Zahvaljujem, predsednice Narodne skupštine.
Uvažene kolege narodni poslanici, 27. januara 2021. godine, ovde u ovoj sali govorio sam da mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je nezavisnost pravosuđa centralni, osnovni postulat svakog demokratskog poretka koji se oslanja na pravni poredak.
Takođe, smatram da nezavisnost pravosuđa ne može i ne sme biti sama sebi vrednost, ne sme i ne može biti sama sebi cilj. Takođe, da nezavisnost pravosuđa ne možemo posmatrati i ne smemo posmatrati kao privilegiju određene grane vlasti i ne možemo i ne smemo posmatrati nezavisnost pravosuđa kao privilegiju nosilaca pravosudnih funkcija, već isključivo kao sredstvo za ostvarivanje i za odbranu ljudskih prava i sloboda.
Govorio sam i tada da su tadašnja ustavna rešenja su davala nezavisnost nosiocima pravosudnih funkcija, odnosno nezavisnost i nepremestivost nosioca pravosudnih funkcija i govorio sam da Ustav koji je tada u nadležnost davao Narodnoj skupštini da bira nosioce pravosudnih funkcija, odnosno sudije i tužioce jeste odraz volje naroda, jer je i Narodna skupština odraz političke volje naroda, pa samim tim i izbor nosioca pravosudnih funkcija u Narodnoj skupštini jeste odraz te volje naroda.
Ustavnim promenama u međuvremenu mi smo jednostavno omogućili nažalost, pojedincima da se odnarode, da ignorišu tu narodu volju jer sami po sebi, ne zavise od Narodne skupštine, odnosno od narodnih poslanika kao predstavnika naroda Srbije.
Govorio sam tada da mi ovde možemo napraviti idealan sistem izbora pravosudnih organa i nosioca pravosudnih funkcija, možemo obezbediti i najviši stepen autonomije istima, a da taj sistem bude obesmišljen.
Zašto? Zato što sistem sam po sebi ne znači ama baš ništa bez ljudi koji čine taj sistem. To znači da nije sve do sistema, već je i do svakog pojedinačnog nosioca pravosudnih funkcija, do njegove stručnosti, do njegove osposobljenosti, do njegove posvećenosti poslu, do njegovih, na kraju krajeva, ličnih, moralnih nadzora integriteta.
Dobar sudija je onaj koji je posvećen zakletvi koju je dao da će suditi po pravu, pravdi i zakonu. Sudija koji drži do svog integriteta i do nekih opštih društvenih i moralnih načela je uvek bio nezavistan sudija. Takav sudija je i danas nezavistan.
Opet, s druge strane, oni kojih je Bogu hvala, jako malo, koji su svoje lične ili možda političke interese stavili ispred opštih i interesa građana, države i društva, oni ni do sada nisu bili nezavisni i oni ni danas nisu nezavisni, ni u jednom sistemu neće biti nezavisni, jer su oni jednostavno, se vezali za neke lične i druge interese, a ne za opšte ili interese građana, društva i države. Drugim rečima, takvi su se odnarodili.
17/2 JD/LŽ
Od tada do danas prošlo je nepunih pet godina. Izvršili smo ustavne reforme u oblasti pravosuđa, razvlastili smo se kao narodni poslanici, razvlastili smo sami sebe po pitanju pravosudnih stubova vlasti.
Nažalost, do duše, sasvim neplanirano, izgleda da smo ovlastili CEPRIS. Napravili smo potpuno nezavistan pravosudni sistem, ali svaki sistem pa, i pravosudni ne čine samo pravila, odnosno norme i zakoni, već svaki sistem čine i ljudi.
Postavlja se pitanje, šta smo dobili ovim reformama. Dobili smo blokirani Visoki savet tužilaštva, dobili smo vrhovnu javnu tužiteljku koja se odnarodila, koja svoj položaj shvatila kao ličnu privilegiju i ljudi oko nje.
Dok društvo vapi za pravdom, vrhovna javna tužiteljka vapi za novim mandatom. Umesto da upregne sve potencijale tužilaštva da se dođe do pravde, koju građani željno žele, koju svi mi ovde kao njihovi narodni poslanici u Narodnoj skupštini takođe željno želimo.
Zašto je tako? Zašto je takva situacija? Odgovor je jednostavan, mi smo u novi sistem, u potpuno novi sistem inkorporirali iste ljude, sa istim navikama da lične privilegije pretpostave svrsi svog profesionalnog postojanja, a to je da narodu donesu pravdu.
Ušuškani u svoje višedecenijske privilegije ljudi koji vode tužilačku granu vlasti su se odnarodili. To je postalo logično, jer više ni u kom smislu ne zavise od naroda, makar preko narodnih poslanika u Narodnoj skupštini.
Još pre pet godina ovde sam u ovoj sali govorio, a to pravilo i taj član Ustava važi i danas, a to je da Ustav Republike Srbije u svom članu 152. u svom prvom stavu kaže – zabranjeno je političko delovanje sudija.
Nažalost, imali smo priliku da vidimo primer da se sudija poziva u političke emisije, ne da bi davao pravno mišljenje o nekim temama koje su važne za društvo, već kako bi davao političke sudove i stavove.
Sudija Majić stalno govori o mešanju vlasti u rad pravosuđa. Stalno komentariše skupštinske odluke, odluke Vlade Republike Srbije, odluke i rad predsednika Republike Srbije.
Ja ovde postavljam pitanje – šta je sa mešanjem sudija, odnosno konkretno tog sudije, u rad Narodne skupštine, u rad Vlade Republike Srbije, u rad predsednika Republike Srbije?
Hajde da govorimo o tom licemerstvu onih koji se stalno žale i kao mantru ponavljaju da se u rad sudija i tužilaštva mešaju izvršna i zakonodavna vlast, verovatno vodeći se onom tezom da sto puta izgovorena laž postaje istina.
Po njima je očigledno, samo sudska grana vlasti nezavisna od izvršne i zakonodavne, a da se u rad izvršne i zakonodavne vlasti i te kako mogu mešati nosioci pravosudnih funkcija. Dokle to licemerje? Dokle ti dvostruki standardi? Dokle to kukumavčenje po Hagu i Evrodžastu?
Znate šta? Tri grane vlasti, zakonodavna, izvršna i pravosudna mogu funkcionisati samo ako jedna drugu kontrolišu. Nažalost, ovim izmenama pravosudnih zakona i Ustava izgleda da smo taj balans poremetili.
Mi ovde možemo govoriti o zloupotrebi nosioca pravosudne funkcije. Fransis Bejkon je rekao: „Jedna nepravedna presuda napravi više zla nego mnogi nepravedni postupci“. Ciceron je takođe rekao – od više stroga primena prava može dovesti do velike nepravde.
Jedan sudija koji je oslobodio gnjilansku zločinačku grupu nedavno je praktični i dozvolio, pustio da pobegne dokazani plaćeni ubica albanske nacionalnosti, on je ostao dosledan svom principu da sudi u skladu sa svojim
17/3 JD/LŽ
političkim stavovima, pa je oslobodio i Mišu Bačulova. Čitava Srbija je naime čula za namere Bačulova da učestvuje u nasilnom rušenju državnog poretka, samo sudija Majić nije. Zašto? Odnarodio se.
Više puta sam rekao da ni jedan sistem ne valja ako ne valjaju ljudi koji čine sistem. Zato je Henri Bordo rekao da u pravosuđu uvek postoji neka opasnost. Ako to nije sam zakon, onda su to sudije.
18/1 GD/LjL 13.00 - 13.10
Znate, nema veće nepravde nego kada pravda zakasni. Odnosno, mi moramo da učinimo pravosudni sistem efikasnim. To je jako važno, upravo da se ne bi desila ta nepravda da pravda zakasni.
Sva je sreća da su pomenuti tužioci i pomenuti sudija zaista mali deo tužilačke i sudijske populacije koji se uljuljkan u svojim privilegijama odnarodio. Većina tužilaca i sudija jesu profesionalni nezavisni i časni.
Rikofer je rekao da zakoni vrede onoliko koliko vrede i oni koji te zakone treba da primenjuju. Naravno da treba unapređivati i doterivati svaki sistem, pa i pravosudni, treba ga učiniti još efikasnijim, kvalitetnijim i boljim. Ali, morate da znate, nema vlasti bez ljudi, nema ljudi bez materijalnih dobara, nema materijalnih dobara bez prosperiteta i nema prosperiteta bez pravde i dobre politike.
Još je Ivo Andrić, čiju tablu imamo ovde u Narodnoj skupštini, naš nobelovac, u svom delu "Znakovi pored puta" napisao: "Kažu da postoji mesto pravog zakona i pune pravde. To je mesto gde istina sija kao sunce koje nikada ne zalazi, gde pravda caruje". Na pitanje skeptika gde se nalazi i da li zaista postoji takvo mesto, on je napisao: "Ono je među nama, tu gde mi stojimo, budi hrabar, budi iskren, postojan, čovekoljubiv, razuman, pravedan i takvo mesto će biti svuda gde tvoja noga zakorači i gde tvoj glas odjekuje".
Naravno, Ivo Andrić je to na svoj način mnogo lepše rekao nego što je suština ovoga što danas radimo, a to je da izborom nosioca pravosudnih funkcija, pa izborom sudija Ustavnog suda, u stvari mi dosta utičemo na to kako će naš pravosudni sistem, kako god da smo ga uredili, funkcionisati. Jer, bez ljudi on ne može funkcionisati kako treba, kvalitetnih ljudi.
Ovo neka bude poruka kandidatima za sudije Ustavnog suda Srbije od nas iz Jedinstvene Srbije. Jedinstvena Srbija se zalaže za Srbiju vlasti dobrih ljudi, za Srbiju prosperiteta i pravde. Mi ćemo glasati za predložene kandidate koji ispunjavaju ne samo osnovne i formalne norme koje zahteva jedan nosilac pravosudne funkcije, već koji ispunjavaju i one druge kriterijume - moralne, lični integritet, čovekoljublje, častoljublje. Tek kad se izbori za čovekoljublje, javlja se pravda, rekao je davno Lao Ce. To znači da nosioci pravosudnih funkcija, odnosno sudije i tužioci, moraju pre svega biti dobri, časni i moralni ljudi, a onda dobri poznavaoci struke, a tek na kraju oni koji tuže i koji sude.
Završiću kako sam i započeo i neka to bude naša poruka budućim sudijama Ustavnog suda. Mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je nezavisnost sudstva centralni i osnovni postulat svakog demokratskog poretka koji se oslanja na pravni poredak. Ali, takođe smatramo i još jednom ponavljamo i to neka bude poruka sudijama Ustavnog suda, da nezavisnost sudstva ne može i ne sme da se posmatra kao vrednost za sebe, ne sme biti cilj sama sebi, ne sme se posmatrati kao privilegija jedne grane vlasti, niti smemo i možemo je posmatrati kao privilegiju nosioca pravosudnih funkcija, već isključivo kao sredstvo da se brane ljudska prava i sloboda. Dokle god se budu rukovodili ovim načelom, sve dok se ne odnarode, sudije Ustavnog suda koje ćemo birati ovih dana imaće podršku i nas iz Jedinstvene Srbije. Hvala.