Poštovana predsednice, kolege narodni poslanici, danas ću govoriti o temi koja prevazilazi dnevnu politiku, stranačke razlike i ideološka opredeljenja i govoriti o potrebi da država Srbija zaštiti svoj institucionalni poredak, svoje građane od prikrivenog stranog uticaja. Zbog toga smatram da je vreme da ozbiljno razgovaramo o donošenju zakona o registraciji agenata stranog uticaja, zakona koji već dugo postoji u drugim državama, uključujući i SAD, gde je još 1938. godine, usvojen poznati FARA zakon. Važno je odmah reći jednu stvar, cilj ovakvog zakona nije zabrana saradnje sa inostranstvom. Srbija treba i mora da sarađuje sa svetom, treba i mora da razvija međunarodne odnose, kulturnu akademsku i ekonomsku saradnju, ali isto tako građani imaju pravo da znaju ko u javnom prostoru nastupa u ime određenih stranih organizacija, fondacija ili interesa, posebno onda kada postoji politički, medijski ili društveni uticaj.
Suština ovog zakona je veoma jasna, transparentnost i ako neko dobija sredstva, podršku ili instrukcije iz inostranstva, za aktivnosti koje utiču na javni i politički život, onda je prirodno i pošteno da to bude jasno i javno evidentirano, ništa više, a ništa manje od toga. Mislim da je to standard koji bi trebalo da postoji u svakoj ozbiljnoj državi, a danas živimo u vremenu kada se uticaj ne ostvaruje samo kroz klasičnu diplomatiju, ona se često ostvaruje kroz medije, različite projekta i fondacije i nevladine organizacije.
Ponavljam, sama međunarodna saradnja nije problem, problem nastaje onda kada nema dovoljno otvorenosti i kada građani ne znaju ko finansira određene kampanje i inicijative ili javne nastupe, upravo zato mislim da ovaj zakon ne treba posmatrati kao napad ni na koga, jer ovo nije zakon protiv civilnog društva, niti protiv slobode mišljenja.
17/1 GD/VZ 12.40 – 12.50
Naprotiv, ovo je zakon koji jača poverenje i javnosti, odgovornost i institucionalnu stabilnost države, jer nijedno društvo ne može biti potpuno slobodno ukoliko građani nemaju jasnu sliku o tome ko utiče na najbitnije društvene i političke procese. Takođe, mislim da Srbija ne treba da se stidi da primenjuje standarde koje već primenjuju velike i jake države. Ako druge države smatraju da imaju pravo da štite svoj politički sistem od prikrivenog stranog uticaja, onda isto pravo ima i Srbija.
Koleginice i kolege, ovo pitanje nije pitanje vlasti ili opozicije, ovo je pitanje odnosa prema državi i prema institucijama, pitanje da li želimo sistem u kojem će javnost imati više poverenja, više informacija, više jasnoće kada je reč o uticajima koji postoje u našem javnom prostoru. Verujem da je transparentnost uvek bolja od prikrivanja. Verujem da odgovorna država mora da zna ko deluje u njenom političkom i društvenom prostoru i u čije ime i verujem da građani Srbije imaju pravo na tu vrstu otvorenosti. Zahvaljujem.