Hvala gospođo predsednice.
Profesore Macut, žao mi je što imate priliku da prisustvujete povremeno diskusijama koje je za cilj imaju samo diskreditaciju, ali verujte mi profesore, to su samo pokušaji diskreditacije, o vama će govoriti vaši rezultati, vaša dela, kao što su govorila i do sada podjednako kao i o vašem kabinetu.
Pripremite se hodaćete po paklu, ali to je vaša misija i vaš zadatak s obzirom da razumete u kakvom trenutku je naša zemlja i naš narod. Vi ste kao veliki patriota, veliki profesionalac, vrlo strog nadređen, kako čujem, prihvatili oberučke. I, oni koji vas dobro znaju, znaju da ćete ovoj državi, ovom narodu doneti rezultate i da tu neće biti milosti ni za koga, ni za jednog člana vlade, ni za koga od vas. Srbija to čeka.
Žao mi je što ste imali prilike da slušate o prebrojavanju krvnih zrnaca, pa su vam postavili pitanje od koga ćete vi to da čuvate Srbiju a brojali profesora Bratinu, gospodina Berišu, zamislite, akademika. Moram da vam kažem da ti koji broje krvna zrnca i pozivaju se na generacije svojih predaka, u stvari sami nemaju šta da ponude i to im je jedini argument.
Rekli ste za mene jednu vrlo značajnu stvar, koju ja sada želim da poklonim svu pažnju građana Republike Srbije, a to je da ste nasledili više decenijski problem u prosveti, ali se o tome ne priča, da ste nasledili katastrofalnu situaciju u prosveti, ali se o tome ne priča niti se time bavilo u prethodnim decenijama, nije se imalo vremena. Zato ću vas, dragi građani Republike Srbije koji ćete dobiti vladu na ponos ovoj državi i to ćete imati prilike da vidite ne samo u prvih sto dana, mnogo brže.
Želim da vas podsetim na užasan događaj, tragičan događaj iz 2011. godine, bio je 10. maj, dete od 14 godina se bacilo sa trećeg sprata zgrade, žrtva vršnjačkog nasilja. Govorim o 2011. godini.
A sad želim da vas podsetim kako je to tada izgledalo, da ne idem dalje u prošlost. Četrnaestogodišnji dečak bio je odličan đak, sve do pred smrt, kada je popustio. Planirao je da upiše Vojnu školu, da postane pilot, po ugledu na svoga oca. Pretukli su ga osam puta, uz to su mu stalno pretili, vređali ga i jurili. Tražio je pomoć od roditelja - od koga bi? I od škole - od koga bi? Njegovi roditelji obaveštavali su o zlostavljanju sina direktorku, školskog psihologa, razrednog starešinu, još nekoliko nastavnika, školskog policajca, policijsku stanicu, zamislite, Niša, obraćali su se školskoj upravi grada Niša, prosvetnoj inspekciji, Ministarstvu prosvete, Grupi za suzbijanje maloletničke delikvencije Policijske uprave Niš. Sama škola jednom je obavestila policiju, obezbedila da jedan pripravnik koga su plaćali roditelji štiti dečaka u školi, pokrenula vaspitno-disciplinski postupak protiv jednog učenika koji je označen kao vođa nasilnika, ali protiv malog Alekse, žrtve vršnjačkog nasilja.
Pojačan vaspitni nadzor nad vođom nasilnika okončan 28. marta te godine kao uspešan, zamislite, mada je on samo dva dana ranije Aleksu brutalno pretukao. Vođa je završio školsku godinu sa peticom iz vladanja, a Aleksa je pred smrt imao trojku, jer je nemiran, zamislite, i ometa nastavu. Počeo je da gubi apetit, patio je od nesanice, da se trza svaki put kad ga roditelji bude. Zbog pretnji koje je dobijao, plašio se za majku, sestru i oca, silazio je ispred zgrade da proveri da li je neko od onih koji prete stvarno odlučio da zapali automobil. Roditelji kažu da se uprkos tome trudio da ih ne sekira. Pred sam kraj života je svojim džeparcem starijem dečku iz kraja platio da ga štiti, jer ne može više da sekira oca, već ima dovoljno problema oko njega. Roditelji su to saznali posle sinovljeve smrti, kada im je na vrata zazvonio nesuđeni zaštitnik kako bi vratio novac.
Da vas podsetim, sve vas, i građane Republike Srbije, kakvo smo nasleđeno stanje imali, kako je bilo to baš tada. Za samo mesec dana početkom te godine mediji su izvestili o nekoliko brutalnih slučajeva. Slušajte pažljivo i pamtite ovo, ovo je sramota svih nas, s tim se ova buduća Vlada suočava. Zato nam se desio "Ribnikar".
Krajem januara učenik sedmog razreda osnovne škole "Kralj Aleksandar I" u Požarevcu, za vreme školskog odmora, žao mi je što ću ovo reći ali moram, silovao je druga iz klupe. Kažnjen je četvorkom iz vladanja i premešten u drugo odeljenje. U isto vreme, učenik sedmog razreda osnovne škole u Novom Sadu drugaricu iz razreda držao je za noge da visi preko ograde prvog sprata. Incident je prijavio njen otac, a dečak je tvrdio da je sve bila šala. Krajem januara i početkom februara u Prokuplju u jednoj školi učenik je učeniku slomio vilicu usred učionice. U drugoj, vršnjaci su dečaka skinuli golog, umazali ga fekalijama i zaključali u toalet. Majka desetogodišnjeg učenika osnovne škole iz Čačka u februaru je najavila da će tužiti školu jer su vršnjaci ozbiljno povredili kičmu njenog sina koji već četiri godine trpi nasilje i da to niko ne sprečava a da su svi bili upozoreni. Četrnaestogodišnjak iz Novog Pazara izbo je svog vršnjaka u blizini osnovne škole koju su obojica pohađali. Mesec dana ranije pukom srećom niko nije stradao kada je srednjoškolac iz Paraćina pucao u učionici. Na isti način pred drugovima se dokazivao krajem 2010. godine i jedan učenik šestog razreda u Valjevu. Pretprošle godine u odnosu na tu 2009. godinu osnovac iz Novog Pazara je preminuo usled rana koje mu je nožem naneo vršnjak. Bio je 10. maj 2011. godine kada se Aleksa ubio skokom sa trećeg sprata, sahranjen je sa pilotskom kacigom.
Vidite, gospodine profesore Macut, iza vas sedi gospođa Brnabić, premijer, koja je čula Predlog zakona tadašnje docentkinje sa Pravnog fakulteta u Novom Sadu, koja je radila sa svojom grupom studenata i uvrstila to u zakon, sedeli su i radili na tome, da se više nikada ne ponovi. Ja sam tad bila opozicionar. Nikome od nas nije padalo napamet da nečiju smrt ili tragediju zloupotrebljavamo da bi dobili neki poen više. Nikada! A da vas podsetim, dešavala su se i masovna ubistva.
Srbija je bila bankrotirana i rasprodalo se sve, i užasna katastrofalna reforma pravosuđa, ovo je za gospodina budućeg ministra pravde, može da potvrdi kada bude imao prilike sa užasnim posledicama po neke sudije i tužioce, gde su se birali na opštinskim odborima Demokratske stranke.
Sa tim se suočava ova buduća Vlada, to stanje na prvom mestu mora da uspostavi, da razgovara sa svima, da spusti tenzije, da otpočne dijalog, da prigrli sve i one koji vređaju na najpodmukliji i na najprimitivnije načine, a da pritom ne znaju ništa o njima. Nisu im dali čak, krajnje korektno, kako smo navikli od nekih i sto dana Vlade.
Vidite dame i gospodo ja sam uverena, poznajući reputaciju profesora Macuta, poznajući gospodina i profesora Borisa Bratinu, poznajući i gospodina Berišu, izvinite što se licitiralo sa vašom nacionalnom pripadnošću, a ja sam tek sada uverena da će ova Vlada, iako ste se pozvali na najlepšu Himnu na svetu, koja moli Boga za pravdu, da vodi računa o svakoj nacionalnoj manjini, čuli smo to danas kao brigu, baš zbog toga.
Ali da vam kažem, na ovom ispitu smo svi i zbog ove dece koja trpe, smo na ispitu svi. Da li su oni u vrtiću, u osnovnoj školi, srednjoj školi ili na fakultetu.
Neće tu biti odgovorna samo ova Vlada, a za njih će trijumfalni uspeh da bude, samo ako bude uspela da otpočne dijalog, Srbija to mora da ima, jer šta je izbor?
Mnogo je, da vam kažem, skupa ta računica kada u politiku uvodite takvu vrstu aktivizma da progonite, da dehumanizujete ili napadate fizički druge ljude. Skupa vam je ta računica, ti ljudi imaju porodice, prijatelje, braću. Danas, sutra, bićete vlast i šta ćete onda. Ovo je taj momenat, ovde smo na raskrnici da govorimo koji je najmanji zajednički imenitelj koji nas sve vezuje, jel to mir i stabilnost u našem društvu? Jel su podjednaka prava za sve nas, bez obzira na naše posebnosti.
Pozivate se na Ustav, a juče ste slušali da jedna trećina govori o ljudskim pravima, pa dokažite to. U Nišu smo čuli Studentski edikt, pa mi to hoćemo. Da li mi grešimo, jesmo grešili, pa jesmo?
Da li je predsednik Republike prvi rekao 15. marta 2025. godine, kada je video veliki broj ljudi u Beogradu - mi prvi moramo da naučimo da se menjamo, narod hoće nas drugačije? Evo, imate ljude koji će nadstranački pokušati sa svima nama da ostvare minimum da izađemo iz tog istorijskog začaranog kruga, da pomažemo drugima da nas razvale još više. Valjda hoćemo svi, valjda smo svi patriote, hoćemo mirnu Srbiju i da Srbija ide napred i da ostvarimo te temelje. To mojoj generaciji pripada, da vam pomognemo koliko možemo, za sve vas mlađe poslanike da napravimo temelje zdravog i dobrog društva, jer to svaki građanin koji nas sada prati želi da čuje i vidi od nas.
Na kraju, građani Republike Srbije, dobićete Vladu koja će neumorno da radi na onome što nam je najneophodnije, a jeste da se slušamo i čujemo, da jedni drugima pružimo ruke i da otpočnemo dijalog koji nam je preko potreban, a onda na izborima neka svako bira svoga i konačno da mi odlučujemo u Srbiji, a ne da nam neko potpali spolja, a mi se primimo na tu dobru istorijsku lekciju.
Želimo jaku Srbiju koja će biti sigurna kuća za sve nas i stoga, građani Srbije, nemojte da brinete, dobićete Vladu koja će umeti da čuje svakoga i da dođe do svakoga od nas, jer je makar minimum korektno da im damo priliku.