Hvala vam, uvažena predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, danas na dnevnom redu imamo izuzetno važnu temu – izbor sudija Ustavnog suda. Poslanici su se tokom današnje rasprave mahom držali tačke dnevnog reda, ali čini mi se ne i nivoa kojim se o ovakvoj temi može pristupiti.
Naime, ja sam i dalje pod utiskom. Uvažena predsednice, vi ste rekli da postoje ljudi koji se ponose svojom decom. Isto tako, postoje i ljudi koji žele da se njihova deca ponose njima. Zbog toga mislim da izuzetno treba da vodimo računa o načinu na koji se ovde obraćamo. Zato od mene niko nikada nije čuo, i pre nego što sam postala majka, neku grubu reč, uvredu, neistinu, već isključivo jak argument i ono što je istina ili kako ja istinu vidim.
U tom smislu, pozivam poslanike da o kandidatima za sudije Ustavnog suda govore na način koji je dostojan tih ljudi i koji odgovara njihovim znanjima i umećima. Bez obzira da li ih smatraju adekvatnim kandidatima ili ne, to su nesporno izuzetno obrazovani ljudi i nesporno su svi istaknuti pravnici, bez obzira da li će biti izabrani ili ne.
Ovo je jedna od najvažnijih nadležnosti Narodne skupštine, da bira sudije Ustavnog suda. Naš zadatak je danas izuzetno važan, ne samo sam po sebi, već i zbog toga što Ustavni sud već duže vreme postupa u krnjem sastavu. To je nešto što se u prethodnom periodu odražavalo i na efikasnost samog Ustavnog suda i to je zamerka, donekle opravdana, ali takođe samo to odsustvo možda nedovoljne ažurnosti može se pripisati i nečemu što je zapravo kompliment Ustavnom sudu, a to je povećan broj ustavnih žalbi koje podnose građani.
36/1 JJ/JG 17.05 – 17.15
Dakle, građani su u Ustavnom sudu prepoznali Zaštitnika svojih prava i kao takvog mu se i obraćaju. Inače, nedovoljna efikasnost jeste izuzetan problem, mogu da kažem i da je rak rana celokupnog našeg pravosuđa i to je nešto na čemu moramo da radimo.
Dala bih jedan primer. Naime prošle godine, evo sada će godišnjica tog poznanstva, u januaru mi se javila klijentkinja u pitanju je bio razvod braka i onako, ja sam pokušala da relaksiram situaciju i kažem joj – slušaj, do leta ići ćeš na more sa devojačkim prezimenom. Misleći da ćemo sam razvod obaviti na jednom ročištu relativno brzo. Međutim, splet okolnosti koji je obeležio ovu godinu išao je baš na uštrb običnih ljudi, pa i žena koje su u tako nezavidnim situacijama.
Naime, sam početak godine obeležila je obustava rada advokata koja je paralisala pravosuđe, a koja je najviše išla na štetu običnim građanima. Ne znam da li je koristila advokatima? Čini mi se da ne. Naravno, ja sam odluke Advokatske komore iako ih nisam podržavala.
Nakon što je pravosuđe ponovo počelo normalno da radi, nastupio je tihi štrajk Centra za socijalni rad, budući da je u pitanju žena koja ima maloletno dete Centar za socijalni rad nije postupao i nije mogao da da svoj izveštaj. Dakle, u tom predmetu već godinu dana nijedno ročište nije održano, naši sudovi su generalno preopterećeni. Znači, poslednje što treba jeste da ih na dodatni način opterećujemo na uštrb svima dostupne i efikasne pravde.
U tom smislu, najčešće se građani Ustavnom sudu obraćaju zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Mislim da moramo da poradimo dalje na efikasnosti našeg pravosuđa, negde sam čula nagoveštaj o osnivanju četvrtog osnovnog suda u Beogradu. Mislim da je to nasušna potreba, potreba Beograda, ako ne, čak i postojanje pet osnovnih sudova, budući da je pravosuđe često u Beogradu paralisano velikim brojem predmeta.
U svakom slučaju ukoliko bismo ubrzali rad pravosuđa smanjio bi se broj ustavnih žalbi na taj način bi se rasteretio donekle i Ustavni sud, makar kada je reč po tom pitanju. Dakle, pravo na suđenje u razumnom roku je temeljno pravo svakog građana u okviru sklopa garancije prava na fer suđenje.
Ono što je takođe obeležilo ovu godinu i što je svojevrstan skandal jeste povreda prava na obrazovanje. Što je „par ekselans“ ustavno-sudska tema. Naravno, nikom ne sporim pravo na politički aktivizam, daleko od toga, ali mi je vrlo nejasno i mislim da to niko niti može da razume, niti da objasni kako plenum na koji dođe četrdesetak, pedesetak studenata može da oduzme pravo na pristup obrazovanju hiljadama studenata? Dakle, tu je reč nesporno o kršenju prava na obrazovanje što je temeljno pravo zagarantovano našim Ustavom.
Jutros je, jedan od kolega izneo inicijativu kako srednje obrazovanje treba da bude obavezno i dobro ta inicijativa ima rezona, ali vrlo mi je licemerno kada potiče od nekoga koje podržao obustavu rada profesora u srednjim školama i bukvalno zbog čega su đaci, maltene izgubili celu godinu.
Dakle, ono što je za Socijalističku partiju Srbije izuzetno važno, to je pravo na svima jednako dostupno obrazovanje. Naime, zbog celokupne situacije koja je kao što sam rekla obeležila ovu godinu, to je nešto o čemu sam ja već pričala, mnogo studenata je poželelo ili da se prebaci na privatne fakultete ili da upiše privatni fakultet. Međutim, tu želju mogli su da ostvare samo oni koji su za to imali finansijskih sredstava. Dakle, doveli smo mlade ljude u nejednak položaj. U tom smislu nadam se, da se tako nešto, dalje neće ponavljati.
36/2 JJ/JG
Takođe, kolega je pomenuo, povrede prava na slobodu kretanja, da i to je nešto što će ostati upisano u ovoj godini. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić podneo je izveštaj nadležnom odboru za period od jula do septembra ove godine i tu je naveo da je u navedenom periodu bilo ukupno deset hiljada 470 neprijavljenih skupova, od toga u 2665 slučajeva bez najave bile su u celini ili delimično blokirane saobraćajnice. Znači, definitivno je dolazilo do ograničenja prava na slobodu kretanja.
No, da se vratim na ono što je usko danas tema, to su kandidati za sudije Ustavnog suda. Ono što je mene obradovalo, ajde, to je lična moja stvar, jeste da su predložena tri profesora sa mog fakulteta, Pravnog fakulteta u Novom Sadu, reč je o izuzetnim predavačima i svi komplimenti njima, kao i za profesora iz Beograda, Aleksandra Gajića i prof. dr Mihaila Rabrenovića. Međutim, kolika god da je čast biti kandidat za sudiju Ustavnog suda, toliko je, kako danas ispada, to i usud, jer mislim da nikome nije prijatno da se o njemu priča na način kako je opozicija danas pričala o kandidatima.
Slažem se sa onim kolegama koji su rekli da neki istaknuti pravnici neće da se kandiduju. Verovatno se ni ja ne bih kandidovala ako bi sebe izložila time da poslanik priča pikanterije o meni, kako je sam kolega i rekao.
Ustavnim amandmanima Ustavni sud je dobio neke nove nadležnosti, to je ono u čemu hoću da pohvalim rad Ustavnog suda. Naime, reč je o žalbi sudija i tužioca na izbor koji isključuje pravo na ustavnu žalbu. U prethodnom periodu Ustavni sud je trasirao novu praksu, što je pozitivno i to dobru praksu koju će slediti Visoki savet sudstva i Visoki savet tužilaca.
Taka da, bavio se Ustavni sud i drugim pitanjima, mnogo je i otvorenih tema i zbog toga je važno da izaberemo one kandidate koji će na njih moći da daju odgovore. Ali, izuzetno nam je važno da podsetim na ono što je suština postojanja Ustavnog suda. Iz razloga što se pravo na obraćanje Ustavnom sudu neretko zloupotrebljava, zato što pojedini politički akteri da bi produžili aktuelnost neke teme za koju smatraju da mogu politički da profitiraju, obraćaju se Ustavnom sudu. Na taj način zloupotrebljavaju pravo na obraćanje i zaboravljaju da Ustavni sud treba da izuzmemo iz političkih nadmetanja vlasti i opozicije.
On jeste iznad parlamenta, ali ne kao sudije između vlasti i opozicije, već je tu da bi se bavio ustavnošću i zakonitošću akata koje donosimo. Važnije od toga Ustavni sud je krajnja instanca kojoj građani mogu da se obrate u cilju zaštite ljudskih prava.
Na kraju hoću da kažem Ustavni sud je osnovan 1963. godine, dakle, mi smo jedina socijalistička zemlja koja je imala Ustavni sud. Dakle, imamo dugu sudsku tradiciju. Jedina smo zemlja istočnog bloka koja je u to vreme imala Ustavni sud. Danas, kao tranziciono društvo sigurno da imamo i sumnje da li smo zaštitu pravne države uredili na pravi način. Da li je nivo zaštite koji smo postigli dovoljan? Naravno, uvek treba da se unapređuje, ali hajde da ne politizujemo pitanje istine o tome šta je zadatak Ustavnog suda.
Na kraju, moja poruka za one koji budu izabrani. Želim im puno sreće u radu i želim im da ne rade ni u čiju korist i ni na čiju štetu, već isključivo onako kako to zahtevaju Ustav i zakon, a nezadovoljnih će biti uvek. Hvala vam.