Dame i gospodo narodni poslanici, zaista moram da se upustim u polemiku sa gospodinom Čiplićem zbog ove njegove izjave da nacionalni saveti treba da budu par ekselans politička tela.
Prvo, gospodine Čipliću, mislim da ćete se složi sa manom zato što ste vrstan pravni teoretičar, mi kada bismo pod jednu oštru pravničku lupu stavili član 1. Ustava Republike Srbije, mi ne bismo mogli da tvrdimo da su Srbi u Republici Srbiji većinski narod, a da su svi drugi pripadnici nekih nacionalnih manjina. Zašto?
Zato što upravo član 1. Ustava Republike Srbije definiše Republiku Srbiju kao državu srpskog naroda, ali istovremeno i kao državu svih drugih građana koji u njoj žive. Dakle, država Srbija nije ekskluzivno država Srba, nego je kao što je država Srba i država Mađara, Albanaca, Bugara, Rumuna, Slovaka, svih onih koji su njeni državljani, bez obzira na njihovo etničko poreklo. Dakle, kao što vidite, sam pojam većine i manjine nije tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini.
Drugo, zaista sam iznenađen vašom konstatacijom da nacionalni saveti treba da budu politička tela i da se vi čudite kako to da su poslanici koji pripadaju određenim političkim strankama protiv toga da se nacionalni saveti politizuju, odnosno da su protiv toga da nacionalni saveti budu politička tela.
Postoje razlike, gospodine Čipliću, između koncepcije političke stranke i koncepcije nacionalnog saveta. Šta su nacionalni saveti ili šta bi trebalo da budu? To ste napisali vi, odnosno Vlada Republike Srbije u članu 1. Predloga zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.
Ovim zakonom uređuju se nadležnosti nacionalnih saveta nacionalnih manjina u oblasti kulture, obrazovanja, obaveštavanja i službene upotrebe jezika i pisma. Pronađite mi jednu odredbu u ovom članu koja govori o politici.
Suština svake političke stranke, to vi gospodine Čipliću znate podjednako dobro kao i ja, svaka politička stranka ima samo jednu težnju, da jednog dana osvoji vlast, da bude na vlasti u jednoj državi i da sa pozicije vlasti može da ostvari svoj politički, ekonomski, socijalni i kulturni program. To je definicija političke stranke.
Ako i nacionalni saveti imaju istu tu svrhu, onda mi objasnite u čemu je razlika između političke stranke i nacionalnog saveta. Onda ili treba da postoje samo političke stranke ili političke stranke treba ukinuti, pa umesto njih treba obrazovati samo nacionalne savete.
Ne sme se dozvolite, gospodine Čipliću, da nacionalni saveti budu neka vrsta političkih organizacija. Nisu baš političke stranke, ali su tu negde.
Time nanosite upravo štetu pripadnicima nacionalnih manjina. Nema potrebe nacionalne savete stavljati u istu ravan sa političkim strankama.
Pazite, pripadnici nacionalnih manjina, ako prihvatimo koncepciju Vlade da u Srbiji postoji većinski narodi i postoje manjinske zajednice, dakle, manjinske zajednice u Srbiji imale bi svoja prava čak i da ne postoje nacionalni saveti. Zašto? Ustav im to garantuje.
Ustav garantuje pripadnicima nacionalnih manjina da mogu da budu obaveštene na svom jeziku, da mogu da se školuju na svom jeziku, da mogu da neguju svoju istoriju, kulturu, tradiciju, veru, da održavaju veze sa pripadnicima svog naroda u svojoj matičnoj državi i u svim drugim državama, to Ustav garantuje, svakom pojedinačnom građaninu Republike Srbije, bez obzira postoje li nacionalni saveti ili ne postoje.
Dakle, rekao sam i u načelnoj raspravi, vi ste ustvrdili da je tek Ustav iz 2006. godine zagarantovao nešto što vi nazivate manjinskom samoupravom. Nije. I Ustav iz 1990. godine, ma koliko bio proglašen kao jednopartijski, Miloševićev, anahron, komunistički itd, garantovao je prava nacionalnih manjina u Republici Srbiji po najvišim evropskim standardima i tu nema nikakvih dilema.
Ustav iz 2006. godine takođe garantuje na nešto drugačiji način, na nešto opširniji način, ali u osnovi i nacionalne manjine su i po Ustavu iz 1990. godine imale sva moguća ljudska i manjinska prava. Čak i da nisu obrazovani nacionalni saveti 2002. i 2003. godine na način koji je bio polulegalan, opet bi pripadnici nacionalnih manjina imali svoja prava. Danas u 2009. godini, da ne postoje nacionalni saveti ni Mađara, ni Slovaka, ni Muslimana, opet bi svi ti pripadnici manjinskih zajednica imali svoja prava, zato što su to neotuđiva prava po Ustavu, nevezano da li postoje nacionalni saveti ili neka druga forma organizovanja tih manjinskih zajednica.
Ako sam dobro razumeo, ne samo da Vlada ne beži od ideje da nacionalni saveti budu političke organizacije, nego Vlada hoće svesno, namerno hoće da politizuje nacionalne savete, da nacionalni saveti budu ne samo organizacije koje štite kulturu, tradiciju, jezik, veru, nego da budu političke organizacije.
U šta to može da se izmetne, gospodine Čipliću? Da sutra nacionalni saveti učestvuju na izborima, na lokalnim, parlamentarnim izborima, da imaju svog kandidata za predsednika Republike? Onda to više nisu nacionalni saveti, onda su to političke organizacije.
Ako je to bila intencija Vlade, onda je tako trebalo i da stoji u članu 1, a ne u članu 1. piše - nacionalni saveti se obrazuju u oblasti kulture, obrazovanja, obaveštavanja i službene upotrebe jezika i pisma, i onda dođete vi kao ovlašćeni predstavnik Vlade i kažete - da, ali nacionalni saveti su par ekselans politička tela.
Ako je nešto političko telo ili politička organizacija, onda ima samo jednu svrhu, da se bori za vlast.
Političke stranke se bore za vlast. Zato i imate podelu na vladajuće i opozicione stranke. Opoziciona stranka je ona koja trenutno nije na vlasti, ali bi htela da dođe na vlast da bi ostvarila svoj program uređenja društva. Ako je to intencija i nacionalnih saveta, onda uopšte nema razlike između političke stranke i nacionalnog saveta. Onda je ovaj zakon nepotreban, onda na sve te delatnosti nacionalnog saveta treba da se primene norme jednog drugog zakona, Zakona o političkim strankama.
Ali, onda to više nema veze sa nacionalnim savetima, onda to potpuno odstupa od one koncepcije za koju se Vlada nominalno zalaže u periodu posle 5. oktobra 2000. godine, da nacionalni saveti treba da budu isključivo organizacije, odnosno tela koja štite nacionalni, verski, rasni i kulturni identitet prava pripadnika nacionalnih manjina.
Ova vaša konstatacija danas, da su nacionalni saveti forme političkog organizovanja nacionalnih manjina, jeste nešto što je za mene novina. Doduše, osetio sam to u normama vašeg predloga zakona da vi to između redova hoćete da provučete, ali hvala vam što ste sada to decidno potvrdili, da je za Vladu Srbije nacionalni savet u stvari produžena ruka političke stranke koja ima manjinski predznak. Onda je zaista politizacija nacionalnih manjina dostigla svoj vrhunac i ništa više u tom pravcu zaista ne može da se uradi.