Poštovane građanke i građani, pred nama je zakon koji nosi naziv Zakon o ostvarivanju prava iz Alimentacionog fonda.
Međutim, kada pogledamo članove ovog zakona i njihovu sadržinu, mi u stvari vidimo, možemo da zaključimo da je skoro pa nemoguće ostvariti ovo pravo iz samog naziva zakona.
Mi smo podneli nekoliko amandmana, a ti amandmani se odnose kako na sredstva, tako i na postupak i na onaj deo koji se odnosi i na refundaciju od dužnika.
Što se tiče sredstava za finansiranje, nije nam jasno ovo što ste opredelili, dakle, što ste izdvojili 500.000.000 dinara za pola godine, a rekli ste, i to su zvanični statistički podaci, da je oko 200.000 dece koja ne dobijaju alimentaciju. A onda ste opredelili da je taj iznos mesečni maksimalni 25.000 dinara. Kada sad sve to pomnožimo, mi vidimo da su ta sredstva koja su odvojena za pola godine u stvari samo 10% potreba dece za jedan mesec.
Mi iz ovog zakona takođe ne vidimo na koji način će Alimentacioni fond odbijati ili usvajati zahteve ove dece. Dakle, koji su to kriterijumi, kako ste vi opredelili, ako ispunjava sve uslove, koje dete će biti odbijeno ili možda su ovi iznosi od 25.000 dinara u stvari maksimalni, a da će deca dobijati po dve-tri hiljade dinara.
Što se tiče postupka, potpuno je neprihvatljiv postupak koji ste predvideli ovim zakonom, a juče smo čuli od ministarke Macure da je rekla da deca ne treba da idu na sud. To apsolutno nije tačno. Dakle, mi ovom izjavom vidimo da je ministarka dovela u zabludu porodice. Kako ne moraju da idu u sudski postupak, kad je sudski postupak i odluka suda osnov da bi dete dobilo iznose iz Alimentacionog fonda? Dakle, mora da postoji sudska presuda kojom se određuje iznos i pravo na alimentaciju od roditelja koji treba da plaća. Takođe, ona misli da izvršitelj ima jedan čarobni štapić i, kako je rekla, da treba da zamoli roditelja koji ne plaća alimentaciju. Ne, ne treba da zamoli roditelja uopšte, već to sud šalje rešenje o izvršenju. Dakle, to je obaveza, ne treba da bude nikakva molba i izvršitelj svakako znamo da ne moli.
Ono što se zaboravilo potpuno ovim zakonom, a tiče se takođe postupka su deca koja su živela u vanbračnim zajednicama ili uopšte ako nije postojala zajednica između partnera, dakle, mora opet da postoji sudska odluka kojom se utvrđuje pravo dece. Dakle, kompletno smo zaboravili u ovom zakonu jednu kategoriju dece, pa je pitanje kako će ona ostvariti ovo pravo, ako ne moraju u sudski postupak.
Zatim, ministarka je takođe juče rekla da je dovoljno da nema transfera dva meseca. I to isto nije tačno. Dakle, nije tačno da ne treba da bude transfera dva meseca, nego ste vi u ovom zakonu opredelili da ukoliko od donošenja rešenja o izvršenju ne postoji izvršenje dva meseca, tek onda se dete pita da li je saglasno da se izvršitelj obrati Alimentacionom fondu. Dakle, ta dva meseca koja vi pominjete nisu tačna. Taj period je mnogo duži.
Takođe, juče je narodna poslanica Ana Brnabić, koja je i podnela ovaj predlog zakona, rekla sledeće – da se sredstva isplaćuju isto tako nakon dva meseca, dakle, najkasnije nakon dva meseca od pokretanja izvršnog postupka. Evo, ja sam računala sve rokove i uzela sam čak i u obzir da, na primer, izvršni dužnik ne želi da primi rešenje o izvršenju i to možemo da dođemo do nekih par meseci od pokretanja samog postupka. Dakle, vašim izjavama juče doveli ste u zabludu decu i roditelje koji čekaju na ovu alimentaciju.
Zatim, odluka Fonda, čeka se 15 dana da Fond donese odluku i to što je najporaznije, za buduće vreme. Dakle, od trenutka kada se donese odluka, tek od tada dete stiče pravo na naknadu iz Alimentacionog fonda. Dakle, neka daleka budućnost, a s obzirom na to da ne znamo koji su kriterijumi kako ćete odlučivati da li neko dete ispunjava uslove, da li će dobiti ta sredstva, možemo da kažemo da je to neka buduća neizvesna radnja, i to nešto daleko, daleko u budućnosti.
Kada je u pitanju iznos, takođe, rekli ste da je maksimalan iznos 25.000 dinara, a to znači da se zanemaruje apsolutno presuda, i to pravosnažna presuda koja je osnov za pokretanje ovog postupka. Nema nijednog kriterijuma kako će Alimentacioni fond da odlučuje koje dete treba da dobije 25.000 dinara, koje će da dobije 12.000 dinara, koje će da dobije tri hiljade dinara. Dakle, vi ste rekli da je to maksimalno 25.000 dinara, a nismo dobili informaciju kako ćete takođe da usklađujete visine koje odredi Alimentacioni fond, s obzirom na to da ministarstvo koje je nadležno za brigu o porodici može da menja one minimalne iznose za hraniteljske porodice. Dakle, trenutno je 25.000 dinara minimalno po roditelju. A šta ćemo da radimo ako se u međuvremenu taj iznos poveća? Kako će dete da ostvari to povećanje u odnosu na Alimentacioni fond, ako roditelj ne plaća i dalje tu alimentaciju? Dakle, za to u ovom zakonu apsolutno ne postoji nikakva procedura.
I konačno, što se tiče refundacije za alimentaciju, vi ste ovde predvideli da dug koji Alimentacioni fond ima u odnosu na izvršnog dužnika, odnosno na roditelja koji ne plaća alimentaciju, snosi naslednik. Naslednik može da bude i dete koje je dobijalo alimentaciju. Dakle, prosto je neprihvatljiva ovakva odredba da dete koje nije dobijalo alimentaciju u nekom budućem postupku bude kažnjeno i da ne dobije svoj nasledni deo.
Takođe, treba izračunati kamatu. Dakle, ako se to desi posle 10 godina, kamata može da bude veća i od osnovnog duga, tako da apsolutno je dete kažnjeno zato što mu roditelj nije davao alimentaciju. Ovaj zakon ne predstavlja nikakvu zaštitu dece i zaštitu njihovih prava.
Mi smo predložili amandmane o kojima ćemo kasnije govoriti detaljnije. Hvala.