Hvala predsednice.

Prvo pitanje postavljam za predsednika Vlade, gospodinu Đuru Macutu, ali pre toga ću dati uvod.

Evropski parlament je napravio veliku grešku i poslao lošu poruku kada je za svog izvestioca za Srbiju, izabrao Tonina Piculu. Tonino Picula nije bio samo pripadnik zloglasne Hrvatske jedinice „Crne mambe“ nego dolazi iz države, odnosno iz Hrvatske u kojoj se decenijama sistematski krše temelji evropskih vrednosti, pre svega antifašizam, ljudska i manjinska prava i vladavina prava.

U Hrvatskoj je 35 godina od dolaska režima Franje Tuđmana na vlast, traje proces fašizacije hrvatskog društva. Hrvatske zlikovci, ustaše se smatraju borcima za slobodu, a genocidna NDH se smatra pravom istinskom državom hrvatskog naroda. Hrvatsko pravosuđe neprocesuira mnogobrojne zločine iz mržnje, odnosno govor mržnje, fizičke i verbalne napade na preostale Srbe u Hrvatskoj, na SPC i srpske institucije. Konačno, Hrvatska krši imovinska stečena prava preko pola miliona prognanih Srba i malobrojnih srpskih povratnika, u pitanju je 40 hiljada otetih stanarskih prava, 57 hiljada penzionera i njihovih potomaka kojima se ne isplaćuju zaostala neisplaćene penzije. Preko deset hiljada srpskih porodica čije su kuće, lokali, minirani u klasičnim akcijama u nizu hrvatskih gradova 1991, 1992. godine, posebno i oko milion katastarskih parcela, poljoprivrednog i šumskog zemljišta je oteto prognanim Srbima i srpskim povratnicima.

5/1 VS/CG 10.45 – 10.55

Dakle, pitanje za gospodina Macuta. Kada će Vlada da pokrene dijalog sa Vladom Hrvatske vezano za sprovođenje Aneksa G Bečkog sporazuma o sukcesiji, pod nazivom „Privatna svojina i stečena prava“_ U tom Aneksu veoma jasno stoji da svim građanima i pravnim subjektima moraju biti vraćena i zaštićena prava koja su imali na dan 31.12.1990. godine, a svi ugovori sklopljeni pod pritiscima i pretnjama moraju biti proglašeni ništavnim.

Po međunarodnim pravu svi međunarodni sporazumi koji su ratifikovani u parlamentima, a ratifikovao je hrvatski Sabor i parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine, imaju jaču snagu od domaćih zakona. Isto važi i za pola miliona prognanih Srba iz Federacije BiH kojima su institucije u Federaciji BiH sistemski otimaju njihovu zemlju. Zato je važno da Vlada pokrene dijalog i sa Savetom ministara BiH.

Drugo pitanje postavljam glavnom tužiocu za ratne zločine, gospodinu Dušanu Kneževiću. Kada će Tužilaštvo za ratne zločine konačno da počne da se na sistematski ozbiljan i odgovoran način bavi sa masovnim zločinima koji su na prostoru bivše Jugoslavije počinjeni nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima, odnosno kada će početi da pokreće istrage i podiže optužnice protiv svih onih pripadnika hrvatskih paravojnih, vojnih, policijskih snaga koje su činili te zločine? Isto važi i za pripadnike muslimanskih, paravojnih, vojnih, policijskih snaga i naravno za pripadnike paravojnih formacija albanskih terorista na KiM.

Treće pitanje postavljam za ministarku Milicu Đurđević Stamenkovski. Kada će Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja da pokrene proces izmena i dopuna Zakona o pravima boraca, ratnih vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica s ciljem da se konačno priznaju pripadnici vojske i policije Republike Srpske Krajine za čitavo vreme rata u dvostrukom trajanju? Krajiški borci su se časno, pošteno i hrabro borili za svoj narod i državu, nisu vodili privatan rat i zaslužuju da konačno budu priznati.

Naravno tim izmenama i dopunama, moj je predlog da se svim srpskim borcima prizna garantovana, odnosno garantuje minimalna penzija u visini prosečne penzije koja sada iznosi 57.600 dinara.

Četvrto pitanje postavljam i naredna dva pitanja postavljam komesarki za izbeglice i migracije Nataši Stanisavljević. Kada će Komesarijat za izbeglice i migracije konačno da raspiše javne pozive vezano za rešavanje stambenog pitanja više od 8.000 prognanin porodica koja i dalje žive kao podstanari u teškim uslovima? To su javni pozivi za čitavu Srbiju da budu raspisani i za stanove, građevinski materija, seoska imanja i montaže kuće i da se konačno reši ljudsko i humanitarno pitanje. Evo 30 godina od završetka rata, vezano za prognana lica iz Hrvatske, Federacije BiH, ali takođe i za više hiljada prognanih porodica sa KiM.

Sledeće pitanje za gospođu Stanisavljević. Evo završavam. Kada će Komesarijat za izbeglice i migracije da pokrene donošenje uredbi na Vladi vezano za otkup stanova 2.000 prognanih porodica čiji su stanovi izgrađeni sredstvima međunarodnih organizacija, da konačno postanu vlasnici i budu svoji na svome kao i ostale porodice?