Stranka Srbija centar, odnosno 53 poslanika opozicije, svojim potpisima stala je iza Predloga zakona o lekarima koje smo predali 5. decembra prošle godine.
Pitanje svih pitanja, zašto zakon o lekarima? Postoje brojna objašnjenja od toga da mi takav akt pravni koji obuhvata celokupnu lekarsku delatnost nemamo od 1945. godine, da smo imali takav zakon 1931. godine koji je usvojila Narodna skupština i potpisao kralj Aleksandar Karađorđević, da ovakav zakon postoji u mnogim evropskim zemljama i čak u zemljama u susedstvu.
Međutim, mi smo uzeli prazan papir i tokom šest meseci napisali smo, na osnovu našeg iskustva i znanja, uz pomoć tri pravnika, zakon o lekarima. U Srbiji ima 38 hiljada lekara sa licencom, od toga 21.300 lekara radi u javnom državnom zdravstvu, 62% su specijalisti, 18% su lekari na specijalizaciji, što znači da 80% lekara u Srbiji imaju to najviše stručno zvanje, računajući užu specijalizaciju.
Međutim, glavni razlog zašto smo napisali ovaj zakon to je raskorak koji postoji u našoj zemlji decenijama, između dve činjenice, na jednoj da je zdravlje stanovništva nacionalni resurs svake odgovorne uređene, napredne, razvojne zdravorazumske države, da zdravstveni radnici, posebno lekari, svojim stručnim, kvalitetnim, efikasnim, promišljenim i maksimalno bezbednim radom, presudno utiču na jačinu, stabilnost ekonomski razvoj i budućnost svakog društva.
Na drugoj strani, zdravstveni sistem Srbije od devedesetih godina prošlog veka mnogoimeni problem i u oblasti finansiranja, potrošnje, organizacije, rukovođenja i kadrovske politike. Često su lekari u takvom sistemu da upotrebe eufemizam ne snalaze najbolje. Zato smo pokušali da ovim zakonom premostimo i ublažimo ovaj raskorak.
Najkraće, zakon je propisao pojam i uslove za obavljanje lekarskog poziva, prava i brojne obaveze lekara, prebacili smo težište rada lekara na promociju zdravlja i prevenciju bolesti, unapredili smo vrednovanje lekarskog rada, definisali uzajamni odnos lekara i lekara, lekara i pacijenta, lekara i porodice bolesnika, lekara i njihovih učitelja, što je recimo Hipokrita pisao.
Promenili smo lekarski staž, promenili smo stručni ispit, uveli smo takozvane lekare volontere u zakonski okvir, uveli smo obavezne vodiče, dobre kliničke prakse, definisali nastupe lekara u sredstvima javnog informisanja, eliminisali mogućnost samoreklamerstva, među lekarima naravno. Stručno organizacioni ekonomsko ojačali Srpsko lekarsko društvo staro 154 godine, demokratizovali izbore u lekarskoj komori Srbije i jasno definisali delokrug rada lekarske komore Srbije itd.
Šta bi trebalo da bude rezultat ovog zakona? kvalitetniji i bezbedniji zdravstveni sistem za sve osiguranike, drugo sistem u kojem će lekari biti dobro organizovani, adekvatno nagrađeni i zaštićeni u kojem će lekari raditi sa zadovoljstvom i osećajem korisnosti i satisfakcijom u svakom pogledu.
13/3 VS/VZ
To obezbeđuje 102. člana zakona i ono što je najvažnije, očekujemo da primenom ovog zakona polako i strpljivo osnažimo poverenje između lekara i pacijenata koji se poslednjih godina izgubilo. Na kraju ono što želim da poručim, u ovom zakonu, trudili smo se i nema ni političkih poruka ni partijskih ni ideoloških, jednostavno sa ovim zakonom hoćemo da pomognemo i lekarima i pacijentima.