Zahvaljujem, predsedavajuća.
Poštovani građani Srbije, uvažene koleginice i kolege poslanici, kao i u ranijoj prilici kad sam govorio, počeću sa tim da stavim primedbu na to što o nekoliko važnih zakona raspravljamo u ovako objedinjenoj raspravi, nemamo priliku da se posvetimo zakonodavnom poslu zbog kojeg sedimo ovde. S druge strane, teme su toliko raznovrsne da šta god da čovek priča u svom izlaganju, neće odstupiti značajno od tema. Ali, ja nemam nameru da širim previše fokus i svoje izlaganje ću posvetiti ovim tzv. medijskim zakonima.
Hoću pre svega građanima Srbije da skrenem pažnju zašto je značajno da ovi zakoni budu napravljeni kako treba. Najčešće je u fokusu građana pojam nacionalnih frekvencija, oko toga se vodi bitka i raspravlja se oko toga kako to treba da izgleda, ko sme da raspolaže time, pošto vrlo često, pogotovo iz ovog neoliberalnog bloka koji je sada na vlasti dolazi komentar da privatna televizija je nečije vlasništvo pa ima prava da radi šta hoće.
Još jednom treba građanima skrenuti pažnju da, bez obzira što je to tačno da je privatna televizija nečije vlasništvo i on sa svojim vlasništvom može da radi šta hoće, to što zovemo nacionalna frekvencija odnosno taj prostor kroz koji se plasira program nije privatni, njima upravlja država Srbija na dobrobit svih građana. To je jako važno. Dakle, taj prostor je uređen i u njemu ne može da radi ko šta hoće. To vam je isto kao kada bi neko vozio skupoceni auto, recimo Meklaren i udario njime neko drugo vozilo, povredio nekoga, ili, recimo, vozio po auto-putu 300 na sat i on kaže - ja imam Meklaren, to je moj auto i ja mogu da ga vozim kako hoću. Možeš, ali ne možeš tu. Napravi svoj privatni posed i stazu za auto-trke pa tamo vozi tako, a na putu postoje pravila i moraš da voziš tako kako je propisano.
E, to je ono što se u Srbiji u domenu nacionalnih frekvencija ne dešava, jer nema saobraćajnog policajca koji bi vodio red o tome kako se vozi po tom terenu. Taj policajac, nazvaću ga slobodno tako, iako će mi neko zalepiti etiketu, u ovom slučaju jeste REM, ono određuje pravila, ono govori o tome kako tu treba da se upravlja, ali ono samo sprovodi one propise koje mi u ovoj Skupštini usvojimo.
Potrudili smo se da napišemo Zakon o elektronskim medijima i sada imamo malo doterivanje da se to potpuno uklopi sa evropskim zakonima, ali ću podsetiti građane da je prethodna verzija Zakona o elektronskim medijima takođe gotovo prepisana Uredba o funkcionisanju elektronskih medija EU, u tom smislu ona je bila vrlo napredna u odnosu na ranija zakonska rešenja i po mom ličnom iskustvu iz deset meseci rada u regulatornom telu, sasvim dobro je moglo na osnovu verzije, prethodne verzije zakona da se upravlja ovom oblašću.
Dakle, u redu je da mi doteramo zakone i da ih uskladimo sa nekim širim okvirom, ali to očigledno nije naš osnovni problem je kako se taj zakon primenjuje. Hoću da vam ukažem na to da još uvek postoje i u ovom zakonu određene odredbe koje zapravo Savet REM-a koje je nezavisno, naglašavam, nezavisno regulatorno telo dovodi u zavistan položaj. Neke stvari koje sam ja iskusio radeći u tom savetu. Dakle, ako dođe neka problematična situacija u kojoj treba interpretirati, odnosno dati procenu za nešto što se desilo u nekom programu, to je osetljivo politički, recimo vlasti ne odgovara da se taj program kazni, suspenduje, da se na osnovu toga u sledećem koraku možda oduzme dozvola televiziji i tako dalje, kaže se da moramo pitati za mišljenje Ministarstvo kulture.
Otkud sada odjednom Ministarstvo kulture kada je REM nezavisno regulatorno telo? Tumačenje je da su svi članovi Saveta REM-a državni službenici i da su oni dužni po Zakonu o državnim službenicima da dobiju jedno takvo mišljenje ili tumačenje. Istina je, o Zakonu o državnim službenicima piše da svako ko je biran u Skupštini, koje je birano lice na neku poziciju, njemu je poslodavac zapravo država Srbija. To je potpuno apsurdno, taj član ne bi smeo da važi ni za jedno regulatorno telo. Ne mora da bude država poslodavac, naravno, Skupština treba da bira ta lica. Naravno, ta lica treba da odgovaraju pred Skupštinom za ono što rade, ali da vi dođete u poziciju da za nešto što je osetljivo morate da pitate Ministarstvo kulture. Odjednom izvršna vlast ima nadležnost nad nečim što je regulatorno telo. To je potpuno apsurdno i besmisleno.
Kada vidite takvu stvar, vi zapravo shvatite da postoji jedna osovina oko koje se konstituiše nešto što ja zovem duboki REM. Mi se mnogo bavimo ovim predlozima za članove Saveta REM-a, odmeravamo ko su kandidati, kako će to funkcionisati i tako dalje, ali građani Srbije treba da budu svesni da postoje i službe u REM-u.
Prvo, postoji direktorka. Evo, ponovo ste zaposlili istu osobu, žena je ispunila uslove za penziju. Ne znam da li je to kod vas već neki obrazac, ali imate direktora RTS-a koji je odavno ispunio uslove za penziju, imate glavnog urednika informativnog programa na RTS-u koji je ispunio uslove za penziju, direktorku Saveta REM-a, koja je ispunila uslove za penziju. Ljudi, da li je moguće da se niko od bar malo mlađih ljudi nije do sada kvalifikovao da može da preuzme te funkcije?
Ali, ova direktorka je dobro umrežena, ona zna kako i gde da prenosi informacije, odakle da uzme informacije i zapravo može da daje tumačenja raznih propisa koji odgovaraju režimu koji je trenutno na vlasti. Nije samo to, dakle, vrlo pažljivo se bira ko će biti postavljen na koju funkciju u službama REM-a. Onaj ko vodi službu za pravna pitanja često daje pravna tumačenja za razna dešavanja u programima koji bi mogli biti kvalifikovani i većina članova Saveta REM-a nisu pravnici, pa su pozvani da poslušaju to što im kaže neko ko vodi pravnu službu.
Opet, u vreme dok sam ja bio u Savetu REM-a bila je srećna okolnost da smo imali vrsnu pravnicu Juditu Popović, koja je znala s tim da izađe na kraj, tako da smo u više navrata prisustvovali zapravo sukobu mišljenja između šefice pravne službe koja nije uspela argumentima da odbrani neke stavove i mišljenja. To je još jeda način na koji u stvari taj duboki REM funkcioniše.
Onda imate šefa službe za nadzor, čoveka koji se pojavio kao kandidat za člana Saveta REM-a. To je nelegitimno, možda je legalno, ali je nelegitimno i mislim da je nemoralno da osoba koja tolio dugo radi u REM-u na odgovornoj funkciji se uopšte prijavi da bude kandidat za Savet REM-a. Neka ima period od pet godina pauze, pa onda neka se prijavi, to bi bilo regularnije. Inače, koji može da određuje opet šta će biti praćeno u nekim programima, kako će to biti interpretirano.
Čak sam ja imao jednu diskusiju o jednom tumačenju koje je bilo potpuno pristrasno, nečega što je bilo emitovano na Pinku, koje se završilo time što je meni jedan od zaposlenih u službi za nadzor u REM-u rekao – pa, dobro, ali ovo je moje mišljenje. On svoje mišljenje iznosi kao službeno tumačenje sa kojim izlazi pred Savet REM-a. Tako to funkcioniše, da znate, i po ovom zakonu to će funkcionisati na taj način.
Plus, bilo bi lepo kada bi neko konačno odgovorio Zoranu Gavriloviću, koji je javno već dva puta pitao da li je tačno da je 1. novembra 2024. godine, nažalost ili slučajnom koincidencijom na dan kada se srušila nadstrešnica u Novom Sadu, da su Olivera Zekić i Stevica Smederevac, pomenuti šef službe za nadzor, bili kod predsednika Vučića na dogovoru oko toga ko će biti novi predsednik Saveta REM-a. Bar da neko odgovori da li je tačno ili nije tačno.
Još jedna stvar, zašto stalno pričamo pet frekvencija i postavlja se to pitanje kada će se dodeliti peta frekvencija? Ja imam drugo pitanje, opet iz iskustva i onoga što sam video sa elaboratima, kao što ste videli na poslednjem konkursu, mi očigledno nismo imali druge kandidate nego one koji već emituju programe, a među kojima svi imaju negativne izveštaje samog Saveta REM-a iz nadzora da ne ispunjavaju uslove iz elaborata. Jednom skandaloznom odlukom koja krši čitav niz zakona je prosto rečeno - nećemo uzimati u obzir njihov prethodni rad kada budemo ocenjivali da li mogu da dobiju frekvencije.
Moje pitanje je šta će Srbiji pet nacionalnih frekvencija? Srbija zemlja sa ovoliko stanovnika nema potrebu za više od dve, tri nacionalne frekvencije. Ove televizije ne mogu da ispune ni tehničke uslove da pružaju kvalitetan program koji zaslužuje da koristi taj autoput kojem smo dozvolili da voze neka vozila. Znači, mora prvo da se uradi analiza i studija, da se napravi dobra procena šta nama treba i onda da se dodele frekvencije.
Ako dozvolite, vidim da je vreme isteklo, imam samo još dve rečenice.
Još jedna mera, način na koji se Savet REM-a dovodi u zavisan položaj jeste upravljanje budžetom REM-a. Po zakonu Savet REM-a ima obavezu da ako ostvari veće prihode nego što je u planu koji mi u Skupštini usvajamo da to vrati u budžet, a ako ima manje ima pravo da dobije iz budžeta. Direktorka se trudi da svake godine može bar malo nešto da ubaci u budžet. To je potpuno neprimereno. Ona treba da se stara da REM radi svoj posao, da upravlja ovim prostorom i treba promeniti, ali to ću reći u amandmanu kad bude kasnije diskusija, to se čak odnosi na ovaj član zakona o kojem sad diskutujemo, treba da se promeni nešto da REM ne bi morao da bude u poziciji finansijske zavisnosti kada obavlja svoj posao. Zahvaljujem.