Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo iz ministarstva, uvaženi narodni poslanici, Predlog zakona o zaštiti vazduha predstavlja jedan od najvažnijih akata koje će ova Skupština verovatno već danas usvojiti. Čist vazduh je temelj zdravog života, a ne postoji više obaveza države od očuvanja života i zdravlja svojih građana.
Kada govorimo o zaštiti vazduha, pre svega mislimo na sprečavanje zagađenja u urbanim sredinama, a razlozi za ovakvo stanje brojni su i proizilaze iz savremenog načina života.
Najpre, tu je intenzivna urbanizacija koja dovodi do sve veće gustine gradnje. Kao što znamo, postoje migracije stanovništva iz sela u gradove i građevinski objekti koji se izgrađuju doprinose toj gustini, zatvaraju tzv. koridore vetrova koji bi inače pročišćavali vazduh u gradovima.
Druga stvar, takođe jedna gustina, mnogo bitnija gustina, to je gustina saobraćaja. Dok je u prethodnom periodu, pre tridesetak godina a možda i manje, svako domaćinstvo imalo po jedan automobil, danas svako domaćinstvo ima bar dva ili više automobila i to povećanje broja vozila ne samo što povećava emisiju izduvnih gasova, već i dovodi do usporavanja saobraćaja, tako da ako duplo usporite saobraćaj, to će biti puta dva vozila a to sve dodatno pojačava zagađenje.
U pojedinim delovima gradova, posebno u socijalno ugroženim kategorijama stanovništva, u zimskom periodu se za grejanje koriste neprikladne sirovine, plastika, gume i drugi otpadi, što dramatično utiče na kvalitet vazduha.
Što se tiče klimatskih promena, one su još jedan faktor i one više nisu stvar spora i ne treba mnogo komentarisati, jer svi se sećamo da je pre dvadesetak i više godina bila jedna klima a danas sasvim drugačija i pojava globalnog zagrevanja i rast temperature dodatno utiču na dinamiku i kvalitet vazduha.
Na kraju, mora se naglasiti da je za najveći deo zagađenja odgovoran upravo pojedinac, tj. čovek, koji svojim ponašanjem, nemirom ili navikama doprinosi narušavanju kvaliteta vazduha. Upravo zbog toga su potrebni ovakvi zakoni i oni predviđaju sistemske mere na nivou države, na nivou lokalnih samouprava, ali tu su potrebne i mere koje podrazumevaju odgovornost samog pojedinca. Dakle, i pojedinac da se ograniči, da ne bi dolazilo do prevelikog zagađenja.
Neke od najvažnijih mera uključuju pošumljavanje i razvoj zelene infrastrukture, uvođenje gasa kao energenta umesto mazuta i lož ulja, pre svega u gradskim toplanama ali i do individualnih ložišta, energetsku sanaciju objekata, podizanje svesti građana o značaju čistog vazduha, itd, itd.
Posebno bih istakao pozitivan primer grada Beograda koji je najavio da će početkom septembra planirati da u svakom odeljenju predškolske ustanove kao i u odeljenjima osnovnih i srednjih škola uvesti prečišćivače vazduha, čak njih 11.500 i mislim da je to dobar primer i za ostale lokalne samouprave.
Postoje i mere koje nemaju odmah vidljiv efekat za prečišćavanje vazduha ili za zdraviji vazduh, ali dugoročno doprinose boljem kvalitetu vazduha. Jedna od njih je i besplatni javni prevoz, koji je među prvima ako ne i prva uvela lokalna samouprava grada Jagodine, na čelu sa tada predsednikom Jedinstvene Srbije Draganom Markovićem Palmom, a sada se primenjuje i u drugim gradovima, Beogradu, Nišu, itd. Ovde su viđeni ti ekonomski efekti na građane, a manje su viđeni da ova mera vodi ka smanjenju broja automobila, a smanjenje broja automobila dovodi do ubrzanja saobraćaja i mnogo manjeg zagađenja.
Ovde bih posebno istakao što se tiče ovog zakona deo zakona koji se odnosi na informisanje građana o trenutnom stanju kvaliteta vazduha. Građani se danas informišu putem raznoraznih mobilnih aplikacija, takvih aplikacija postoji sve više, koje pružaju podatke, ali pouzdanost tih podataka varira. Zato je važno da država razvije, odnosno ministarstvo, jednu zvaničnu aplikaciju sa proverenim i tačnim podacima, kako bi građani bili adekvatno i blagovremeno obavešteni, jer kad su obavešteni, to vam je kao kad imate sad obaveštenja o indeksu UV zračenja, a mi pre dvadesetak godina nismo ni morali o tome da mislimo, ali danas se o tome misli. Znači, kada građani imaju adekvatne informacije, onda svoju decu ili starije neće slati napolje, jer to su najugroženije kategorije.
Nadam se da se u bliskoj budućnosti očekuje čak i vizuelno informisanje građana, jer svaki dinar koji se uloži u zdrav vazduh jeste dinar uložen u zdravlje i život, a vazduh, kao što je više puta rečeno i za šta se svi slažemo, jeste tihi ubica. Hvala.