Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, najvažniji zakon iz Ministarstva finansija, iz Vlade, jeste Zakon o budžetu i rebalansu budžeta. Za Vladu Republike Srbije to je najveći ispit i taj ispit je Vlada polagala nekoliko puta za vreme ovog mandata. Odmah po formiranju Vlade usvojili smo u rekordnom roku budžet za 2004. godinu, a sredinom godine bio je rebalans budžeta. Naravno, u zakonskom roku doneli smo budžet za 2005. godinu.
Podsetiću vas, vidim da se vodi velika polemika oko deficita i suficita, ali treba statistike radi reći da je u 2003. godini deficit iznosio 45 milijardi dinara, u 2004. to je bilo znatno manje 22 milijarde, a u 2005. godini imamo uravnotežen budžet i suficit u iznosu od tri milijarde dinara.
Zakonom o budžetskom sistemu izmenjen je način obračuna suficita, pa je obračun usklađen sa računovodstvenim standardima razvijenih zemalja Evrope i sveta, pa se otplata glavnice javnog duga knjiži na drugačiji način i po tom obračun suficit iznosi 32 milijarde, ali ako stvarno posmatramo paralelu između 2003, 2004. i 2005. godine sada suficit iznosi tri milijarde dinara.
Ako posmatramo politiku kako to radi Vlada Republike Srbije i ministar finansija, to je samo jedan nastavak ozbiljne politike koju je vodio kao guverner Narodne banke Jugoslavije i Narodne banke Srbije i vratio poverenje u nacionalnu valutu dinar, tako sada odgovornom finansijskom politikom u zemlji, budžetskom politikom, omogućava da se domaćinski posluje narodnim parama, jer je jako važno voditi računa o novcu svih građana Srbije.
Dakle, ovako odgovornom politikom omogućeno je da se isplaćuju stara dugovanja kao što su stara devizna štednja i zajam za preporod Srbije, ali bilo je dugovanja i u drugim segmentima i drugim ministarstvima, pa recimo jedno od većih jeste dugovanje putarima koje je na ovaj način izmireno i na taj način se obezbeđuje mogućnost za dalju izgradnju puteva i infrastrukture uopšte.
Rebalansom budžeta omogućena su dodatna sredstva i, ako pogledamo strukturu gde su ta sredstva raspoređena, onda je jasno kakva se politika vodi. Dodatna sredstva idu u Fond PIO, Penzionom fondu zemljoradnika, Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Agenciji za osiguranje i finansiranje izvoza, kao subvencija za stambene kredite, za program razvoja gradova kao što su Kragujevac, Bor, Vranje, naknade za socijalnu zaštitu, dodatna sredstva Koordinacionom centru, socijalna davanja zaposlenima itd.
Ono što takođe mogu reći to je da dodatna sredstva idu za oficire u vojsci, ali i ovaj budžet i ovaj suficit omogućavaju da u narednoj fiskalnoj godini uvedemo stimulativne podsticaje za privredu, smanjimo porez na plate, što je bilo jedno od predizbornih obećanja.
Podsetiću vas, s obzirom na ozbiljne rezultate koje imamo u Vladi Republike Srbije, pre svega u Ministarstvu finansija, na ključne tačke koje su urađene u prethodnom periodu.
Odmah po formiranju Vlade i stupanju na dužnost podsetiću vas da je po nalogu ministra finansija poreska uprava na osnovu zakona naplatila ekstraprofit Astra banci, i to je dobar potez. U istoj godini, sećate se dobro, aktiviran je plan Ministarstva finansija TR 84 za suzbijanje šverca cigareta. Takođe, iz Ministarstva finansija potekla je ideja da se obezbede sredstva za održavanje Belog dvora. Sredinom 2004. godine rešena su dugovanja i potraživanja Srbije prema Ruskoj federaciji i o tome je potpisan memorandum.
Zatim, stupio je na snagu Zakon o ukidanju poreza na fond zarada, neke akcize ukinute, a određene smanjene. Uspešno je obavljena fiskalizacija, a u julu 2004. godine doneli smo Zakon o PDV-u, koji je uspešno pripremljen i stupio na snagu početkom 2005. godine i koji je dao izuzetne rezultate u fiskalnoj politici i smanjenju sive ekonomije.
U avgustu 2004. godine počela je isplata dugovanja po osnovu zajma za privredni preporod Srbije. Nakon jasno vidljivih reformskih poteza Ministarstva finansija u 2004. godini, Srbija po prvi put u svojoj istoriji dobija kreditni rejting B plus, a u 2005. to je poboljšano na BB minus. Dobijanje pozitivne ocene studije izvodljivosti je logična posledica reformskog kursa koji drži Vlada Republike Srbije i podsećam vas još jednom šta u toj studiji piše.
Neko je pomenuo za skupštinskom govornicom banke, a ovde se jasno kaže da je u Srbiji sprovedena temeljna provera i klasifikacija svih banaka. Početkom 2002. godine sve nesolventne banke su likvidirane ili je nad njima sprovedena procedura bankrota. Ovde se prvenstveno misli na četiri najveće banke i kao rezultat sada u Srbiji imamo 42 banke, od kojih je osam stranih u vreme pisanja Studije izvodljivosti, a danas ima 10 ili 11 stranih banaka.
Privatizacija većih banaka u javnom vlasništvu se nastavlja. Tri banke su ponuđene na tendersku prodaju tokom 2004. godine, a očekuje se da će taj broj u 2005. godini, što je ministar i rekao za skupštinskom govornicom, biti još veći. Zatvaranje i stroga kontrola problematičnih banaka i dolazak stranih banaka su povećali poverenje građana u bankarski sistem, što jasno ovde piše.
Takođe, i oko poreske politike: "U Srbiji je značajno smanjenje broja poreza, kao i ukidanje većine poreskih izuzetaka poboljšalo ubiranje poreza.
Druga generacija poreskih reformi je bila usmerena ka podsticaju razvoja privatnog sektora, ulaganja i zapošljavanja. Srbija je takođe usvojila zakone o porezu na dobit preduzeća i porezu na dohodak fizičkih lica sa ciljem smanjenja poreskog opterećenja, kao i Zakon o akcizama, ograničavajući upotrebu akciza na svega nekoliko proizvoda. Ključna preostala promena je uvođenje PDV-a u januaru 2005. godine, kao deo šireg poreskog paketa čiji je cilj veći nivo fiskalne decentralizacije".
Dakle, u aprilu 2005. godine imali smo priliku da sumiramo prve rezultate uvođenja PDV-a. Tri meseca nakon uvođenja PDV-a značajno je smanjena siva ekonomija, dok su budžetski prihodi značajno povećani i za oko 50% veći u odnosu na prihode koji su ostvarivani po osnovu poreza na promet. Odgovornom državnom politikom uspeli smo da pokrenemo program nagrada i stipendija za mlade talente i studente.
Obezbedili smo redovnu isplatu penzija, svih socijalnih davanja i plata u javnom sektoru. Sećate se dobro da su u 2004. godini nešto povećane plate lekarima, medicinskim sestrama i tehničarima, a u 2005. godini taj trend je nastavljen sa prosvetom, kulturom i ustanovama socijalne zaštite za oko 30%.