MARINA MIJATOVIĆ

Zeleno-levi front

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Marina Mijatović prvi put je izabrana za narodnu poslanicu u 14. sazivu kao 45. na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat joj je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe Zeleno-levi front - Ne davimo Beograd. Članica je Odbora za prava deteta i zamenica člana Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova. Takođe, zamenica je člana Radne grupa za unapređenje izbornog procesa.


BIOGRAFIJA

Rođena je 1976. godine u Valjevu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Valjevu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Univerziteta u Beogradu.

Radila je u nekoliko nevladinih organizacija (Beogradskom centru za ljudska prava, Odboru za ljudska prava u Valjevu i Centru za prava manjina).

Jedna je od osnivačica udruženja Pravni skener. Tokom rada u Pravnom skeneru bila je koordinatorka brojnih projekata.

Osam godina je bila članica Saveta za zdravlje u Beogradu i predstavljala je udruženja koja štite prava pacijenata, kao i građane i građanke.

U toku prethodnih deset godina bila je angažovana kao pravna ekspertkinja za oblast zdravstvene zaštite. Kontinuirano sarađuje sa udruženjima koja se bave zaštitom prava pacijenata.

Poslednji put ažurirano: 16.09.2024, 10:06

Osnovne informacije

Statistika

  • 43
  • 17
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Šesta vanredna sednica , 27.01.2026.

Kao i prethodni članovi i naši amandmani, mi predlažemo da se ovaj predlog i ovaj član predloga briše u potpunosti.

Mi vidimo da je ideja bila da se smanji krug kandidata koji bi mogli da učestvuju, da rade u ovom posebnom javnom tužilaštvu i da je negde ustvari bila i namera predlagača da utiče na rad ovog posebnog javnog tužilaštva, tako što je u potpunosti isključio mogućnost da kandidati budu tužioci iz drugih javnih tužilaštava posebne nadležnosti, kao i tužioci iz Vrhovnog javnog tužilaštva.

Ovde se vidi opet ona ista namera da se želi veća kontrola, a posebno iz razloga što je ostavljeno da viši javni tužilac, odnosno glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu može da postavlja sve ove kandidate.

Posebno bi skrenula pažnju, ako se već misli u interesu građana iako je nešto želelo da se postigne u tom smeru i pravcu, da je trebalo posebno obratiti pažnju na to kako se komunicira s drugim javnim tužilaštvima, da nije omogućeno građanima da komuniciraju sa javnim tužiocima, putem mejla, ako već pričamo o visoko tehnološkom kriminalu, da li bi bilo moguće omogućiti tu građanima da oni podnose prijave, da dobijaju obaveštenja od javnih tužilaštava, putem imejla, odnosno da imaju jednu efikasniju komunikaciju. Mi vidimo u obrazloženju da predlagač stalno koristi terminologiju, da bi pravosudni organi uključujući tužilaštva, sudove, bili efikasniji u svom radu, ali naravno, ovde vidimo samo jednu jasnu kontrolu, apsolutnu kontrolu svih sudova i svih javnih tužilaštava na teritoriji cele republike Srbije, tako da je predlog Zeleno levog fronta, da se ovaj član, ovaj predlog briše u potpunosti, jer je prethodno rešenje apsolutno bolje, a to su rekli i predstavnici Venecijanske komisije. Hvala.

Šesta vanredna sednica , 27.01.2026.

Hvala.

Važeći član 6. koji želite da promenite kaže – posebni javni tužilac ima prava i dužnosti kao glavni javni tužilac. To znači da ima apsolutna ovlašćenja da postupa samostalno, da planira istrage, da planira vođenje postupka, ali vi mu to ovim predlogom apsolutno ne dozvoljavate.

Vaš je predlog da pored toga što neće biti posebni javni tužilac nego će biti rukovodilac posebnog odeljenja, on će da odgovora za rad glavnom javnom tužioci višeg javnog tužioca i da će taj organ bliže da određuje i da upravlja radom ovog rukovodioca, odnosno ovog posebnog odeljenja.

Kao i ovom prethodnom članu, i ovde vidimo isto tako da je jedina namera da smanjite upravljačke mogućnosti, da smanjite ovlašćenja, da smanjite samostalnost i da držite apsolutnu kontrolu.

Ako je vaša ideja da ovaj organ funkcioniše efikasnije, da bude samostalnije moje pitanje je – zašto ste ukinuli, takođe mogućnost da budu izabrani i kandidati za ovu funkciju koju su mogli i po sada važećim članovima?

7/1 GD/MT 11.05 – 11.15

Dakle, mi vidimo da vi ovde nemate predloge koji idu u korist građana, koji idu u korist efikasnosti rada javnih tužilaca, tako da je predlog Zeleno-levog fronta da se ovaj član zakona briše u potpunosti.

Hvala.

Šesta vanredna sednica , 27.01.2026.

Hvala.

Konačno vidimo da se ovim članom i ovim predlogom utiče na odnos javnog tužilaštva i policije.

Već znamo da često kada građani podnesu krivičnu prijavu da je nemoguće da se pomerimo od predistražnih radnji. Dakle, čak i ne dođemo do istražnih radnji, osim kada je u pitanju visokotehnološki kriminal, ali i to hoćete da promenite i da oduzmete građanima.

Mi znamo da Zakonik o krivičnom postupku govori da javni tužilac daje naređenja, planira vođenje određenog postupka i daje naređenja policiji.

Mi ovde vidimo takođe da javni tužilac koji bude radio u predmetima visokotehnološkog kriminala da neće biti u mogućnosti da samostalno izdaje naredbe, već će morati da zavisi od glavnog javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.

Dakle, mi vidimo da se i ovde na polju odnosa policije i javnog tužilaštva sužava mogućnost onom ko bude vodio ove postupke da sa njima samostalno nepristrasno, objektivno rukovodi, već da mora i ovde imati kontrolu i zato je stav Zeleno-levog fronta da se ovaj predlog briše. Hvala.

7/3 GD/MT

Treća sednica Drugog redovnog zasedanja , 27.11.2025.

Hvala.

Imam tri pitanja za ministra zdravlja. Prvo pitanje se odnosi na broj pacijenata koji su podneli zahteve za lečenje od retkih bolesti na osnovu konzilijarnog mišljenja, a da nisu dobili odgovor od RFZO u roku od mesec dana, i to u periodu od 2023. do 2025. godine, odnosno do 26. novembra 2025. godine.

Drugo moje pitanje iz ove oblasti - koliko pacijenata od dana podnošenja zahteva za lek nikada nisu dobili odgovor? Prema informacijama Udruženja pacijenata, imam informaciju da pacijenti nisu dobili već godinu i po dana ili dve godine odgovore od RFZO na zahteve za lečenje. Znamo da su to zahtevi koji su podneti na osnovu konzilijarnog mišljenja lekara, gde su lekari rekli da je taj određeni lek neophodan za očuvanje zdravlja i očuvanje života pacijenta. Oni nikada nisu dobili odgovor od RFZO i njihovo zdravstveno stanje se zbog toga naglo pogoršava.

Šta je sa terapijom za porfiriju, šta je sa pacijentima kojima je potrebna trikafta? Šta se dešava sa tim lekovima i zašto ti pacijenti godinu i po dana ne dobijaju odgovor od RFZO? Da li su to oni pacijenti koji nisu politički podobni da bi dobili ove lekove? Tražim od ministra zdravlja i od RFZO da nam da odgovore na ova pitanja.

Juče se ministar Siniša Mali hvalio kako ulažemo u zdravstvo, kako rekonstruišemo zgrade, kako gradimo nove objekte, ali je zaboravio da nam kaže koliko ambulanti se urušava. Ne mislim na ambulante kao na ordinaciju u okviru domova zdravlja, već na ambulante koje se nalaze van sedišta doma zdravlja i koje su mnogo bliže građanima i građankama da bi dobili uslugu zdravstvene zaštite.

Navešću vam i dva primera koje smo dobili na osnovu zahteva za pristup informacijama od javnog značaja, a radi se o Domu zdravlja Bela Palanka koja, na primer, ima 11 ambulanti, od kojih samo dve rade. Mi smo ih pitali zašto samo dve ambulante rade. Oni su nam odgovorili da su te ostale ambulante urušene, da nemaju instalaciju, da nemaju sredstva za rad, da nemaju lekare, što znači da ste vi onemogućili ljudima da u ovim područjima, ruralnim područjima dobiju zdravstvenu zaštitu. Zbog čega su to ministar zdravlja i premijer dozvolili?

Takođe, Dom zdravlja Ruma ima četiri zdravstvene stanice, 12 ambulanti, a zdravstvena zaštita iz ginekologije ne pruža se ni u jednoj zdravstvenoj stanici, ni u jednoj ambulanti. Isto je stanje u Boru, Kruševcu, Vrbasu, pa skoro u svim domovima zdravlja. Na ovaj način ste onemogućili ženama da dobiju pristup ginekologiji i da zaštite svoje zdravlje. Vi se hvalite preventivnim pregledima, a već četiri godine 30% žena premine od karcinoma dojki, grlića materice, jajnika i to se nije pomerilo ni 1% da se smanjio ovaj broj preminulih žena. Znamo da ste pokušali nekim karavanima koje organizujete samo pred izbore, ali ti karavani nisu vam dali rezultate.

Važno pitanje je vezano za sadašnji zakoni koji je sada u proceduri Zakon o razmeni podataka, dokumenata i obaveštenja u slučaju nastupanja privremene sprečenosti za rad, odnosno e-bolovanje poslodavac. Pitanje za ministra zdravlja i premijera – zašto su dozvolili da ovaj zakon uđe u proceduru, a nije urađena procena uticaja na zaštitu podataka? Kome prodajete i dajete naše medicinske podatke i zašto ih selite iz zdravstvenog sektora u neki sektor koji je nama nepoznat kako funkcioniše, niti ima nadležnost da obrađuje naše zdravstvene podatke?

Četvrto pitanje je za ministarku za brigu o porodici i demografiju. Znamo da je prošle godine 2024. godine, negde u oktobru, promenjen Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom. Ministarka se hvalila kako će procedura da se ubrza zato što se ukinuo kriterijum za katastarski prihod. Moje pitanje za ministarku – koliko je porodica podnelo zahteve za dečiji dodatak, a da nisu dobili odobrenje za dečiji dodatak zato što poseduju zemljište, preko dva hektara po članu porodice? Da li je ukidanje katastarskog prihoda donelo dobro ili loše deci koja podnose zahtev za dečiji dodatak? Hvala.

Prvo vanredno zasedanje , 25.07.2024.

Poštovane građanke i građani, mi imamo nekoliko pitanja za ministra zdravlja, s obzirom da poslednje vreme vidimo ceo ovaj haos u našem zdravstvenom sistemu, a i svedoci smo da više godina ovo naše zdravstvo se raspada i propada i takođe smo svedoci da nam je kvalitet zdravstvenih usluga jedan od najnižih u Evropi.

Ono što je poražavajuće i što vidimo jeste da naše Ministarstvo zdravlja i sama Vlada nemaju uopšte nikakvu strategiju razvoja zdravstvenog sistema. O tome nam najviše ukazuju i žene koje su se javile u ovom poslednjem periodu i ukazale na sve ono što ne funkcioniše u zdravstvenom sistemu.

Zato postavljamo nekoliko pitanja, a prvo je vezano za ona pitanja koja se tiču vođenja trudnoće i porođaja. Dakle, prvo pitanje je – da li u Republici Srbiji postoje usvojeni protokoli za vođenje trudnoće i porođaja? Na sajtu Ministarstva zdravlja, iako postoji sekcija koja se zove – dokumenti, tamo ne možemo da pronađemo apsolutno nijedan dokument koji govori o nekoj strategiji, o protokolima koji se tiču vođenja trudnoće. Dakle, naša medicina ne poseduje nijedan ginekološko-akušerski dokument koji je važan ženama koje bi dobile informaciju kako funkcionišu klinike za ginekologiju i akušerstvo.

Naš Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji ste vi usvojili 2019. godine, kaže da svaki lekar mora da radi po stručnim standardima, vodičima dobre prakse, protokolima, a mi apsolutno nemamo nijedan od ovih dokumenata. Ono što je takođe poražavajuće, kada neka od žena u bilo kojoj klinci akušerskoj, ginekološkoj, bilo kojoj službi, uopšte bolnici, pita za ove protokole, pita o svojim pravima i pita šta može da očekuje u jednoj zdravstvenoj ustanovi, ona bude osuđena što pita, a rad Ministarstva po ovom pitanju je apsolutno netransparentan. A vi se ovde sve vreme hvalite kako nam je sve dostupno i transparentno. Pa još jednom ponavljam, da vidimo gde su ti protokoli, da li Srbija uopšte ima svoje protokole, kako naši lekari rade, po kojim standardima, po kojim principima i na koji način oni imaju odgovornost prema našim građankama i pacijentkinjama u zdravstvenim ustanovama.

Drugo pitanje takođe koje se nadovezuje na protokole za vođenje trudnoće i porođaja tiče se specijalizacija isto u ovoj oblasti, dakle u oblasti ginekologije. Naše pitanje je – koliko ima ukupno lekara na specijalizaciji za ginekologiju i akušerstvo, uključujući i volonterske specijalizacije? Zašto naglašavam volonterske specijalizacije? Zbog toga što Institut za javno zdravlje, kao institut koji na nacionalnom i republičkom nivou ne poseduje ove informacije, mi smo pitali Institut o svim specijalizacijama, Institut je rekao da ne poseduje informacije o volonterskim specijalizacijama.

Mi se onda pitamo, kako se uopšte planira pružanje usluga u ginekološko-akušerskim klinikama i kako se uopšte planira razvoj reproduktivnog zdravlja, odnosno koje su to strategije koje Republika Srbija ima za razvoj zaštite reproduktivnog zdravlja?

Ono što smo od podataka dobili od Instituta za javno zdravlje jeste da u Republici Srbiji ukupno zaposleno 453 lekara sa specijalizacijom ginekologije i akušerstva. Međutim, ono što je nama veoma bitno jeste koliko u svakoj godini lekara sa ovom specijalizacijom odlazi u penziju, a koliko je odobrenih specijalizacija? Mi ono što smo dobili jeste da u 2024. godini odlazi u penziju 31 ginekolog, a u 2025. godini 44 ginekologa, a na specijalizaciji koji su upisali 2020. godine je 15 ginekologa, 2021. godine 18. Ono što mi ne znamo koliko je tih volonterskih specijalizacija i zašto Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje „Batut“ ne poseduje ove informacije.

Isto tako već godinama se hvalite da posedujete brojne baze podataka i da možemo da dobijemo sve informacije, a ovde na osnovu zahteva za pristup informacijama od javnog značaja odgovori organ na nacionalnom nivou da ne poseduje takve podatke.

Mi vas pitamo, zašto i gde su ti podaci i ko vodi brigu o ovim specijalizacijama?

Kada je u pitanju treće pitanje, tiče se upravljanja planiranja potreba. Naše pitanje je, da li poseduje Ministarstvo zdravlja godišnji program za rad i razvoj zdravstvenih ustanova? Mi znamo da svaka ustanova ima obavezu da svake godine podnese programa rada i razvoja zdravstvene ustanove i na taj način mora da formira svoj budžet.

Ako ne posedujemo taj program i ako on nije vidljiv mi opravdano kao građani ove zemlje možemo da pitamo na koji način se formira rad celog zdravstvenog sistema? I, zbog toga je ovo naše pitanje, da li Ministarstvo zdravlja sarađuje sa zdravstvenim ustanovama, da li Ministarstvo zdravlja ima godišnji program koji pokazuje trenutni rad i razvoj zdravstvenih ustanova i šta planira u nekom narednom periodu?

Prvo vanredno zasedanje , 25.07.2024.

Nema problema, evo skratiću.

Četvrto pitanje je pitanje formiranja zdravstvenih centara, dakle, zašto se još uvek nisu formirali zdravstveni centri kada su imali obavezu po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti da se formiraju i na osnovu odluka Vlade, npr. Zdravstveni centar Smederevo nije se formirao u praktičnom smislu, iako postoji odluka, pa je moje pitanje – zašto svi nisu formirani u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti? Hvala.