Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/7360">Marijan Rističević</a>

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, reklamiram član 103, 106, 107.

Sada vas ja pitam, prvo, gospodine predsedavajući, o čemu će se Skupština izjasniti? Prethodni govornik je propustio da navede član Poslovnika na koji se pozvao i koji je reklamirao. E, sada ja vas pitam - o čemu ćemo se izjasniti?

Ja se slažem da svaki predsedavajući ima svoju taktiku, ali i svaki poslanik ima svoju taktiku. Pa, recimo, da je gospodin Ševarlić došao u narodnoj nošnji, možda bi vi imali popust, kao što je juče bio. Dakle, on kada obuče narodnu nošnju, onda ima pravo na više replika, nego kada je nema. Ta njegova modifikacija iz profesora u domaćina, u narodnoj nošnji, ja bih voleo da vidim njegovu neku fotografiju pre 2016. godine, dok nije postao poslanik, da vidimo negde gde je on to obukao narodnu nošnju. Da vidimo jednu fotografiju itd.

Ovde se požalio na penzije. Seljačka penzija je manja od socijalne pomoći, ali naši seljaci treba da znaju, da se seljačke penzije dotiraju sa 80%. Zbog dugova koji su nastali u vreme kada je on iz start projekata dobio 600 seljačkih penzija za projekat obnove stočarstva na Staroj planini, za neku studiju o zadrugarstvu, koja nikada nije odštampana, naštampana, to ministar zna, uporno smo je tražili po Ministarstvu poljoprivrede i nismo našli ni jedan primerak od tih hiljadu. Čak da je uradio tih hiljadu primeraka, to bi bila najskuplja sabrana dela gospodina Ševarlića, skuplja od Andrića i Ćosića, jer bi svaki primerak te studije o zadrugarstvu koštao 60 i nešto evra.

Nažalost, toga nije bilo, ali je potrošeno 600 seljačkih penzija. I zato su možda penzije daleko manje nego što bi bile. Ali, istinu na videlo, zbog zakona koji su oni imali su nastali dugovi od dve milijarde za PIO i socijalno osiguranje, zato što su svi članovi seljačkog domaćinstva morali, bez obzira na površinu zemlje, morali da plaćaju obavezno PIO osiguranje zemljoradnika, a mi smo to 2013. godine posle promena izmenili.

Da nije bilo njihovog suludog zakona, danas bi bile penzije veće, a dotacije iz budžeta manje. I, da ponovim, seljačke penzije bi trebalo da budu veće, dugove treba da reguliše, sve njihove probleme treba da rešimo, ali oni nemaju prava da nam prigovaraju što brže ne rešavamo probleme koji su oni ostavili 100 godina.

Ne tražim da se glasa.
Gospodine predsedavajući, da iskoristim svoja dva minuta i da poljoprivrednicima kažem. Ovi što im prigovaraju na budžetu, poljoprivrednom, obično puste mene da iskukam malo više para. Moram reći, predsednik Vlade, sada predsednik Republike i sadašnji predsednik Vlade i ministri, svi su bili blagonakloni.

Dakle, malo po malo, subvencije su 2012. godine bile 19 milijardi i 950 miliona, zapamtite. Isti kurs, ista država. Kurs je bio 117 dinara koma nešto. Subvencije za poljoprivredu, koje su oni planirali, bile su na iznosu od 19 milijardi i 900 i nešto miliona, što je bilo oko 165 miliona evra.

Danas su podsticaji, zajedno sa amandmanom kolege Martinovića, 41 koma nešto milijardu ili 350 miliona evra. I sada nam prigovaraju oni koji su izdvajali 165 miliona evra, a pri tome, za njihov džepić je uvek bilo, za stočarstvo na Staroj planini, pa onda konsultantske usluge, pa milioni, avioni, kamioni i autoputevi koji su građeni isključivo prema njihovim džepovima, a ne prema potrebama građana. Tim autoputem se slivao državni novac itd. Sada nam prigovaraju oni koji su izdvajali 165 miliona evra za subvencije, nama koji izdvajamo 350 miliona evra godišnje za subvencije.

Još da kažem poljoprivrednicima u ova dva minuta da je dogovor i sa ministarstvom i sa Vladom, ovo je projektovano na osnovu potreba i potrošenih sredstava u jednoj godini, pa je malo i dodato. Ukoliko bude trebalo više novca, svi zahtevi koji budu podneti za podsticaj u poljoprivredi, od direktnih plaćanja, ruralnog razvoja itd, biće ispoštovani po cenu i da se ova stavka iz Zakona o budžetu probije. U tom slučaju ćemo raditi rebalans budžeta ili ćemo javnim dugom ponovo to platiti.

Uglavnom, ukoliko bude trebalo više novca za poljoprivredu, što dao Bog za subvencije, ukoliko bude više zahteva, sve te zahteve ćemo ispoštovati po cenu da probijemo i ovu stavku od 350 miliona evra. Ja sam u obavezi da to kažem našim poljoprivrednicima da znaju i da mogu da podnesu sve zahteve za koje misle da ispunjavaju uslove. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, povreda dostojanstva Narodne skupštine.

Kada neko uporno pored deset objašnjenja neće da vidi razliku između agrarnog budžeta i subvencija, onda se tu mnogo ne može pomoći. Verujem da je to povreda dostojanstva Narodne skupštine. Agrarni budžet obuhvata i troškove oko sprovođenja isplata subvencija. On obuhvata i veterinarsku zaštitu. On obuhvata ispitivanje na rezidu, Institut za higijenu i tehnologiju mesa, veterinarske specijalističke institute koji rade kontrolu u prehrambenoj industriji. On obuhvata i fitosanitarnu zaštitu. On obuhvata i veterinarske preglede i fitosanitarne preglede na graničnim prelazima. Kao što i budžet EU, koji je 45% zajedničkog evropskog budžeta, zbog zajedničke evropske poljoprivredne politike, obuhvata troškove sprovođenja tog budžeta, tako i naš agrarni budžet obuhvata sve troškove i nivo subvencija.

Da ne bi bilo obmane i povrede dostojanstva, u obavezi sam da kažem našim poljoprivrednicima da svi zahtevi koji budu podneti će biti isplaćeni bez obzira na zacrtani nivo u Predlogu budžeta, a kada ga usvojimo to će biti zakon o budžetu. Ukoliko bude više zahteva od onoga što je bilo prošle godine plus uvećanje koje smo planirali, u tom slučaju će isplate nesmetano da se vrše ukoliko su zahtevi blagovremeno podneti u skladu sa Poslovnikom. Problem je malo u obradi zahteva. U isplati novca problema nije bilo ove, ni prethodne godine, ali broj službenika je bio nešto manji koji su trebali da obrade sve te njihove zahteve, a jedno poljoprivredno gazdinstvo je podnosilo i pet, šest zahteva, recimo, za priplodnu stoku, za tov junadi itd. Ukoliko se uprosti podnošenje zahteva, u tom slučaju će isplata biti brža, jer novca nikad nije falilo. Ukoliko probijemo tu stavku, ti zahtevi će biti isplaćeni i sada vas pitam, mi možemo da planiramo 100 milijardi…

(Predsedavajući: Hvala.)

…a zahteva ima 30 milijardi, dakle, plan budžeta mora da bude realan u skladu sa mogućnostima i potrebama poljoprivrednika. Ukoliko budu veći, svi će biti isplaćeni. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, opet zbog gledalaca.

Godine 2012, gospodine ministre, vi to svakako znate, kako su pljačkani penzioneri. Javni funkcioneri su od javnih funkcija napravili privatne biznise. Tu je Dragana Đilas prednjačio. Neki su mu za novac pomagali. On je stekao prihod od 619 miliona evra, plus neke povezane firme, možete to da saberete sve, ima gotovo 800 miliona evra. On se čak hvalio u televizijskim emisijama kako, eto, za vreme prethodne vlasti on je mogao da prihoduje samo 74.000 evra, a za vreme njegove vlasti, dok je vršio javnu funkciju, uspela njegova firma ili njegove firme da prihoduju 619 miliona evra. Tim se on ponosio. Takođe, bio je i vlasnih određenih medija i bio vlasnik sekunda svih medija. Tako je Dragan Đilas zarađivao.

U to vreme, gospodine ministre, penzije su dotirane iz budžeta koji je bio dosta sirotinjski, iznosio je 824 miliona evra. Penzioneri su dotirani sa 273 milijarde iz budžeta. Zato što je polovina penzija isplaćivana iz budžeta, što znači da su penzionere dotirali oni koji nikada neće imati penziju ili poljoprivrednici koji su bili stari 80 godina, penziju nisu imali, ali kada naspu u traktor 100 litara goriva oni su dotirali penzije ljudima koji su tu penziju primali, ali oni to pravo nisu imali.

Danas se penzije dotiraju. Govornici tvrde kako država, ne znam, zakida penzionerima. Penzije se zarađuju. Prihodi u PIO fondu nisu dovoljni danas da se isplate penzije u iznosu u kome se isplaćuju, a će sledeće godini biti povećane, čini mi se, za 5,4%. Penzije će se dotirati i u narednoj godini sa 151 milijardom. Mi smo u obavezi da kažemo našim penzionerima da penzije koje primaju se ipak dotiraju otprilike sa 90.000 dinara po jednom penzioneru.
Završavam, ja mislim da su naši penzioneri zaslužili da mi zaradimo veće penzije i da oni jednog dana ako treba imaju penziju i hiljadu evra, ali da mi kao generacija koja radi, zaradimo te penzije koje ne primaju, da ih prime iz PIO fonda. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, u vezi poljoprivrednog zemljišta, pošto ministar poljoprivrede nije tu, da kažem da u Srbiji ima oko 520 hiljada hektara državnog poljoprivrednog zemljišta. Na seoske utrine i pašnjake kojima upravljaju mesne zajednice otpada 75 hiljada, 450 hiljada je pod kontrolom Uprave za zemljište. Uprava za zemljište upisuje svih 520 hiljada, a onih 70 hiljada je pod kontrolom mesnih zajednica. To su utrine i pašnjaci.

Od 455 hiljada hektara, sada se u zakup izdaje 280 hiljada. Ostalo zemljište nema zainteresovanih, uglavnom je na Goliji i užem, tzv. delu Srbije, gde je zemljište nešto nižeg kvaliteta, iscepkano i nema zainteresovanih za takvu vrstu zemljišta, niti se javljaju na konkurse. Ima ukupno uzurpiranih dve do tri hiljade hektara trenutno i oko toga se vode sporovi.

Pre tri, četiri godine, kada smo menjali Zakon o poljoprivrednom zemljištu, uzurpiranih površina je bilo preko 100 hiljada hektara. U međuvremenu je zemljište privedeno nameni, izdaje se u zakup i tih uzurpiranih površina ima svega između dve i tri hiljade hektara i oko toga se vode sporovi.

Na sajtu Uprave za zemljišta imate u elektronskoj formi svo državno poljoprivredno zemljište koje je uneto označeno i na svakom poljoprivrednom zemljištu možete da nađete da li je izdato u zakup ili nije i, ukoliko postoji neki dokaz, ja molim da mi se dostavi da to na Odboru za poljoprivredu sa ministrom rastumačimo i da vidimo ko je su to uzurpirane parcele i da li se oko toga vode sudski postupci, pošto svaka ta parcela je sada uneta u digitalnoj formi u Upravi za zemljište. Sajtom se veoma lako rukuje i može se videti da li postoji zakupac ili ne.

Ukoliko taj zakupac ne postoji, a zemljište je obrađeno, ja molim da mi se dostave brojevi parcela i s tim u vezi ćemo, ukoliko ne postoji sudski postupak, povesti sudski postupak za uzurpaciju poljoprivrednog zemljišta. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, Univerzitet u Beogradu je akademski čestito dobio 820 miliona više.

S tim u vezi, u današnjoj štampi ste mogli pročitati nešto zanimljivo o ovima koji insistiraju na ispitivanju svih doktorata, ali da se ispituju samo doktorati onih poslanika, onih funkcionera koji podržavaju vlast.

Ali, gle čuda, jedna od najglasnijih, doktorica Ana Stevanović, čija majka radi u Agenciji za borbu protiv korupcije, pa valjda ona može sve, pa može da utiče, je prepisala svoj doktorski rad. Dakle, radi se o osobi koja je prepisala, plagirala i glasove.

Svi znate da je Saša Radulović dobio glasove za udruženje dosta ih je bilo, a onda je gospođa plagirala 15.000 glasova i prenela ih Đilasu. Zašto Đilasu? Zato što je funkcioner Đilasove stranke Tijana Mandić, njena mentorka. Njena mentorka zna dobro da je ona prepisala doktorat, doktorski rad i to se vidi odmah u uvodu da je prepisala rad Majkla Mamforda, Svena Hemlina itd. Evo, ja imam, to sam dobio. Izvadio sam danas iz štampe.

Zato apelujem na gospođu rektorku, koja je dobila za Beogradski univerzitet 820 miliona više, sada ima više prostora da ispita, kada je već krenula, doktorski rad Ane Stevanović, naše koleginice poslanice, koja godinu dana prima platu i ne dolazi ovde na posao, em je plagirala glasove, prenela ih od Saše Radulovića Draganu Đilasu, em je plagirala platu, em je plagirala i doktorski rad. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde se mnogo govori o penzijama, o pravima.

Probaću da govorim o dugovima. Zato, gospodo ministri, moramo naći način da otpišemo ili u velikoj meri otpišemo dug za PIO osiguranje zemljoradnika. U ovom trenutku taj dug je sa kamatama preko 160 milijardi. To je proizvod onog besmislenog zakona bivšeg režima koji je propisao da svi ukućani na jednom poljoprivrednom gazdinstvu koji su stariji od 18 godina moraju da budu obavezno penzijski osigurani kao poljoprivrednici ukoliko nisu zaposleni.

Ukoliko su gubili posao pa se vraćali na svoje gazdinstvo takođe su morali da budu osigurani. Tako su nastali nenaplativi dugovi. Tih 160 milijardi je gotovo nenaplativo. Mi to moramo otpisati u velikoj meri, otpisati kamate i deo glavnice i na takav način omogućiti novoj generaciji poljoprivrednika da može da se penzioniše, a shodno tome imaćemo i veći broj uplata.

U ovom trenutku na tu bednu seljačku penziju, koja je često manja od socijalne pomoći, a sa tim u vezi da kažem da je prosečna uplata za penzionera zemljoradnika 18 godina, a za zaposlenog 38 godina, a za samostalne delatnosti 32 godine. Dakle, i to malo što dobijaju je pokriveno svega sa 20%.

Da bi dobili veći broj korisnika i da bi poljoprivrednici dobili veću penziju, moramo likvidirati dug od 160 milijardi da bi porastao broj ljudi koji plaćaju penzijsko i invalidsko osiguranje. Sada sa ovim dugom oni nemaju želju da to uplaćuju, jer je to po njima bacanje u bunar. S toga, dug za PIO što pre treba regulisati, kao i doprinose za zdravstveno osiguranje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 103, 106, 107. pa sve do 111.

Dame i gospodo narodni poslanici, znate li vi šta je minimum fašizma. Dakle, kad izdvojiš jednu grupu, pa vršiš istraživanja, ispitivanja, koliko su oni kriminalni, kriminogeni itd. Kad u ovom slučaju uzmeš migrante, kao jednu određenu grupu i baviš se njima, izraziš, kolika je, ne znam stopa kriminaliteta, itd. To je minimum fašizma.

Razumem da neko čiji je nosilac liste bio sledbenik Dimitrije Ljotić, može tako da razmišlja, ali mi drugi to treba da osudimo, bez obzira što se radi o penzionisanom profesoru. To je jedno.

Drugo, mi smo narod osetljiv na migracije. Mi smo narod koji je prošao ratne strahote, samo u Torontu živi 80 hiljada Srba. Da li su oni migrirali? Da vas pitam koliko je naših ljudi sazidalo kuće zato što je živelo i radilo u Iraku, u Siriji, u Libiji. Nismo mi razorili te države, razorili su ih Amerikanci i EU, NATO pakt. Zašto mi ne bi pustili ljude koji u tranzitu, uz vrlo malo zadržavanja pokušavaju da se domognu Evrope, Evrope bez granica. Dakle, one Evrope koja je doprinela da se njihove države nađu u ratnom vihoru.

Mi Srbi koji smo takođe imali spolja, iznutra, ali spolja nametnut rat, koji smo migrirali za vreme ratnih sukoba iz Bosne, sa teritorije Republike Srbije, čak ih Hrvatske, i tako dalje, u mnoge evropske zemlje, u Ameriku u Kanadu. Zamislite sada kad bi neko sve sprske migrante koji su migrirali, a gotovo svaki drugi Srbin živi van Srbije, kad bi neko rekao – hajde da ih vratimo da ispitamo koliko su kriminalni, hajde da ih vratimo u Srbiju, šta rade oni na našim teritorijama.

Šta bi se desilo kad bi neko nama to uradio, što pokušava prof. Ševarlić da uradi njima. Dakle, to je minimum fašizma, i ja mislim da je vreme da mi to osudimo. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, kada je utvrđen ovaj predlog budžeta javio se bivši guverner Šoškić i dao krajnje negativnu ocenu. On je tom prilikom rekao da BDP ne raste. Dakle rast 3,5%, 4%, 4,5% njega ne zadovoljava, jer u vreme kada je on bio guverner Narodne banke, to je bio minus 3%. Vi se, gospodine Arsiću, svakako sećate toga. Rekao je da je protiv povećanja plata. Dakle, srazmerno rastu BDP-a rastu i plate i ja ne znam zašto je on protiv toga.

Onda je govorio negativno o inflaciji. Inflacija je u poslednje vreme na godišnjem nivou oko 2%. U njegovo vreme to je bilo 10,3%.

Bivši guverner, poznat ne samo po inflaciji, je nepovoljno govorio i o kursu. Dakle, to je onaj isti guverner za čije vreme vlasti i vladavine, zajedno sa ovim nesrećnicima koji bojkotuju, za njihovo vreme kurs je sa 78 dinara otišao na 117 dinara, to je gotovo 50%. Sada kada kurs miruje sedam godina, on negativno govori o kursu.

Govori o inflaciji, da se setimo recimo 2010. godine, u vreme kada je guverner Šoškić i te kako bio vlast, inflacija je bila 10,3%. Onda je ćutao, to je bio rast cena na malo. Sada se javio.

Onda govorio negativno o investicijama. Investicije, koliko ja znam su negde oko tri i po milijarde evra na godišnjem nivou. U njegovo vreme to je bilo svega milijardu. Onda kada uzmete ko je kritičar, kako da ne glasate za ovakav budžet. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, naravno ja se ograđujem od ovoga. Prethodni govornici iz opozicije su propustili priliku i oni smatraju da „Vreme“, „NIN“, „Danas“, da su to bilteni njihovih stranaka. Nisu se ogradili. Ja se sećam da je jedan od njih rekao i napisao da nas ne treba vešati na Terazijama, da tamo vešaju rodoljube. Znači, trebalo nas je negde obesiti sa strane da se ne vidimo zato što po njegovoj proceni nismo dovoljno rodoljubi, ali smo bili dovoljno dobri za obesiti. Bilo je prilika da ispravi to svoje pisanije tada i da se jasno ogradi od ovoga međutim on je to propustio.

Takođe, imali smo priliku da slušamo kako to da nazovem, najmlađeg Titovog ravnogorca. Znači, od Tita do Dimitrija ljotićevca, najmlađeg Titovog ljotićevca, da to definišemo tako. Zamislite ako sam ljubitelj poljoprivrede i sela. Ja sam u politiku ušao, a prvo sam se zalagao da se vrati imovina koju su komunisti oduzeli, njive, imanje, poljoprivredno zemljište, šume, oprema i tako dalje, koje su oteli prilikom konfiskacije zbog obaveznog otkupa, gde su poljoprivredne proizvode vozili u Albaniju. Pa, su konfiskovali srpske seljake. Zamislite da sam ja ušao u tu partiju tamo 60 i neke godine, postao najmlađi Titov odbornik, pa posle toga postanem ljotićevac, šta bih ja bio. Ja bih bio najmlađi Titov ljotićevac. Tako bih to mogao da definišem i onda počnem da se zalažem za poljoprivredu, za domaćine, za Srbe domaćine i tako dalje, i ako sam bio u partiji koja im je otela imovinu, konfiskovala i tako dalje.

Zamislite tu modifikaciju političku. Što da obučem narodnu nošnju i slavim Vidovdan. Zamislite, slavim Vidovdan. Koji to Srbin slavi Vidovdan? Srbi obeležavaju sa tugom Vidovdan. A lepo dođe na Odbor za poljoprivredu i kaže, ja moram da idem, idem da slavim Vidovdan. E, to dobijete kada vam je Tito duhovnik, kada vam je Dimitrije Ljotić duhovnik, onda kaže, ne ja nisam. Čekajte malo, ko je bio nosilac liste? Kako ja mogu kao 23 na listi da kažem, ja nemam veze sa Aleksandrom Vučiće? Kako kad je on bio nosilac liste? Kako neko kome je Boško Obradović, ljotićevac, bio nosilac liste, sad može da dođe i da kaže, pa ne može taj da se ogradi. On je izašao iz Boška Obradovića, ali Boško Obradović nije izašao iz njega, zato priča o migranitima i tako dalje. Kako ja tom čoveku da objasnim razliku između agrarnog budžeta i podsticaja, nivoa podsticaja, zato što nisu samo podsticaji agrarni budžet, već i Uprava za veterinu, Uprava za šume, Uprava za zemljište, Uprava za zaštitu bilja i tako dalje, i veterinarski i fitosanitarni pregled i tako dalje. Sve to spada u agrarni budžet. Kako nekome da objasnite koji smatra da je bolje patiti za selom nego na selu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao neko ko je 2001. godine inicirao i učestvovao u izgradnji industrijske zone u Inđiji, koja je gotovo završena 2007. godine, koristeći postojeću infrastrukturu, polu-autoput, vrlo brzo i autoput prema Novom Sadu, dve međunarodne pruge, želim da čestitam na industrijskoj zoni u Borči i da prenesem iskustva da je, recimo, nezaposlenost u Inđiji trenutno ispod 5%.

Interesovanje za industrijske zone, posebno u ovom delu koji ima autoputeve i solidnu infrastrukturu, je daleko veće, ali mi moramo voditi računa i o džepovima, o unutrašnjosti Srbije, da se kroz razvoj industrije, pre svega prerađivačke, da se i stanovništvo ravnopravno i ravnomerno rasporedi.

Bitno je koliko ima Srbija stanovnika, ali još bitnije je da oni stanovnici koji žive u Srbiji budu ravnomerno raspoređeni, odnosno da nemamo napuštene i zapuštene teritorije.

Ali, moram vam reći nešto, ne možete biti protiv EU i CEFTA tržišta, ne možete biti protiv „malog Šengena“ i očekivati dinamičan razvoj Srbije. Velike kineske investicije ne dolaze samo zbog tržišta u Srbiji. One, pre svega, dolaze zbog tržišta EU i CEFTA tržišta, nadajući se čak da kad postanemo punopravni članovi EU ili neke zajednice koja će nju menjati, da će pristupiti još većem tržištu i da će tako Kinezi slaviti svoj profit. Profit koji mogu da ostvare na tržištu Republike Srbije je daleko manji od profita koji mogu da ostvare na teritoriji CEFTA tržišta i na teritoriji EU, zahvaljujući SSP, zahvaljujući Sporazumu o CEFTA trgovini, pa sad i „malom Šengenu“.

Zato ne treba biti protiv bržeg transporta ljudi i roba ukoliko želite da privučete što više investicija, jer investicije su za mene benzin koji se sipa u automobili koji se zove država. Dakle, država je jedan automobil koji ne može da ide bez motora, a taj motor je privreda, a takođe ne može da ide bez benzina i pogonskog goriva ukoliko nema investicija, a investicije dolaze tamo gde vide najveću šansu za profit, a najveća šansa za profit je tamo gde je najveća šansa za razvoj, a najveća šansa za razvoj je tamo gde ima najveće tržište, dakle gde može da se trguje sa najvećim brojem ljudi.

Otuda, još jednom, moja zahvalnost na ugovoru u industrijskoj zoni Borča, verujući da će ostali delovi Srbije da se ravnomerno razvijaju, poput Beograda, Novog Sada, delova Vojvodine, pa sada i Borče. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja pozdravljam sve punioce budžeta. Svaki građanin koji pristupi kasi, u bilo kom delu Republike Srbije, puni budžet Republike Srbije. Posebno ga pune oni koji učestvuju fizički u proizvodnji. Novac je roba, sredstvo za razmenu robe. Tako su mene učili i ja to poštujem. Novac se ne štampa, novac se ne deli, novac se zarađuje, pre svega, proizvodnjom roba i usluga.

Sada, kada neko dođe iz grupe u kojoj je lider uglavnom dobijao novac, pa recimo 525 hiljada evra, to verovatno spada u neto dobitnika, i održi ovde jedno manje predavanje, mi steknemo utisak da sem te osobe, niko nije drugi pristupio punjenju budžeta.

Ako neko na sednicama bude prisutan samo petinu, samo petinu vremena u odnosu na kolege koje su ovde stalno prisutne, ako neko obavlja samo petinu svog posla, a pri tome dobija pun lični dohodak, ako se neko ne pojavi na svom poslu gotovo godinu dana, a pri tome redovno prima platu iz tog istog budžeta koji pune svi građani Republike Srbije, koji pristupe bilo kojoj kasi, u bilo kojoj samoposluzi, prodavnici, benzinskoj pumpi, onda je to hipokrizija.

Dakle, ne možete sa jedne strane drpati iz budžeta Republike Srbije i onda dođete i kažete - ja spadam u one koji pune budžet. Da, uglavnom ga pune oni koji proizvode robe, ali ga pune i svi građani, bez obzira čime se bave. Pune ga i gastarbajteri, više nego što mi to mislimo. Pune ga investitori, pune ga i stranci, pune ga i strani turisti. Na razne načine se puni budžet Republike Srbije, ali na razne načine se i prazni.

Dakle, nije moralno održati takvu vrstu predavanja narodnim poslanicima koji ovde godinu dana rade, a vi dođete 15 minuta, primate isti lični dohodak, pri tome imate daleko manje troškove, ne morate da izdvajate za odeću, obuću itd, sve ono što mi moramo da imamo ovde, kada smo na sednicama Narodne skupštine, moramo da izdvajamo za hrane, kafe, piće itd. Imamo određene troškove prilikom vršenja svoje funkcije. Moramo da doputujemo itd.

Ovako, legnete kući, primite određenu naknadu, da li primite samo paušal ili ceo lični dohodak, nebitno je, i onda održite predavanje i kažete - evo ja, koja punim budžet itd, a pri tome zaboravite da ste u Narodnu skupštinu ušli kao udruženje građana, zapamtite dobro, kao udruženje građana, neregistrovana politička stranka, koja nije podlegala nikakvoj kontroli Agencije za borbu protiv korupcije, zato što nije politička stranka i svoje izveštaje godišnje ne mora da predaje Agenciji za borbu protiv korupcije, što je vrlo pogodno tlo za korupciju. I mnogi od njih su iz tog budžeta vukli drugu platu tako što su naplaćivali tzv. Kliktanje.

Dakle, u toj grupi koja se zvala dosta ih je bilo, Saše kradulovića, su novac iz budžeta prebacivali na svoje privatne firme tako što su navodili kao razlog kliktanje. Dakle, to je ono na računaru kada kliknete mišem i uzimali su po nekoliko stotina hiljada, čini mi se i po milion, 800 hiljada do milion dinara.

Tako da, kad pričamo o punjenju i pražnjenju budžeta, treba da navedemo sve okolnosti i da kažemo da mi primamo platu, ne dolazimo na posao, ali zato redovno primamo platu i možemo da vam držimo predavanje pet minuta kad dođemo na sednicu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne znam da li je ovo bila povreda Poslovnika ili replika? Verujem da je bila replika, pa i ja imam pravo na repliku. Ne znam šta je opovrgnuto od onoga što sam rekao? Na sajtu Narodne skupštine piše da prima novaca od Narodne skupštine, 75 hiljada dinara. Tako piše. Ako laže Agencija za borbu protiv korupcije, onda lažem i ja. Hoću da verujem da ta Agencija za borbu protiv korupcije, koja nije nadležna da konkuriše udruženje dosta ih je bilo ili restart, kako su ih zvali, ja verujem da individualno za poslanike ta agencija ne laže.

Svaki naš gledalac mogao se uveriti koliko je prethodni govornik bio prisutan na sednicama Narodne skupštine. Verujem da je to negde oko par procenata. Dakle, po pitanju prava ona su identična za sve narodne poslanike, ali po pitanju obaveza neki narodni poslanici te obaveze izbegavaju. Mislim da je svima dovoljno jasno da su one klupe često prazne, da je takođe svima jasno da Agencija za borbu protiv korupcije ne laže, da se od Narodne skupštine redovno prima novac, ali se neredovno dolazi. Kada tako neko, čiji je lider Zoran Živković dobio, kao neto korisnik, odjednom 525 hiljada evra, ovde drži moralne pridike, moja je obaveza prema poreskim obaveznicima da kažem – stanite, dosta je bilo.

Hajde da objasnimo ko je neto dobitnik, a ko učestvuje najviše u punjenju budžeta. Najviše učestvuju oni koji fizički proizvode robu, oni najviše BDP prave. On se podeli drugima i kao ta vrednost dolazite u prodavnice, kupujete nešto i kroz PDV i druge poreze, akcize učestvujete u punjenju budžeta. To rade svi građani, ali oni koji, po meni, imaju najveću korist se najviše bune. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mali dodatak za gospođu Čabraju. Ta Zelena stranka gospodina Čabradija je registrovana kao manjinska slovačka stranka, pa će ovde neki prisutni koji su takođe lažne manjine, moći to da komentarišu na bolji način, nego ja.

Dakle, Zelena stranka je manjinska stranka. To je stranka koja ima prirodni cenzus i ja nisam taj koji će gospođi Čabraji brojati krvna zrnca, niti gospodinu Čabradiju, ali se ja bojim da je došlo do zloupotrebe stranke nacionalnih manjina, tim pre što kada je ovde gostovao predsednik slovačkog parlamenta, gospodin Čabradi kao predstavnik Slovačke stranke, koja se samo zove Zelena stranka, je izbegao da bude prisutan u Narodnoj skupštini. Da je stvarno predstavnik Slovaka, slovačke nacionalne manjine, on bi svakako dočekao predsednika parlamenta svoje matične zemlje.

Ja moram reći takođe da stranka gospodina Vulina i gospodina Komlenskog i moja je tražila da kandidati stranaka nacionalnih manjina moraju da budu upisani u poseban birački spisak koji se vodi za nacionalne manjine prilikom izbora saveta. Da ne bude zloupotrebe, da većina, da većinski narod ne zloupotrebljava privilegije, odnosno neku vrstu pozitivne diskriminacije namenjeno je stankama nacionalnih manjina.

Ne znam koliko imamo ruskih stranaka, ne znam koliko imamo vlaških stranaka. Takođe, zahtevali smo da osnivači tih stranaka moraju takođe da budu upisani u birački spisak nacionalnih manjina pomoću koga oni idu na izbore za savete nacionalnih manjina, ako se ja ne varam. Dakle, da i osnivači stranke i kandidati te stranke na izborima, na lokalnim i republičkim, budu upisani u taj poseban birački spisak, a na izborima može da glasa za njih ko god hoće.

Dakle, jednostavno da ne dođe do zloupotreba ove vrste, kao što vidite, i verovatno da ta stranka planira i da na naredne izbore izađe kao stranka slovačke nacionalne manjine što u suštini nije.

Što se tiče budžeta, ja moram reći, gospodine ministre, da bi budžet bio puniji. Ja sam postavio pitanje „N1“ televizije, „Nove S“, „Sport klubova“, dakle neregistrovanih lažnih, prekograničnih televizija za koje ja tvrdim da stoje iza svih pokušaja rušenja, ne vlast, već rušenja države Srbije. To su mediji koji su fiktivno registrovani u Luksemburgu i ovde navodno reemituju program, a nema reemitovanja bez emitovanja. Luksemburški regulator je vrlo jasno odgovorio, a i slovenački, jer oni povremeno kažu da reemituju program iz Slovenije, jasno nam je odgovorio da nema reemitovanja, da se tamo program ne emituje. Ako se program ne emituje napolju, ovde ne može da bude reemitovan. Prema tome, to nije prekogranična televizija i ona podleže registraciji u REM-u, da se registruje kao domaći mediji.

Oni to ne čine, idu korak dalje. Televizija „N1“ nema PIB gospodine ministre. Svako poljoprivredno gazdinstvo to ima, fizičko lice poljoprivredno gazdinstvo, porodično poljoprivredno gazdinstvo kada pređe određenu sumu mora da ima poreski identifikacioni broj, tzv. PIB. Svaka iole kvalitetnija pevačica estradna mora da registruje da ima da plaća porez. Televizija „N1“ ne plaća REM-u ništa, RATEL-u ništa, ne plaća poreze na reklame. Može da emituje reklama koliko hoće, za njih se ograničenje od 12 minuta ne odnosi zato što nisu registrovani u Republici Srbiji, ne moraju da evidentiraju reklame i tako stiču prihode radom na crno. Ne plaćaju PDV na reklame, nemaju PIB, i ja vas pitam, naravno da smo mi svi predmet demonizacije od strane tih televizija „N1“ i „Nove“, zašto oni nemaju PIB?

Da li mi moramo zbog njihovih permanentnih napada na funkcionere ove države, na parlament, na poslanike, sad je na doktore nauka, doktori nauka postali doktori muka, svi se tresu, svi strepe od tih televizija koje rade nelegalno. Vođu te televizije, programskog direktora finansira „Bački Mulaj“, vođa tropoljske mafije. Ne kažem ja to, to kaže Nebojša Medojević koji je veoma blizak sa Jugoslavom Ćosićem. Njega finansira vođa tropoljske mafije, i gle čuda, na privatnu firmu koja je registrovana za produkciju, a pare je dobio za savete, za poslovne savete.

Pitam se, šta je Jugoslav Ćosić savetovao albanskog mafijaša, narko-dilera, perača para koga UN sumnjiče za to, a Nebojša Medojević je to preneo parlamentu Crne Gore? Svi se tresu zbog te televizije. Ta televizija nema PIB. Ona se služi PIB-om „Adrie njuz“ d.o.o. registrovana za proizvodnju programa, ne za emitovanje. Ako je „Adria njuz“ televizija, onda mora da ima naslov – Adria njuz. Televizija „N1“ se služi, koja je registrovana u Luksemburgu, PIB-om „Adria njuz“ domaćeg pravnog lica. To nije moguće. To bi bilo isto kao kada bi ja televiziju osnovao ovde i kažem – ja nemam PIB, ali ja poslujem u okviru poljoprivrednog gazdinstva.

Televizija „N1“ tvrdi da oni posluju u okviru „Adria njuz“ d.o.o. Beograd. Ako je to tako onda moraju biti registrovani ovde. Oni su registrovani u Luksemburgu. Onda ne moramo da imamo, svaka firma kada osnuje drugu firmu, ta druga osnovana mora da ima PIB. Evo, svi poslanici to znaju. Kako to „N1“ televizija i „Nova“ ne moraju? Registrovane su u Luksemburgu, u Luksemburgu fiktivnu, ne emituju program, ovde navodno reemituju. Tamo ne plaćaju ništa, ovde ne plaćaju ništa. Tamo kažu – mi to radimo u Srbiji, a ovde kažu – ne, mi emitujemo program u Luksemburgu i Sloveniji, ovde samo reemitujemo. Niti plaćaju porez tamo, ni ovde. Ovde nemaju PIB.

Kako može strano pravno lice da posluje u okviru Adria News, domaćeg pravnog lica? Onda hajde da ukinemo sve firme, svi da poslujemo u okviru jedne firme. Kažemo, znate šta, ja osnujem firmu i neću da je registrujem, ne moram da je registrujem, jer ja poslujem u okviru prethodne firme.

Kada pravno lice domaće osnuje drugo pravno lice, to drugo pravno lice, bez obzira što je povezano, mora da ima matični broj i PIB. N1 to nema. Falsifikuje, služi se PIB-om drugog privrednog društva, koje nije ni osnivač N1 televizije. Ako je osnivač, onda moraju da budu domaći mediji. A pošto nisu ni osnivač, u kom svojstvu onda Jugoslav Ćosić na memorandumu N1 televizije navodi PIB Adria News d.o.o. Beograd? Ne plaćaju porez na reklame ni ovde ni tamo. Ispumpavaju novac od pretplate SBB-a i tako smanjuju porez na dobit. „Telekomu“ plaćaju, čini mi se, 150 miliona, operator koji ima daleko manju pokrivenost u Republici Srbiji od SBB-a, SBB je dominantan, oni uplaćuju 150 miliona evra godišnje u budžet Republike Srbije. SBB ne uplaćuje ništa, simulira gubitke.

Pošto na ove važne prekogranične televizije ispumpava pretplatu i prihoduje od reklama, sve je to u nekoj United Media, sve to zgrnu tamo, i onda gospodin Šolak vozi dva „falkona“ nova, a Vlada Republike Srbije je jedva kupila jedan, ali ne zna da je „falkon“. Vozi jedan od 35 miliona, jedan od dvadeset. Jedan mu služi za golf terene prekookeanske, a drugi za ove evropske. Onda se još on podsmeva na RTS-u, gde takođe imaju neku svoju šemu, oko TV prenosa, on objavi, moraju da pročitaju, kako on nije poreski obveznik ovde, već u Švajcarskoj. Biznis mu je ovde, ovde ne plaća porez, a u Švajcarskoj kao plaća porez.

Dokle ćemo to trpeti? N1 nema PIB, nije poreski obveznik, radi na crno, ugrožava domaće medije i tome se mora stati na put. Nemoj funkcionere, poslanike, sada i doktore da plaše svojom medijskom propagandom, svojom hajkom itd. Vođa toga su Šolak i Đilas. Oni štite svoj biznis i oni prave nered i haos u državi Srbiji i tome moramo stati na put jednom. Hvala.