Hvala.
Moja pitanja se tiču Ministarstva za rad i socijalnu politiku. Zanima me da li se uopšte ovo ministarstvo za nešto pita u Srbiji, da li postoji, da li ima mogućnost da kontroliše bilo šta u Srbiji, da li ima neka ovlašćenja u Srbiji, naročito na lokalnim direktorima centara za socijalni rad, koji svuda skoro po Srbiji bukvalno se bahate pod ovim stanovništvo.
Dakle, mi u Boru imamo direktorku Centra za socijalni rad gospođu Jelenu Ristić, koja je dospela u javnost, ako se sećate, kada je Aleksandar Vučić pred lokalne
3/2 MZ/CG
izbore poslednje u Boru držao tribinu, pa je u medije dospela žena koja govori o tome kako godinama ne može da uradi usvojenje. Nakon toga je resorna ministarka došla u Bor, navodno očitala bukvicu direktorki Centra i ništa se nije desilo. Nakon toga je na Odboru za rad i socijalnu politiku, govorila sam više puta, predstavnici Ministarstva, državni sekretari, govorili su isto kao ja, dali mi podatke o njenoj bahatosti koje čak ni ja nisam imala, rekli da je to nečuveno više puta. I poslanici vladajuće koalicije su takođe isto tako rekli, i ništa se nije desilo.
Hoću da pitam jer su me zamolili i roditelji jednog dečaka da kažem čak i njegovo ime, on je maloletan, s njihovim odobrenjem, znači govorim o Petru Stojčiću iz Bora, detetu je pet godina ukinuto pravo na tuđu negu i pomoć. Pet godina. Zbog bahatosti direktorke Centra za socijalni rad u Boru. Nakon pet godina, uz saradnju Republičkog PIO fonda, uz saradnju sa nekim narodnim poslanicima, došli smo do toga da se rešenje napravi, da dete dobije pravo na tuđu negu i pomoć i ponovo zbog samo pečata direktorke još uvek im rešenje nije uručeno. Preko 1.200 Borana čeka preko 15 meseci na rešenje za socijalnu pomoć. Dakle, govorim o najugroženijoj grupaciji ljudi koja živi od tih 11-12 hiljada mesečno. Ta rešenja stoje jer ih gospođa direktorka sama pečatira. Ima dva pravnika dodatno plaćena koja apsolutno ili ne rade svoj posao ili je ona van svakog sistema. I kada kaže predsednik države – napravićemo portal pa slobodno prijavite te bahate funkcionere SNS-a, evo, ja po hiljaditi put prijavljujem gospođu Jelenu Ristić, direktorku Centra za socijalni rad u Boru, kojoj sam pre tri meseca pustila i krivičnu prijavu, navela sve ovo, svu dokumentaciju koju sam dobila upravo od Ministarstva za rad i socijalnu politiku.
Molim da neko reaguje. Među tih 1.200 Borana jesu ljudi koji su na dijalizi, koji su srčani bolesnici, deca sa smetnjama, najugroženije grupacije ljudi, čekaju posvojenja. Čekale su porodilje, nekako smo za njih izdejstvovali. Imamo taj Fond za obolele od maligniteta, i oni su na čekanju. Apsolutno jedan nerad i jedna šteta, ogromna šteta. To je nekako postala praksa i po Srbiji kada pričam sa ljudima iz drugih gradova, centri za socijalni rad su ogroman problem, nemaju kadar, a i onaj kadar koji imaju se bahati. Razumem i znam zašto se ona držala do sada. Ona, ta gospođa obezbeđuje najveći broj sigurnih glasova, upravo ucenjujući ove najugroženije grupacije ljudi, romsku populaciju i ove ljude koji vrlo teško žive i predstavljaju te najugroženije socijalne kategorije. Prošli su lokalni izbori. Izvolite, gospodo, pozovite na odgovornost, to su obećali, ministarko, ukoliko se nešto pita, i predsednik države.
Drugo pitanje, takođe za Ministarstvo. Ukoliko se bar malo pitaju, zašto se u svim lokalnim samouprava gde se usvojio status roditelj-negovatelj Republički PIO fond, po mojim informacijama, koči isplatu? Da li Ministarstvo može da se uključi da uputi lokalne samouprave da ovi ljudi dobiju, dok se ne usvoji na republičkom nivou, ono što su lokalne samouprave i lokalni odbornici, ukoliko se i oni nešto pitaju, ukoliko bar sve nije toliko centralizovano, da li može da se to sprovede u delo?
Treće pitanje, i ovim završavam. Pre 11 meseci sam se obratila Narodnoj skupštini, kao narodni poslanik tražila autentično tumačenje Zakona protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom i dece sa smetnjom u razvoju. Jedanaest meseci ne mogu da dobijem to tumačenje zato što po njemu mogli bismo da zajedno sa udruženjima građana i zajedno sa roditeljima dece sa smetnjama tužimo državu, jer čekaju se i dalje pravilnici i izmena Pravilnika, eto, to je pitanje – kada će konačno da dođe do izmene
3/3 MZ/CG
Pravilnika, gde bi i deca, i ona starija, i od 18 godina i mlađa sa intelektualnim invaliditetom, naročito sa autizmom, dobila pravo na personalnu asistenciju? Posle 18. godine oni su nevidljivi u društvu.
Izmena Pravilnika je hitna i morala bi da ide zajedno uz Zakon roditelj-negovatelj. Hvala.