Idite malo do one predškolske ustanove „Meda“, koju vam finansira grad Niš. Jer ja mogu da slušam vaše besmislene i odvratne optužbe, kakve god one bile, vi ne možete da čujete jednu jedinu kritiku na vašu izmišljotinu. Imate profesorku…
(Đorđe Stanković: Ko?)
Pa znate vi dobro koja. Nije Niš velika čaršija. Znam i ja. Neću da izgovorim. Neću da prljam usta. Znači, ako je neko… Mene to ne iznenađuje. Zašto? Zato što u drugom gradu u Srbiji takođe imate nekoga ko se raduje uz Tompsonove pesme, koji vam je ideološki vođa, a to je Dinko Gruhonjić, koji se diči svojim imenom koje nosi, koje je nosio najzloglasniji upravnik logora „Jasenovac“. I ne čudi me kada je neko ko je
15/3 AL/CG
došao iz druge zemlje, kada je neko ko ne pripada većinski našem narodu, kada neko godinama seje i širi nacionalnu, rasnu i versku mržnju i netrpeljivost, koji bukvalno je instaliran i stvoren da privlači nekoga da mu nešto loše učini, i hvala bogu, u Srbiji se to nije dogodilo, ali me čudi kada u Nišu…
(Jelena Milošević: Ko?)
…pričam o onome ko je većini blokadera ideološki vođa, a to je Sabahudin Dinko Gruhonjić, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Vama je to smešno. Vama je smešno kada neko kaže da Srpska pravoslavna crkva: „zapišava teritoriju gradnjom crkava“. Vama je smešno kada neko kaže da je Srbija deponija za ratne zločince. Vama je smešno kada neko kaže da će crkve pretvarati u noćne klubove i pabove.
16/1 MV/VZ 12.30 – 12.40
Vama je smešno kada se neko organizovano protivi podizanju spomen hrama na mestu gde se dogodila novosadska racija. Vama je smešno kada neko takav blagosilja paljenje državne zastave Srbije u Novom Sadu. Vama je smešno kada profesorka Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nišu u svojim objavama kači pesme čoveka koji slavi ubijanje srpske dece u Jasenovcu i u sistemu koncentracionih logora u tadašnjoj Hrvatskoj, u vreme Drugog svetskog rata. Slobodno se smejte, to mnogo više će govoriti o vama, nego što će govoriti o tim nesrećnim ljudima koji su zalutali na srpske univerzitete.
Što se tiče toga da ako sam i nekome pomogao u nameri da formira fakultet srpskih studija, pa lično smatram da je to nešto čime ću se ponositi ja i moji potomci dokle postojimo. I to sam, ako sam i pomagao i ako sam mogao nešto da pomognem, počastvovan bio da tako nešto uradim. Kamo sreće da je tu ideju poslušao neko drugi pre pet, deset ili petnaest godina i uradio to.
U svakom slučaju, evo i javno ovde da kažem, ako još nešto mogu da pomognem u formiranju fakulteta srpskih studija, slobodno, evo pozivam sve one hrabre, odvažne ljude sa moralnim kredibilitetom i integritetom, koji su u tome učestvovali, da me slobodno pozovu, gde god mogu nešto da pomognem pomoći ću, a pogotovo ću pomoći da se formiraju novi departmani i novi studijski programi. Isto važi i za najavljeno formiranje univerziteta Sveti Sava. Jer, ono što je zdravo, čestito i što je rodu i Bogu verno treba sačuvati da ne prođe po sistemu sindroma trule jabuke.
Hvala vam i živela Srbija!