Ja sam pažljivo pročitao apele koje smo dobili od beogradskog i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, raznih udruženja arhitekata, kao i međunarodnih organizacija „Europa Nostra“, ICOMOS, „Do.co.mo.mo“ i Savet arhitekata Evrope. Zaista sam podrobno i pažljivo pročitao sve te dopise. Juče sam ostao posle sednice i dosta sam vremena posvetio analizi svega što su poslali i, nažalost, ja zaista ne mogu da prihvatim taj njihov apel, tako da neću povući predloženi zakon. Nadam se da će oni imati razumevanja.
Što se tiče Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, to je jedna organizacija društvenih parazita koja ne radi ništa pod milim bogom. Od 1960. pa do 1990. godine zaštićeno je devet prostorno kulturno-istorijske celine. U Beogradu od 1990. do 2017. godine, 27 godina, nije proglašena nijedna prostorna, kulturno-istorijska celina. Toliko su ih interesovale, i vlast i njih.
Onda, nakon pauze od tri decenije, dakle, od 2017. godine, za vreme ove rušilačke vlasti, zaštićeno je 11 celina i to na predlog Vlade Republike Srbije, na predlog grada Beograda proglasilo devet prostorno kulturno-istorijskih celina u našem gradu i to: Istorijsko jezgro Beograda, Terazije, Profesorska kolonija, područje uz ulicu Kneza Miloša, Smiljanićevu ulicu, Cerak, Novi Beograd, Krunski venac, Svetosavski plato, Tašmajdan sa univerzitetskim centrom, centralna zona Novog Beograda itd. E to su vam ti.
I šta predstavljaju zavodi tog tipa? Apsolutno ništa. Samo prave probleme i lokalnim samoupravama i ljudima koji žive u zgradama. Ne mogu ništa živo da rade. Ne mogu da poprave najobičnije… Šta god ih pitaš, ne može. Za svaki papir moraš da čekaš mesecima. Svaki papir moraš da čekaš ne znam ni ja koliko da im dune da ti pošalju odgovor da li nešto može ili ne može. Zgrade nam propadaju, krovovi prokišnjavaju, ali dok se zavod seti da da svoje mišljenje, sve ode do vraga. I oni su se setili nekome da nešto kažu, neradnici za visoke plate?
Apsolutno me ne zanima šta će oni da kažu. Da su nešto hteli da kažu, smislili bi na vreme, pa bi nešto smislili godinama unazad šta da se radi sa tim objektom.
Najzad, kada kažu da je to simbol otpora NATO agresiji, ne simbol otpora NATO agresiji će biti onaj memorijal koji ćemo tamo da napravimo, a ja sada pitam a šta je simbol otpora, koja ruševina je simbol otpora u Drugom svetskom ratu, zakonom zaštićena da ne sme da se popravlja? Kako se zove? Gde se nalazi? Pa nije valjda da nismo učestvovali u Drugom svetskom ratu? Doduše, na „Netfliksu“ nismo. Pusti Tjentište, to je napravljeno posle. Znači, koja uništena zgrada u Drugom svetskom ratu je simbol otpora Drugom svetskom ratu? Kako se zove? Koja je zgrada uništena u Prvom svetskom ratu ostala kao simbol otpora u Prvom svetskom ratu? Koja zgrada je uništena ne znam ni ja više kada, jer je simbol otpora u svim ratovima o kojima smo učili? Pa, nema. Ne postoji. Zašto? Pa, zato što je simbol pobede da nastaviš dalje, a ne da ostaneš zarobljen u prošlosti, da živiš u ruševinama, ali to neko ne razume.
To što imaju podršku ovih neradnika iz raznoraznih zavoda, to me uopšte ne čudi, jer oni ljudi služe da sve zaustave. Oni ljudi služe da se ništa ne rade. Oni se boje da ako oni krenu da daju te dozvole, da će njihovo postojanje biti bespredmetno, pa se onda niko neće setiti da postoje. Koliko god puta je traženo od Zavoda u Subotici svašta, znači, govorim za grad Kikindu zato što znam za neke stvari koje su rađene, crkva, da se malteriše, da se sredi, ma ne, ne možete to tako, mora ovako, ali nema veze, neka propadne dok se reši.
Čekajte, bre, ljudi. Da li je ovde poenta da se nešto radi ili da se ništa ne radi, to je ključno pitanje. Očigledno ovo drugo za neke, a za nas nije i apsolutno me ne zanima mišljenje ovih sa visokim platama koji se obraćaju ne kao zvanično, nego kao peticija. Pazite, oni su napisali peticiju i potpisao deo njih i sada to ima nekakvu pravnu težinu ili ne znam ni ja šta. Pa, to je kao da uzmete 20 poslanika iz Skupštine Srbije, napiše peticiju, njih 20 potpiše, a 230 ne potpiše i onda kažu – evo, to je mišljenje poslanika. Pa, nije mišljenje poslanika, to je mišljenje tih 20. Tako i ovo nije mišljenje zavoda, nego je mišljenje tih koji su potpisali. Dosta više sa tim obmanama.
Dakle, žao mi je, stvarno sam se potrudio, tražio sam dovoljan razlog da povučem zakon, nisam ga našao u njihovim dopisima. Moraće da se potrude više. A to što nas nazivaju izdajnicima, sram ih bilo i sramota njihova, jer ne može da bude izdajnik onaj ko će da napravi memorijal tom NATO bombardovanju i NATO žrtvama, a nisu im izdajnici oni koji su one koji su se borili protiv tog NATO-a na komad isporučivali van zemlje da odgovaraju u Hag i sve ostalo. Smenjivali ih, izbacivali iz vojske. To su patriote, a mi smo izdajnice? Time će valjda da utiču na nekoga da promeni odluku, oni, jer do njih valjda neko drži, do neradnika sa visokim platama? Apsolutno ne.
Dakle, simbol će biti memorijal koji bude tamo napravljen, a ne razrušena zgrada.
Hvala.