Problem je velikom čoveku kada ne zna ko mu je otac i to traži celog života i pokušava način da to nekako sazna. Problem je posebno kada taj neko padne pod voz, kad sazna da mu je nešto podvaljeno – kukavičje jaje i onda dobijete ovako isfrustriranu budaletinu koja pati od koprolalije, koji kada se uključi mikrofon ima potrebu ovde da izvređa sve što vidi.
Predsednice Skupštine, nismo mi dužni to da trpimo. Ja vas molim da počnete da primenjujete Poslovnik. Niko ovde nije dužan da trpi ovu budalu koja dođe pijana ovde da maltretira ovde ljude, da ih vređa ovde.
Ako hoće da priča kao normalna osoba, ako može da priča kao normalna osoba, u šta sumnjam, onda neka priča, a to da mi pijane budale ovde drže predavanja zbog svojih frustracija iz detinjstva…
Pazi ti samo, nemoj da se keziš, nego pazi kada prelaziš prugu. Pazi kada prelaziš prugu, znaš.
Kako te nije sramota. Bežao je ko oparen ovde od Mirkovića svojevremeno i ja ti sada kažem – prestani da pretiš i prestani da šalješ svoje džukele više, jer za to što ti radiš odgovaraćeš ti. Da li ti je jasno?
U mene gledaj kada ti govorim! Nemoj da mi skrećeš pogled, junačino! Ti ćeš da odgovaraš! Tebi ćemo na stan da dođemo, da tražimo naplatu duga za svo zlo koje izazoveš ti i gamad koju okupljaš oko sebe. Ti ćeš da odgovaraš, jel ti jasno? Jel si me razumeo? Odlično.
A pazi kada prelaziš prugu, jer nasledno je, znaš, da ne bi ti pao… mada ti sa tim ko je pao pod prugu nemaš nikakve veze. Jel tako? Zato je i skočio pod prugu.
(Miloš Parandilović: A ovo ti je normalno?)
Bolesniku jedan, poremećeni. Jel tako?
(Miloš Parandilović: Ovo ti nije za opomenu?)
A teško ti je? A kukaš sada? Kukaš sada, je li? Ne može da izdrži tanana dušica da mu se odgovori na isti način, jel? Jel si to smislio? Ti ćeš da vređaš, a tebi će da se ćuti? Pa neće niko, bre, da ti ćuti, neće niko da se valja u blatu sa tobom, bre, shvati to.
Ovo ja što radim, ovo nisam ja, ja moram da odglumim da bih se spustio na tvoj nivo. I nije problem što sam ti čitao dijagnozu, nego što nikome nisi mogao da objasniš da to nije tačno. Tri dana si išao okolo i pričao kako me je izmislila veštačka inteligencija. Posle tri dana i dalje pričaju da sam čitao tvoju dijagnozu. Pa šta je tačno? Šta je bilo netačno opisano u toj dijagnozi?
Ti si, čoveče, nesposoban za komunikaciju, ti si nesposoban za bilo koji razgovor. Ti pozivaš Aleksandra Vučića sa tobom da razgovara. Sa tobom da razgovara Aleksandar Vučić? Pa samo to što si izgovorio je za dijagnozu, ne treba ništa više da kažeš.
Sram te, bre, bilo. I prestani više da maltretiraš ove ljude u ovoj sali i ove i ove sa druge strane, bre. Ne može, bre, niko više da te sluša. Nikome ne trebaš, niko te neće, ni sa kim na listu nećeš, ubeđuješ ovog mučenika da ide sa tobom jer ni sa kim drugim ne možeš. Koja budala hoće tebe u svom društvu, bre?
U mene gledaj kad ti govorim. Što skrećeš pogled? Pa što skrećeš?
(Miloš Parandilović: Kljusina.)
Kljusino, jeste kljusina. Jeste baba kljusina, ali znaš šta? Baba i kljusina strina nikad nisu sa drugarom iz detinjstva menjali majice i spavali u istom krevetu na letovanju, a ti, muškarčino iz Priboja, jesi.
Šta hoćeš više? Jel hoćeš na ovaj način da se razgovara?
(Miloš Parandilović: Da, da.)
To hoćeš? Onda ćemo da nastavimo, pa ćemo da vidimo ko je, kad i kome šta govorio. Sram te, bre, bilo. Upristoji se, ako možeš da se upristojiš. Ako ne, idi prošetaj malo, oladi, pa dođi. Dosta više maltretiraš ove ljude.