Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri Vlade Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma izražavam nadu pre svega da će tri narodne poslanice proći dobro nakon ovog skandala koji smo doživeli u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Takođe ispred poslaničke grupe Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma želim da izrazim žaljenje, protest, kako god hoćete, protiv onih kojima su puna usta KiM, a koji su danas u ovom domu Narodne skupštine Republike Srbije upravo koristili metode koje je patentirao u onom sramnom prištinskom parlamentu Aljbin Kurti.
No, danas je vreme kada razum i razboritost i nije tako na ceni, ja pozivam da krenemo u dijalog i da stvaramo jednu bolju i razumniju atmosferu u društvu.
Što se tiče predloženog dnevnog reda, poslanička grupa Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma podržaće predložene zakone koji su na dnevnom redu, jer svi ovi predlozi tiču se boljeg položaja i boljeg života građana Srbije, bilo da je reč o setu obrazovnih građana, koji poboljšavaju položaj veroučitelja, bilo da se radi o zakonu kojim se značajno povećavaju plate zaposlenima u visokoškolskim ustanovama, jer im se usklađuju koeficijenti sa koeficijentima zaposlenih u preduniverzitetskom obrazovanju, bilo zakoni koji se tiču poboljšanja materijalnog položaja i samih visokoškolskih ustanova, jer se znatno uvećavaju izdvaja države za njihov rad i funkcionisanje, pritom se smanjuje uticaj države, a povećava uticaj univerziteta u organima odlučivanja.
Ono što je jako važno, država će studentima koji su na svojim fakultetima u statusu samofinansirajućih refundirati 50% školarine, koju oni uplaćuju fakultetima. Tu nije kraj brizi o mladima, jer će država Srbija subvencionisati i biti garant za jako povoljne stambene kredite za koje će mladi ljudi od 20 do 35 godina moći da apliciraju u narednom periodu. To će biti snažna podrška mladim ljudima na njihovom životnom i profesionalnom putu, ali će ohrabriti te mlade ljude da lakše se upuštaju u stvaranje porodica, a samim tim ovo je jedna pronatalitetna mera.
Na dnevnom redu su i zakoni koji će dodatno urediti situaciju u finansijskom poslovanju, kao i zakoni kojima se stvaraju uslovi za realizaciju značajnih infrastrukturnih projekata poput projekta Ruma-Šabac-Loznica, širenja postojeće distributivne mreže „Srbijagasa“, ali i zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, kojima će dodatno učiniti da se poveća bezbednost učesnika u saobraćaju na našim putevima.
Kao što vidite iz priloženog, svi ovi zakoni realno utiču na poboljšanje kvaliteta života građana Srbije i zato će poslanička grupa Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma dati punu podršku ovim zakonima.
Krenuću u obrazlaganje ovih zakona o obrazovanju i to ne zato što su to prve četiri tačke dnevnog reda vezane za obrazovanje, već i zbog činjenice da je to meni kao prosvetnom radniku, a ubeđen sam i celom društvu, to pitanje danas najvažnije.
Neću pričati kao narodni poslanik i neću pričati iz cipela političara, već kao neko ko je čitav svoj radni profesionalni vek bio i ostao pre svega prosvetni radnik.
Još u Petom veku pre Nove ere čuveni kineski filozof Lao Ce rekao je da je obrazovanje kao veslanje uzvodno – jednom kada prestanete, počinjete da se krećete unazad. To je jedna apsolutna i nepobitna istina koja važi za svakog pojedinca, tako i za čitav obrazovni sistem.
Pojedinac uz pomoć obrazovnog sistema tzv. formalno obrazovanje ili samostalno, tzv. neformalno obrazovanje mora neprestano raditi na svom obrazovanju, naročito danas u informatičkoj eri kada se količina znanja kojom barata svet udvostručuje na svakih pet do osam godina.
Računa se da će 90% onoga što ćemo znati 2065. godine biti otkriveno u predstojećih 40 godina. Zato svaki dan izgubljen u smislu edukacije i obrazovanja je zauvek izgubljen, jer znate, jedino što ne možete da vratite jeste vreme, a trku sa narastajućom količinom znanja polako, ali sigurno gubimo.
Henri Ford je rekao „Svako ko prestane učiti je star, bilo da ima 20 ili 80 godina. Obrazovanje je skupo, ali je neznanje još skuplje“.
Znate, nastavnički poziv je u svojoj najdubljoj suštini human poziv. Nema humanije svari, nego od dece stvarati pametne i obrazovane ljude. Obrazovni sistem i obrazovne ustanove postoje zbog dece, zbog mladih, zbog učenika, zbog studenata. Učitelj, nastavnik, profesor, to su ljudi koji profesionalno postoje zbog učenika. Oni su ti koji moraju voditi one koji uče kroz svet znanja i svet nauke i ne samo to, oni moraju vaspitavati u skladu sa postojećim civilizacijskim i društvenim normama i u skladu sa duhom, tradicijom i kulturom jednog naroda, u našem slučaju sa tekovinama koje neguju i građani Srbije.
Znači, nastavnici su ti koji moraju voditi učenike kroz sve to učeći ih vrlinama, moralu i kulturi moraju učenike voditi kroz sve to. Ličnim primerom i vremenom treba da postanu uzor mladima, svojim učenicima. Ovo sve kažem zbog dela svojih kolega koji su obrnuli red stvari. Umesto da vode svoje učenike kroz svet znanja, oni u najmanju ruku povlađuju ili čak zagovaraju, isturaju decu kako bi ostvarili neki lični ili politički interes, jer kako drugačije objasniti blokade osnovnih škola.
Kao prosvetni radnik ja nikada neću upirati prstom u učenike ili studente, ali ću se kao prosvetni radnik obratiti jednom manjem delu kolega prosvetnih radnika. Drage kolege, postoji nešto što se zove profesionalna etika. Znate, možete zamisliti situaciju da lekar kaže da neće lečiti pacijenta, teško, ne zato što ga na to obavezuju zakoni ili Hipokratova zakletva, već zato što ih na to obavezuje profesionalna etika.
Ništa drugačija situacija nije sa nastavnicima. Nastavnik kada kaže da neće da podučava svoje učenike, bez obzira na razlog, u profesionalnom smislu to je potpuno ista situacija kao kad lekar kaže da neće lečiti pacijente ili kada rektor Beogradskog univerziteta kaže da podržava studente koji blokiraju rad fakulteta, on u stvari istovremeno kaže da ga ne interesuju studenti koji hoće da uče, rade i polažu ispite. Ne daju studente država ili vlast.
Onog trenutka kada je taj famozni prošireni Rektorski kolegijum podržao blokadu univerziteta i fakulteta, samim tim onemogućio je velikom broju studenata da studira i na taj način je podelio studente. To je naravno protivustavno i protivzakonito, ali na stranu to, taj čin rektora i proširenog Rektorskog kolegijuma je svemirsku godinu daleko od elementarne, profesionalne etike.
Kao što vidite pokušavam da budem maksimalno korektan i govorim kao prosvetni radnik, a ne kao političar. Razumem potrebu da se neko bori za neko pravo, za poboljšanje esnafskog položaja i sam se zalažem za što bolji položaj prosvetnih radnika, ali ne na štetu mladih, jer drage kolege prosvetni radnici, od vašeg obrazovanja mladih zavisi njihova budućnost i budućnost ovog društva.
Ne sviđa vam se društvo? Borite se da ga menjate, ima mnogo demokratskih, legalnih i rekao bih mnogo moralno ispravnih načina za tu borbu, ali nemojte uništavati budućnost društva jer ste deo, nemojte uništavati budućnost onih zbog kojih profesionalno postojite, a to su mladi.
Znate, đak prvak, koji ovih dana ne ide u školu biće profesionalno operativan, u najboljem slučaju za 12 godina. Došao je u školu da nauči da piše, da čita, radovao se novim znanjima, radovao se svakom novom drugu ili drugarici, čitavo leto iščekujući čak svaki dan proveden u druženju sa njima, a onda je nekom učitelju palo na pamet da kaže tom đaku prvaku nemoj da dolaziš u školu, nećete učiti slovima, nećete učiti osnovnim računskim operacijama, tablicu množenja, jer ja jesam učitelj, ali tebe Ana, Marko, Jovana, Ilija neću učiti, jer mi se ne sviđa društvo u kome živim, jer mi se ne sviđa kako funkcionišu institucije i ne sviđa mi se vlast.
Kolege drage da li ste se i jednog trenutka zapitali kako se u toj situaciji oseća mala Ana, mali Marko, Jovan ili Ilija? Oni su u decembru trebali da krenu da uče pisana slova i ovih dana da ih nauče sva. Oni u pojedinim osnovnim školama nisu ni započeli. Oni su ovih dana trebali da završe sa računskim operacijama sa jednocifrenim brojevima i da krenu sa dvocifrenim brojevima, naravno da nisu, jer njihovi učitelji ne drže nastavu.
U isto vreme neki drugi učenici, neki Janko, Marija itd. sa kojima već pomenutima idu recimo u školicu košarke, sve su to naučili, jer njihovi učitelji se rukovode osnovnom profesionalnom etikom. Mislite o ovome drage kolege. Deca su to, te tanane ljudske duše, jako su zbunjeni. Protestujte, glasajte kako treba, budite u političkim strankama, ko vam brani, ali van škole. U školi dajte svu ljubav, znanje, vaspitanje deci zbog koje profesionalno postojite. Deca vam baš ništa i nizašta u životu nisu kriva. Oni nisu zaslužili da im oduzmete najlepši i najradosniji period u životu.
Drage kolege, škole moraju da rade, a politika, nezadovoljstvo, lične ambicije, to je nešto za van škole. To je vaše pravo, ali je to nešto što deca, učenici u školskim klupama ne smeju da osete, pogotovo ne na sopstvenoj koži. Zato vas pozivam da se svi vratimo u normalne obrazovno vaspitne procese, jer štetu nanosite najviše učenicima, što im na taj način ozbiljno ugrožava uspeh. Naravno, štetu ima i društvo koje svakako nećete promeniti na bolje tako što škole neće raditi.
Izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju biće između ostalog ispunjeni i zahtevi visoko školskih ustanova, taj četvrti studentski zahtev i mislim da je vreme da svi zajedno se uzmemo u pamet i razvijamo društvo znanja, nauke i jedno moderno visoko tehnološko društvo.
Znate, od 18. do 25. februara delegacija grada Jagodine je bila u poseti Narodnoj republici Kini, posetili smo Peking, Zibo, Šangaj. Od Pekinga do Ziboa, od Ziboa do Šangaja i od Šangaja do Pekinga smo putovali vozom koji ide brzinom 350 km na sat. U tim gradovima ljudi voze bolje automobile nego kod nas ovde. Polovina automobila je na električni pogon. U hotelima roboti donosi peškire i šta treba. Bili smo na večeri u kompaniji koja je najveći proizvođač solarnih panela sa godišnjim prometom od nekoliko desetina milijardi dolara. Grad Zibo sa kojim smo potpisali sporazum o prijateljstvu i saradnji ima godišnji BDP od 76,6 milijardi dolara. Ima 40 od ukupno 41 industrijske grane u nomenklaturi UN.
Posetili smo fabriku u kojoj je čitav proizvodni proces robotizovan, a i robote proizvode i električne motorcikle i hemiju. Grad je čist, široki moderni bulevari, toplane greju pet miliona stanovnika, a vazduh potpuno čist, sve po istočnim ekološkim standardima. Kada smo jednom potencijalnom investitoru rekli da ako napravi fabriku u Jagodini plata ne može biti manja od 1000 evra, gde je rečeno nikakav problem. Zašto je to tako i zašto vam ovo govorim? Zato što je moderna Kina razvoj svog društva bazirala na obrazovanju, na znanju, na visokim tehnologijama i na radu.
Znate, posetio sam i jednu srednju školu u Zibou. Naravno, nastavnici rade. Ljudi, vi ne možete shvatiti kako to izgleda. Veličanstven kompleks za 2.200 učenika. Posebna zgrada za svaki od tih razreda, posebne zgrade internata za dečake i devojčice, zgrada školske biblioteke od par hiljada kvadrata, sportska sala kao iz naučne fantastike. Kabineti moderni i praktični.
Tome moramo stremiti, drage kolege. To je ono što pričam danas, obraćajući se svojim kolegama prosvetnim radnicima. Mi moramo juriti najveće svetske obrazovne standarde, umesto da blokiramo škole, moramo stremiti društvu znanja, nauke, visokim tehnologijama, jer samo tako možemo parirati i biti konkurentni u današnjem svetu. Sve to možemo. Samo tako možemo u 21. vek.
No, kada sam već kod te posete delegacije grada Jagodine Kini, želim da obavestim građane da smo ovim bratimljenjem sa petomilionskim Ziboom, osim bratimljenja, dobili i potvrdu jednog investitora da će izgraditi fabriku u Jagodini, a grad Zibo je nameran da pravi Zibo industrijski park takođe u Jagodini za svoje privrednike koji imaju nameru da šire svoj posao prema Evropi.
To je lepa vest za Jagodinu i Srbiju. Mi iz Jedinstvene Srbije smo poslušali savet predsednika Srbije, koji je pre nekoliko nedelja rekao da moramo u Aziju po investicije. Lično smo se uverili da je sada najpovoljniji trenutak za to i da država, lokalne samouprave, poput Jagodine, moramo, možemo i hoćemo da iskoristimo to. Odbacite te krajnje pogrešne stereotipe da je Kina Alibaba i Temu. Ti stereotipi su tako daleko od stvarnosti, da niste ni svesni toga. Moramo biti svesni činjenice da transatlantska ekonomija gubi primat nad transpacifičkom. Što pre budemo shvatili to, to ćemo pre preduprediti scenario da postanemo slepo crevo svetskih privrednih tokova. U tom smislu, mi iz Jedinstvene Srbije podržavamo nameru države da redefiniše našu spoljnopolitičku poziciju, jer je to nužno u, sada možemo reći, potpuno novom svetu.
Na kraju, trudeći se da sačuvam koliko-toliko duh razuma i razboritosti u ovom mom govoru, u ovom vremenu kada razum i razboritost nije najviše na ceni, želim da, ispred poslaničke grupe Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma, najoštrije osudim nerazumne pozive na likvidaciju predsednika države od strane najneodgovornijih ljudi i političara u novijoj istoriji Srbije. Takva retorika ne vodi ničemu dobrom, ni u društvu ni u državi. Reći da bi ubistvo predsednika države bila usluga državi Srbiji jeste pucanj u državu, pucanj u društvo, u politički sistem, na kraju krajeva, jeste pucanj u zdrav razum.
Znate, nakon Majskog prevrata, tadašnja Srbija bila je potpuno izolovana i odbačena od svih zato što niko nije želeo da sarađuje, niko nije smatrao dostojnom zemlju u kojoj zverski ubijaju vladara, bacaju ga sa terase. Normalan svet to nikada nije i nikada neće smatrati civilizacijskim činom.
Ali Dragana Đilasa očigledno za Srbiju i za naše interese baš briga. Njemu je lični interes uvek bio, jeste i biće najvažniji. Znali smo da Dragan Đilas uglavnom vrti po osmom i devetom krugu Danteovog pakla. Prekjuče smo videli da mu i peti Danteov krug pakla jako prija. Naime, u tom petom krugu pakla Dante prepoznaje Filipa Argentija, svog političkog neprijatelja, i uživa gledajući kako su ga drugi grešnici raskomadali. Izgleda da će Dragan Đilas proći svih devet krugova pakla, ali da do pročišćenja neće doći. Mislim da bi zaista i nadležni organi morali da reaguju na ovakve izjave, jer je, jer je pojedini, vođeni svojim frustracijama, umisle da im je sve dozvoljeno i da im niko, ama baš ništa ne može. Za sve mora postojati mera i crvene linije koje se ne smeju preći. To važi za vlast, ali to važi i za opoziciju.
Da završim ovaj govor, pošto je ovde neko maločas, pre minut, spomenuo krvave ruke, ja se nadam iskreno da će našoj koleginici biti dobro, jer se zaista pitam kome će u tom slučaju biti krvave ruke. Hvala.