Poštovana predsednice Narodne skupštine, uvažena ministarko, koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, pred nama se danas nalaze četiri izborna zakona, odnosno četiri predloga za izmenu i dopunu zakona, koji će svakako unaprediti i poboljšati izborni proces u Republici Srbiji.
To je samo deo postupka koji odgovorno sprovodimo od 2022. godine, kada smo takođe unapredili naš izborni proces, pa onda kroz izmene i dopune Zakona o jedinstvenom biračkom spisku iz 2025. godine i sada na dnevni red su došle izmene i dopune Zakona o izboru narodnih poslanika, izmene i dopune Zakona o lokalnim izborima, dopune Zakona o izboru predsednika Republike i izmene i dopune Zakona o Ustavnom sudu.
Ovim izmenama i dopunama želimo na prvom mestu da podstaknemo veći stepen stručnosti srednjeg organa za sprovođenje izbora i nižih organa za sprovođenje izbora. Kada to kažem, imam u vidu gradske i opštinske izborne komisije, kao i biračke odbore. Nakon završenih parlamentarnih izbora 17. decembra 2023. godine, Međunarodna posmatračka misija ODIHR sačinila je svoj izveštaj u kome je navela preporuke koje bismo trebali da razmotrimo i da na osnovu toga vidimo koje od njih možemo uspešno da implementiramo u naše zakonodavstvo, a sve u cilju da bi izborni proces bio što bolji.
Kada je u pitanju vlast Srpske napredne stranke, mi se ponašamo odgovorno i odgovorno smo pristupili tome, u najboljoj želji i nameri da naš izborni proces unapredimo. To činimo kontinuirano, kao što sam rekao, preko izmena i dopuna Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, pa onda do ovih izmena. Želeli smo da učinimo tako da svaki birački odbor bude apsolutno kompetentan i stručno obučen da može da sprovede izbore na datom biračkom mestu, na taj način što smo uveli obaveznu obuku kako za članove gradskih i opštinskih izbornih komisija, tako i za članove biračkih odbora. Obuka je takva da bukvalno svaki podnosilac, ovlašćeni predlagač, tačnije lica koja mogu da participiraju kao članovi gradskih i opštinskih izbornih komisija, tako i biračkih odbora, mora da prođe obuku.
Kada su u pitanju članovi gradskih i opštinskih izbornih komisija, pored toga što tu obuku moraju da prođu i da zavrede određenu potvrdu, odnosno sertifikat, kao što su predsednik, zamenik predsednika i članovi, potvrdu o toj obuci moraju imati i sekretari gradskih, odnosno opštinskih izbornih komisija. Ista je stvar kada su u pitanju i članovi biračkih odbora, bez obzira ko ih predlaže, u skladu sa zakonom. Da li su to poslaničke grupe, podnosioci izbornih lista, načelnici gradskih i opštinskih uprava, da li je to u pitanju možda Ministarstvo za pravosuđe kad je u pitanju glasanje u našim kazneno-popravnim zavodima, ili je to u pitanju Ministarstvo spoljnih poslova kada je u pitanju glasanje u našim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, ko god od ovlašćenih predlagača u skladu sa zakonom predloži lice da bude član gradske ili opštinske izborne komisije ili biračkog odbora, to lice koje se predlaže mora da je prošlo obuku i da ima potvrdu.
Propisali smo da će RIK biti taj organ koji će biti u obavezi da propiše način obuke i organizuje način sprovođenja obuke. Takođe, RIK će biti u obavezi da zajedno sa lokalnim izbornim komisijama, gradskim i opštinskim izbornim komisijama, organizuje način sprovođenja obuke. Znači, stalni sastav i prošireni sastav biračkih odbora, a ona lica koja se zamene da budu članovi biračkih odbora,
19/3 MV/JG
bukvalno svi moraju da prođu obuku. To je nešto što je ODIHR i pohvalio, jer su oni rekli da bi bilo dobro da se organizuje tako, da organizujemo jedan standardizovani tip obuke da bukvalno svi prođu tu obuku.
Ono na šta su nam oni sugerisali da bismo trebali da razmotrimo i da vidimo da li postoji zakonsko rešenje da to implementiramo, a mi smo naravno to prihvatili, jeste zato što su izrazili određenu vrstu bojazni da bi moglo da dođe do diskriminacije lica koja su iz različitih političkih opcija da prođu obuku. Prihvatili smo to i kroz intervenciju kroz član zakona propisali da se obuka sprovodi bez obzira na političku pripadnost, politička uverenja i stavove. Znači, jednako apsolutno za sva lica.
Takođe, ono što će Republička izborna komisija imati u svojoj obavezi, jeste da će morati da vodi jedan jedinstveni registar gde će biti upisana sva lica koja su uspešno završila obuku. Taj registar će sadržati podatke poput imena i prezimena, jedinstvenog matičnog broja, broja telefona, mejl adrese, adrese prebivališta i ono što je značajno – datum kada je to lice steklo potvrdu, odnosno kada je uspešno završilo obuku. Zašto je ovaj datum bitan? Ovaj nam je datum bitan zbog toga što smo dodatno želeli da uozbiljimo ceo proces, tako da potvrda koju stekne kandidat koji prođe obuku je vremenski ograničena na tri godine.
Išli smo na rok od tri godine zato što smo želeli da nakon svakog izbornog ciklusa, odnosno pred svaki izborni ciklus lica koja su stekla potvrdu mogu da nadograde svoje znanje, da ga obnove i da ga nadoknade i da na taj način svaki put mi unapređujemo izborni proces. Ako imamo u vidu da redovan mandat narodnih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije traje četiri godine, a potvrda traje, odnosno ima svoju važnost od tri godine, tako bi onda sva ova lica koja su stekla potvrdu pre novih redovnih parlamentarnih izbora bila u obavezi da opet prođu obuku i da opet steknu tu potvrdu i na taj način obnovila i nadogradila svoja znanja.
Druga stvar – zašto je bitno da stoji ovaj datum u tom registru koji će napraviti RIK? Zbog toga što smo predvideli koji su to slučajevi kada lica koja su stekla potvrdu tu potvrdu gube. To je situacija ukoliko je lice bezuslovno osuđeno za krivično delo protiv izbornog prava, tada to lice gubi potvrdu i u registru se navodi koji je to datum kad je lice izgubilo potvrdu. A zašto je bitno, zašto se navodi taj datum? Zbog toga što to lice u naredne tri godine neće biti u prilici da opet pohađa obuku i da stekne potvrdu.
Drugi uslov koji smo takođe predvideli kada lice gubi potvrdu a da je prošlo obuku, to je situacija kada su izbori poništeni na biračkom mestu. U toj situaciji svi članovi biračkog mesta gube potvrdu i morali bi opet da prođu obuku da bi tu potvrdu zadobili.
20/1 MZ/IR 13.10–13.20
Kada smo propisivali ovo zakonsko rešenje imali smo u vidu situaciju da, po važećem zakonskom rešenju, kada dođe do ponavljanja izbora na datom biračkom mestu, celokupan birački odbor gde su izbori poništeni ne može da bude opet biran, odnosno ta lica ne mogu opet biti birana na tom biračkom mestu da budu u sastavu biračkog odbora.
Još jedna novina koju smo implementirali kroz izmene i dopune Zakona o narodnim poslanicima jeste mogućnost da sada jedan birač svojim potpisom može podržati više lista. To je preporuka koju smo imali, i ne samo nakon parlamentarnih izbora održanih 17. decembra 2023. godine, već nakon i prethodnih parlamentarnih izbora koje smo imali pre 2023. godine, da bi trebalo razmotriti mogućnost i prosto implementirati to zakonsko rešenje da sada omogućimo jednom biraču da može da podrži više izbornih lista.
Ovo rešenje je dobro, naročito kada uzmemo u obzir da imamo jako veliki broj opština sa malim brojem birača, tako da se sada stvara mogućnost da građani imaju veću mogućnost izbora. Imamo stranke, odnosno političke opcije koje se nalaze na levoj ili na desnoj strani ili su stranke centra, na svim tim stranama imate po više političkih opcija i sada stvarate biraču mogućnost da svojim potpisom podrške može da pomogne kandidovanje više izbornih lista, a da onda kada dođe dan za glasanje birač ima mogućnost da svoj glas opredeli za jednu od tih lista, odnosno svoj glas podrške da jednoj od tih lista.
Takođe, išlo se korak dalje u cilju omogućavanja većeg opet pluralizma i omogućavanja, da kažem, izbornim listama da se lakše kandiduju na izborima, a to smo radili tako kroz intervenciju što smo izbrisali član 78. Zakona o izboru narodnih poslanika koji je predviđao odbijanje izborne liste, a odbijanje liste predviđaju u slučaju ukoliko nosilac izborne liste ili kandidat za narodnog poslanika nema izborno pravo, ukoliko nosilac liste ili kandidat za narodnog poslanika se već nalazi na ranije proglašenoj izbornoj listi, ukoliko na izbornoj listi nije ispoštovano pravilo o zastupljenosti polova ili ukoliko naziv izborne liste nije određen u skladu sa zakonom. Ovaj član je propisivao da se u tom slučaju, ukoliko nisu ova pravila ispoštovana, odbijalo proglašenje izborne liste; mi smo sad to izmenili i ostavljamo mogućnost podnosiocu izborne liste da mu se ne odbije izborna lista, već da on može da promeni, odnosno otkloni sve te nedostatke da bi izborna lista bila proglašena.
Takođe gde smo intervenisali kroz izmene i dopune Zakona o izboru narodnih poslanika jeste kada su u pitanju liste nacionalnih manjina, odnosno ona lista koja želi da dobije status liste nacionalne manjine, ta stranka koja želi da zadobije taj status mora biti upisana u Registar političkih stranaka kao stranka nacionalne manjine, a u nazivu liste mora stajati pun ili skraćen naziv stranke nacionalne manjine. Takođe, u nazivu liste jasno mora da stoji odrednica interese čije nacionalne manjine, odnosno koje nacionalne manjine zastupa ta izborna lista.
Isti je slučaj kada su u pitanju koalicije stranaka nacionalnih manjina – sve stranke moraju biti stranke nacionalnih manjina, upisane u Registar političkih stranaka kao stranke nacionalnih manjina u nazivu liste, kao kada se kandiduje jedna stranka isto moramo imati pune ili skraćene nazive svih stranaka nacionalnih manjina i čije interese, odnosno koje interese koje nacionalne manjine ta izborna lista zastupa. Kada je u pitanju grupa građana, u nazivu liste mora stajati koje interese, odnosno čije interese, koje nacionalne manjine ta lista zastupa.
20/2 MZ/IR
ODIHR je insistirao na ovom rešenju. Mi smo to rešenje prihvatili zato što na taj način ne želimo da dovedemo birača u zabludu, jer smo na prethodnim parlamentarnim izborima imali izbornih lista čiji naziv nikako nije ukazivao na to da je u pitanju izborna lista nacionalnih manjina. Sada u nazivu liste mora da stoji naziv nacionalne manjine čije interese ta lista zastupa.
Takođe, ono što je bitno spomenuti jeste vezano za primenu pojedinih odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o narodnim poslanicima, gde smo takođe morali da usaglašavamo rokove sa ODIHR-om, jer su oni želeli da ovi rokovi budu kraći da bismo što pre imali obučene srednje organe za sprovođenje izbora, a to se odnosi na gradske i na opštinske izborne komisije, tako da ona lica koja su izabrana za članove gradskih i opštinskih izbornih komisija pre stupanja na snagu ovog zakona imaće rok od tri meseca nakon stupanja ovog zakona na snagu da prođu obuku, steknu potvrdu, odnosno sertifikat, a ona lica koja će biti izabrana za članove gradskih i opštinskih izbornih komisija nakon stupanja ovog zakona na snagu biće u obavezi da prođu obuku i tu potvrdu steknu u roku od šest meseci, odnosno najkasnije do 31.12. 2026. godine.
Kada su u pitanju članovi biračkih odbora, tu smo išli na duži rok, zato što je potrebno, zbog jako velikog broja lica koja participiraju, odnosno će participirati kao članovi biračkih odbora, da to važi od 1.1.2028. godine. Kada to kažem, treba da imamo u vidu da je to negde otprilike nešto malo manje od 200.000 ljudi koji na taj način učestvuju kroz rad biračkih odbora u stalnom i u proširenom sastavu i upravo iz tog razloga potrebno je više vremena da bi se na kvalitetan način sprovela obuka tih lica.
Kada su u pitanju izmene i dopune Zakona o lokalnim izborima, kroz taj zakon smo predvideli, i to se naslanja na Zakon o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika, da su sada gradske i opštinske izborne komisije dužne da sarađuju sa Republičkom izbornom komisijom u cilju sprovođenja obuke, za koju je, opet, nadležna, kao što sam malopre govorio, Republička izborna komisija, jer je Republička izborna komisija ta koja je nadležna da organizuje način i sprovede obuku, a pri tome mora da im pomogne gradska, odnosno opštinska izborna komisija.
Takođe je nedvosmisleno propisano odredbama Zakona o lokalnim izborima da ne sme da postoji nikakav oblik diskriminacije, naročito propisano vezano za politička uverenja i za političke stavove onih lica koja hoće da pohađaju obuku i dobiju potvrdu da bi mogli da budu u gradskim i opštinskim izbornim komisijama i biračkim odborima. Takođe je propisano da i sekretar i zamenik sekretara u gradskoj i opštinskoj izbornoj komisiji takođe mora biti lice koje je prošlo obuku i koje je steklo potvrdu.
Pravimo jedan javni jedinstveni registar, odnosno RIK je zadužen da napravi taj registar, a onda zakonom ovlašćeni predlagači – bilo da su u pitanju poslaničke grupe, bilo da su u pitanju podnosioci izbornih lista, bilo da je u pitanju načelnik nadležne gradske ili opštinske uprave, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo inostranih poslova – znači, na tom jedinstvenom pregledu, odnosno na toj bazi, mogu da vide da li lice koje oni predlažu ima potvrdu i koja je važnost njegove potvrde. Jer kao što to predviđa Zakon o izboru narodnih poslanika, isto to se odnosi i kada je u pitanju Zakon o lokalnim izborima – lica koja su stekla potvrdu u slučajevima predviđenim zakonom, znači ako je neko osuđen za krivično delo protiv izbornog procesa ili su izbori poništeni na odgovarajućem biračkom mestu, na biračkom mestu gde je to lice bilo član biračke komisije, gubi potvrdu, odnosno neće moći da pohađa obuku da dobije tu potvrdu ukoliko je učinilo krivično delo, a ukoliko je bilo u sastavu odbora gde su izbori poništeni moraće opet da prođe obuku da bi opet zadobilo potvrdu.
20/3 MZ/IR
Što se tiče pravila koja se odnose na manjinske liste, kao i u Zakonu o izboru narodnih poslanika, apsolutno preslikano i na Zakon o lokalnim izborima, u nazivu liste moramo imati pun ili skraćen naziv stranke nacionalne manjine i da je stranka nacionalne manjine upisana u Registar političkih stranaka kao stranka nacionalne manjine, da u nazivu liste imamo koje interese nacionalne manjine zastupa ta izborna lista. Kada su u pitanju koalicije stranaka nacionalnih manjina, sve moraju biti stranke nacionalnih manjina. I kada je u pitanju grupa građana, kao što sam govorio i malopre, u nazivu liste mora jasno da stoji interese koje nacionalne manjine ta izborna lista zastupa pored naziva liste.
Kada je u pitanju dopuna Zakona o izboru predsednika Republike, tu se odnosi na birački odbor, tako da članovi biračkog odbora moraju da imaju potvrdu, odnosno da su prošli obuku za rad u biračkim odborima.
Kada govorimo o izmenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu, tu smo intervenisali u pogledu rokova. Ono što je bio naš predlog jeste da sada organ za sprovođenje izbora ima rok od osam dana da dostavi kompletnu dokumentaciju Ustavnom sudu da bi Ustavni sud mogao da donese odluku u tom izbornom sporu. Prihvatili smo komentar ODIHR-a da bi trebalo ići na kraće rokove, tako da smo ovim predlogom zakonskog rešenja predvideli da to bude tri dana, znači sa osam dana skratili smo na tri dana.
Takođe, u onom delu gde je Zakon propisivao hitan postupak kada je u pitanju izborni spor, iz ODIHR-a su tražili da ipak taj rok nekako odredimo, da ga definišemo kroz odgovarajući broj dana. Naš prvobitan predlog je bio da to bude 30 dana, iz ODIHR-a su tražili da ispitamo mogućnosti da taj rok nekako skratimo, da bude kraći. Uz konsultacije sa predsednikom Ustavnog suda i sudijama Ustavnog suda došli smo dotle da taj rok bude 20 dana. Znači, sad organ za sprovođenje izbora ima rok od tri dana da kompletnu dokumentaciju, sve spise predmeta dostavi Ustavnom sudu, a Ustavni sud ima rok od 20 dana da donese odluku u tom sporu.
21/1 MT/MP 13.20 – 13.30
Takođe, onde gde smo intervenisali ticalo se roka za održavanje ponovljenih izbora. Ukoliko odluka Ustavnog suda bude da se izbori moraju ponoviti, odnosno da poništi rezultate izbora usled nedostataka na datom biračkom mestu taj rok je bio do 10 dana, mi smo taj rok sada našim predlogom produžili i sada je taj rok do 30 dana. Na taj način omogućava se svim činiocima, svim akterima tog izbornog procesa da imaju dovoljno vremena da se organizuju da sprovedu kampanju da bi ostvarili što bolje rezultate.
Na ovaj način mi smo pokazali apsolutno jednu spremnost da sve ono što trebamo da promenimo, što možemo da unapredi naš izborni proces promenimo. I to je, na kraju krajeva, i ono što je rekao predsednik Vučić da ćemo prihvatiti sve preporuke ODIHR-a, da ćemo implementirati sve samo da bismo mogli da omogućimo što bolji, što transparentniji proces i da nakon narednih izbora ne čujemo više ni jednu kritiku sa druge strane da nešto nije bilo urađeno u skladu sa preporukama, da nešto nije bilo dobro, da opet slušamo priče o nekim fantomskim biračima, o glupostima sa kojima su zamlaćivali građane Republike Srbije.
Podsećanja radi, reći ću vam da smo prošle godine usvojili izmene i dopune Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, prihvatili bukvalno sve što je bilo traženo, da se formira komisija za reviziju biračkog spiska, da mogu da se vrše terenske kontrole, jer smo često slušali neistine kako na određenim biračkim mestima, ne znam, ima prijavljeno 50, 70, 210 birača. Sada postoji Komisija za reviziju biračkog spiska, sada može da se izvrši terenska kontrola i da bukvalno na svakom biračkom mestu, u svakom domaćinstvu tačnije, na svakoj adresi vidite koliko birača ima.
Srpska napredna stranka, Aleksandar Vučić, vlast koju predvodi SNS ne beži od promena izbornog zakonodavstva, ne beži od propisa. Mi smo u stanju da uradimo bukvalno sve i da napravimo kakve god uslove žele, jedino što ne možemo da im omogućimo, jedino što ne možemo da im damo, to su glasovi. Glasovi građana Republike Srbije nedvosmisleno pripadaju SNS, idu SNS zato što građani Republike Srbije prepoznaju ono što radi predsednik Republike Aleksandar Vučić, prepoznaju rad, prepoznaju odgovornost, prepoznaju na kraju krajeva rezultate politike koji su vidljivi u svakom gradu, u svakoj opštini, u svakom selu.
Na kraju, želim da napomenem da smo mi pre nego što smo došli u plenarno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije imali četiri jako kvalitetno organizovana javna slušanja. Imali smo javno slušanje u Kragujevcu, Nišu, Novom Sadu, Beogradu. Ni jedno od tih javnih slušanja nije trajalo ispod tri sata. Imali smo predstavnike i stručne javnosti. U ova četiri grada bili su predstavnici univerziteta, profesori pravnih fakulteta koji su aktivno uzimali učešće u diskusiji, davali predloge koje još uvek razmatramo. Generalno, najveći broj tih predloga ticao se rokova za odlučivanje Ustavnog suda. Profesori Pravog fakulteta gotovo jedinstveni u stavu da taj rok treba biti duži, da taj rok treba biti barem 30 dana. To je nešto svakako o čemu ćemo razmišljati, ali ono čim bih želeo da zaključim, jako kvalitetna zakonska rešenja.
Pokazali smo spremnost, političku širinu da menjamo naše izborno zakonodavstvo, da prihvatamo preporuke Međunarodne zajednice, da prihvatamo preporuke ODIHR-a. Otvoreni smo za to, otvoreni smo za diskusiju, otvoreni smo za dijalog i to je ono na kraju što je predsednik Vučić i rekao i tražio od svih nas, da razgovaramo, da imamo taj dijalog, i međustranački i lični, i da na taj način menjamo propise i da naše društvo bude jedno bolje demokratičnije društvo koje ide u cilju i pravcu Evropske unije.
Hvala.
21/2 MT/MP