Zahvaljujem predsedavajući što ste mi dali reč.
Uvaženi predstavnici Visokog saveta sudstva, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo izbor sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju i na samom početku ja bih želela da se obratim kandidatima ne samo za sudije koje biramo na ovoj sednici, već uopšte kandidatima za sudije, za javne tužioce, za predsednike sudova, jer je Narodna skupština nadležna za njihov izbor i uopšte želim da se obratim i svima onima koji čine pravosuđe u našoj zemlji.
Morate biti svesni, kada pristanete da budete kandidat za ovakve funkcije, da morate poštovati principe koji važe u obavljanju tih delatnosti, da morate, pre svega, poštovati zakone i da budete sigurni da ćete moći da obezbedite nezavisnost, nepristrasnost u svom radu i da možete da stanete iza presuda koje se donose u ime naroda a ne u ime političke partije ili u ime bilo koga ko vas je za tu funkciju delegirao.
Postoje razlozi zbog kojih ja na ovakav način započinjem današnje obraćanje. Ti razlozi su svakako smešteni u period do 2012. godine, kada je odgovornost za vršenje vlasti bila na DS i na svima onima koji su je sada napustili i osnovali razne saveze i nove partije, jer se peru od grešaka i malverzacija koje su činili.
Naime, reforma koju je sprovela DS 2009. godine podseća nas na loš odnos prema vladavini prava kod nas, na to koliko su nebitni i šikanirani bili nosioci pravosudnih funkcija koji nisu želeli da svoje funkcije stave pod kontrolu te stranke pa su razrešavani i terani iz sudova kao najveće neznalice, samo iz razloga jer nisu bili poslušni i na period u kome je sudska vlast stavljena apsolutno pod šapu politike, što je sve izazvalo velike posledice u našem pravnom sistemu, ali i troškove koje su snosili na kraju građani Srbije.
Demokratska stranka je vršila vlast isključivo preko svojih odbora širom Srbije, na kojima su se donosile odluke koje treba da donose državni organi. Dakle, na stranačkim odborima koji su na svojim sednicama birali čak i sudije i tužioce po političkoj podobnosti. Mnogo puta sam i ranije govorila o njihovom odboru u Vlasotincu, gde postoji i zapisnik sa sednice koji je pečatiran opštinskim pečatom ali i pečatom stranke i potpisan od strane predsednika stranačkog odbora DS i predsednika opštine. To je samo jedna u nizu zloupotreba koje su činili stranački funkcioneri DS. Naravno, sastavni deo tog zapisnika jeste bio i spisak politički podobnih kandidata za sudije i tužioce koji su ocenjivani sa poslušan član stranke, podoban da bude sudija itd.
Drago mi je što je moj kolega, šef poslaničke grupe SPS, Đorđe Milićević i pokazao taj dokument danas, pa da građani Srbije vide na koji način je vlast do 2012. godine zapravo uređivala pravosuđe koristeći se političkim uticajem i nizom zloupotreba. Mogu i da mu se zahvalim što nije čitao imena, jer je dovoljno bio uljudan da ta imena ne pročita. Vidite, ja sam i u prošlom mandatu često govorila i o imenima baš zbog toga da bi građani Srbije sa tim bili upoznati i zbog toga da vidimo da li će ih biti sramota što su se na takav način odnosili prema srpskom pravosuđu.
Ništa drugačije, naravno, nije bilo ni u Nišu, ni u drugim gradovima koji su posle sprovedene tzv. reforme pravosuđa ostali bez kvalitetnog sudijskog i tužilačkog kadra u sudovima u kojima su građani bili prepušteni presuđivanju u skladu sa partijskim nalozima, sa partijskim instrukcijama, pa ko je član stranke i našao vezu presuđeno je u njegovu korist, a ko nije nikom ništa, jer su tada pravičnost i pravda zavisili isključivo od politike DS.
Prema tome, svaki put kada govorimo o izboru sudija koje se prvi put biraju na sudijsku funkciju, smatram da je jako važno da ih podsetimo na vreme koje nije bilo dobro za naše pravosuđe, na obaveze koje će oni preuzeti na sebe prilikom preuzimanja tih funkcija, a koje se tiču obezbeđivanja, naravno, bezuslovne primene zakona, pravičnosti, jednakosti građana pred pravdom, efikasnosti u radu, a naročito izbegavanja uticaja politike, zakonodavne i izvršne vlasti, na sudsku vlast i na to kako će i u čiju korist donositi presude, jer ponavljam, oni presude iza kojih treba da stoje sutradan donose u ime naroda.
Ta bahatost vlasti do 2012. godine i taj beskrupulozan uticaj na pravosuđe, a sećamo se da ni u drugim oblastima nije bilo drugačije, podseća nas na to kako ne treba raditi, jer pamtimo trgovinu političkim uticajem, pamtimo brojne afere, pronevere, malverzacije, sporne privatizacije i sve ono što je Srbiju unazadilo i narušilo joj kredibilitet i ugled u Svetu.
Sada ti ostaci Demokratske stranke u vidu Dragana Đilasa, Borisa Tadića, Bojana Pajtića, Borka Stefanovića, Vuka Jeremića nastavljaju da kroz druge, uglavnom okupljene stranke, saveze ili pokrete srozavaju ugled Srbije i pri tom, naravno, jako želeći da se vrate na vlast kako bi nastavili tamo gde su stali, a nama iz SNS najavljuju osvetu koja neretko ima oblik i fizičkog obračunavanja.
Vlast od 2000. godine do 2012. godine je na sistemski način pljačkala sopstveni narod kroz pljačkaške privatizacije i zbog naravno mnogo funkcionera koji su zloupotrebljavali svoje položaje na taj način što su njihove privatne firme i kompanije poslovale sa državom.
Državna preduzeća su propadala, a njihove privatne firme su se bogatile i to je bilo očigledno, jer pre nego što su došli na vlast nisu imali ni te količine novca, ni skupe automobile, ni nekretnine, nisu putovali na najskuplje destinacije po svetu. Sa pravom se postavlja pitanje da li je ta imovina stečena na legalan način?
Država je ostala devastirana, budžet ispražnjen, tako da kada je SNS 2012. godine preuzela vlast i odgovornost nije bilo para ni za plate i penzije. Nije bilo plata, nije bilo ni penzija, a kamoli za investiranje u našu zemlju. I kada govorimo o rezultatima koji su postignuti u oblasti pravosuđa, naravno da pravimo razliku između stabilnog i sigurnog pravosudnog sistema kakav imamo danas i pravosuđa koje se bezuspešno odupiralo političkim uticajima, kakvu situaciju smo imali do 2012. godine.
Sećate se da smo i ranije govorili o 24 sporne privatizacije i o tome kakve su posledice bile po naše tržište i po naše javne finansije u vreme, recimo, kada je Zoran Živković bio premijer, kada je ministar za privatizaciju bio Aleksandar Vlahović.
Daću vam samo jedan primer, ako uzmemo za primer železaru Smederevo, videćemo očiglednu zloupotrebu ako znamo da je prvo potpisano pismo o namerama sa kupcem, pa tek onda pokrenut postupak prodaje. Preduzeće je prodato za oko 20 miliona dolara, iako je njegova vrednost bila procenjena na preko 50 miliona dolara. I na svaku njihovu zloupotrebu Vlada danas, čiju okosnicu čini SNS, odmah može odgovoriti uspehom i rezultatom, pa i u ovom slučaju.
Danas Železara doprinosi stabilnosti našeg budžeta, zapošljava više od pet hiljada ljudi, 2016. godine kada je preuzela HBIS grupa investirano je više od 160 miliona evra. To su, dame i gospodo, narodni poslanici, razlike između prošle vlasti do 2012. godine i vlasti koju čini SNS.
Logično je da danas takvi nekadašnji političari i funkcioneri pokazuju strah, pokazuju uznemirenost kada govorimo, recimo, o Zakonu o poreklu imovine, o kome smo govorili prošle nedelje, koji smo prošle nedelje i usvojili. Upravo oni koji su učestvovali u spornim privatizacijama, u drugim malverzacijama sada kritikuju donošenje takvog zakona i vode prljavu kampanju i protiv Vlade Srbije i protiv predsednika Aleksandra Vučića koji je i dalje odlučan u svojoj odluci da se bori protiv mafije, kriminala i korupcije.
Kada govorimo o pravosuđu, naravno da treba da se osvrnemo na rezultate koji su postignuti u toj oblasti, pre svega mislima na načine kojima smo mi obezbedili vladavinu prava u našoj zemlji i što je najvažnije vraćanje ili stvaranje poverenja građana u naš pravosudni sistem.
Borba protiv korupcije jeste strateški plan Vlade Srbije. Vlada Srbije godinama unazad predlaže određene mere, kako preventivne, tako i represivne. Narodna Skupština je takođe imala određene ulogu, rekla bih značajnu ulogu, u ovoj borbi protiv korupcije, jer i u prošlom mandatu smo imali dosta izmena i dopuna zakonskih akata, pa smo čak učestvovali u donošenju i nekih novih rešenja koja su se u našem zakonodavstvu javila po prvi put.
Mi smo jedini smeli, dakle mislim na SNS koja čini okosnicu Vlade Srbije, jedini smo smeli zahvaljujući Aleksandru Vučiću koji je to pokrenuo i koji kao pravi predsednik države stoji iza državnih organa, da zadamo udarce kriminalcima i mafiji, tajkunima kojima je vlast do 2012. godine ne samo gledala kroz prste, već je sa njima sklapala poslove i štitila ih.
Predsednik Skupštine, Vlada Srbije, Narodna skupština, pravosuđe, policija, svi smo na istom zadatku i mi svi treba da radimo zajedno na suzbijanju kriminala i korupcije i samo tada će građani biti sigurni da nema tajkuna koji će biti jači od države i znaće da su zaštićeni. Moći će da veruju svojoj državi.
Želim da pohvalim u ovom trenutku sve bezbedonosne strukture koje su se uhvatile u koštac sa organizovanim kriminalom, jer nakon njihove uigrane i dobro koordinisane intervencije, nakon hapšenja Belivuka i kriminalne strukture kojom je on rukovodio, videli smo da su usledile reakcije onog dela opozicije u Srbiji za koju je najočiglednije da su im pohapšeni nekadašnji saradnici.
Oni treba da znaju da hapšenje kriminalaca predstavlja posao državnih organa, da više neće biti situacije u Srbiji kao pre 2012. godine kada je država određivala ko se hapsi a ko ne, ko se štiti. Moraju da znaju da nema zaštićenih i da će pred zakonom svi biti isti. Uopšte nije važno da li se radi o Belivuku i toj kriminalnoj organizaciji ili se radi o bilo kojoj drugoj kriminalnoj strukturi. Borba protiv kriminala je jedna i usmerena je na sve oblike i nivoe kriminalnog delovanja.
Postavlja se zaista pitanje – zašto su Dragan Đilas, Marinika Tepić, Vuk Jeremić, Miroslav Aleksić, Boško Obradović odmah reagovali saopštenjima i konferencijama za novinare, pri tome napadajući državu, napadajući Aleksandra Vučića, kako se obračunava sa mafijom i zašto se sada vodi tolika borba protiv kriminala i korupcije?
Zašto oni brane te kriminalne strukture? Zašto se ne zalažu za vladavinu prava, za zdravu Srbiju bez kriminalaca, za život bez mafijaša od kojih će pošten svet strahovati? Da li to predstavlja pritisak na medije da takve stavove prenose, pritisak na državne organe da se povuku, pritisak na nas da o tome ne govorimo, na kraju i na građane da ćute i da budu poslušni? Da li to nama svima pokazuje čime bi se oni služili kada bi došli na vlast?
Umesto da bar jednoj stvari koju čini predsednik Republike za ovu zemlju, a učinio je mnogo stvari ili da bar jednoj stvari koju čine državni organi čije se zalaganje svakodnevno može videti, da daju podršku da se uključe bar u borbu protiv kriminala i da pomognu, bez obzira na različita politička opredeljenja. Slažem se da svako može imati pravo na svoje mišljenje i da svako može podržavati partiju kojoj želi da daje podršku, ali zarad viših ciljeva, zbog interesa građana mogli su da daju podršku, ali mogli su i da ćute, ali očigledno je da su kriminogeni faktori mnogo jači od svega ostalog.
Umesto da konačno urade nešto konstruktivno ti iz takve opozicije, ti samoproklamovani politički lideri, obračunavaju se sa porodicom Aleksandra Vučića i onda se Boško Obradović, pre jedno nedelju dana, pita zašto na njegovu konferenciju nisu došli novinari. Ljude više ne zanima da li ćete u Skupštinu uneti kamen, da li ćete čupati mikrofone, da li ćete nekoga vređati. Ljude ne zanima da li ćete zastavom Srbije da lupate u prozore Narodne skupštine čiji ste poslanik.
Ljude više ne zanima šta takvi političari rade, jer kada su građani Srbije, kada je određeni deo građana Srbije njima dao podršku da budu u ovom visokom domu i da u ovoj sali iznose njihove stavove, oni su ih izneverili.
Sada je očigledno da iz straha i nervoze kritikuju i napadaju, jer naravno, napad je najbolja odbrana, oni samo glume žrtve pred građanima ne bili se građani sažalili i dali im neki glas.
Izbori se dobijaju programom, radom i rezultatima, a ne na suze i na kuknjavu i građani će im to i pokazati na sledećim izborima, ukoliko oni uopšte se budu usudili da na iste i izađu.
Borba protiv kriminala na kojoj insistira predsednik Aleksandar Vučić pokazuje snagu naših državnih organa, pokazuje da ćemo istrajati u tome da nastavimo putem razvoja i stabilnosti i da nikome nećemo dozvoliti da sruši državu i da uništi sve ono što smo dosada postigli i izgradili, a rezultata je, znamo svi jako mnogo. Interes čitavog našeg društva je sprečavanje kriminala i korupcije, jer bi nas to sprečavalo da nastavimo, da napredujemo na svim poljima. Mi ne želimo da se vraćamo u prošlost, u vreme vladavine tajkuna koji su praznili državnu kasu, a punili džepove pojedinaca.
Takođe, želim da ukažem i na ozbiljnost pretnji po bezbednost predsednika Aleksandra Vučića, jer to kao da mnogi ne shvataju ozbiljno, kao da su se već navikli da je on dužan da svakog dana trpi napade i da je to već negde postalo normalno.
To nije normalno, napad na njega je napad na državu. Sve okolnosti koje se tiču ugrožene bezbednosti predsednika, njegovog prisluškivanja, svakodnevne kriminalizacije njegove porodice, treba ispitati i ja sa ovog mesta želim da kažem da zaista očekujem od državnih organa da tako i bude.
Završiću svoje današnje obraćanje porukom da će država istrajati u borbi protiv kriminala i korupcije, jer građani Srbije zaslužuju život u pravnoj državi, u stabilnoj i razvijenoj zemlji, i niko neće moći da stane na put Aleksandru Vučiću da nas u tome vodi. Hvala.