Dame i gospodo narodni poslanici, hvala vam gospodine Arsiću, ja ću da dam završnu reč u ime poslaničke grupe SNS kada je u pitanju Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatnom obezbeđenju zato što moja koleginica Marija Obradović, koja je bila ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe, trenutno nije u sali.
Krenuću od onoga što je maločas izneto. Nije tačno da ne postoji rešenje za problem huliganstva na našim stadionima i rešenje za taj problem je izneo upravo gospodin Vučić, a to je privatizacija sportskih klubova i izbacivanje dnevne politike iz svih sportskih društava. To je recept koji je dao rezultate u mnogim evropskim zemljama i mislim da može da da rezultate i u Republici Srbiji.
Što se tiče Predloga zakona, imam utisak da poslanici stranaka bivšeg režima uopšte nisu čitali šta u Predlogu zakona piše. Sve kritike koje su bile upućene, upućene su na račun gospodina Nebojše Stefanovića i MUP, zato što navodno na vreme nisu doneti odgovarajući podzakonski akti.
Međutim, ako pogledate ovaj Predlog zakona koji ima svega pet članova, videćete da se član 1. odnosi na to da se iz privatnog obezbeđenja izuzimaju objekti čiju zaštitu obavljaju državni organi, odnosno čija je zaštita uređena propisima iz oblasti odbrane.
Član 2. odnosi se na izdavanje legitimacije službenika, odnosno na taksu koja se tom prilikom plaća. Gospodin Marko Đurišić, koga trenutno ne vidim u sali, je rekao da je to neustavno. Nije tačno. Zakon o budžetskom sistemu dozvoljava ministru da odredi visinu takse, tako da sa tog aspekta ništa nije sporno.
U članu 3. rok od 18 meseci koji je predviđen za pravna lica i preduzetnike da se usklade sa odredbama Zakona o privatnom obezbeđenju zamenjuje se novim rokom a to je 1. januar 2016. godine.
Član 4. isto govori o tom roku od 18. meseci koji se zamenjuje novim rokom, a to je 1. januar 2016. godine, odnosi se na fizička lica koja obavljaju poslove privatnog obezbeđenja, a koja treba da ispune uslove koji su propisani zakonom.
Član 5. odnosi se na stupanje Zakona na snagu. Dakle, MUP je u stvari, ovim Predlogom zakona htelo da izađe u susret fizičkim licima i preduzetnicima koji se bave poslovima privatnog obezbeđenja da bi mogli ispune uslove koji su prilično strogi. Ali, tako treba i da bude kada je u pitanju vršenje poslova privatnog obezbeđenja.
Dakle, nema nikakve krivice države. Nema nikakve krivice ministra, niti MUP, niti Vlade. Radi se o tome da Vlada pokušava da stvori ambijent da se fizička lica i preduzetnici prilagode uslovima koji su zakonom propisani da bi mogli da se bave poslovima fizičkog obezbeđenja. Mi u SNS u tome ne vidimo ništa loše.
Osim toga, ministar je rekao da ozbiljno razmišlja o tome da prihvati upravo jedan od amandmana da taj rok ne bude 1. januar 2016. godine, nego 1. april 2016. godine, i time je apsolutno pokazao dobru volju da se dodatno omogući vreme preduzetnicima i fizičkim licima da ispune zakonom propisane uslove za obavljanje poslova fizičkog obezbeđenja.
Što se tiče onoga što je rečeno u raspravi od strane poslanika bivšeg režima, moram da naglasim sledeće – za vreme dok su oni vršili vlast u Srbiji Šarić, Mišković, Milo Đurašković i drugi tajkuni i kriminalci su kreirali politiku ove države. Zaslugom i Aleksandra Vučića i Nebojše Stefanovića Šarić je u zatvoru, protiv Miškovića, Đuraškovića i njima sličnih koji su opljačkali putarska preduzeća vode se sudski postupci, a moram da odam i jedno priznanje gospodinu Nebojši Stefanoviću. Trebalo je da Nebojša Stefanović postane ministar unutrašnjih poslova pa da se otkrije ko je ubio 2008. godine Ranka Panića i ja vam gospodine Stefanoviću na tome čestitam. Niko pre vas to nije uspeo da uradi i time ste pokazali veliku ličnu i političku hrabrost, kao što ste pokazali hrabrost i odlučnost u spašavanju otetog deteta, o kome je Marko Đurišić onako posmešljivo govorio i pitao – da li je to vaš posao? Naravno da jeste. Ja vam čestitam na toj akciji koja je sprovedena munjevito, brzo i ono što je najvažnije, efikasno, i jedna devojčica je praktično spašena od toga da bude žrtva trgovine ljudima i zaista ne vidim razloga da se poslanici bivšeg režima tome podsmevaju.
Ono što hoću takođe da kažem, gospodine Stefanoviću, i vi, dame i gospodo narodni poslanici, bivši režim nam ovde drži predavanje o tome kako Vlada, odnosno resorno ministarstvo na vreme nije donelo odgovarajuće podzakonske propise. Zarad istorije i zarad istine, ja ću da podsetim narodne poslanike i građane koji možda prate ovu sednicu kakve su bile obaveze Narodne skupštine kada je usvojen novi Ustav.
Novi Ustav je usvojen u novembru 2006. godine tj. važeći Ustav RS. U članu 5. Ustavnog zakona koji je donet istog dana kada i Ustav piše – novoizabrani sastav Narodne skupštine će u toku prvog zasedanja nakon izbora Vlade uskladiti sa Ustavnom zakone kojima se uređuju Zaštitnik građana i ostvarivanje prava građana na obaveštenost iz oblasti Zaštitnika građana, organ nadležan za praćenje i ostvarivanje prava građana na obaveštenost, Guvernera Narodne banke Srbije i organe DRI, a u toku drugog zasedanja nakon izbora Vlade Narodna skupština će uskladiti sa Ustavom zakone koji se odnose na primenu odredaba Ustava na sudove i javna tužilaštva i to zakone kojima se uređuje organizacija i nadležnost sudova, zatim funkcija predsednika sudova i sudija, VSS itd, itd, da ne citiram ceo tekst člana 5.
Pitanje je da li je poštovan član 5. Ustavnog zakona RS? Nije. Ko je za to kriv? Bivši režim. Zašto? Izbori su bili u januaru 2007. godine. Posle toga konstituisana je Vlada RS na čelu sa Vojislavom Koštunicom u kojoj je participirala i DS, i to nekih 20 minuta pred ponoć, pred istek onog roka od 90 dana koji je Ustavom propisan za formiranje Vlade i da nije bilo Tomislava Nikolića i njegovog džentlmenskog odnosa prema politici ta Vlada nikada ne bi ni bila formirana, što možda i ne bi bilo tako loše.
Ono što hoću da naglasim to je da je predsednik Narodne skupštine bio gle čuda Oliver Dulić, istaknuti kadar DS, koji je kasnije postao ekspert za niskogradnju i sada se protiv njega vodi sudski postupak zato što je petljao sa nekim putarskim firmama i proneverio ogroman državni novac i onda oni koji nam drže predavanja o tome kako ministar navodno nije doneo neke podzakonske akte na vreme, SNS ih pita – a zašto DS nije donela ovako važne zakone na koje ih je obavezivao Ustavni zakon? Doneli su ih, ali mnogo kasnije nego što je Ustavni zakon to propisivao. Doneli su nakaradne zakone. Posledica tih zakona je između ostalih bila i seča sudija, javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca. Ceo pravosudni sistem u RS je nekoliko godina bio paralizovan i sve odluke Ustavnog suda da se te sudije, odnosno javni tužioci, zamenici javnih tužioca vrate na te funkcije, mi smo imali jedan problem na koji nam je ukazivao između ostalog i sama EU. Tako da lekcije onih koji su opljačkali Srbiju, oni koji nisu poštovali Ustavni zakon nam zaista nisu potrebne.
Ono što takođe želim da naglasim, a o tome je bilo reči u raspravi Marka Đurišića, nemoguće je da samo neki državni funkcioneri u Srbiji imaju status, neka me niko pogrešno ne shvati, svete krave, o kojima ne sme ništa da se kaže, pa čak ni da se iznose činjenice i da se iznose istinite informacije, kao što je na primer zaštitnik građana, ali da zato do mile volje možete da iznosite neistine, uvrede, da se bavite ličnim i privatnim životom i to na netačan način kada su u pitanju Aleksandar Vučić, Nebojša Stefanović, Tomislav Nikolić i drugi funkcioneri SNS.
Ovih dana je u toku, na primer, akcija, koju predvode samozvani pripadnici takozvane intelektualne elite u Srbiji, o tome da se zaštiti zaštitnik građana, navodno zato što ga progoni izvršna vlast i zato što ga progoni SNS. Sada je SNS, sada su Vučić i Nebojša Stefanović, Vladimir Đukanović, Zoran Babić ili Aleksandar Jovičić krivi zato što se utvrdilo da je u stanu Saše Jankovića 1. aprila 1993. godine jedan čovek, pod vrlo čudnim okolnostima, izgubio život. Sada se organizuje peticija zašto o tome uopšte sme da se priča.