Zahvaljujem predsedavajuća.
Uvaženi prisutni i građani Srbije, prvo bih želeo da osudim ovo jučerašnje ponašanje koje smo imali prilike da vidimo na sednici Skupštine Srbije i da iskažem jednu veliku zahvalnost i za hrabrost i za borbu svim mojim kolegama iz poslaničke grupe na čelu sa našim predsednikom poslaničke grupe, gospodinom
31/2 MO/LŽ
Milenkom Jovanovim, da se zahvalim vama iz Vlade Srbije, guverneru, rukovodstvu Skupštine Srbije i pripadnicima MUP-a što smo juče uprkos teškoj situaciji ostali pribrani.
Jasno je i to treba građani Srbije da znaju da smo mi juče imali problem sa ljudima koji su strani plaćenici, jedan dobar deo njih iz opozicije, jedan deo njih su plaćenici domaćih tajkuna koji rade protiv Srbije, a među njima i jedan deo njih, a ovde imamo Bogu hvala i doktore u sali, odlični za jedno psihijatrijsko istraživanje, jer samo se tako može nazvati neko ko ide sa nožem na proteste, koga zaustavljaju na ulazu u Skupštinu Srbije, poslanica Zeleno-levog fronta sa policijskim lisicama. Ne interesuje me, niti želim da znam šta je ona želela da rasi sa policijskim lisicama u prostorijama poslaničkog kluba ili ovde na sednici.
To govori o njima. Oni ovaj sveti dom, parlament najvažniju instituciju u Srbiji gledaju kao cirkus gde žele da održe određenu predstavu po nalogu stranih i domaćih antisrpskih centara moći. Jedan deo njih nije nikad radio fizičko ako su imali zdravstveno odobrenje da rade fizičko, nikad nije bio na stadionu, ali su ostali ti kompleksi iz detinjstva. Ostalo je to da pokušaju da rade ono što nisu smeli na stadionima, da rade ode. Baš bih voleo da vidim ove junake koji su juče bacali suzavce i dimne bombe, da odu na bilo koji stadion, fudbalski stadion u Srbiji, a ima Bogu hvala i novih i lepo izgrađenih i renoviranih stadiona i da odu među navijače bilo koje navijačke grupe, ne mora to biti Marakana ili Partizanov stadion i da na tu grupu navijača ovde gospoda Miloš Jovanović i Radomir Lazović bace suzavac, dimnu bombu ili da se zalete da biju te navijače. Baš bih voleo da vidim te junake iz opozicije da li bi smeli negde na ulici prethodno, pošto svoju poslaničku legitimaciju ostave u vozilu, da napadnu pripadnike MUP-a, da uhvate da ih biju na ulici. Baš bih to voleo da vidim, te tzv. hrabre junake.
Da li ste vi svesni, a jeste, da su juče ovi pripadnici opozicije napali policajce i gađali suzavcem, a neki od njih su bili učesnici ratnih sukoba na KiM kada je srpska policija branila srpske građane i druge nealbance od albanskih terorista. To su juče napali Miloš Jovanović i njemu slični. Napali su srpske policajce u srpskom parlamentu i pokušali su i njih da ubiju zato što im smetaju. Njima smeta svako ko je stao u odbranu Srbije i juče, i danas i ovih 12 godina. Napadaju žene, napadaju trudnice, napadaju penzionere, prete prosvetnim radnicima, prete roditeljima, a neki od njih koji su roditelji prete roditeljima dece koja žele da idu u školu.
Pored toga što želim pod broj jedan da osudim nasilje, želim da pošaljem poruku ne samo studentima, nego i roditeljima, utičite na svoju divnu decu, tj. utičite na sami sebe da decu pošaljete u školu. Ima li lepše slike u Srbiji da vidite kako dete sa rancem na leđima ide put škole, kako se obrazuje, kako završava i osnovnu i srednju školu i fakultet. Evo ispunjavamo sve zahteve. Ispunjeni su zahtevi i oni decembarski što se tiče povećanja plata zaposlenima u obrazovanju. Sve je ispunjeno.
32/1 MZ/JG 16.20 – 16.30
Lično kao roditelj i studenta i učenika prvog razreda, svedok sam šta rade pojedini roditelji po Viber grupama, ali na sreću, dragi građani, nemojte se plašiti, to je manjina od manjine, manjina od manjine koja želi da maltretira, koja fotografiše i decu od sedam, osam godina zato što idu u učionicu.
Isto tako, ovo je bila prilika i da vidimo kakva je stvarna slika u osnovnom i srednjem obrazovanju i kakvi su to ljudi koji su izabrani da budu i na čelu tih škola. Slažem se ja sa svojim prethodnim govornicima, a i moja majka je ceo radni vek provela u obrazovanju, tako da me je othranio prosvetni hleb, prema tome, znam i pamtim kako je to bilo i ranije kada su bili štrajkovi. Uvek je škola bila obavezna, ko god je bio na vlasti. Ako je bilo skraćenja časova, imali smo radnu subotu, škola je bila prioritet. A danas, i to treba građani da znaju, kada pričamo sa pojedinim direktorima osnovih i srednjih škola – mene voli kolektiv, ja treba da budem direktor do penzije, ja uživam veliki ugled u kolektivu. Kada ga pitate – a šta ti se dešava u školi, odgovara – a nemojte mene, molim vas, to je kolektiv odlučio da štrajkuje, ja sam protiv štrajka.
Bila je prilika i da vidimo ko su i licemeri koji su na čelu osnovnih i srednjih škola. Branim ja većinu prosvetnih radnika, ali moramo reći, da kao što ima i u drugim zanimanjima, i među prosvetnim radnicima ima onih koji su zloupotrebili situaciju, koji dobijaju pare, a ne rade, koji rade protiv države, koji utiču sa grupom par roditelja, koji ima trideset učenika u odeljenju, udruže se troje-četvoro roditelja, jedan učitelj, par nastavnika i onda utiču da nema časova.
Kako to da nazovemo? Oni rade direktno protiv dece. Je li se taj nastavnik ili učitelj školovao da uči decu? Jeste. Da li prima platu za taj posao? Da. Ima da radiš taj posao, ima da radiš taj posao. Prema tome, svi koji su zaposleni u obrazovanju, niko ih nije terao da rade u obrazovanju, Bogu hvala, sami su izabrali ta zanimanja. Ali isto tako da vam kažem, od jučerašnje do današnje sednice kontaktirao me je veliki broj i roditelja i prosvetnih radnika. Neki od njih su bili za štrajk. Promenili su mišljenje. Promenili su mišljenje jer ne žele da ih više niko izjednačava sa onim bitangama od juče, koji su gađali i prosvetne radnike koji se ovde nalaze u sali, koji su gađali i zdravstvene radnike, koji su gađali i Mariju Zdravković, direktoru Kliničko-bolničkog centra „Bežanijska kosa“, koja je ljudima spašavala živote za vreme korone. Gađali su i policajce, gađali su i vas, ministarko prosvete. Šta su vama u Kragujevcu uradili? Šta su svim našim ovde ministrima i poslanicima pokušali da urade?