Poslanik nije ni u jednom radnom telu.
| 13.03.2025. | Predlog zakona o dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti |
u proceduri
|
| 10.12.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije, Milošu Vučeviću |
u proceduri
|
| 15.11.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije |
odbačen
|
Podnosim amandman na član 7. kojim se menja član 43. stav 3 Zakona o lokalnim izborima. Tekst se menja i glasi: "Ako postoji osnovama sumnja da je u postupku prikupljanja potpisa birača kao i tokom daljeg čuvanja i obrade podataka do okončanja izbornog procesa došlo do zloupotrebe podataka ličnosti ili povrede tajnosti i bezbednosti ličnih podataka birača, izborna komisija je dužna da bez odlaganja i najkasnije u roku od 24 sata podnese krivičnu prijavu nadležnom javnom tužilaštvu".
Dakle, mi ovde ovim amandmanom dodajemo to da ova prijava, ova odluka da gradska komisija mora da podnese prijavu nadležnom javnom tužilaštvu traje i nakon okončanja prikupljanja potpisa, a sve do okončanja celog izbornog procesa zato što po iskustvima sa poslednjih lokalnih izbora, dolazilo je do ugrožavanja tajnosti podataka, javno su objavljivana imena i prezimena ljudi kao i ono za koje su oni dali potpis i svoju podršku.
13/3 JJ/LjL
Dodajemo takođe – povreda tajnosti, pa dodajemo i – bezbednosti ličnih podataka, zato što u manjim gradovima kada govorimo o ovim lokalnim izborima, u manjim gradovima upravo to i znači ugrožavanje bezbednosti.
Ja bih pozvala sve, i jednu i drugu stranu ovde, da ovo društvo pokušamo i ovu državu i ovo društvo pre svega, sve nas građane, da dovedemo u to, da svo ovo nasilje malo smanji, barem malo jer mislim da naša država nikada nije bila u ovolikom nasilju sa obe strane. I to ću ponoviti – sa obe strane, s tim što vlast naravno u tome prednjači.
Molim ovu drugu stranu, opozicionu, da ne pristaje na takve stvari, na targetiranje, na linč, na kršenje zakona, a naročito po ovim lokalnim sredinama i na lokalnim izborima gde smatram da je svim ovim, prosto su ukinute i lokalne politike i lokalni izbori i apsolutna mogućnost da građanima u manjem gradu, da bira i da bude biran slobodnom voljom. Hvala vam.
Ovim amandmanom tražimo, takođe kao i drugi da se izbriše ova mogućnost da grupa građana bude podnosilac izborne liste kojom se utvrđuje položaj izborne liste nacionalne manjine.
Smatramo da je apsurdna jedna stvar koja će dovesti do zloupotrebe i do stvaranja nekih fantomskih lista, u stvari upropastiti i zloupotrebiti ovu ideju zastupanja nacionalnih manjina u državi Srbiji.
Čak i da je dobro i stvari koje su dobre u svemu ovome, i juče i danas, o kojima razgovaramo ovde, ne bi moglo da se primeni ovde jer upravo je primena problem.
Državne institucije ne rade ili rade selektivno, Tužilaštvo, što je najbitnije ne radi ili radi selektivno i uporno se prihvata neki način obrasca ponašanja koje je SNS krenuo da radi pre par godina, a sada nekako svi počinju da to prihvataju.
Dakle, građanin Srbije, njemu su svim ovim ponašanjem i ovom društvenom atmosferom koja se stvara i koja je već stvorena ukida njegovo pravo slobodne volje na koji treba da čuva i suverenitet ove države.
Najbitnija stvar, ponovo ću ponoviti, jeste nasilje koje proizilazi iz ovakvih stvari koje predstavljaju nepravdu i predstavljaju sprdnju sa izbornim procesom.
Do tog nasilja dolazi konstantno. Stvar je u tome da i mediji koji su takođe podeljeni, jedni na jednom platnom spisku, drugi na drugom platnom spisku, građanina Srbije koji ne pripada ni jednoj političkoj stranci, ni jednom političkom pokretu ili organizaciji, apsolutno ne štiti.
Ponoviću što je juče izneo moj kolega Željko. U Boru se za lokalne izbore, u toku izbornog dana, u medijima je izašlo da su tučeni samo ljudi koji pripadaju nekim političkim opcijama da bi se time hvatao rejting za parlamentarne izbore jer su lokalni, očigledno ukinuti. Primljeno je na borsku trijažu osam u prvoj i 16 mladih ljudi u drugoj smeni, koji su bili ničiji, niko ih nije pomenuo, niko im imena ne zna, niko ih nije branio. To je pitanje za sve građane Srbije.
15/3 JD/IR
Hvala.
Moja pitanja se tiču Ministarstva za rad i socijalnu politiku. Zanima me da li se uopšte ovo ministarstvo za nešto pita u Srbiji, da li postoji, da li ima mogućnost da kontroliše bilo šta u Srbiji, da li ima neka ovlašćenja u Srbiji, naročito na lokalnim direktorima centara za socijalni rad, koji svuda skoro po Srbiji bukvalno se bahate pod ovim stanovništvo.
Dakle, mi u Boru imamo direktorku Centra za socijalni rad gospođu Jelenu Ristić, koja je dospela u javnost, ako se sećate, kada je Aleksandar Vučić pred lokalne
3/2 MZ/CG
izbore poslednje u Boru držao tribinu, pa je u medije dospela žena koja govori o tome kako godinama ne može da uradi usvojenje. Nakon toga je resorna ministarka došla u Bor, navodno očitala bukvicu direktorki Centra i ništa se nije desilo. Nakon toga je na Odboru za rad i socijalnu politiku, govorila sam više puta, predstavnici Ministarstva, državni sekretari, govorili su isto kao ja, dali mi podatke o njenoj bahatosti koje čak ni ja nisam imala, rekli da je to nečuveno više puta. I poslanici vladajuće koalicije su takođe isto tako rekli, i ništa se nije desilo.
Hoću da pitam jer su me zamolili i roditelji jednog dečaka da kažem čak i njegovo ime, on je maloletan, s njihovim odobrenjem, znači govorim o Petru Stojčiću iz Bora, detetu je pet godina ukinuto pravo na tuđu negu i pomoć. Pet godina. Zbog bahatosti direktorke Centra za socijalni rad u Boru. Nakon pet godina, uz saradnju Republičkog PIO fonda, uz saradnju sa nekim narodnim poslanicima, došli smo do toga da se rešenje napravi, da dete dobije pravo na tuđu negu i pomoć i ponovo zbog samo pečata direktorke još uvek im rešenje nije uručeno. Preko 1.200 Borana čeka preko 15 meseci na rešenje za socijalnu pomoć. Dakle, govorim o najugroženijoj grupaciji ljudi koja živi od tih 11-12 hiljada mesečno. Ta rešenja stoje jer ih gospođa direktorka sama pečatira. Ima dva pravnika dodatno plaćena koja apsolutno ili ne rade svoj posao ili je ona van svakog sistema. I kada kaže predsednik države – napravićemo portal pa slobodno prijavite te bahate funkcionere SNS-a, evo, ja po hiljaditi put prijavljujem gospođu Jelenu Ristić, direktorku Centra za socijalni rad u Boru, kojoj sam pre tri meseca pustila i krivičnu prijavu, navela sve ovo, svu dokumentaciju koju sam dobila upravo od Ministarstva za rad i socijalnu politiku.
Molim da neko reaguje. Među tih 1.200 Borana jesu ljudi koji su na dijalizi, koji su srčani bolesnici, deca sa smetnjama, najugroženije grupacije ljudi, čekaju posvojenja. Čekale su porodilje, nekako smo za njih izdejstvovali. Imamo taj Fond za obolele od maligniteta, i oni su na čekanju. Apsolutno jedan nerad i jedna šteta, ogromna šteta. To je nekako postala praksa i po Srbiji kada pričam sa ljudima iz drugih gradova, centri za socijalni rad su ogroman problem, nemaju kadar, a i onaj kadar koji imaju se bahati. Razumem i znam zašto se ona držala do sada. Ona, ta gospođa obezbeđuje najveći broj sigurnih glasova, upravo ucenjujući ove najugroženije grupacije ljudi, romsku populaciju i ove ljude koji vrlo teško žive i predstavljaju te najugroženije socijalne kategorije. Prošli su lokalni izbori. Izvolite, gospodo, pozovite na odgovornost, to su obećali, ministarko, ukoliko se nešto pita, i predsednik države.
Drugo pitanje, takođe za Ministarstvo. Ukoliko se bar malo pitaju, zašto se u svim lokalnim samouprava gde se usvojio status roditelj-negovatelj Republički PIO fond, po mojim informacijama, koči isplatu? Da li Ministarstvo može da se uključi da uputi lokalne samouprave da ovi ljudi dobiju, dok se ne usvoji na republičkom nivou, ono što su lokalne samouprave i lokalni odbornici, ukoliko se i oni nešto pitaju, ukoliko bar sve nije toliko centralizovano, da li može da se to sprovede u delo?
Treće pitanje, i ovim završavam. Pre 11 meseci sam se obratila Narodnoj skupštini, kao narodni poslanik tražila autentično tumačenje Zakona protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom i dece sa smetnjom u razvoju. Jedanaest meseci ne mogu da dobijem to tumačenje zato što po njemu mogli bismo da zajedno sa udruženjima građana i zajedno sa roditeljima dece sa smetnjama tužimo državu, jer čekaju se i dalje pravilnici i izmena Pravilnika, eto, to je pitanje – kada će konačno da dođe do izmene
3/3 MZ/CG
Pravilnika, gde bi i deca, i ona starija, i od 18 godina i mlađa sa intelektualnim invaliditetom, naročito sa autizmom, dobila pravo na personalnu asistenciju? Posle 18. godine oni su nevidljivi u društvu.
Izmena Pravilnika je hitna i morala bi da ide zajedno uz Zakon roditelj-negovatelj. Hvala.
Nema govora na sednicama odbora.