Sve je dokumentovao. Znači, uhvatio me u laži, dokumentovao da starci od 100 i 200 godina glasaju i sve je dokumentovao. Sve ti priznajemo, samo nas mani više, aman. Ne merači više. Petnaesti put isti govor držiš. Evo, priznajem ti sve, daj da potpišem ako treba, samo da nas ostaviš na miru. Nemoj, bre, petnaest puta isti govor priča. Petnaesti put priča da treba da budu obuke ovako, treba da budu onako, treba da budu pre, treba da budu kasnije. Stvarno već glava počinje da me boli. Ne mogu da slušam. Kao na „ripit“. Ovo kao kada se ploča pokvari, za one koji se sećaju ploča, pa vrti jedno te isto, vrti, vrti, vrti. Dobro, evo priznajem – uhvatio si me da lažem, uhvatio si starce da glasaju, uhvatio si nas u izbornoj krađi, uhvatio si nas… Evo ti napiši spisak u čemu si nas sve uhvatio, ja ću sve da potpišem ako ti nešto znači. Samo nemoj više da gnjaviš pričajući jedno te isto. Promeni nešto. Daj neku novu… Daj neki novi argument. Daj nešto novo, ako imaš. Ako nemaš, vrti ti isto u krug, ali stvarno nema smisla.
Kaže čovek, mrtav ladan, jeste li čuli da smo mi slali ljude na kuće njihovim članovima biračkih odbora da im uzimamo džakove? Je li tako rekao? On čovek priča da oni vrše krivična dela – kradu izborni materijal. Šta će džakovi kući? Ne, on ne zna ni šta čovek priča. Ali, eto, i tu ste nas uhvatili i sve je u redu.
17/1 MV/JG 12.40 – 12.50
Sve je u redu. Sve je u redu, daj da potpišem bilo šta, samo nemoj ponovo ispočetka kada treba da se vrše obuke, pre ili kasnije. Znači, stvarno ljudi...
Prema tome, bebe glasaju, starci glasaju, ja lažem, više puta, vi nosite džakove kući, mi vam šaljemo ljude da uzimaju te džakove od vaše kuće. Znači, sve je to, celu tu papazjaniju, evo ja potpisujem, samo nemojte više isti govor. Evo, samo tu jednu malu ako može da napravi izmenu, pa nekako drugačije bar da krene. Oni mu napisali, a on čita jedno te isto u krug, pa u krug. Znači, stvarno već nema smisla.