Poštovane građanke i građani Srbije, postoji jedna konstanta tokom vladavine SNS i SPS, a to je sistematski napad na svaku osobu i na svaku institucija koja odbija da bude pružena i produžena ruka režima. Godinama gledamo ovaj isti obrazac. Kada univerzitet odbije politički pritisak, recimo npr. da kaže da ministar nije plagirao doktorat, onda postane meta. Šalju se finansijske inspekcije i razne druge stvari. Posle toga postane i ozbiljnije. Kada student insistira na nezavisnosti, postaje problem. Kada neki tužilac, ne dao Bog, počne da radi svoj posao, on je prepreka. Kada neki novinar postavi neko neprijatno pitanje, onda je neprijatelj, a kada se građani organizuju i protestuju, proglašavaju se rušiteljima države, stranim plaćenicima ili, naravno, teroristima. To je ključna reč.
To nisu izolovani incidenti i nije slučajnost i to je zapravo već ako dugo model vladanja, sada ga vidimo posebno dobro. To je mehanizam zarobljavanja države, zarobljavanja društva. To je mehanizam kojim se guši otpor, kojim se proizvodi strah, kojim se podstiče apatija građana. To su mehanizmi kojima se pod izgovorom zaštite ustavnog poretka, ustavni poredak zapravo suspenduje i zato ova sednica ima veze sa nečim što se dešava već izvesno vreme, a to su čistke i to je način na koji režim zapravo pokušava da spreči svoj odlazak sa scene, jer sve ono što se desilo i dešavalo se prethodnih meseci i što se dešava danas, nema nikakve veze sa zaštitom institucija koje ste vi razorili, zaposeli, ima veze sa jednom političkom ekonomskom elitom koja se grčevito bori da zadrži vlast, plaši se svakog profesionalca, svakog slobodno mislećeg čoveka, svake institucije koja nije u potpunoj kontroli. Ova sednica je posledica zakona koji nikada nisu smeli da budu usvojeni.
Podsećanja radi, pošto zbog proizvodnje afera i stvarnih i lažnih i vaše manipulacije i ispiranja mozga građana preko vaših medija, građani mogu da zaborave kako je sve počelo.
Dakle, pre usvajanja ovih šatorskih zakona, kako ih mi zovemo, javno je najavljivano od strane predsednika skupštinskog Odbora za pravosuđe da će se reorganizovati tužilaštvo i u suštini staviti Tužilaštvo za organizovani kriminal pod političku kontrolu. Nakon burne reakcije stručne javnosti o predlozima šatorskih zakona, takve odredbe nije bilo, ali onda, po oprobanom mehanizma sa usvajanjem leks spcijalisa o Generalštabu, amandman u poslednjem trenutku poslanika vlasti stiže, ubaci se odredba kojom ste iz samog Tužilaštva za organizovani kriminal upozorili da može ozbiljno da ugrozi njihov rad na predmetima organizovanog kriminala i sve to zapravo direktno služi da se zaštiti ministar Selaković. Imamo jednu sednicu o nepoverenju Vladi koja je počela, a nikad se nije završila i šta se sve radi, kako se nama troši vreme i naši životi da bi se štitila kriminalna klika na vlasti. To se sve javno govorilo i to je suština ovog slučaja.
Možete da pričate su to neki lapsusi, ali javno ste rekli u čemu se zapravo radilo. Znači, nikakva reforma, nikakvo unapređenje sistema, nikakvi evropski standardi, već puki pokušaji političke kontrole tužilaštva i obračun sa onima koji rade svoj posao. Da se poigram malo sa ovom referencom o koracima napred, možda neki korak napred, ali dva ili tri nazad. Zato se sve odvijalo na brzinu, zato mišljenje Venecijanske komisije nije traženo pre usvajanja zakona, nego tek kada je buka stigla, kada je bila snažna reakcija stručne javnosti, opozicije i građana, ali i Evropske komisije, koja sad odjedanput nije važno, važna je samo Venecijanska komisija. Šteta je, naravno, već načinjena i postavili su neki način da se ona spreči. Mi smo predlagali. Dakle, imali ste predlog koji je iniciralo 28 narodnih poslanika pred Ustavnim sudom da se oceni ustavnost ovih zakona. Ustavni sud je ćutao kao što ćuti generalno, a pogotovo sa Vladanom Petrovom na čelu.
15/3 GD/MO
Drugi je bio da vladajuća većina prihvati predloge zakona o njihovom stavljanju van snage, koji je podnelo 48 narodnih poslanika. Dakle, mogli ste i to da uradite brže, a ne da trošite vreme građana Srbije. Dakle, niste ni to prihvatili.
Sada mora da se postavi pitanje šta je lekcija iz svega ovoga. Za mene ona je vrlo jednostavno. Vi ste želeli da pošaljete poruku da možete da menjate sistemske zakone preko noći, da možete da dopisujete amandmane u poslednjem trenutku, da možete da testirate granice institucije kad god vam to politički odgovara i tako pokazujete zapravo građanima Srbije da nikakve pravne sigurnosti za njih nema. Niko onda ne zna da li zakon važi zbog javnog interesa ili zbog nečijeg privatnog, jer ovde se o tome radi. Sve vreme se radi o nekom privatnom profitu i ljudima koji moraju da se zaštite jer su to drugima omogućili, tako da najveća pretnja ustavnom poretku, pokazuje se, je upravo ovaj režim. On ga je najviše ugrozio i to vidimo na ovoj sednici.
Dok nas uveravate da je sve u redu, da ste sada opet pobedili u Veneciji, mi smo izgubili najmanje pet meseci našeg života. Istovremeno, vi govorite o evropskim integracijama, organizujete hitne sednice, pokušavate da popravite štetu koju ste sami napravili. Epilog je sledeći: već pet godina Srbija ne uspeva da otvori Klaster 3, od 34 obaveze iz reformske agende koje je trebalo ispuniti do kraja 2025. godine, ispunjeno je svega šest i za to su naravno krivi drugi, kriva je opozicija, krivi su studenti, kriv je univerzitet, krivo je tužilaštvo, krivaj je EU, samo nikad nije kriva vlast koja već 14 godina upravlja državom.
16/1 TĐ/JG 12.35 – 12.45
Ja moram da podsetim, u stvari predsednik Republike, ja moram da kažem, često kažem da mi više nemamo Republiku, nažalost da je to savamalska oligarhija, on je sam priznao krivicu, čak je rekao nedavno da pola narko-dilera ima policijsku zaštitu i da su pojedinci sistema bezbednosti povezani sa kriminalcima i da to tako traje već četrdeset godina u kojih ulazi ovih četrnaest za koje ste vi na vlasti i da niko ništa povodom toga nije uradio. Dakle, priznao je umešanost u stanje u kome mi živimo.
Istina je zapravo mnogo jednostavnija. Dakle, vi ste odabrali da vam je važnije da ostanete na vlasti ispred interesa građana Srbije i njihove evropske budućnosti i cena koju mi plaćamo je i politička, i društvena, i plaćaju je i građani Srbije, i institucije i plaća je naša budućnost vremenom koje gubimo i poboljšanjem života koji ne dolazi.
I sada kada pričamo o budućnosti, ja ne mogu da ne pričam o ratu koji vodite protiv obrazovanja, protiv kritičkog mišljenja već godinu i po dana. Bilo je toga i ranije, ali već godinu i po dana ovo je bukvalno rat protiv obrazovanja, napad na škole, na direktore, na nastavnike, na rektora, na dekane, na fakultete, profesore, neustavna, nezakonita „Uredba 535“ i dalje važi, napadnuta je finansijska autonomija univerziteta, profesori ostaju bez posla bez akademskih razloga, na fakultete se šalju inspekcije radi disciplinovanja.
Autonomija univerziteta se tretira kao problem, a ne kao ustavna vrednost i priča se zanimljivo o konkurenciji, o potrebi za konkurencijom kada je reč o obrazovanju od onih koji isto na ovoj sednici ukidaju mogućnosti konkurencije kada je, recimo, reč o infrastrukturnim projektima koji se rade bez tendera, a pogotovo što ne vole političku konkurenciju. Dakle, to se rešava ovako preko optužbi za terorizam i optužbi da je svaki protest napad na državu, da je svaki zahtev za odgovornošću pokušaj destabilizacije, da je svaka kritika vlasti ugrožavanje nacionalne bezbednosti. Prvo su na udaru bili aktivisti Pokreta slobodnih građana, pa „Stav“ i „Sviće“, zatim neki drugi politički aktivisti, drugi studenti danas, čitav studentski pokret i onda svi građani. Pa ko će ostati? Samo vi ne urušavate poredak, a vi u stvari slavite i družite se sa kriminalcima i to javno priznajete. Evo, poslanik Đukanović je rekao da vaši poslanici to isto rade i tako to kreće – prvo politička presuda, pa medijska hajka, pa onda selektivno reaguju neke institucije koje su pod vašom kontrolom, pa hapšenja, pa optužnice.
I u SNS Srbiji kakvu ste stvorili granica između zaštite ustavnog poretka i političke represije ne određuje se Ustavom, ne određuje se zakonom. Određuje se isključivo vašim političkim interesom i od toga štetu imaju i građani i sam ustavni poredak.
I da vam kažem – da, to je strašno, ali kada počnete da se obračunavate sa univerzitetom, sa sudom, sa tužilaštvom, sa građanima, sa apsolutno svima, to baš nije znak snage, to nije baš znak da imate društveni legitimitet i da možete da sprovodite svoje odluke. To je znak straha, to je znak panike da i dalje postoje institucije koje ne kontrolišete, da i dalje postoje građani koji se ne plaše ili se plaše, ali uprkos toga, uprkos tome protestuju i bore se protiv vas. To je strah od konkurencije, mogućnosti da budete smenjeni. To je strah od odgovornosti. To je strah od slobodnih ljudi.
Dakle, ovo nije sukob vlasti i opozicije, to smo davno prevazišli, to nije ni zaštita ustavnog poretka. Čuli smo da vi taj poredak ugrožavate. Ovo je sukob dva koncepta države. Jedan koji nije zabeležen u Ustavu, ali vi ga na svaki mogući način branite – sukob države koju poseduju samo ljudi koji su zaposeli moć, vlast i imaju sve resurse, za druge ništa. Naša koncepcija države koja je zabeležena u Ustavu kaže da država pripada svim građanima i da vam kažem nešto – morate da pročitate i član 2.
16/2 TĐ/JG
Ustava Republike Srbije. Ja sam više puta ovde govorila – Srbija ne pripada SNS. Član 2. kaže: „Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenost od građana niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana“. Dakle, oni koji suspenduju ustavni poredak izjednačavaju državu i partiju, a partija i mafija ne mogu da brane ustavni poredak. Njega će braniti građani i građanke Republike Srbije do pobede.