| 30.03.2026. | Predlog zakona o izmenama i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti |
u proceduri
|
| 25.03.2026. | Predlog zakona o izmenama Zakona o Vojsci Srbije |
u proceduri
|
| 25.03.2026. | Predlog zakona o izmenama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja |
u proceduri
|
čeka se odgovor 11 meseci i 25 dana i 1 sat
Poštovani, obraćam vam se kao predstavnicima građana, s dubokom zabrinutošću i nadom da ćete, možda i prvi put nakon pet godina institucionalne tišine, obratiti pažnju na jedno od najtežih sistemskih pitanja – nepostojanje podzakonskog akta propisanog članom 83, stav 4 Zakona o zdrav...
Zakon o zdravstvenoj zaštiti zaista zahteva veliki broj promena, da to sve izložim danas, ta preumljenja nisu moguća.
Izneću samo tri predloga koja mi predlažemo u ovom trenutku da se promene u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Prvo, predlažemo da se formira nova zdravstvena ustanova u sistemu zdravstva, a to je banjsko klimatsko lečilište. Takva ustanova ne postoji u ovom trenutku u zdravstvenom sistemu Srbije. To je zdravstvena ustanova koja obavlja specijalističko konstitutivnu i stacionarnu zdravstvenu delatnost u okviru prevencije, lečenja i rehabilitacije koristeći prvenstveno prirodno lekovite činioce, to su lekovite vode, lekovite gasove, lekovita blata ili peloidi, lekoviti klimati.
Banjsko klimatska lečilišta će pružati usluge različitim kategorijama korisnika, od potpuno zdravih ljudi, do ozbiljno bolesnih, s tim što se svakoj kategoriji mora pružiti tačno propisana i standardizovana zdravstvena usluga.
U daljem tekstu mi tačno i definišemo koji su to odgovarajući standardi za banjsko klimatska lečilišta.
Zašto predlažemo formiranje banjsko klimatskih lečilišta? Postoje brojna objašnjenja, ali evo navešću četiri. Činjenica je da je Srbija bogata prirodnim faktorima koji čine preko 300 različitih lekovitih voda, lekoviti gasovi, lekovita blata peloidi, lekoviti klimati. Znači, Srbija je zaista bogata sa tim prirodnim faktorima.
U Srbiji postoje višedecenijski rad zdravstvenih ustanova, to su takozvane specijalne bolnice. Koliko ja znam bilo ih je dvadesetak i dva instituta, sa 3.800 kreveta, sa odličnim stručnim kadrom i medicinskom opremom. U njima se primenjuju savremene metode fizikalne medicine rehabilitacije, uz nedovoljno korišćenje prirodnih faktora.
Treće, ne smemo izgubiti iz vida da su danas masovne ne zarazne bolesti koje su manje više pre rentabilne, uzrok smrtnog ishoda kod preko 85% bolesnika u Srbiji. Više od jedne trećine zdravstvenih problema može biti direktno povezano sa faktorima životne ili radne sredine. Zato banjsko klimatska mesta predstavljaju važni strateški resurs svake države, oni zauzimaju sva značajnija mesta u životu savremenog čoveka i predstavljaju mesta za prevenciju, ponavljam prevenciju, lečenje, rehabilitaciju, oporavak i rekreaciju naših, ali i stranih osiguranika.
Četvrto, generalno gledano privatizacija specijalnih bolnica koje se godinama široko zagovara, ali i realizuje ne garantuje uvek društveno odgovorno ponašanje novih vlasnika. Na sve to ukazuje iskustvo iz susednih zemalja gde je na primer specijalizovana rehabilitacija praktično ukinuta. Sve u svemu poenta uvođenja ove zdravstvene ustanove u zdravstveni sistem je da to klatno koje postoji u Srbiji, u ovom trenutku potpuno naginje u kurativi, dijagnostici, imidži centrima itd. se pomeri ka promociji zdravlja i ka prevenciji. Na duge staze to će doneti benefit i medicinski benefit.
13/2 VS/VZ
Stranka Srbija centar, odnosno 53 poslanika opozicije, svojim potpisima stala je iza Predloga zakona o lekarima koje smo predali 5. decembra prošle godine.
Pitanje svih pitanja, zašto zakon o lekarima? Postoje brojna objašnjenja od toga da mi takav akt pravni koji obuhvata celokupnu lekarsku delatnost nemamo od 1945. godine, da smo imali takav zakon 1931. godine koji je usvojila Narodna skupština i potpisao kralj Aleksandar Karađorđević, da ovakav zakon postoji u mnogim evropskim zemljama i čak u zemljama u susedstvu.
Međutim, mi smo uzeli prazan papir i tokom šest meseci napisali smo, na osnovu našeg iskustva i znanja, uz pomoć tri pravnika, zakon o lekarima. U Srbiji ima 38 hiljada lekara sa licencom, od toga 21.300 lekara radi u javnom državnom zdravstvu, 62% su specijalisti, 18% su lekari na specijalizaciji, što znači da 80% lekara u Srbiji imaju to najviše stručno zvanje, računajući užu specijalizaciju.
Međutim, glavni razlog zašto smo napisali ovaj zakon to je raskorak koji postoji u našoj zemlji decenijama, između dve činjenice, na jednoj da je zdravlje stanovništva nacionalni resurs svake odgovorne uređene, napredne, razvojne zdravorazumske države, da zdravstveni radnici, posebno lekari, svojim stručnim, kvalitetnim, efikasnim, promišljenim i maksimalno bezbednim radom, presudno utiču na jačinu, stabilnost ekonomski razvoj i budućnost svakog društva.
Na drugoj strani, zdravstveni sistem Srbije od devedesetih godina prošlog veka mnogoimeni problem i u oblasti finansiranja, potrošnje, organizacije, rukovođenja i kadrovske politike. Često su lekari u takvom sistemu da upotrebe eufemizam ne snalaze najbolje. Zato smo pokušali da ovim zakonom premostimo i ublažimo ovaj raskorak.
Najkraće, zakon je propisao pojam i uslove za obavljanje lekarskog poziva, prava i brojne obaveze lekara, prebacili smo težište rada lekara na promociju zdravlja i prevenciju bolesti, unapredili smo vrednovanje lekarskog rada, definisali uzajamni odnos lekara i lekara, lekara i pacijenta, lekara i porodice bolesnika, lekara i njihovih učitelja, što je recimo Hipokrita pisao.
Promenili smo lekarski staž, promenili smo stručni ispit, uveli smo takozvane lekare volontere u zakonski okvir, uveli smo obavezne vodiče, dobre kliničke prakse, definisali nastupe lekara u sredstvima javnog informisanja, eliminisali mogućnost samoreklamerstva, među lekarima naravno. Stručno organizacioni ekonomsko ojačali Srpsko lekarsko društvo staro 154 godine, demokratizovali izbore u lekarskoj komori Srbije i jasno definisali delokrug rada lekarske komore Srbije itd.
Šta bi trebalo da bude rezultat ovog zakona? kvalitetniji i bezbedniji zdravstveni sistem za sve osiguranike, drugo sistem u kojem će lekari biti dobro organizovani, adekvatno nagrađeni i zaštićeni u kojem će lekari raditi sa zadovoljstvom i osećajem korisnosti i satisfakcijom u svakom pogledu.
13/3 VS/VZ
To obezbeđuje 102. člana zakona i ono što je najvažnije, očekujemo da primenom ovog zakona polako i strpljivo osnažimo poverenje između lekara i pacijenata koji se poslednjih godina izgubilo. Na kraju ono što želim da poručim, u ovom zakonu, trudili smo se i nema ni političkih poruka ni partijskih ni ideoloških, jednostavno sa ovim zakonom hoćemo da pomognemo i lekarima i pacijentima.
Poštovana predsednice Narodne skupštine, poštovani građani, kada je u pitanju narodno zdravlje i predloženi budžet ističe nam suštinski problem, a to je postojanje značajnog raskoraka između predloženog budžeta i neophodne očekivane, razvojne zdravstvene politike Republike Srbije.
Naime, finansiranje zdravstvenog sistema putem obaveznog doprinosa, Bizmarkov model, iz budžeta Beveridžov model, treba da budu u funkciji dobro definisane, stručno, iskustveno utemeljene zdravstvene politike. Nažalost, mi takvu zdravstvenu politiku nemamo i pitanje je šta mi u stvari finansiramo. Na primer, nijedna država na ovoj planeti nije uspela da reši narastajuće probleme u zdravstvenom sistemu samo proširenjem bolničkih kapaciteta i kupovinom nove opreme, što se nastavlja predloženim budžetom za sledeću godinu.
Ukazujem samo na jednu činjenicu, od realnih dvadesetak koje otežavaju suštinsko rešavanje nagomilanih problema u našem zdravstvu.
Decenijama u Srbiji postoji neprihvatljiva, stručno neopravdana supremacija, dominacija, nadmoć, kako hoćete, kurativne medicine, medicine koja leči, nad preventivnom medicinom, koja odlaže ili sprečava pojavu određenih bolesti.
U periodu od 2003. do 2018. godine, udeo izdataka za preventivne javno-zdravstvene usluge je čak smanjen sa 8,7% na 7,1% ukupnih izdataka za zdravstveni sistem. Pri tome, 85% smrtnih ishoda u našoj zemlji uzrokovano je hroničnim nezaraznim bolestima, koje su manje-više preventabilne. Takođe, više od jedne trećine zdravstvenih problema može biti direktno povezano sa faktorima životne ili radne sredine, a naša medicina rada polako se gasi, nažalost.
Međutim, zdravstveni budžet za narednu godinu ne ide u susret tom problemu. Tako za prevenciju i kontrolu vodećih hroničnih nezaraznih oboljenja biće namenjeno samo 81 milion dinara, čak pet miliona dinara manje nego 2024. godine. Instituti i brojni zavodi za javno zdravlje, koji između ostalog kreiraju i realizuju promociju zdravlja i preventivne programe, u ukupnim rashodima i izdacima za zdravstvo učestvuju samo sa 1%. Gotovo sva planirana kreditna zaduženja zdravstvenog sistema od 815 miliona evra u 2026. godini usmerena su pre svega na tercijarnu zdravstvenu zaštitu. Ukupni rashodi i izdaci sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite su 2,2 puta veći nego celokupne primarne zdravstvene zaštite, a koja treba da reši preko 80% zdravstvenih problema osiguranika.
Takođe, višegodišnje kampanje preventivnih pregleda i tzv. karavana zdravlja, kao 1946. godine, koje organizuje Ministarstvo zdravlja, nisu stručno i naučno utemeljeni. Na taj način nije moguće da se ostvari potpuna smislenost i efektivnost preventivnih mera, a da ne govorim o neracionalnom i nezakonitom opterećenju zdravstvenih radnika i rasipničkom trošenju novca.
Preventivni rad je sigurno dobijena bitka u medicinskom i ekonomskom smislu, ali na veoma duge staze, što nikada ne odgovara vladajućem establišmentu. Sada sve to dolazi na naplatu. Po izjavi našeg predsednika Republike, Srbija će izdvojiti 120 miliona evra da bi rešila liste čekanja. Da je bilo promocije zdravlja, pravih preventivnih pregleda i dobro organizovanog zdravstvenog sistema, ovaj novac bi utrošili npr. za izgradnju kliničkog centra u Kragujevcu, u kome gravitira skoro dva miliona stanovnika ili novu infektivnu kliniku za 21. vek, stručno i prostorno spremnu za nadolazeće epidemije i pandemije, a što je predsednik Republike obećao februara 2020. godine.
Raduje me što u Planu razvoja infrastrukture zdravstvenih ustanova za 2026. godinu napokon vidim i UKC Kragujevac, iz više razloga se tome radujem. Stručno, utemeljeno i razumno rešenje, ali sa kašnjenjem od 20 godina. Međutim, nema onkologije 2, kao najvećeg regionalnog onkološkog centra. To je bila odlična ideja stručno utemeljena od profesorke dr Dane Grujičić, bivše ministarke zdravlja. Ona je to videla, citiram njene reči, kao najveću misiju u svojoj lekarskoj karijeri. Verujem da će uspeti da je ostvari do 2027. godine, uz razumevanje i pomoć predsednika Aleksandra Vučića. Ništa od toga. Činjenica je da smo na evropskom vrhu po smrtnosti od malignih bolesti.
Ovde dolazimo do suštinskog problema Republike Srbije. Nepostojanje stručno i iskustveno utemeljenih prioriteta, od kojih zavisi naš opstanak i razvoj. Da li su u Srbiji prioriteti poljoprivreda, navodnjavanje, pošumljavanje i prečišćavanje otpadnih voda, vodovodi, seoski putevi, onkologija ili infektologija ili kupovina francuskih borbenih aviona, za koje ćemo samo 2026. godine dati čak 814 miliona evra? Možda nacionalni stadion, možda akvarijum.
Da se ovde razumemo, ja ne govorim protiv te potrebe koja postoji za nekim stvarima, neophodnost i opravdanost svega toga. Ja govorim o prioritetima. Ono što svi razumni ljudi rade u svom domaćinstvu, kada nema dovoljno novca za sve potrebe.
S druge strane, evidentno je da se novac za zdravstvo troši često nestručno, nezakonito, bez jasnih prioriteta i krajnje netransparentno. Na primer, za zdravstveno osiguranje preko 786.000 neosiguranih lica u našoj zemlji država će naredne godine odobriti 4,6 milijardi dinara, to je samo 487 dinara mesečno po jednoj osobi, umesto četiri puta više, kako nalaže Zakon o doprinosima, član 35b. Država godinama krši zakon u ovoj oblasti.
Godine 2022. izgrađena je Fabrika vakcina „Sinofarm“, bez stručnog pokrića, ukupne vrednosti oko 46 miliona evra, koja stoji prazna, bez obećane godišnje proizvodnje od 30 miliona doza vakcina. Predsednik Republike ovu fabriku pre izgradnje nazvao je regionalnim čudom i srpskim ponosom. Pozitivno je što se sve više pažnje posvećuje zdravstvenoj zaštiti obolelih od retkih bolesti. Međutim, nije došlo do očekivanog i neophodnog povećanja iznosa za 2026. godinu. Zašto, kada se njihov broj stalno povećava? Dve godine nijedan inovativni lek nije odobren od strane Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, mada je kandidat za predsednika Vlade i predsednik SNS-a 1. maja 2024. godine izjavio: „Od sredine ove godine nećete moći da pronađete da u Srbiji nema inovativnog leka ili leka za retke bolesti“. Naravno, to se nije obistinilo.
Manje od 10% inovativnih lekova koji se registruju u Evropskoj uniji postane dostupno našim osiguranicima kroz tzv. pozitivnu listu. To je u Bugarskoj 95%, u Rumuniji 80%, u Hrvatskoj 77%, u Crnoj Gori čak 43%. U međuvremenu, u svetu se svake godine uvede u kliničku praksu između 40 i 50 inovativnih lekova, koji donose izlečenje ili zalečenje sa efemernim neželjenim efektima, uz značajno pozitivne ekonomske dobitke, da ne kažem benefite. U međuvremenu, bolesnici nam umiru čekajući inovativne lekove. Nažalost, govorim iz svog kliničkog iskustva.
Za lečenje u inostranstvu naših građana planirano je 350 miliona dinara. To je oko 2,9 miliona evra ili, recimo, u proseku, to je 30-ak bolesnika. Na drugoj strani, Uprava za igre na sreću dobiće iz budžeta čak 1.380.117.000 dinara. To je četiri puta više nego za lečenje naših građana u inostranstvu. U ovom teatru apsurda, jedna od najprofitabilnijih domaćih privatnih firmi u prošloj godini, sa neto dobitkom od 5,3 milijarde dinara, bila je jedna kladionica. A mi ćemo bolesnike da upućujemo u inostranstvo, zahvaljujući SMS porukama i humanitarnim akcijama.
Sledeće godine planirano je da se za funkcionisanje zdravstvenog sistema potroši oko 638 milijardi dinara, i to je dobro, ali ne i dovoljno. Po glavi stanovnika biće odvojeno oko 800 evra, ali to je ipak tri puta manje od proseka Evropske unije, da ne govorim o Švedskoj – preko 6.000, ili Norveškoj – preko 9.000 evra godišnje po glavi stanovnika. Između ostalog, i zbog toga, preko 40% ukupnih troškova u zdravstvu građani pokrivaju iz svog džepa, odlaskom u privatno zdravstvo. Sve i da je 20%, govori da je zdravstveni sistem u ozbiljnom problemu.
Poštovani građani, u moru neistina, neistina je da opozicija samo kritikuje, nema ideje i program, kako vlast uporno tvrdi. Na primer, početkom godine resorni odbori stranke Srbija centar – SRCE napisali su 99 predloga za bolju Srbiju. Ponavljam, 99 predloga za bolju Srbiju. Ujedno su jasno definisali četiri prioriteta, one koji se nalaze u temelju svakog razvojnog, progresivnog demokratskog društva.
Moja malenkost, u saradnji sa kolegama, napisala je revidiran predlog nove zdravstvene politike, sa oko 200 konkretnih predloga za poboljšanje kvaliteta, efikasnosti i bezbednosti zdravstvenog sistema. Ono što ne postoji u našoj zemlji, to
je politička volja vladajuće većine da se o tome razgovara, ali i nemogućnost da se saopšte naši predlozi putem prorežimskih medija, usled prisutne zabrane. Ja sam posle višedecenijske saradnje sa nekim novinama i medijima postao persona non grata.
I da zaključim, gde ja vidim probleme? Prvo, ne vidim jasnu dugoročnu koherentnu razvojnu zdravstvenu politiku Republike Srbije. Drugo, ne vidim stručno utemeljene prioritete u zdravstvenom sistemu. Treće, ne vidim spremnost sadašnje vlasti da iz različitih izvora poveća priliv finansijskih sredstava u zdravstveni sistem Srbije. Mi smo predložili konkretno, recimo, osam načina da se povećaju prihodi u zdravstveni sistem Srbije. Četvrto, ne vidim domaćinsko trošenje izdvojenih finansijskih sredstava. Predložili smo 20-ak načina kako mogu da se u postojećoj organizaciji uštede finansijska sredstva u zdravstvenom sistemu za 15%.
Naše predloge, a to je bilo oko 170 predloga, u vidu „Srčane knjige“, mi smo pre dve godine poslali na 30 adresa, od Ministarstva zdravlja do Udruženja pacijenata, sa idejom i porukom jasno napisanom da naši predlozi samo mogu da budu polazna osnova za jednu širu, stručniju, to sam rekao, raspravu o zdravstvenom sistemu Srbije.
Znači, mi uopšte ne namećemo naše ideje i naše predloge samo pozivamo se nadležne institucije, a njih je bilo oko tridesetak, da krenemo sa jedinstvenim diskusijama, raspravama kako pomoći zdravstveni sistem.
Da li znate koliko mi je odgovorilo od tih 30? Niko. Jednostavno, niko nije našao za shodno da mi odgovori. Neki su se javili telefonom da mi objasne neke stvari, ali niko nije u zvaničnoj formi kako sam ja i tražio i poslao nije odgovorio na taj predlog da počnemo ne reformu zdravstvenog sistema, nego da stvorimo novu zdravstvenu politiku Republike Srbije koja, verujte mi na reč, moguća ako postoji politička volja za tri do pet godina.
Hvala.
Neke druge stvari, al nećemo...
Jedna transplantacija sr, jetre i četiri transplantacije srca, sedam bubrega. To je vaš tromesečni izveštaj. Nisam ga ja izmislio. To ste vi uputili nama.