigu zato što nema sud, zato što nema sudskih jedinica, zato što nema čak ni sudećih dana, a to nema zato što neki predsednik suda, to govorim o nekom prethodnom periodu, govorio sam o tome i pričao i ranije. Tražio sam da se od predsednika sudova, to ćete mi verovatno reći da je to nadležnost predsednika sudova, da se obezbede ljudstvo, sudije, da se obezbedi prevoz i oni, ti ljudi, te sudije dođu u Svrljig i da sutra u okviru svojih aktivnosti, svog radnog dana, to je sudeći dan, da mogu da rade te sporove, da donose presude u Svrljigu, jer taj čovek iz Lukova, kako sam malopre rekao, figurativno, nema u Svrljigu ni sudeće dane, nego mora da ide u Niš. Da dođe do Niša nema organizovan prevoz, plati taksi, to su mahom stariji ljudi koji ne mogu ni da voze, njihova deca živo u većim centrima. On plati taksi i njega taj odlazak do Niša košta tri, četiri ili pet hiljada dinara. Dođe do sudnice, tamo zatvorena vrata. Onaj radnik u sudu mu kaže da je odloženo ročište za narednih 20 dana. On čovek ne zna šta može da kaže i ako nešto da kaže, oni pozovu stražara da ga izbace iz sudnice. Zato što su ti ljudi stvarali ovu zemlju, stvarali ovu našu zemlju Srbiju, a u krajnjem slučaju to je elementarna stvar da mogu da ostvare svoja sudska prava najbliže gde mogu, a to da ne bude dalje od 15, 20, 30 kilometara.
Sudska jedinica, mi smo to nekada imali, ali pošto ne možemo da imamo sudsku jedinicu zbog tih broja predmeta, bilo bi dobro da imamo te sudeće dane, da taj sudija dođe do Svrljiga ili Bele Palanke ili nekog drugog mesta koji nema sudsku jedinicu, nema sud i da tamo određeni dan bude četvrtak, sreda, bilo koji dan i da u okviru svojih nadležnosti odradi te predmete koji su preko potrebni da ti ljudi koji tamo žive mogu da ostvare svoja zakonski zagarantovana prava.
To je za mene veoma bitno i mislim da bi bilo dobro, još jednom, da vi svojim autoritetom pokušate sa predsednikom suda da razgovarate ili sa predsednicima sudova i u nekim drugim opštinama, ne mora to da bude Svrljig, neka budu i druge opštine i drugi regioni, da se iznađe mogućnost da to budu sudeći dani, da sudije dolaze u ta opštinska mesta, centre i da tamo rade poslove da ne mučimo te naše ljude da prave troškove, da prave štetu i na kraju da ne završe ništa i vrate se. Tako se dešava prvi, drugi, treći put, a njih niko ne obaveštava. Za mene je to veoma bitno i ukoliko postoji mogućnost pokušajte da nađete neko rešenje.
Mi smo prošli put imali, teritorijalna raspoređenost sudova, opštine koje su dobile svoje sudove, ali među tim opštinama nema velikog broja tih sudova. Znači, sudeći dani i mislim da je to ispravna stvar ako već ne mogu sudske jedinice da se oforme i da predsednici sudova nađu rešenje. Ukoliko nema mogućnosti da nemaju prevozno sredstvo ili tako nešto, lokalne samouprave mogu zajedno sa sudovima da se organizuju, da obezbede prevoz, dođu do tog centra, da li je to Niš, da li je to neko drugo mesto, uzmu sudiju, zapisničara i koga sve treba da dovezu do tog mesta i da ga vrate. To je što se tiče tih naših, lokalne uprave su jeftinije nego da mučimo te naše ljude, te mučenike koji žive u tim seoskim područjima, koja su stvarno teška za život i da oni tamo mogu da ostvare sve svoje potrebe.
12/2 JJ/MP
Još jednom ovo govorim iz srca i nadam se da ćete imati mogućnost svojim autoritetom, da se ne ponavljam više puta da to na neki način pokušamo da rešimo.
Još jedna bitna stvar, a konkretno se tiče ovih naših stanova za mlade. Malopre je kolega govorio i mislim da je to stvarno bio odličan zakon, odličan potez, gde je veliki broj naših mladih ljudi našao rešenje i obezbedio sebi krov nad glavom, da budu sada samostalni, da mogu sutra sami da žive, da osnivaju svoje porodice i da sutra imaju mogućnost da uživaju.
Ja mislim i bilo bi dobro da garancije za te stanove imaju oni ljudi koji žive u seoskim područjima, koji imaju svoja poljoprivredna gazdinstva, registrovana poljoprivredna gazdinstva, da oni tim svojim gazdinstvom mogu sutra da garantuju i da sutra obezbede tu garanciju, da sutra taj momak ili ta devojka ili taj čovek, može da garantuje za svog sina, za svog unuka, ako ima poljoprivredno gazdinstvo i čak ima prijavljenog nekog koji uplaćuje penziju preko poljoprivrede. Mislim da bi to bilo odlično. U okviru ovog, a to trenutno nema, ali bilo bi dobro da nađemo neko rešenje i da ta naša poljoprivredna gazdinstva mogu da budu garanti ukoliko zadovoljavaju te potrebe, tu visinu naknade za taj stan i sve ono što traže te banke koje rade normalno uz podršku naše zemlje Srbije i budžeta Republike Srbije, jer znamo svi da deo tih sredstava iz budžeta Srbije se stimuliše i pomažu se mladi ljudi da mogu da dobiju svoj krov nad glavom.
Jedna od tih stvari, slična, jeste i to, bilo bi dobro da u okviru toga ti mladi ljudi koji žele da rade, da naprave neki svoj objekat, u svom selu, da mogu da koriste ta sredstva. U tom nekom svom centralnom mestu da mogu da koriste ta sredstva, da to ne bude samo Beograd, Niš, Novi Sad, Kragujevac ili ta veća mesta. I o tome treba da pričamo, jer na taj način kada mi stimulišemo te naše ljude da ostanu u Svrljigu, Beloj Palanci i Gadžinom Hanu, Boljevcu ili bilo gde, u tako nekoj opštini, da oni tu mogu čak da imaju neke bolje uslove, fleksibilnije kamate i da mogu sutra na neki način sebe da osiguraju a da ostanu tu blizu svojih imanja, svojih ognjišta, da mogu da rade i da uživaju od svog rada. Za mene je i to velika stvar.
Tako da i oko toga mogu da kažem, to su sve dobre stvar, ali ovo bi bilo možda na neki način još bolje kada bi ovo moglo preko tih naših registrovanih poljoprivrednih gazdinstava da se to završava.
Imamo sada i tačku dnevnog reda, a to su sredstva tzv. IPARD 3. To su sredstva u okviru EU koje je dobila naša zemlja za pomoć razvoja poljoprivrede. Imali smo IPARD 1 i IPARD 2, to je bilo do 2009. godine, deset godina je bio IPARD 1, posle je kasnije bio IPARD 2. U okviru IPARD 1, nijedan dinar nije iskorišćen zato što nismo imali uslova, odnosno nismo imali tih zakonskih akata da možemo to da koristimo. Tako da mislim da je IPARD 2 iskorišćen 56% od sredstava, a ovih 44% su vraćeni EU zato što nismo mogli da iskoristimo sve, zbog toga. Mislim da je to velika potreba, da veliki broj tih naših ljudi koji se bave poljoprivrednom, koji bi želeli da koriste sredstva od IPARD 2, IPARD 3, kroz ovaj IPARD 3 sada, tim ljudima, recimo sada govorim o svom kraju, ima dosta ljudi koji se bave stočarstvom, dosta ljudi koji se bave voćarstvom, koji se bave nekim drugim vidom poljoprivredne proizvodnje, ali ti ljudi ne mogu da obezbede sve one potrebne papire, dokumente i sve ono što je potrebno, a plus oni nemaju sredstva da učestvuju jer kroz ove programe IPARD 2, a sada IPARD 3, potrebno je da čovek sam obezbedi sredstva iz svog budžeta i da kada taj posao odradi, recimo pravi štalu ili da obezbedi nešto konkretno za proizvodnju mleka, ili za proizvodnju mesa, ili neku sušaru ili tako nešto, on mora da obezbedi sredstva, a to je malo teže za one ljude koji žive selu, žive od sela, žive od poljoprivrede, zato što oni ta svoja sredstva što imaju to su sredstava koja se ulažu non-stop u nešto novo.
13/1 VS/CG 13.05 – 13.15
Bez znanja nema ni imanja. Verujte mi da to naši ljudi u našim selima znaju. Zbog toga bilo bi dobro da u okviru našeg budžeta se obezbedi neki granski fond kojim bi sutra ti ljudi koji imaju te uslove za obnovu gazdinstva, za seoski turizam, za neki drugi vid poljoprivredne proizvodnje imali uslova, imali mogućnosti, fali im nešto od dokumentacije to mogu da obezbede, ali trebaju sredstva. Oni mogu da traže kredite. Kredit, vi znate i sami da teško danas poljoprivrednik može da dobije neka veća sredstva da bi učestvovao u ovom delu IPARD tri. Mogli bismo svi zajedno, pošto IPARD tri ima učešće naše zemlje. Država Srbija izdvaja 90 miliona evra za ovaj projekat, za IPARD tri.
Bilo bi dobro da iznađemo mogućnost da država ili na neki način neke banke ili kako to može da se formuliše uradi na najbolji način, da se obezbede uslovi da ljudi koji žele da se bave stočarstvom imaju mogućnost, imaju sve pozicije, fali im nešto od sredstava ili čak nešto odrade da se obezbedi neka garancija ili da naša država garantuje za te ljude i da ona posle kada preuzme ta sredstva od IPARD tri da mogu da vrate. Na taj način imamo ljude koji su sposobni da rade tu tržišnu utakmicu za dalju poljoprivrednu proizvodnju, a s druge strane koristimo sredstva EU da ih ne vraćamo nazad.
Gro sredstava, više od 65, 70% iz IPARD dva je, možda čak i više, su dobili ljudi koji žive u Vojvodini. Taman posla, ja to poštujem, ti ljudi su spremni, slobodni imaju mogućnosti, ali oni imaju svoje budžete opština, imaju svoj pokrajinski budžet, imaju budžet Republike Srbije. Verujte mi ti ljudi su mnogo slobodniji da rade u odnosu na nas koji živimo na jugoistoku Srbije ili u nekom drugom delu Srbije. Na tome možemo zajedno da radimo i da nađemo način da ti programi, kao što je IPARD tri mogu da koriste naši ljudi kroz određene olakšice ako žive u određenim područjima. Već znamo da ima tu do 85% povraćaja sredstava u područja sa težim uslovima života. Velika stvar za nas i to bi više značilo za te ljudi koji žive, koji bi ostali tamo da žive na svom ognjištu.
Tu imamo sada predlog zakona gde se radi gasifikacija, malopre je kolega o tome govorio. To je za nas veoma bitno, jer mi koji živimo na jugoistoku Srbije želimo da koristimo gas kao i u ostalim delovima Srbije, kao što je Beograd, kao što je Novi Sad, kao što je Niš. Tu se priprema da se gradi prema Vranju, Leskovcu. Ja to pozdravljam, prema Nišu. Imamo situaciju da se radi i prema Knjaževcu i Svrljigu što je dobra stvar. Verujte mi najveći broj tih naših ljudi koji žive u takvim područjima kao što je moja opština, a to važi i za region gde je Leskovac, gde je Vranje. Tamo se slično živi kao i kod nas, gde se najveći broj ljudi greje na drva, ili na ugalj, mali broj koristi druge neke energente, a gas, normalno da gas nemamo.
Kada bismo ovo rešili, imali bismo rešenje da zaštitimo zagađenje životne sredine. Velike teritorije tih naših opština koje su bile bogate pod šumom, polako i sigurno to se sada eksploatiše, seče, koristi za ogrev. Na kraju dolazimo do toga da više nema šume. Znamo šta je fotosinteza, šta se štiti, životna sredina. O tome može da kaže više kolega koji ima veze sa Belom Palankom, sa Pirotom koji o tome govori stalno.
Oko toga možemo da radimo zajedno. Ja ću to podržati. Bilo bi bitno kroz ove programe, kroz ove pozajmice, kroz ova sredstva koja sada se obezbeđuju za izgradnju. Prvo imamo gasnu stanicu u Nišu, što će biti centralna, na teritoriji grada Niša ide se prema Leskovcu, prema Vranju, dalje idemo Zaječar, onda tu računamo Knjaževac, Svrljig. Za nas će to biti velika šansa da to bude urađeno. Bilo bi dobro, neko pominje tu neke velike firme koje rade na tim delovima. Normalno da će tu trebati da rade i naše lokalne firme koje mogu i zadovoljavaju potrebe onoga što se radi.
13/2 VS/CG
Velika stvar za sve nas, nije tu gospodin Bajatović, bilo bi dobro kada se to sve odradi oko priključenja ako dođemo do toga da dobijemo gas u naše male opštine, bilo bi dobro da se obezbede i povoljniji uslovi, subvencionisani uslovi za priključke. Ali, o tom po tom. Ja mislim sve ovo što kažem to su bitne stvari za razvoj jugoistočne Srbije. Imamo tu i završetak autoputa, ide prema Pazaru. Ja to podržavam. Bilo bi dobro kada bismo imali isto ovakve pozajmice i sredstva koje država garantuje da se uradi i deo putne infrastrukture u tim našim malim opštinama, a i ovaj državni put koji ide od Niša preko Svrljiga, Knjaževca, dole prema Boru, prema Prahovu, jer u delu gde je Tresibaba, to je jedan deo prema Knjaževcu i Gramada, tu dolazi do velikog zakrčenja saobraćaja. Konkretno zbog toga što je veliki broj teretnih vozila koji tu funkcionišu, koji tu rade, koji tu idu. Ja sam više puta govorio da je tu potrebna treća traka, a ja sam rekao kao zaustavna traka, ali neka to bude treća traka, da bude to brza saobraćajnica i da taj deo puta se odradi, jer stvarno, veliki broj, četiri hiljade vozila pređe kroz sam Svrljig u toku dana i noći. To je stvarno veliki intenzitet saobraćaja. Još jedna od bitnih stvari železnice, pružni prelazi, a ja sam više već o tome govorio da se stave automatske pružni prelazi da sutra ne dolaze u situaciju kao što je to bilo u 19. veku.
Mi smo do skoro imali tamo neke probleme, sam Svrljig konkretno te železničke pruge, gde smo imali obećanja da se uradi pružni prelaz, kroz neka sredstva koja je dobila država Srbija do dana današnjeg to nije urađeno i ja pozivam sve za železnice da se što pre uradi to. Jedna od bitnih stvari jeste da to ne zaboravim, tiče se ovog zakona, oko donora.
Inače, uvažene kolege, ja sam potpisao donorsku karticu još 2011. godine, kada sam bio predsednik opštine gde smo u Svrljigu imali zajednički sastanak i tada je bio čovek nefrolog, i ja sam dao svojim primerom i tada smo, možda smo tada potpisali 20 tih donorskih kartica, jer meni je interes i siguran sam, svima nama, ukoliko sutra se desi, recimo konkretno nešto meni, bilo bi dobro da organe koji su zdravi da to sutra iskoristi neki drugi, da kroz nekog drugog može da se nastavi da se živi. Svedoci smo da se to svakom od nas može desiti.
Još jednom, ja ću to podržati i to je veoma bitno, inače ministre, gospodine Lončar, ja o vama imam izuzetno dobro i odlično mišljenje, jer vi ste kao ministar u prethodnom periodu nama, kao jednom malom mestu, lokalnoj samoupravi, kroz dom zdravlja obezbedili prvo veliki broj zdravstvenih radnika , opreme i sve što je potrebno da dom zdravlja funkcioniše.
Jedna od stvari koja možda treba da popravi jeste menadžment u okviru doma zdravlja, jer verujte mi, vi ste o tome govorili i prošli put kada ste imali, nešto je bilo na televiziji, da direktori doma zdravlja prave probleme, a kod nas u domu zdravlja u Svrljigu, četiri doktora su otišla, a svi se borimo da zaposlimo te doktore. Ti ljudi ne idu zato što ne vole svoje mesto, nego zbog loših međuljudskih odnosa, koje stvaraju ti menadžeri ili direktori domova zdravlja. Još jednom, ja ću kao poslanik i predsednik Ujedinjene seljačke stranke, podržati sve ove predloge zakona, kao poslanik i zamenik šefa odborničke grupe Radnička partija, Ruska stranka i Ujedinjena seljačka stranka, glasaću za sve ovo, zato što mislim da je ovo ispravno i ovo je potreba za sve nas.