Dame i gospodo narodni poslanici, kao neko ko se bavi poljoprivredom, zalažem se da obezbedimo prehrambeni suverenitet zemlje i prehrambenu sigurnost naših potrošača. Ovde ima previše priča o EU. Mi nismo ti koji smo 2008. godine potpisali Sporazum o slobodnoj trgovini, ali država to mora da poštuje. Najviše primedbi za uvoz je iz opozicionih redova. Dakle, naš narod zaslužuje da bude dobro snabdeven. Ako mi to ne proizvedemo, naravno da moramo to i uvesti.
Naša poljoprivreda ima potencijale da obezbedi u potpunosti prehrambeni suverenitet zemlje i prehrambenu sigurnost potrošača, ali o tome moramo da vodimo računa. Naše opozicione stranke imaju udruženja koja su im naklonjena i koja poljoprivredu koriste kao alat i uglavnom se diže buka oko uvoza, koji su oni, Sporazumom iz 2008. godine, obezbedili. Mislim da smo mi deo tržišta EU i EU deo našeg tržišta i mislim da ne koristimo dovoljno šanse, da ne koristimo svoje potencijale i da to tržište od 500 miliona ljudi dovoljno ne koristimo. Naravno da moramo da vodimo računa o prelevmanima, ukoliko dođe do nekih tržišnih poremećaja itd. Ali mi moramo da iskoristimo šansu koja se zove slobodna trgovina.
Ako nam je dao neko veliku pijacu od 500 miliona ljudi, mi to moramo da koristimo. Naš suficit u poljoprivredi i u prehrambenoj industriji je zahvaljujući CEFTA tržištu koje je, po osnovama i načinu na koji se trguje, slično kao u EU. Znači, tu ostvarujemo višak od 1,5 milijardi, ali sa EU taj višak gotovo ne postoji ili smo u blagom minusu.
Zato mislim da moramo da napravimo takmičarsku poljoprivredu i da proizvodnjom, konkurentnošću pokušamo da sprečavamo taj uvoz na osnovu tržišne ekonomije. Dakle, da ono što EU podsticajima radi svojim poljoprivrednicima, da i mi to moramo da učinimo u suprotnom smeru. Mi izdvajamo milijardu evra za podsticaje, to je 20% ukupne vrednosti poljoprivredne proizvodnje. Tako da mislim da imamo dovoljno novca da se takmičimo, ali mi novac uglavnom ulažemo u poljoprivredu za socijalne nedaće u kojima se nalazi seosko stanovništvo. Mislim da sama reč „podsticaj“ znači da treba podsticati proizvodnju, odnosno podsticati proizvodnju koja će donositi veću vrednost. Očigledno je da je to voćarstvo, što i sada pokazuje određene rezultate, povrtarstvo, ali i da biljna proizvodnja bude namenjena našem stočarstvu,
14/3 TĐ/MT
prerađivačkoj industriji i obnovljivoj energiji. Mislim da kada iskoristimo obnovljivu energiju i iskoristimo potencijale iz biljne proizvodnje, stočarstva i povrtarstva da možemo da napravimo dovoljno kvalitetan prehrambeni proizvod i da time snabdevamo naše stanovništvo na osnovu nekog bilansa potreba koji ćemo napraviti za unutrašnje tržište i bilansa potreba, odnosno za izvoz.
Mislim da je to neki put i da o tome moramo da povedemo računa, jer, recimo, kada je Francuska ovde potpisala sporazum u ime Ministarstva za poljoprivrede i prehrambene sigurnosti Francuske Republike, dakle tako im se zove ministarstvo, bez obzira što su stari članovi EU, oni i dalje vode računa o svom prehrambenom suverenitetu. Ako oni kao članica to vode, to ćemo morati da povedemo mi, ali to možemo samo, ne samo zabranom izvoza, već to moramo većom proizvodnjom, većom produktivnošću i ulaganjem para u podsticaj, a ne za socijalne potrebe. Hvala.
15/1 AL/LjL 12.20 – 12.30