Poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici i narodni poslanici, poštovane građanke i građani Republike Srbije, poštovani gosti, ja ću podsetiti da je jedna konfuzija ova dva dana nastala zbog dnevnog reda. Mi zapravo glasamo isključivo o Izveštaju.
Mislim da je greška što predsednik Narodne skupštine na dnevni red nije stavio dva izveštaja, jedan predsednika, koji nesumnjivo treba da položi račun kao glavni pregovarač u ovom procesu, ali i posebnu tačku izveštaja.
Zašto je to konfuzija? Zato što Narodna skupština ne treba da bude sluškinja Vlade koja je Izveštaj koji je napisan 1. septembra dostavila 9. septembra. On je putovao osam dana, da bismo se mi o njemu izveštavali i izjašnjavali za četiri dana, ali jednako tako ni Vlada ne treba da bude sluškinja predsednika i da vladina tela zapravo budu predstavljena od strane predsednika, koji u ovom izveštaju gotovo da nije spomenut.
Dakle, ne bunimo se što je predsednik ovde i što odgovara, samo je konfuzija u tome o čemu mi pričamo. Mislim da su bile dve tačke dnevnog reda, možda bi nam čitava diskusija imala više smisla.
Sada o Izveštaju. U ovom izveštaju se više govori o tome šta prištinska strana nije uradila nego šta je naša strana uradila. To što je naša strana uradila može se svesti na kontrolisanje štete putem upravljanja bezbednosnim krizama izazvanim od strane prištinske strane. To nas vodi zaključku da je način na koji srpska strana, to je termin iz Izveštaja, na način na koji ona učestvuje u ovom dijalogu, sa velikim "d", je reaktivan. Dakle, to su neki iznuđeni potezi kojima se onda hvalimo kako smo sprečili neku veću štetu, ali nismo proaktivni i zato ne možemo biti zadovoljni rešenjima.
U ovom izveštaju ne možemo jasno da vidimo da li je ispunjen cilj, cilj koji bi trebalo da bude u skladu sa promovisanjem unapređenja života običnih ljudi. To su ciljevi dijaloga definisani 2010. godine Rezolucijom Generalne skupštine UN kojim je proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine poveren EU.
Možda se od nas krije neka šira vizija, neki širi ciljevi, jer se misli da se tako jača pregovaračka pozicija. Ali, ja bih pokušala da tvrdim da je to pogrešno gledište.
Bilo je ovde govora o tome da možda ne treba da diskutujemo o svemu, da nešto možda treba da prikrijemo. Izbegavanjem otvorenog društvenog dijaloga i nametanjem privatizovanog partijskog dijaloga, bez preciznih informacija koje su nam potrebne u ovim izveštajima ne razrešava se ništa a gubi se podrška procesu. Mislim da je to glavni razlog zašto mnogi narodni poslanici ne mogu da glasaju za ovaj izveštaj, jer o tome ćemo se izjašnjavati.
Strogo kontrolisani medijski narativi za koju vlast snosi ogromnu odgovornost za posledicu imaju da građani Srbije jako malo znaju o ovom procesu, još manje ga razumeju. I ne bi ništa bolje razumeli da su imali prilike da pročitaju ovaj izveštaj. Dakle, saznali bi da prištinska strana nije ništa uradila, da međunarodna zajednica nije sankcionisala prištinsku stranu, da smo mi sve uradili, ali ne bi saznali šta smo mi tačno učinili da ljudi koji žive na Kosovu i Metohiji od toga žive bolje. Dakle, nemamo indikator unapređenja života običnih ljudi.
Predsednik i Vlada koju čine SPS i SNS kao okosnica te Vlade su žrtve sopstvenog narativa, jer su sami govorili da ne možemo ranije da rešimo problem sa ličnim dokumentima, pošto bi to značilo priznanje državnosti. Sada kažu, ja moram da kažem da se mnogi pravnici međunarodnog prava sa time slažu, da priznanje ličnih karata nije priznanje državnosti. Ali, zašto to nismo onda uradili ranije? Zašto to nismo tražili ranije? To bi olakšalo običnim ljudima život, oni bi od toga imali koristi.
U Izveštaju netačno stoji da će Srbi koji žive na prostoru Kosova i Metohije moći slobodno da ulaze i izlaze sa prostora Pokrajine, za šta znamo da ne funkcioniše na svim prelazimo. Tako Izveštaj prikriva da se sa srpskim ličnim kartama izdatim od strane izmeštenih policijskih uprava MUP-a građani ne mogu slobodno kretati kada sa teritorije Kosova i Metohije prelaze u Severnu Makedoniju i Albaniju, zemlje Otvorenog Balkana, koji nije baš tako otvoren za kosovske Srbe i za Crnu Goru. Ali, bez važenja ličnih karata na svim prelazima i bez istog pasoša za sve građane Srbije, usmeni dogovor koji je predsednik postigao ne omogućava slobodu kretanja za Srbe na Kosovu.
Kada je reč o priznanju diploma, u Izveštaju ne saznajemo ništa od toga šta smo mi uradili. Naša eksplicitna obaveza iz Sporazuma o diplomama je da obe strane razmene listu akreditovanih institucija sa drugom stranom. Jasan je problem neakreditacije, nepriznavanja diplomata univerziteta u Prištini sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Ali, da li smo mi nešto uradili da državljanima Srbije, Albancima iz Preševa, Bujanovca i Medveđe koji studiraju u Prištini priznamo diplome, izbijemo argument kosovskoj strani i onda zapravo omogućimo, pritiskamo da se i Srbima priznaju diplome i omogući zaposlenje.
Čuli smo već o posledicama primoravanja običnih građana na šverc, na krijumčarenje zbog toga što se nije nastavilo sa usaglašavnjem različitih sertifikata, fitosanitarnih, farmaceutskih, sertifikata za meso i mleko. To treba da bude prioritet za sledeću rundu pregovora. Evo predloga, nametnite tu temu, nemojte čekati da Kurti nameće svoje inicijative na koje vi samo reagujete.
Dakle, vi pričate ovde da mi nazivamo obične ljude kriminalcima. Ne. Pod izgovorom borbe protiv krijumčarenja, proteklih meseci na severu svakodnevno patroliraju interventne jedinice pogranične policije, ali vaš je zadatak kao predsednika, glavnog pregovarača i kancelarije kao podrške tom procesu, upravo da razdvojite kriminalizaciju običnih ljudi od visokog kriminala na severu Kosova, jer nije pitanje ko prelazi alternativne prelaze da bi preneo knjige, lekove, mleko ili meso, nego je vazda pitanje ko je podizvođač za sve infrastrukturne projekte, ko odlučuje gde će se i šta graditi i ko zapravo gradi silne zgrade na Kosovu, na severu, ko i kako dobija te građevinske dozvole.
Izbegavanjem da razlikujemo preživljavanje običnih ljudi od kriminala, koji služi za enormno bogaćenje i politički uticaj u cilju tog bogaćenja, predsednik i vladajuća većina su ti koji se svrstavaju s Kurtijem u kriminalizaciju običnih ljudi, jer obične ljude tako izjednačavaju sa uglednim privrednicima sa severa Kosova i pojedinim funkcionerima Srpske liste koji su pod sankcijama SAD.
Teško je boriti se protiv kriminala, zahtevati vladavinu prava na severu Kosova ako se ta ista vladavina prava ne poštuje ni u ostatku Srbije. Ako nema vladavine prava, postaje teško razlikovati kriminalce od ne kriminalaca. Interesna elita u tome odlično pliva, a obični ljudi stradaju. Hvala.