NATALIJA STOJMENOVIĆ

Zeleno-levi front

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Natalija Stojmenović prvi put je izabrana za narodnu poslanicu u 14. sazivu kao 31. na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat joj je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe Zeleno-levi front - Ne davimo Beograd. Članica je Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva, i zamenica člana Odbora za dijasporu i Srbe u regionu i Odbora za prostorno planiranje, saobraćaj, infrastrukturu i telekomunikacije.


BIOGRAFIJA

Rođena je 1995. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Vranju. Diplomirala je 2018. godine na Fakultetu političkih nauka. Trenutno pohađa master studije na istom fakultetu.

Na izborima za Skupštinu grada Beograda, održanim 2022. godine izabrana je za gradsku odbornicu, takođe u tom sazivu je bila i predsednica Saveta za budžet i finansije grada Beograda.

Pokretu Ne davimo Beograd se priključila 2017. godine.
Poslednji put ažurirano: 22.09.2024, 17:18

Osnovne informacije

Statistika

  • 48
  • 31
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Druga sednica Prvog redovnog zasedanja , 22.04.2026.

Ja znam da vi imate problem sa tim što mi tražimo novac za ono što je zapravo građanima i građankama Srbije potrebno.

I kada spominjete nevladine organizacije, tražimo upravo novac za svratište za decu, koje vaš gradonačelnik Šapić u Beogradu praktično ukinuo, gde sada svratište koje je pružalo uslugu za više od 500 dece nema novca. Da, za takve organizacije ćemo uvek tražiti novac.

Druga sednica Prvog redovnog zasedanja , 22.04.2026.

Hvala.

Naš amandman tiče se onoga za šta mislimo da nedostaje u ovom Predlogu zakona, a to su i neke organizacije već predlagale kao što je Autonomni ženski centar i Atina, a to je da zakon ne prepoznaje eksploataciju koja se može dešavati u kontekstu reproduktivnih praksi.

Ono što mi dodajemo u ovom članu je da zapravo zakon treba da prepozna, tj. da se bavi i slučajevima prinudne zloupotrebljavanja ili komercijalizovanog surogatstva.

Naime, prema direktivi Evropske unije 172 iz 2024. godine, ona prepoznaje ovakve oblike. Ukoliko želimo da ovaj zakon uskladimo sa standardima Evropske unije u ovim oblastima, ovaj zakon bi trebalo dopuniti eksploatacijom u oblasti reproduktivnih praksi.

Takođe, ono što je meni bilo čudno jeste da država prepoznaje komercijalnost, surogatstvo u novom nacrtu Krivičnog zakona, pa mi je malo nelogično da u jednom zakonu ga prepoznajemo, a da ga u ovom zakonu ne prepoznajemo.

Na kraju, kao što sam rekla, ovo su i organizacije civilnog društva podnosile kada je bila javna rasprava o ovom zakonu. Tada je predlagač odbio da se ovo nađe u zakonu jer je smatrao da je potrebna šira diskusija. Slažem se da je potrebna šira diskusija o surogatstvu ali kada se radi o zloupotrebi komercijalizacije ili prinudi koja se može dešavati u reproduktivnim odnosima, smatram da ovaj zakon mora da bude jasan u pogledu toga.

Hvala.

Druga sednica Prvog redovnog zasedanja , 22.04.2026.

Hvala.

Možda se nismo razumeli, ja nisam rekla da ovaj zakon nije usklađen sa direktivama EU. Ono što ja kažem jeste da postoji direktiva iz 2024. godine koja prepoznaje potrebu da se uredi oblast koja se tiče eksploatacije u reproduktivnim praksama.

Ono što meni i dalje nije jasno iz odgovora ministra, ako imamo Nacrt krivičnog zakona koji ovo prepoznaje, ovaj zakon takođe kreira sistem kako bi se zaštitila žrtva. U tom smislu postoje i različite prakse obuke koje se u ovom zakonu navode. Ako samo ovaj oblik prepoznajemo u jednom zakonu, a ne i u drugom zakonu, prosto ne vidim razloga zašto se ovo ne bi našlo i ovde, jer mislim da bi to bilo korisno u usklađivanju celokupnog sistema kada se radi o ovakvoj vrsti stvari. Hvala.

Nema govora na sednicama odbora.