Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/9784">Života Starčević</a>

Života Starčević

Jedinstvena Srbija

Govori

Poštovana predsedavajuća, poštovani profesore Macut, mandataru za sastav nove Vlade, poštovani kandidati za ministre u novoj Vladi Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, ako se po jutru dan poznaje, ja bih rekao da ova konstruktivna diskusija danas u Narodnoj skupštini Republike Srbije, profesore Macut, upravo vodi onom prvom vašem proklamovanom poslu koji ste rekli i zadatku Vlade Republike Srbije, a to je harmonizacija društvenih procesa u državi Srbiji.

Iz tog razloga bih pohvalio i konstruktivnu diskusiju, ali i prisustvo opozicionih narodnih poslanika. Mislim da je mesto i najbolje mesto za harmonizaciju tih društvenih odnosa upravo rasprava ovde u parlamentu i da se ti neki politički procesi premeste sa ulice u ovu skupštinsku salu.

Onaj deo opozicije koji nije prisutan očigledno ne razume ni društveni trenutak, ni probleme u kojima se nalazi naše društvo, niti potrebe građana, ali profesore Macut, ne odustajte ni od njih i sa njima tražite zajednički jezik i dijalog, jer je to nešto što je neophodno našem društvu.

U tom smislu ja ću svoj govor prilagoditi ovom tonu i diskusiji, iako sam imao i neke drugačije analize, ali u svakom slučaju Jedinstvena Srbija će podržati izbor nove Vlade i podržaće sve što je profesor Macut dao u svom ekspozeu i u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti dati pun svoj doprinos.

Da li je ovo izbor nove Vlade ili rekonstrukcija, kao što je jedan kolega pomenuo, je više retoričko pitanje. Mi smo, kao što znate, na jesen i pričali o tome da će doći upravo u ovo vreme do neke rekonstrukcije Vlade. Međutim, ovo nije rekonstrukcija Vlade. Ovo jeste izbor nove Vlade, jer je ova nova Vlada došla kao posledica podnošenje ostavke premijer Miloša Vučevića, kao jedan moralan i častan čin jednog moralnog i časnog čoveka, i mi to svakako smatramo da je za veliko poštovanje i ovom prilikom želim da kažem da mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je mandata Miloš Vučević časno i pošteno obavljao svoj posao za vreme svog mandata.

Ono što bih hteo da takođe kažem jeste da su dva prioriteta koja je profesor Macut izneo ovde u svom ekspozeu na samom početku i ja zaista smatram da je pogodio šta su, kako bih rekao, tačke žarišta ove društvene krize, jer, da se razumemo, obično nova Vlada se bira nakon parlamentarnih izbora ili usled političke krize. Parlamentarni izbori su bili prošle godine i izabrana je nakon njih nova Vlada, ali nema ni političke krize, jer prosto i ovde u parlamentu i u svim drugim državnim institucijama postoji jasna većina i stabilnost, već je ovo posledica, kao što sam rekao, ostavke Miloša Vučevića usled jedne društvene krize koja je nastala u našem društvu i ja bih rekao da te dve tačke, harmonizacija društvenih procesa u državi i reforma obrazovanja jesu ključne tačke uz sve ostalo što ste naveli u vašem ekspozeu. To što ste vi naveli kao harmonizacija društvenih procesa ja bih nazvao vraćanje normalnosti u društveni život Srbije, vraćanje normalnosti u naše društvo i rekao bih da su to upravo onih pet zahteva iznetih u subotu na narodnom skupu, a to je da se nadležne institucije, pre svega tužilaštvo i druge nadležne institucije, učine sve postupke da se uspostavi javni red i mir, ustavni poredak i poštovanje zakona.

Drugo, da se privedu poznavanju prava svi koji su izvršili krivično delo nasilja, naročito onog strašnog nasilja u Nišu, da se omogući, i to je meni jako važan treći zahtev, da se omogući đacima i studentima da se školuju ukoliko to žele, da se otkriju i kazne podstrekači i učionici napada na institucije i objekte i da se spreči svaka aktivnost koja bi dovela do sprečavanja svake privredne aktivnosti i svake uobičajene aktivnosti građana Srbije.

Ajde, pošto ste vi lekar, ugledni profesor, hteo bih i lekarskim rečnikom da se izrazim. To je ono što rade doktori u urgentnoj medicini. Ovo bi bio neki urgentni politički zadatak, da se zaleče i saniraju rane koje su nastale u prethodnom periodu u našem društvu.

Ova Vlada, naravno kasnije, treba, u sklopu te harmonizacije društvenih procesa, da otvori dijalog. To znači snaženje demokratije i vraćanje demokratskih procesa i političkog života sa ulice u institucije. Mislim da smo to svi mi ovde shvatili kao jednu važnu društvenu neophodnost. To znači, naravno, i dalje snaženje privrede naše zemlje, povećanja životnog standarda građana Srbije, dalje dovođenje direktnih stranih investicija, ali i domaćih investicija.

To znači razgovor o spoljnopolitičkom pozicioniranju Srbije u novom svetskom poretku koji se ubrzano ovih dana stvara i redefiniše. To znači jačanje prijateljskih odnosa sa tradicionalnim prijateljima, ali i stvaranje novih prijateljskih veza. To znači nastaviti sa jednom nezavisnom, slobodarskom srpskom politikom. To znači gajiti kulturu sećanja. To znači snažiti identitetski profi, negovati tradiciju, kulturu, negovati realnost, poštovati druge i poštovati drugačije.

Jako veliku ulogu u tome ima i prosvetu. Jako veliku ulogu u tome imaju i kultura, mediji, čitavo društvo, a onda kada sve to postavimo tako kako treba, što je proces koji će verovatno biti duži i od samog mandata ove Vlade jer je to, po meni, i kontinuirani društveni proces koji se mora voditi stalno i neprestano, onda se mora krenuti sa preventivom, opet da koristim vaš lekarski rečnik, kako nam se ovakvi društveni lomovi i ovakve društvene krize ne bi dešavale u budućnosti.

Karakter jednoj Vladi daje pre svega politika koju ta Vlada sprovodi. Iz vašeg ekspozea ja sam mogao videti jedan snažan politički kontinuitet koji sprovodi niz vlada unazad usmeren na snaženje države Srbije, snaženje političke pozicije države Srbije, snaženje ekonomske snage, a samim tim i pozicije države Srbije u svetu. Osim te politike karakter jedne Vlade čine i ljudi, ali tu ne mislim samo na kandidate za ministre, već sve one koji tu politiku koju ste vi danas proklamovali u svom ekspozeu moraju da sprovode, od ministara, pa do svih državnih činovnika. Znači, čitava ta državna vertikala.

U tom smislu krenuo bih od vas, profesore Macut. Ja vas lično ne poznajem, prvi put sam vas video u svojoj Jagodini, ali sam čuo za vas. Čuo sam vaše profesionalne kompetencije i moje mišljenje je da ste vi mandatar po meri svih, čovek impresivne lekarske i profesionalne karijere, pošten, čovekoljubiv, patriota. Izgradili ste veoma dobar profesionalni ugled, kako ovde u zemlji, tako i u svetu. Vama ne mogu da zamere ništa osim, kako kažu, političkog neiskustva, a ja bih rekao da to vaše političko neiskustvo jeste upravo vaša najveća ljudska, moralna i svaka druga, pa i politička prednost. To ja ne smatram kao manu. Vi imate tim koji je spoj mladosti i iskustva, koji je spoj znanja i energije i jednostavno sam siguran da ćete snagom svog ličnog autoriteta taj tim voditi na pravi način, a na dobrobit svih građana Srbije, čitavog našeg društva.

Smatram vas odmerenim, obrazovanim, komunikativnim, čovekom sa stavom, poštenim, i to je ono što vas kandiduje za jednu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije koja je uveliko u toku, ali koja je nažalost zbog u medijima dominantnih tema društvene krize pomalo zapostavljena u javnosti ovih dana, ali koja je jako važna i koja teče svih ovih dana. Mislim da sa tim moramo nastaviti i da vaš lični karakter i profil vas kandiduje da ćete tu borbu uspešno sa svojim saradnicima voditi.

Takođe, kao ugledni lekar, kao profesor univerziteta, kao jedna obrazovan i elokventan čovek vi ste idealni za vođenje društvenog dijaloga koji je jako neophodan u našem društvu. Ne sam opšti društveni dijalog, već kao profesor univerziteta pomoći ćete budućem ministru prosvete da vodite dijalog sa akademskom zajednicom jer, priznaćemo, a pričaću nešto više o prosveti kasnije, priznaćemo da je to, kako bih rekao, žarište ove trenutne i aktuelne društvene krize.

Siniša Mali, prvi potpredsednik Vlade Republike Srbije, ministar finansija. Tri reči – znanje, iskustvo i rezultati. To ga kandiduje za ovo mesto. Ministar Mali mora da nastavi da odgovorno vodi javne finansije u našoj zemlji, da učini sve da Srbije i dalje bude lider po brzini ekonomskog rasta u Evropi, mora da bude lider po direktnim stranim investicijama u regionu.

Uostalom, kad smo već kod direktnih stranih investicija, vi ste, gospodine Mali, pre neki dan sa gradonačelnicom Jagodine Gordanom Jovanović otvorili nemačku fabriku „Šot farma“ i to je druga nemačka fabrika u Jagodini, a 14. direktna strana investicija u Jagodini. Mislim da je to put kojim moramo da nastavimo dalje.

Nezaposlenost je niska, 8,2%, ali ja mislim da je to kontinuiran proces koji moramo nastaviti, napor da zaposlimo svakog građanina Srbije koji želi da radi i da od tog procesa nikada ne smemo odustajati.

Ivica Dačić, potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova, vrstan političar i državnik, u vrhu srpske politike od 1992. godine, poštovan i uvažen kako u svetu, tako i kod nas. Njega isto odlikuju znanje, iskustvo i rezultati. On je u prethodnom periodu dobro vodio Ministarstvo unutrašnjih poslova i sve pohvale, više puta sam to već izneo ovde, svim pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova za sjajno urađen posao tokom prethodnih pet meseci, uz sve neke male propuste koji su se dešavali. Jednostavno, ova situacija u društvu je tako kontrolisana da se uspevalo da se sve nasilje i strasti reše na način da se ne podigne nijedan jedini pendrek. Policija je danas deo državnog sistema kome građani dosta veruju i to poverenje treba da se nastavi i da se nadograđuje.

Drugi resurs sile, Ministarstvo odbrane uživa veliki ugled u narodu i kod naroda, kod građana Srbije. Bratislav Gašić je stari politički vuk i dobro je da u resoru odbrane imamo jedan kontinuitet, jer je za svaki resor odbrane jako bitno imati taj kontinuitet, jer su to ozbiljni sistemi. Tako da, Bato, podrška od Jedinstvene Srbije.

Ministri koji su ostali iz prethodne Vlade u ovoj novoj Vladi jesu oni koji su dali svoj pečat svojim ministarstvima u prethodnom periodu, od Zlatibora Lončara, od ministra Glišića, preko ministra Đurića, Popovića, preko ministra Selakovića, ministarke Mesarović, Handanović, Gajića itd, izvinite ako sam nekog zaboravio, a naravno i moje prijatelje i braću Đorđa Milićevića, koji je radio sjajan posao na uspostavljanju dobrih odnosa i saradnje države Srbije sa dijasporom, sa našim ljudima koji su zaposleni, žive i rade u inostranstvu, kao i sa gospodinom Tončev koji dolazi iz jedne nerazvijene sredine i koji prosto treba da popravi stanje u nerazvijenim opštinama.

Malo bih o novim kadrovskim rešenjima u Vladi Republike Srbije, naročito u resorima koji su u ovom trenutku najkritičniji, o ministrima čije će fotelje kada ih budemo izabrali biti užarene. Kao neko ko je u obrazovnom sistemu čitav život, a poslednjih 20 godina i u Ministarstvu prosvete, moram da odam priznanje Dejanu Vuku Stankoviću na hrabrosti da preuzme i prihvati resor Ministarstva prosvete u jednom jako teškom trenutku, jer obrazovni sistem je žarište ove društvene krize koja traje čitavih pet meseci i koju ćemo, verujem, u jako kratkom vremenu razrešiti.

Znate, koristeći onu staru strategiju koja glasi: „Ako hoćeš da uništiš jedan narod ili državu ili društvo, uništi mu prvo obrazovani sistem“ i to je tako krenulo i otišlo je predaleko. Ne bih sada da ulazim u analize i da pominjem sve koji su doveli do takvog stanja u prosveti, ali ono što će biti vaš najteži posao jeste da rešite stanje u visokom obrazovanju, znate, jer mi imamo situaciju da oni koji su okrenuli glavu od sopstvenih nadležnosti i sopstvenih odgovornosti, prozivaju sve druge na nenadležnost, a u stvari su sami jako neodgovorni.

Prosto, susrećete se sa onima koji krše Ustav i zakone, pa i Zakon o visokom obrazovanju, koji pritom optužuju druge da ne poštuju zakon. Imate situaciju, i vi kao profesor univerziteta to jako dobro znate, da je prethodna Vlada povećala plate prosvetnim radnicima Uredbom Vlade Republike Srbije, a onda istim postupkom je donela odluku prosto da se onim profesorima koji ne rade ne isplate plate. Onaj prvi postupak je bio zakonit, a ovaj jednako isti postupak je nezakonit. Znate, to licemerje i dvoličnost rektora Đokića i mnogih dekana meni prosto su fascinantni. Kako bih vam rekao, najveći problem je, rekao sam, u visokom obrazovanju. Sa osnovnim i srednjim obrazovanjem nećete imati problema.

aČuo sam, pročitao sam negde juče, čini mi se, izjavu vašu da ćete proveriti podatke vezane za škole koje su u blokadi, koje rade i koje ne rade. Odmah da vam kažem da su ti podaci tačni, iz prostog razloga što su, kako bih vam rekao, ukršteno proveravani. Konkretno, evo, za današnji dan, u školskoj upravi u kojoj sam ja rukovodilac, od 52 škole, 45 radi normalno, normalni nastavni proces od 45 minuta, dok u sedam škola deo profesora radi 45 minuta, a deo profesora pola sata, od toga u dve škole samo po jedan nastavnik radi pola sata, a svi ostali po 40 minuta i taj proces normalizovanja obrazovno-vaspitnog procesa u osnovnim i srednjim školama će se privesti kraju. Ali kažem, želim vam mnogo strpljenja, taktičnosti i odlučnosti, znanja da u što skorijem roku normalizujete stanje na univerzitetima. Govorim vam ovo ne samo kao neko ko je deo tog obrazovnog sistema, već i kao roditelj koji uredno plaća školarinu svom studentu i koji uredno plaća stanarinu svom studentu, tako da, eto, to je jedno opšte uvreženo mišljenje.

Hteo sam, ali mi vreme neće dozvoliti, da pričam nešto i sa budućim ministrom pravde, koji će takođe imati užarenu stolicu i kako će izaći sa sindromom Majić i sa činjenicom da smo možda i našom krivicom ovde u parlamentu odvojili u potpunosti pravosuđe od uticaja države, ali smo ih zato, ne znam kako, prepustili uticaju CEPRIS-a i drugih tužilačkih, sudijskih i drugih nevladinih udruženja i organizacija i dozvolili da se deo tog pravosudnog sistema, kako bih rekao, stavi direktno na jednu političku stranu u ovoj društvenoj krizi.

Ono što bih na kraju, ali ne i manje važno, obratio se novoj ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu i mojoj drugarici i još uvek koleginici Snežani Paunović…

(Predsednik: Moram da vas upozorim na vreme. Isteklo je, samo završite.)

To je veoma ozbiljan resor, koji mora da završi proces donošenja izbornih zakona, koji smo započeli ovde u našem parlamentu kroz odbore i komisije. Taj proces je bio sproveden do kraja skoro, dok nisu počeli ovi problemi društveni. I drugo važno je što treba da osnažite lokalne samouprave i unapredite taj sistem, jer smo videli da je veliki broj primedaba i nezadovoljstva građana…

(Predsednik: Molim vas, narodni poslaniče, samo završite rečenicu.)

… završavam, usmeren baš na rad i funkcionisanje pojedinih lokalnih samouprava.

Na kraju da ponovim, Jedinstvena Srbija će u danu za glasanje podržati predlog Vlade.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, kao predlagač ispred poslaničke grupe Dragan Marković Palma – JS mi smo izvršili zamenu u Odboru za finansije i u Odboru za privredu, regionalni razvoj, turizam, trgovinu i energetiku i tu smo delegirali našeg narodnog poslanika Vojislava Vujića koji je dugo godina bio član tih odbora. I sam sam zadnjih godina bio veoma aktivan u Odboru za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku i učestvovao i na međunarodnim skupovima poput sastanaka Evropske energetske zajednice u Stokholmu i Madridu gde sam pričao o važnosti i naporima koje je Republika Srbija čini u procesu diversifikacije snabdevanjem energetskim izvorima, što je jako važno jer čini državu Srbiju energetski nezavisnijom, a energetska nezavisnost jeste jedan od važnih preduslova i političke i državne i svake druge nezavisnosti.

Odbor za finansije i Odbor za privredu su veoma važni skupštinski odbori, kao što su privreda i finansije jedan od najvažnijih segmenata svakog društva i države. Upravo je Srbija poznata po uspešnim finansijama i uspešnoj privredi.

Naime, stabilan dinar već punih 13 godina i investicioni kreditni rejting koji su prošle godine u oktobru dodeli Srbiji agencija „Standard and purs“ jesu rezultati odgovorne monetarne i fiskalne politike države Srbije.

Poslednju deceniju Srbija je takođe stvarala jedno pozitivno okruženje za privređivanje što je dovelo do toga da Srbija godinama unazad bude lider u dovođenju direktnih stranih investicija. Srbija je prošle godine imala više direktnih stranih investicija nego sve zemlje zapadnog Balkana zajedno. Taj trend, naravno, mora da se nastavi.

Živa privredna aktivnost dovela je do toga da Srbija 2024. godine bude druga brzo rastuća ekonomija Evrope, odmah iza Malte. Naime, Srbija je imala privredni rast od 3,9% u godini kada je jedna Nemačka imala negativan privredni rast, a kada je prosečni privredni rast evro zone bio 0,9%.

Prosečna zarada u Srbiji u novembru mesecu je iznosila 100.738 dinara ili 861 evro. U januaru prosečna plata je dostigla 920 evra, a minimalna zarada u januaru povećana je za 13,7% i iznosi 457 evra.

Sa ovim trendom moramo nastaviti i zato smatramo da je rad ovih odbora važan i da ovi odbori moraju biti aktivniji više nego ikada. Otud naš predlog da se izmeni sastav ovih odbora.

Svetski privredni tokovi se neprestano i jako brzo menjaju. Trans pacifička privredna zona već je pristigla trans atlantsku. Azija, naročito istočna i jugoistočna, ali i sa Indijom sad i južna Azija jesu zone, mogu slobodno reći, pravog privrednog buma. Predsednik Vučić je nedavno rekao da moram u Aziju po direktne strane investicije i tu je bio u potpunosti u pravu. Mi smo imali prilike i sami da se uverimo. Već sam ovde govorio da smo od 18. do 25. februara bili u poseti Narodnoj Republici Kini i posetili smo gradove Peking, Zibo i Šangaj.

Znate, mi moramo da se otarasimo tih stereotipa koji vladaju, ne samo u Srbiji, već u čitavom zapadnom svetu, vezanim za kinesku privredu. Jer, ono što smo mogli videti i u šta smo mogli da se uverimo i sami i da svedočimo je potpuno različito od tih stereotipa.

Naime, treba da znate i to da je, recimo, polovina automobila koje smo mi mogli videti na ulicama Pekinga, Ziboa i Šangaja sa belo zelenim tablicama, odnosno da su to električni automobili, odnosno automobili na električni pogon ili ekološki automobili.

Ne znam da li znate podatak da je Kina 2017. godine u želji da reši svoj ekološki problem smoga i dima u velikim gradovima samo 2017. godine milion i 700.000 autobusa sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem zamenila autobusima, istim brojem autobusa sa elektromotorima. Te 2017. godine dva miliona 100.000 kamiona sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem su zamenjeni istim takvim kamionima, istim brojem kamiona sa motorom na električni pogon.

Vozovi idu brzinom od 350 kilometara na sat i mi smo putovali, imali tu priliku, to smo namerno i hteli, da putujemo vozom od Pekinga do Ziboa, od Ziboa do Šangaja i od Šangaja nazad za Peking. Videli smo jedno neverovatno iskustvo ne samo što su to brzi i udobni vozovi, već smo imali priliku da vidimo i Kinu onakvu kakvu retko ko ima priliku da vidi jer najčešće, priznaćemo, ako idemo turistički ili poslovno posetimo samo velike gradove, Peking, Šangaj i druge velike gradove, ali smo na ovaj način imali priliku da vidimo i ostatak Kine, dobar deo te stare Kine, da tako kažem. Videli smo da od onih stereotipa koji vladaju u zapadnoj civilizaciji nema ništa od toga.

Naravno, grad Jagodina, ta delegacija Jagodine predvođena gradonačelnicom Gordanom Jovanović, članovi delegacije su bili još i Dalibor Marković, potpredsednik JS i sin pokojnog Dragana Markovića Palme, bio je tu i načelnik Pomoravskog okruga, Goran Milosavljević, moja malenkost, pojačani naravno i Lukom Dačićem i Milomirom Premovićem, bili smo u gradu Zibou i Jagodina se pobratimila sa tim gradom, gradom koji ima skoro pet miliona stanovnika koji je jedan, po svim svetskim standardima, moderan, urbanizovan grad, grad budućnosti, rekli bismo, za mnoge gradove zapadne civilizacije, industrijski grad. U tom gradu od 41 vrste industrije, po nomenklaturi UN, grad Zibo ima 40 različitih industrijskih grana, nema samo proizvodnju atomske energije.

Mi smo se pobratimili sa tim gradom koji ima godišnji BDP od 76,6 milijardi dolara, jedan grad koji iako ima hemijsku industriju, ako je to petomilionski grad koji greju elektrane po najsavremenijim ekološkim standardima, tako da vazduh čist, okruženje čisto, prirodna sredina zdrava i to je ono što je suprotno stereotipima koji vladaju za tu državu.

Šta je rezultat tog bratimljenja? Grad Zibo i njegovo rukovodstvo je rešeno da napravi Zibo industrijski park u Jagodini, u kome će direktne strane investicije dolaziti iz tog grada, od njihovih industrijskih postrojenja i fabrika. Ono što je interesantno, mi smo imali i u Pekingu zanimljive razgovore. Imali smo sastanak i večeru u sedištu kompanije u Kini koja je vodeća u svojoj grani proizvodnje i koja godišnje ima nekoliko desetina milijardi dolara prometa. Pošto su izrazili želju da investiraju, naravno, u to će morati da bude uključena i država Srbija, nije to stvar samo grada Jagodine, jer je to zaista ozbiljan privredni subjekt, kada smo rekli da ukoliko žele da investiraju u Srbiju da plata ne može biti manja od 1000 evra, on je ne trepnuvši, vlasnik te kompanije je rekao nikakav problem.

Zašto vam to govorim? Zato što privredna aktivnost je motor svekolikog razvoja bilo kog društva i bilo koje države. Privredna aktivnost u Kini je dovela do toga da Kina razvija sada celokupno svoje društvo, da tako kažem. To je društvo koje je bazirano na obrazovanju, koje je bazirano na znanju, na visokim tehnologijama i pre svega na radu. To je ono što demantuje svaku tvrdnju pojedinaca ovde u Srbiji, da Srbija mora da stane. Ne, naprotiv, Srbija ne sme nikada nijednog trenutka stati. Mi moramo da nastavimo sa privrednim razvojem i sa procesom koji traje, evo već punih ja bih rekao 13, 14 godina, ako se ne varam.

Taj privredni razvoje je doveo do toga, znate, ja sam prosvetar i negde sam, naravno, najradosniji bio kada sam posetio jednu srednju školu u Zibou, a to je škola koja ima 2200 đaka, to je neka vrsta gimnazije njihove koja priprema za fakultete. Znate koliki je to kompleks? Neverovatno, zgrada školske biblioteke je veća od mnogih zgrada naših srednjih i osnovnih škola ovde u Srbiji i svuda u svetu, u zapadnom svetu, jer mi se mnogo ne razlikujemo po tome od zapadnog sveta. Da ne pričamo o drugim uslovima, o internatima, o sportskom centru u okviru tog kompleksa koji je veličanstven itd.

Znate šta mi je takođe pri poseti toj školi, koja ima i svoj muzej i istorijski centar, ono što mi je takođe dalo dobru ideju, to je da su sve učionice, odnosno vrata učionica imaju prozore, tako da učenici i nastavnici mogu da vide šta se dešava u hodniku, ali i iz hodnika se može videti šta se dešava u učionici. Znači, učionica tamo više nije ta zatvorena kutija, ta fama, ta tajna u kojoj niko drugi sem onih koji su prisutni u toj kutiji ne znaju šta se radi. Mislim da to čini na neki način i transparentnijim taj proces obrazovanja i vaspitanja i mislim da je to jedna od dobrih stvari tamo.

Mi, naravno, moramo juriti najveće svetske obrazovne standarde i to je sasvim suprotan proces od onoga na kome rade, recimo, rektor Đukić i taj famozni prošireni rektorski kolegijum, ali i pojedini profesori, manji deo, hvala Bogu, ali i pojedini profesori osnovnih i srednjih škola, koji u stvari ne streme tim najvišim standardima nego hajde da blokiramo škole. Ljudi, to je proces koji direktno razara čitav obrazovni sistem, koji čitav obrazovani sistem stavlja u jednu situaciju u kojoj je, ja bih rekao, povratak na normalu jako težak, gotovo nemoguć. Mi moramo da stvaramo obrazovanje za 21. vek i mislim da je dobar primer koji sam video tamo u Kini.

Kada sam kod te posete, samo još da kažem da imamo i potvrdu iz Pekinga, jedna sigurna direktna strana investicija, i mislim da je krajnje vreme da odbacimo te krajnje pogrešne stereotipe o Kini, jer Kina nije ni Alibaba ni Temu, tamo toga gotovo da nema, to je više priča ovde i na zapadu. Kina je zemlja modernih savremenih tržnih centara, gde su i cene, mogu vam reći, možda i veće nego što su u zapadnoj civilizaciji i kvalitet i dizajn se po ničemu ne razlikuje od najpoznatijih svetskih dizajnera koji su takođe prisutni tamo na tržištu. Moramo pod hitno odbaciti te stereotipe.

Zato su, kažem, ovi odbori jako važni u narednom periodu i od velike važnosti za dalji razvoj privrede u Republici Srbiji i za dalje podizanje životnog standarda građana Srbije pojačati rad ova dva odbora. Srbija u svim tim, ne samo političkim, već i ekonomskim dešavanjima, rekao sam da transpacifički privredni pojas i regija je prevazišla i nadjačala transatlanski, mi moramo pozicionirati državu Srbiju i naći svoje mesto, pravo mesto, i zato je Srbiji pre svega potreban unutrašnji mir, potreban je i negde dogovor o redefinisanju, ne samo spoljnopolitičke pozicije, nego i ekonomske pozicije Srbije u svetu.

Mi smo prošle nedelje razgovarali o raznim sporazumima koji su važni za građane Srbije, važni za dalji ekonomski razvoj naše zemlje, ali su važni i za diplomatsko pozicioniranje i ekonomsko pozicioniranje Srbije.

Mi smo imali Sporazum Vlade Republike Srbije i Vlade Sjedinjenih Američkih Država u oblasti energetike koji je takođe jako važan, Sporazum o izgradnji solarne termoelektrane u Novom Sadu, o revitalizaciji Vlasinskih hidroelektrana. Imali smo i važne sporazume vezane za razvoj putne i železničke infrastrukture za upravljanje čvrstim otpadom, za jačanje kapaciteta za vodosnabdevanje, što je između ostalog bilo jako važno za grad iz kog dolazim, za Jagodinu, ali su i važni bili sporazumi vezani za podsticanje inovacija i privatnog preduzetništva za unapređivanje trgovinske razmene, npr. između Srbije i Egipta.

Vi znate, o tome sam pričao, da je još pokojni Dragan Marković Palma još pre osam godina započeo političku i ekonomsku saradnju sa Egiptom i da je prošle nedelje, ako se ne varam, održana ovde Poslanička grupa prijateljstva sa Egiptom, koju je vodila predsednica te poslaničke grupe Zagroka Aleksić, a kojoj je prisustvovala i Njegova Ekselencija ambasador Srbije u Egiptu i veliki prijatelj Srbije i srpskog naroda, gospodin Basel Salah.

Naravno da je Ugovor o slobodnoj trgovini, koji je potpisao naš predsednik Aleksandar Vučić sa predsednikom El Sisijem, važan za razvoj trgovinskih i privrednih odnosa između dve države. Egipat, ta stodvanaestmilionska država koja je najmnogoljudnija država na Balkanu, koja je uvozno zavisna i uvozi mnoge proizvode i tu je naša velika šansa, naročito kada je poljoprivreda i kada su naši poljoprivrednici u pitanju, a i vi ste to par puta naglašavali, predsednice. Tako da, to su sve važni sporazumi o kojima smo raspravljali u prethodnom periodu.

Mislim da je i ono što je ministar Đurić rekao prošle nedelje, a to je da će otvarati nova konzularna i diplomatska predstavništva u Aziji, istočnoj i jugoistočnoj Aziji, jako važno jer su to naša vrata, ne samo za Srbiju i srpsku politiku, već su jako važna i ekonomska vrata prema tim državama. U tom smislu podrška tim naporima da se otvore nova konzularno-diplomatska predstavništva u jugoistočnoj Aziji.

Još jednom kažem, važan je rad, kako Odbora za finansije, tako i Odbora za privredu, trgovinu, regionalni razvoj, turizam i energetiku. Zbog toga smo i predložili sve ove promene. O drugim stvarima ću kasnije, kao ovlašćeni ispred poslaničke grupe Jedinstvena Srbija. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Jovanov, zabrinula me je informacija koju ste nam prosledili o napadu na studenta Miloša Pavlovića u Pionirskom parku. Negde mi je jako indikativan taj fokus koji se više drži na Milošu Pavloviću i studentima u Pionirskom parku, nego na zvaničnim predstavnicima vlasti protiv kojih se navodno bore.

Taj fokus i to crtanje mete studentima u Pionirskom parku jasno pokazuje da oni koji im crtaju metu, a to su rektor Đokić, to su opozicioni predstavnici i aktivisti, u stvari žele i imaju taj fokus prema studentima u Pionirskom parku, jer ti studenti u Pionirskom parku i Miloš Pavlović ruše onu njihovu mantru koju evo četiri i po meseca stvaraju rektor Đokić, taj famozni prošireni rektorski kolegijum da su oni ti čuvari večne vatre apsolutne istine, a to je da jednostavno ne postoje studenti koji žele da uče, ne postoje studenti koji žele da polažu ispite već postoje jedino i isključivo studenti koji su u plenumima. Ta podela studenata nije stvorena od strane vlasti nego je stvorena upravo od rektora Đokića koji je javno više puta, i taj famozni rektorski kolegijum, podržao samo i isključivo studente u plenumu.

Za njih Miloš Pavlović ne postoji i onda kada je Miloš Pavlović izašao i stao u Pionirski park on im je rušio tu mantru koju su stvarali. Meni je jasno i jasno mi je da osim njih tu metu Milošu Pavloviću su crtali, ono što sam prošli put nazvao srcem mrziteljske indoktrinacije, a to su ti Šolakovi mediji N1, „Nova S“, list „Danas“. No, obradovalo me je da su te institucije koje, kako kažu, ne rade jako brzo pronašle krivca, ali se ne slažem sa vama, gospodine Jovanov, da su svi ti koji vrše nasilje žrtve N1, „Nova S“ i „Danasa“. Taj kako ste ga nazvali Željko Latas, jer zaista nisam stigao da pročitam informaciju, ali vama apsolutno verujem da je to taj čovek, ne može nikada i neće biti žrtva. Ne, on je jedan od tih nasilnika koji sprovode nasilje, sve ovo vreme, i u nedostatku političkih programa, u nedostatku ideja i bilo čega smislenog, a najviše u nedostatku ljubavi prema državi i prema svojim građanima, oni želeći da dođu na vlast bez izbora jednostavno pokušavaju da nasiljem dođu do svojih političkih ciljeva.

Vratiću se ja i na to nasilje i na događaje od subote, petka, subote itd. No, pre nego što krenem, osećam potrebu da u ime poslaničke grupe Dragan Marković Palma – JS prvo izrazim saučešće građanima, narodu Severne Makedonije, građanima Kočana i porodicama nastradalih u zaista tragičnoj nesreći koja se desila u noći subota na nedelju u Kočanima. To je strašna tragedija koja je zadesila bratski makedonski narod. Bratu u nevolji uvek se treba naći i dobro je što je država Srbija prva ponudila i pružila svu potrebnu pomoć Severnoj Makedoniji.

Još nešto bih pre nego što krenem na ove događaje od prethodnih dana, a smatram da je važno da spomenemo i da se setimo. Danas je 18. mart i ovom prilikom moramo se setimo Martovskog pogroma Srba i drugih nealbanaca koji se desio od 17. do 19. marta 2004. godine. Pogrom srpskog civilnog stanovništva na KiM koji su organizovali pripadnici tzv. OVK-a i albanski teroristi. Martovskom pogromu su prethodili brojni strašni događaji, ubistva, otmice, uništavanje imovine u prisustvu međunarodnih snaga koje, naravno, svemu tome nisu primereno reagovale. Neposredni povod za sprovođenje pogroma bilo je objavljivanje vesti o davljenju trojice albanskih dečaka na reci Ibar u selu Čabra, u većinskoj srpskoj opštini Zubin Potok, za čiji su smrt albanski i svetski mediji lažno optužili, okrivili Srbe iz susednog sela Zupce.

Moram da pomenem i te podatke, od 17. do 19. marta 2004. godine, proterano je 4000 Srba i drugog nealbanskog stanovništva, poginulo je 28 ljudi, preko 900 ljudi je pretučeno i prebijeno, spaljeno je 935 kuća, uništeno 19 spomenika kulture prve kategorije i 16 pravoslavnih crkava, koje nisu kategorisane. Uništeno je preko 10 hiljada vrednih fresaka, ikona, putira i mnogih drugih crkvenih relikvija, kao i knjige krštenih i venčanih i umrlih koje svedoče o vekovnom trajanju Srba na Kosovu i Metohiji.

Od Srba je etnički očišćeno šest gradova i devet sela - sve to pred očima 20 hiljada pripadnika KFOR-a, 300 pripadnika Unmika, i šest hiljada pripadnika kosovske policije i njihovih čelnika koji nisu prstom mrdnuli da zaustave taj pogrom. Taj gest etničkog čišćenja, bestijalnog divljanja pripadnika kosovske policije i njihovih čelnika koji nisu prstom mrdnuli da zaustave taj pogrom. Taj gest etničkog čišćenja, bestijalnog divljanja Albanaca nije naišao na adekvatnu osobu zapada, ali mi smo tu da Martovski pogrom nikada nećemo i ne smemo zaboraviti, kao baš Oluju, Jasenovac, Jadovno i mnoga druga stradalna mesta srpskog naroda.

Kulturna sećanja se moraju čuvati i to je jedan od razloga zašto je Poslanička grupa Dragan Marković Palma JS zdušno podržala Deklaraciju Svesrpskog sabora prošle godine usvojenu u ovom parlamentu.

Ali, da se vratimo na ove aktuelne događaje. U subotu je ovde u Beogradu održan jedan masovni skup građana u organizaciji studenata blokadera. Značajan broj ljudi se okupio na centralnim ulicama i trgovima Beograda.

Ono što je dobro i za šta zaista želim da pohvalim i čestitam srpskoj policiji, VBA, BIA, tim našim službama bezbednosti jeste činjenica da ni u jednom trenutku nisu primenili bilo kakav oblik sile nad demonstrantima i da su uspeli da sačuvaju javni red i mir bez podignutog pendreka i to je zaista dobro, jer kao što sam rekao pre neki dan ovde u ovoj sali, nenasilni odgovor države na nasilje opozicionih vođa i aktivista nije slabost, već naprotiv snaga države.

Znam, odnosno praktično ne postoji skup veličine kakav je bio u subotu u Beogradu, bilo gde u svetu, a da je policija sačuvala javni red i mir bez podignutog pendreka. Najveći deo učesnika skupa nije pribegavao nasilju, što je dobro, ali ne možemo reći da nasilja nije bilo, naročito u noći između petka i subote kada je nasilje bilo usmereno na studente u Pionirskom parku. Evo, danas vidimo da ta usmerenost na nasilje, na studente u Pionirskom parku nije prestala ni danas, ni današnji dan - na one koji su jedini tada i danas u legalnom protestu, jer su legalno i uredno prijavili svoj skup.

Ne mogavši da naude studentima, nasilnici su nasrnuli na traktore koje su tu ostavili poljoprivrednici koji su podržavali studente koji hoće da uče. Oštećeno je ili uništeno 186 traktora koji su osnovno sredstvo za rad poljoprivrednih proizvođača kojima slede i predstoje prolećni radovi.

Zaista moramo da osudimo taj akt divljaštva i bestijalnosti, jer ti traktori i njihovi vlasnici, poljoprivrednici ama baš ništa nisu krivi tim nasilnicima, osim što su možda otežavali neke unapred isplanirane nasilne akcije na mirne studente u Pionirskom parku.

Ja ne znam da li se iko od tih nasilnika pitao kako je uništavanje tih traktora, tog osnovnog sredstva za rad poljoprivrednika uticalo na stavove poljoprivrednih proizvođača širom naše zemlje. Svakako i siguran sam da nijedan poljoprivrednih nije blagonaklono gledao na taj čin nasilja.

U subotu je bilo sporadičnih akata nasilja, tačnije tuča između pojedinih grupa demonstranata, što takođe osuđujem.

Ipak, kada se podvuče crta nenasilna akcija države, relativno miran skup, nisu zadovoljili rušilačke ambicije i apetite pojedinih opozicionih lidera koji su se nadali da iz tog masovnog skupa izvuku značajnu ličnu političku korist. Kada su videli da to nije slučaj po svom dobrom starom oprobanom običaju pribegli su lažima i obmanama. Odmah je Ponoš izleteo sa strašnom laži da je policija koristila zvučni top protiv demonstranata. Time nije samo pokazao koliko je njegovo beščašće, već je pokazao da ne zna kao bivši načelnik Generalštaba naše Vojske da razlikuje pušku od tenka.

Uostalom, on je puške i tenkove video samo kao sirovine za preradu i dobijanje čelika u Železari i ništa više. Odmah su tu njegovu monstruoznu laž horski prihvatili i ostali opozicioni liderčići i eto već treći, koji već, četvrti dan ponavljaju kao neku mantru iako je to demantovala i policija i ministar Dačić je demantovao da policija ima te neke nove „Forteks“ ili kako se zovu uređaje u svom arsenalu, demantovala je i Vojska i druge službe bezbednosti, iako je juče rečeno da država pristaje i na nezavisnu ekspertizu FBI ili Ruske federalne službe bezbednosti.

Usledila je, i to je ono što je mene ovako zaprepastilo i što je zaista totalno protivno svakom duhu srpskog naroda i srpske tradicije i kulture, kada je brigadni general Vojske Srbije, Slavko Rakić, bio na RTS usledio je medijski linč na tog čoveka samo zato što je na RTS rekao da na protestu studenata u subotu nije upotrebljen zvučni top i naglasio da na snimcima ne postoji nijedna činjenica, nijedan pokazatelj koji bi mogao da ukaže na to.

Naravno da naša Poslanička grupa Dragan Marković Palma – Jedinstvena Srbija osuđuje, a siguran sam i svi ovde u sali osuđuju svaku vrstu linča medijskog i napada nad časnim generalom Vojske Republike Srbije.

Ljudi dragi, moramo da shvatimo da oni koji su lansirali takvu monstruoznu laž istina u stvari i ne interesuje, jer nemaju šta drugo da kažu za krajnje profesionalno, nenasilno i, rekao bih, patriotsko postupanje policije i drugih službi bezbednosti.

Kada je definitivno postalo jasno da nije u pitanju nikakav zvučni top, krenuli su u „sajans fikšn“, teorije zavere o novom tajnom oružju, dementorima i drugim maštarijama iz „Trećeg oka“. Zato država mora da krene sa pokretanjem postupka protiv onih koji su tim lažnim vestima pokušali da izazovu paniku kod građana Srbije, pokušali su i pokušaju da podriju ustavni, pravni i politički poredak Srbije. Sve su to krivična dela i država mora svakog ko čini da procesuira i privede poznaniju prava.

Odgovornost koju toliko spominju učesnici protesta ne važi samo za vlast, važi i za njih. Ako tražite odgovornost, sa čim se slažem, onda morate i sami da pokažete elementarnu odgovornost što za izgovorenu reč, što za postupke koje činite, a ovo naročito treba da važi i naročito tražim od države kada je u pitanju rektor Beogradskog univerziteta, Đokić, kada su u pitanju dekani fakulteta i taj famozni prošireni lektorski kolegijum.

Građani Srbije traže da se ispita njihova odgovornost za to što će na desetine hiljada studenata izgubiti ne samo godinu studija, već i godinu života. Njih to očigledno nije briga. Ti ljudi su pokazali ne samo vrhunsku neodgovornost, već i vrhunsko licemerje i samoživost, jer su zarad ličnih interesa, kako materijalnih, tako i političkih doveli državu Srbiju i čitav obrazovni sistem, univerzitet, fakultete, srednje i osnovne škole, studente, đake, građane Republike Srbije u jednu par ekselans situaciju koja prosto preti da razruši temelje ovog društva.

Zašto kažem temelje ovog društva, jer je poznata ona izreka – ako hoćeš da uništiš jedan narod, počni od obrazovanja i upravo zato ovo urušavanje obrazovnog sistema jeste deo njihovog plana.

Država, naravno mora da kazni tu vrstu neodgovornosti, ali hajdemo malo i da se pogledamo u ogledalo. Kao što je predsednik Vučić rekao u subotu uveče, moramo i mi koji činimo ili podržavamo vlast da izvučemo pouke i da pažljivo preslušamo poruke koje su nam u subotu poslali građani Srbije.

Moramo i mi da se menjamo, moramo i mi da budemo bolji, da bolje razumemo potrebe građana Srbije, moramo i mi da pokazujemo, svako na svojoj poziciji, više odgovornosti, više spremnosti da razgovaramo sa građanima, da izlazimo u susret njihovim potrebama, da se sa manje isključivosti, a više da budemo spremni na dijalog i drugačija mišljenja.

Naravno, za dijalog nije potrebno dvoje, potrebne su dve strane. Najbolji primer za to je već pomenuti rektor Beogradskog univerziteta Đokić, koji prihvata da razgovara, izvinite na izrazu i sa baba serom u EU, a odbija bilo kakav razgovor sa institucijama države Srbije.

Zato, evo odavde iz ovog parlamenta moramo poslati poruku da je parlament mesto za razgovore, za rasprave, za sukobljavanje ideja i mišljenja, imam i jedan predlog za predsednicu Narodne skupštine i za gospodina Atlagića, koji je predsednik Odbora za obrazovanje. Možda nije loše da se organizujemo ponovo, jedan Odbor za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj, poput onog u januaru i pozovimo rektora Đokića i da vidimo da li će doći uopšte prvo, i ako dođe da vidimo šta će nam reći, i da li će nam odgovoriti na pitanja koja smo mu postavili u januaru, a taj fond pitanja ćemo svakako proširiti na tom nekom odboru na kom bi on prisustvovao.

Još jednom, ovo nasilje je izraz nemoći opozicionih političkih aktivista, nemanja programa, nemanja ideja, oni imaju otvoren poziv kako na izbore, tako i na savetodavni referendum, sve opcije su na stolu. Evo i danas ili sutra, sutra ćemo verovatno konstatovati ostavku premijera Vučevića, koji je pokazao da mu funkcija nije važnija od države i građana i pokazao jedan odgovoran odnos prema državi i narodu. U narednih 30 dana izabraćemo novu Vladu, ako to ne uspemo idu novi izbori, početkom juna. Mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je izbor nove Vlade za Srbiju u ovom trenutku bolja opcija, jer bi izgubili manje vremena u periodu kada nas očekuju veliki poslovi, važni projekti, ali naravno da od izbora ne bežimo i da smo za njih uvek spremni.

Jedinstvena Srbija, kao državotvorna stranka podržaće sve demokratske odluke, sve odluke koje vode napretku države Srbije i njenih građana, ali nećemo podržati samo jednu odluku, odnosno jednu opciju, a to je opcija da Srbija mora da stane, to nikada nećemo podržati. To nije put u bolju budućnost, to nije put koji će dovesti do jedinstvene Srbije, što je naš krajnji politički cilj kome strepimo. Zato poslanička grupa Dragan Marković Palma – JS, podržaće sve tačke ovog dnevnog reda, Treće objedinjene rasprave, Prve sednice redovnog zasedanja u 2025. godini i još jednom nedvosmisleno i snažno osuđujemo svaki vid i čin nasilja, a pogotovo ovaj današnji atak na studente, odnosno na studenta Miloša Pavlovića u Pionirskom parku. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri u Vladi Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, prethodnih dana ministri su, rekao bih, detaljno i precizno obrazlagali predložene zakone i sporazume koji su na dnevnom redu ovde druge objedinjene rasprave u Prvom redovnom zasedanju Narodne skupštine u 2025. godini i neće biti lako naći dodatnu argumentaciju tokom ove rasprave.

No, pre nego što krenem sa obrazlaganjem zakona i sporazuma, želim na početku u ime Poslaničke grupe Dragan Marković Palma – JS, najoštrije da osudim sve akte nasilja i agresije koji su se desili u skorije vreme od pretnji Srđana Noga, Žunića, Đurića i ostalih, preko pokušaja napada na studente u Pionirskom parku, nasilja tokom blokade javnog servisa, mučkog napada na ministra Selakovića, preko divljanja aktivista Stranke slobode i pravde prevođenih Borkom Stefanovićem ispred Skupštine Grada Beograda, skandaloznog ponašanja, naravno opozicionih poslanika prošle nedelje ovde u ovoj sali Narodne skupštine, kao i svaki drugi akt nasilja koji se desio u prethodnih 120 dana.

Naime, mi iz JS smatramo da je nasilje nedopustiv oblik političke borbe i nikada taj nedopustivi način političke borbe, nasilje nikada nigde nikome, a naročito državi i narodu nije doneo ništa dobro. Čuveni Mahatma Gandi je rekao da je nasilje oružje slabih, a nenasilje oružje jakih, istovremeno je i rekao da nenasilje ne znači pokoriti se volji onoga koji čini nasilje, naprotiv, podrazumeva da se celom svojom dušom odmerimo sa voljom onoga ko vrši nasilje.

I evo, čitavih 120 dana i više od toga država Srbija nenasiljem odgovara na nasilje koje sprovode opozicione političke partije i njihovi aktivisti, kao i pojedini delovi nevladinog sektora koji je unezveren novom političkom realnošću i činjenicom da je nova američka administracija ukinula 82% ili tačnije, raskinula 5.200 ugovora USAID-a, a da preostalih 18% prelazi u nadležnost nove američke administracije.

Taj nenasilni odgovor države još više je razbesneo i neurozio opozicione lidere i naravno aktiviste nevladinih organizacija, oni postaju sve nasilniji, sve radikalniji i sve bezobrazniji i ovde bih vas podsetio na jednu stvar. Sećate se da je u vreme prvog Trampovog mandata u SAD bio veoma aktivan onaj pokret koji su sebe nazvali ANTIFA, pokret koji je, kako bih rekao, blokirao raskrsnice, blokirao bulevare, tukao se sa policijom i napadao policiju i svakoga ko je drugačije mislio od njih.

Takođe, setite se da za vreme Bajdanove administracije, taj pokret je bio potpuno zamrlo. Zašto? Jer su tada na vlasti bili njihovi. Zašto sada sve to pominjem? Ne znam da li ste znali da je pre nekoliko godina i u Beogradu osnovan pokret ANTIFA Beograd. Znate li ko je bio osnivač tog pokreta? Jovo Bakić.

Jovo Bakić je neko ko je umislio da je Pol Pot srpske političke scene, čovek koji je osnovao nedavno Partiju radikalne levice, znači, ponavljam Partiju radikalne levice, a ta partija je nastala upravo spajanjem te ANTIFE Beograd i još nekih sličnih radikalnih organizacija. On je bio i predsednik Socijaldemokratske UN svojevremeno Žarka Koraća, znači čovek koji je političar, a ne profesor kako ga promovišu pojedini mediji i TV stanice. Taj Jovo Bakić, političar, radikal, Crveni Kmer, srpski kako je umislio, on je odavno već pričao kako će nas juriti po ulicama i kako ćemo plivati Savom i Dunavom, ali je nedavno otišao i korak dalje, rekao je da će 15. marta on lično preuzeti stvar u svoje ruke, da ćemo svi morati da ga slušamo i što pre ga poslušamo to bolje i po građane, ali i po državu koja će platiti manju cenu.

Juče smo mogli videti Srđana Noga koji kaže da svako ko se 15. marta suprotstavi bilo kom policajcu bez obzira da li policajac pretrpeo teške povrede ili je likvidiran, da će ga lično Srđan Nogo abolirati kada bude bio ministar pravde. Osim što je pokazao svoju ambiciju da bude ministar pravde, on je tu poslao i neke poruke. Poslao je poruku građanima da je prihvatljivo, čak poželjno koristiti najbrutalnije nasilje protiv državnih organa. Poslao je poruku pravosudnim organima naše zemlje da ne treba i da džabe oni sude po zakonu i po pravu, da će lično Srđan Nogo kada bude postao ministar pravde, on razrezivati pravdu.

Poslao je poruku i policiji kojoj je rekao – da, vi ste 15. marta legitimna meta. Sve te poruke koje je poslao nisu samo ono što se u medijima može čuti, poziv na rušenje ustavnog poretka. Tu kada pažljivo pogledate taj njegov nazovi intervju ili ispad besa, frustracija možete videti mnoga druga krivična dela.

Nije sve ovo krenulo i započelo pre 120 dana, nije krenulo rušenjem nadstrešnice. Ovo nasilje je krenulo prvo dehumanizacijom svih koji misle drugačije od njih, pravljenjem lažnih afera od Marinike Tepić, do drugih opozicionih političara, korišćenje baš svake nesreće u društvu za sopstvenu političku korist. Sve je to bio deo jednog velikog plana čijoj se realizaciji nadaju ovih dana.

Srce te mrziteljske indoktrinacije bili su N1, Nova S i list „Danas“. Taj plan trovanja mržnjom, trovanja podležnog dela naroda i druge akcije dehumanizacije su dovele do toga da jedan broj ljudi ne samo da je doveden u zabludu, ne samo da je doveden u stanje anksioznosti i enormne mržnje, nego je doveo u situaciju da pomisle da je nasilje legitiman, opravdan način političke borbe. Ne, nasilje nikada neće biti legitiman i opravdan način političke borbe i zato ga mi najoštrije osuđujemo. Ali, ovi Šolakovi mediji i ljudi koji napadaju studente u Pionirskom parku, koji mirno i nenasilno samo podsećaju rektora Đukića, dekane da postoje studenti koji žele da studiraju, da polažu ispite, svi oni smatraju opravdani i legitimnim te svoje akte, upravo zato što su indoktrinirani mržnjom sa Šolakovih frekvencija, rekao bih godinama i godinama unazad.

Kada smo već kod studenata, pohvaljujem distanciranje studenata od nasilje i od pokušaja kako su sami rekli pojedinih interesnih sfera, čitaj opozicije, da nametnu zahtev za Vladom eksperata, prelaznom Vladom kao studentski zahtev.

Pametniji su svi ti studenti od Lazovića i Ćute, što i nije tako teško, ali i od Miloša Jovanovića, Dragana Đilasa, Marinike Tepić i mnogih drugih. Apelujem na njih da ostanu distancirani od onih koji sve vreme žele da iz zloupotrebe, apelujem na njih da se distanciraju od nasilja koje najavljuju opozicioni lideri i aktivisti i, naravno, pohvaljujem naročito izjavu predsednika Vučića sinoć, koji je sa terase, gledajući na studente u Pionirskom parku, rekao da mu je najveća želja da jednog dana vidi studente iz Pionirskog parka i ove druge studente koji su nezadovoljni u protestu kako ujedinjeni i zajednički rade na podizanju Srbije.

Znate, isključivost i ostrašćenost nikome nije donelo dobro. Znate, ako se borite za pluralističko društvo, a pritom negirate izbore i pritom po svaku cenu želite da dođete na vlast bez tih izbora, znate, vaša borba u stvari nije za pluralističko društvo i nikada ga nećete na taj način stvoriti. Ne možete se boriti za slobodu govora i mišljenja, a da pritom branite, omalovažavate, čak i ukidate pravo da bilo ko drugačije misli od vas. Vi se u tom slučaju ne borite za slobodu govora, već za ukidanje slobode govora.

Nemate pravo da blokirate Javni servis, ljudi, jer ako blokirate Javni servis i date sebi to pravo, onda će neko drugi reći – onda i ja imam pravo da blokiram N1 ili bilo koju drugu televiziju. Ako se borite sa demokratiju, a spremni ste na potpunu dehumanizaciju i desubjektivizaciju svega i svakoga ko nije sa vama ili demokratiju vidi malo drugačije, vi se ne borite za tu demokratiju, već za neke autokratske oblike uređenja. Zato je važno, ljudi, zato je važno poštovanje zakona i institucija. Znači, da se institucionalno javnom raspravom i razgovorom gradi bolje društvo.

Rekoh, država je na nasilje odgovarala nenasiljem, ali mora to nenasilno suprotstavljanje nasilju da ima granicu. Moraju da postoje crvene linije, preko kojih država neće tolerisati nasilje. Ja sam na prethodnoj objedinjenoj raspravi i rekao, pohvalio policiju za strpljenje, za profesionalizam, za način na koji su očuvali i održali, da tako kažem, mir i javni red i poredak. Mislim da ničim nisu zaslužili ono što su doživeli što ovde u Narodnoj skupštini, poput onih dimnih bombi, suzavaca, onog praha iz protivpožarnog aparata.

Moram da se vratim na tu sednicu i na taj haos u Skupštini. Moraju odgovarati svi koji su bacali ovde šok bombe, dimne bombe, koji su prskali suzavac koleginicama u lice, koji su prskali taj prah, jer sve dok se to ne desi, neko će van ove Skupštine smatrati da ima pravo da vrši nasilje i da se ponaša kako se ponašaju dotični.

Nenasilna reakcija nije slabost, to je njena snaga. Srbiji je danas kao nikada do sada potreban mir. Srbija u ova turbulentna vremena mora da se dobro i pravilno pozicionira u novom svetskom poretku koji se stvara. Srbija mora da nastavi sa snažnim ekonomskim razvojem, sa podizanjem životnog standarda stanovništva. Srbija mora, naravno, čuti i nezadovoljstvo koje je prisutno u delu naroda i mora menjati društvo nabolje, ali pritom ne mislim na društvo po volji Jove Bakića, Dinka Gruhonjića, Đilasa, Miloša Jovanovića i drugih, jer bi to bila društvena papazjanija, to bi bio haos i anarhija, već društvo po meri svakog njenog građanina. Društvo napretka i prosperiteta, demokratsko i razvijeno društvo, ne može se graditi neradom, nasiljem i haosom. Nijedno društvo se ne može menjati tako što će se zaustaviti život. Moramo pričati, moramo razgovarati, moramo menjati društvo, to je stalan i neprekidan proces i taj proces ne sme da se zaustavi.

Naša poruka građanima Srbije, svima kojima je Srbija na srcu, jeste da se društvo menja demokratskim, legalnim i moralno ispravnim načinom i da je samo to garant napretka Srbije. Demokratija je danas ugrožena svuda u svetu. Pogledajte samo stanje u Evropskoj uniji. Nema boljeg primera u Rumuniji, gde su poništeni izbori, pa su raspisani ponovljeni izbori, a zabranjeno je pobedniku poništenih izbora da se kandiduje na ponovljenim. Ili recimo, setite se izbora u Moldaviji. Pa nema boljeg primera i za nas važnijeg primera nego nedavnih izbora u Prištini. Pa vi vidite da mi ni dan-danas nemamo rezultate tih izbora. Zašto? Zato što se kroji lista po volji Aljbina Kurtija i njegovih mentora i hoće po svaku cenu da ponište izbornu volju naroda i da na taj način oduzmu mandate, legalno dobijene mandate, Srpskoj listi.

Danas je demokratija na ispitu, kao što kažem, svuda u svetu i nikada, nikada, ljudi, volja naroda, u istoriji demokratije, demokratskih društva, nije tako i toliko pogažena kao u poslednjoj deceniji u mnogim demokratskim državama.

I u Srbiji je na sceni gaženje volje naroda i pokušaj dolaska na vlast mimo većine ili većinske volje naroda. To je ta demokratija po volji ovog crvenog kmera Jove Bakića. Mi ovih dana branimo demokratiju i demokratske vrednosti od anarholiberalne ideologije koja ne priznaje da biva poražena polako, ali sigurno svuda u svetu. Srbiji je jako važno da u ovom vremenu stvaranja novog svetskog poretka na vreme i dobro se pozicionira.

Vreme ide. Za svega mesec dana Trampove administracije imali smo primirje u Gazi, razgovor Putina i Trampa. Evo, prekjuče u Džedi smo imali razgovore Ukrajine i SAD, pa imamo i najavu da će čak Tramp posetiti Kinu ili Si SAD, oko toga se još nisu dogovorili, ali svakako razgovaraju. To su, ljudi, situacije koje su bile nezamislive do pre dva meseca. Zato mi moramo sada da reagujemo i pozicioniramo se kako treba. Evropska unija tumara između želja i stvarnosti. Inicijalno mirovni projekat, sada se evropska administracija zalaže za produžetak rata u Ukrajini. Mi moramo tu da se dobro pozicioniramo i moramo da pričamo, znači, treba nam mir i stabilnost u zemlji, da bi pričali o našem pozicioniranju i eventualnom redefinisanju spoljnopolitičkog položaja Srbije.

Ovi sporazumi o kojima danas raspravljamo jesu važni za građane Srbije, važni su za ekonomski razvoj naše zemlje, ali su važni i za diplomatsko pozicioniranje Srbije. Ovi ugovori nisu samo važni za razvoj energetike u Srbiji, poput Energetskog sporazuma SAD i Srbije, poput Vlasinskih hidroelektrana, izgradnje solarno-termalne elektrane u Novom Sadu, nisu važni samo za razvoj putne i železničke infrastrukture, za otklanjanje otpada ili recimo širenje kapaciteta vodovodnih, što je važno, recimo, za Jagodinu, za grad iz kog dolazim, već su jako važni i za dalje širenje mreže prijatelja u svetu.

Recimo, tu je Sporazum između Srbije i Egipta. Vi znate da je pokojni Dragan Marković Palma još pre osam godina uspostavio političke i ekonomske veze sa Egiptom jako dobre, pa je prekjuče koleginica Zagorka Aleksić držala poslaničku grupu prijateljstva Srbija-Egipat i tu je prisustvovao Nj.E. gospodin Basel Salah, koji je veliki prijatelj Srbije. Egipat je velika prijateljska zemlja. Ministar Selaković je pričao o njenom značaju prekjuče, da je to najmnogoljudnija zemlja na Mediteranu i da je ovaj sporazum o slobodnoj trgovini pre svega važan i dobar zbog poljoprivrednih proizvođača, koji će imati najviše koristi od toga, ali i druge privredne grane.

Naravno, važan je i ovaj Sporazum o strateškom ekonomskom partnerstvu između Republike Srbije i UAE. Sve to je neki vid ekonomske diplomatije, približavanje sa prijateljima. Evo, pomenuli su neki ministri Azerbejdžan. I sam mogu da svedočim o tome koliki su oni prijatelji i kako su prijateljski naklonjeni prema nama, jer sam kao izvestilac na izborima tamo ispred Narodne skupštine Republike Srbije, primljen kao nigde do sada. Tome može posvedočiti i kolega Bečić i ministar Đurić, koji je u to vreme bio u poseti Azerbejdžanu.

Nedavno je predsednik Vučić rekao da, s obzirom na to da smo lider u regionu po direktnim stranim investicijama, moramo po investicije u Aziju. Ja ću samo kratko o tome, jer prošli put kada sam o tome pričao, imao sam jedan orkestar ispred sebe u sastavu udaraljki Marinika Tepić, prva truba Zoran Stojanović i Hor bečkih dečaka Borka Stefanovića.

Pričao sam o tome da je delegacija Jagodine otišla u Kinu, da smo se bratimili sa petomilionskim Ziboom i rezultat te posete je da imamo potvrđenu jednu direktnu stranu investiciju iz Kine i imamo potvrdu grada Ziboa, tog petomilionskog modernog, savremenog industrijskog grada da će otvoriti industrijski Zibo industrijski park u Jagodini. Sve su to načina na koji mi treba da radimo i da se dogovaramo i da stvaramo bolju, snažniju i jaču Srbiju.

Zbog svega ovoga navedenog poslanička grupa Dragan Marković Palma – Jedinstvena Srbija glasaće za sve predložene zakone i sporazume. Za jednu jedinstvenu, stabilnu, mirnu i složenu Srbiju. Živela Srbija.
Hvala predsedavajuća.

Uvaženi i poštovani ministri u Vladi Republike Srbije, Dame i gospodo narodni poslanici, ja nisam imao nameru da koristim vreme poslaničke grupe, ali me je ministar policije, gospodin Ivica Dačić, na neki način svojim nastupom i izlaganjem o amandmanima i o radu policije negde, da tako kažem, isprovocirao da to uradim.

Gospodine Dačiću u ime poslaničke grupe Dragan Marković Palma Jedinstvena Srbija siguran sam i u ime svih ovde prisutnih, narodni poslanici opozicije nisu prisutni mi možemo samo da čestitamo vama i našoj policiji na svemu što čine i što rade u poslednjih sto dana.

Naime, mi ovde imamo prisutne policajce i u ovoj sali i u zgradi Narodne skupštine Republike Srbije i ti ljudi su ovih dana svašta doživeli od naših kolega narodnih poslanika, ja im se u njihovo ime izvinjavam, oni to nisu zaslužili to su ljudi koji samo rade profesionalno svoj posao i dobro rade svoj posao i nizašta od ovoga nisu krivi. I naravno ne samo njima nego svim pripadnicima policije koji su pokazali maksimalnu profesionalnost i tolerantnost tokom svih ovih sto dana.

Evo, i sada upravo preko puta nedaleko odavde imamo da tako kažem jedan sramni izliv nasilja opozicionih aktivista i članova opozicionih političkih stranaka ispred Skupštine grada Beograda i opet policija na veoma profesionalan, odgovoran način trudeći se da ničim ne izazove i ne odgovori na nasilje onako kako bi možda i neki i očekivali, a pre svega onih koji vrše nasilje i očekivali da policija odgovori. Mislim da je to jedno krajnje odgovorno ponašanje, državničko ponašanje i mislim da je policija u svih ovih sto dana igrala važnu ulogu i da je bila jedan od faktora stabilnosti u našem društvu. Naravno ne, jedino i nije jedino policija bila ta i drugi državni organi počev od predsednika Republike preko Vlade Republike Srbije, naravno i deo narodnih poslanika, većinski deo narodnih poslanika ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ali zaista još jednom želim da zahvalim svim onim policajcima koji su trpeli svašta što od narodnih poslanika, što od političkih, stranačkih aktivista opozicionih stranaka, vređanja, bacanja jaja, farbe ovde u Skupštini videli smo prekjuče znači neke prizore koje nismo mogli videli nigde u svetu sem nažalost u onoj sramnoj Prištinskoj zgradi i evo, ovde u zgradi Narodne skupštine Republike Srbije. Jednostavno apelujem da policija nastavi da odgovorno radi i nadalje kao što je radila svih ovih dana. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri Vlade Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma izražavam nadu pre svega da će tri narodne poslanice proći dobro nakon ovog skandala koji smo doživeli u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Takođe ispred poslaničke grupe Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma želim da izrazim žaljenje, protest, kako god hoćete, protiv onih kojima su puna usta KiM, a koji su danas u ovom domu Narodne skupštine Republike Srbije upravo koristili metode koje je patentirao u onom sramnom prištinskom parlamentu Aljbin Kurti.

No, danas je vreme kada razum i razboritost i nije tako na ceni, ja pozivam da krenemo u dijalog i da stvaramo jednu bolju i razumniju atmosferu u društvu.

Što se tiče predloženog dnevnog reda, poslanička grupa Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma podržaće predložene zakone koji su na dnevnom redu, jer svi ovi predlozi tiču se boljeg položaja i boljeg života građana Srbije, bilo da je reč o setu obrazovnih građana, koji poboljšavaju položaj veroučitelja, bilo da se radi o zakonu kojim se značajno povećavaju plate zaposlenima u visokoškolskim ustanovama, jer im se usklađuju koeficijenti sa koeficijentima zaposlenih u preduniverzitetskom obrazovanju, bilo zakoni koji se tiču poboljšanja materijalnog položaja i samih visokoškolskih ustanova, jer se znatno uvećavaju izdvaja države za njihov rad i funkcionisanje, pritom se smanjuje uticaj države, a povećava uticaj univerziteta u organima odlučivanja.

Ono što je jako važno, država će studentima koji su na svojim fakultetima u statusu samofinansirajućih refundirati 50% školarine, koju oni uplaćuju fakultetima. Tu nije kraj brizi o mladima, jer će država Srbija subvencionisati i biti garant za jako povoljne stambene kredite za koje će mladi ljudi od 20 do 35 godina moći da apliciraju u narednom periodu. To će biti snažna podrška mladim ljudima na njihovom životnom i profesionalnom putu, ali će ohrabriti te mlade ljude da lakše se upuštaju u stvaranje porodica, a samim tim ovo je jedna pronatalitetna mera.

Na dnevnom redu su i zakoni koji će dodatno urediti situaciju u finansijskom poslovanju, kao i zakoni kojima se stvaraju uslovi za realizaciju značajnih infrastrukturnih projekata poput projekta Ruma-Šabac-Loznica, širenja postojeće distributivne mreže „Srbijagasa“, ali i zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, kojima će dodatno učiniti da se poveća bezbednost učesnika u saobraćaju na našim putevima.

Kao što vidite iz priloženog, svi ovi zakoni realno utiču na poboljšanje kvaliteta života građana Srbije i zato će poslanička grupa Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma dati punu podršku ovim zakonima.

Krenuću u obrazlaganje ovih zakona o obrazovanju i to ne zato što su to prve četiri tačke dnevnog reda vezane za obrazovanje, već i zbog činjenice da je to meni kao prosvetnom radniku, a ubeđen sam i celom društvu, to pitanje danas najvažnije.

Neću pričati kao narodni poslanik i neću pričati iz cipela političara, već kao neko ko je čitav svoj radni profesionalni vek bio i ostao pre svega prosvetni radnik.

Još u Petom veku pre Nove ere čuveni kineski filozof Lao Ce rekao je da je obrazovanje kao veslanje uzvodno – jednom kada prestanete, počinjete da se krećete unazad. To je jedna apsolutna i nepobitna istina koja važi za svakog pojedinca, tako i za čitav obrazovni sistem.

Pojedinac uz pomoć obrazovnog sistema tzv. formalno obrazovanje ili samostalno, tzv. neformalno obrazovanje mora neprestano raditi na svom obrazovanju, naročito danas u informatičkoj eri kada se količina znanja kojom barata svet udvostručuje na svakih pet do osam godina.

Računa se da će 90% onoga što ćemo znati 2065. godine biti otkriveno u predstojećih 40 godina. Zato svaki dan izgubljen u smislu edukacije i obrazovanja je zauvek izgubljen, jer znate, jedino što ne možete da vratite jeste vreme, a trku sa narastajućom količinom znanja polako, ali sigurno gubimo.

Henri Ford je rekao „Svako ko prestane učiti je star, bilo da ima 20 ili 80 godina. Obrazovanje je skupo, ali je neznanje još skuplje“.

Znate, nastavnički poziv je u svojoj najdubljoj suštini human poziv. Nema humanije svari, nego od dece stvarati pametne i obrazovane ljude. Obrazovni sistem i obrazovne ustanove postoje zbog dece, zbog mladih, zbog učenika, zbog studenata. Učitelj, nastavnik, profesor, to su ljudi koji profesionalno postoje zbog učenika. Oni su ti koji moraju voditi one koji uče kroz svet znanja i svet nauke i ne samo to, oni moraju vaspitavati u skladu sa postojećim civilizacijskim i društvenim normama i u skladu sa duhom, tradicijom i kulturom jednog naroda, u našem slučaju sa tekovinama koje neguju i građani Srbije.

Znači, nastavnici su ti koji moraju voditi učenike kroz sve to učeći ih vrlinama, moralu i kulturi moraju učenike voditi kroz sve to. Ličnim primerom i vremenom treba da postanu uzor mladima, svojim učenicima. Ovo sve kažem zbog dela svojih kolega koji su obrnuli red stvari. Umesto da vode svoje učenike kroz svet znanja, oni u najmanju ruku povlađuju ili čak zagovaraju, isturaju decu kako bi ostvarili neki lični ili politički interes, jer kako drugačije objasniti blokade osnovnih škola.

Kao prosvetni radnik ja nikada neću upirati prstom u učenike ili studente, ali ću se kao prosvetni radnik obratiti jednom manjem delu kolega prosvetnih radnika. Drage kolege, postoji nešto što se zove profesionalna etika. Znate, možete zamisliti situaciju da lekar kaže da neće lečiti pacijenta, teško, ne zato što ga na to obavezuju zakoni ili Hipokratova zakletva, već zato što ih na to obavezuje profesionalna etika.

Ništa drugačija situacija nije sa nastavnicima. Nastavnik kada kaže da neće da podučava svoje učenike, bez obzira na razlog, u profesionalnom smislu to je potpuno ista situacija kao kad lekar kaže da neće lečiti pacijente ili kada rektor Beogradskog univerziteta kaže da podržava studente koji blokiraju rad fakulteta, on u stvari istovremeno kaže da ga ne interesuju studenti koji hoće da uče, rade i polažu ispite. Ne daju studente država ili vlast.

Onog trenutka kada je taj famozni prošireni Rektorski kolegijum podržao blokadu univerziteta i fakulteta, samim tim onemogućio je velikom broju studenata da studira i na taj način je podelio studente. To je naravno protivustavno i protivzakonito, ali na stranu to, taj čin rektora i proširenog Rektorskog kolegijuma je svemirsku godinu daleko od elementarne, profesionalne etike.

Kao što vidite pokušavam da budem maksimalno korektan i govorim kao prosvetni radnik, a ne kao političar. Razumem potrebu da se neko bori za neko pravo, za poboljšanje esnafskog položaja i sam se zalažem za što bolji položaj prosvetnih radnika, ali ne na štetu mladih, jer drage kolege prosvetni radnici, od vašeg obrazovanja mladih zavisi njihova budućnost i budućnost ovog društva.

Ne sviđa vam se društvo? Borite se da ga menjate, ima mnogo demokratskih, legalnih i rekao bih mnogo moralno ispravnih načina za tu borbu, ali nemojte uništavati budućnost društva jer ste deo, nemojte uništavati budućnost onih zbog kojih profesionalno postojite, a to su mladi.

Znate, đak prvak, koji ovih dana ne ide u školu biće profesionalno operativan, u najboljem slučaju za 12 godina. Došao je u školu da nauči da piše, da čita, radovao se novim znanjima, radovao se svakom novom drugu ili drugarici, čitavo leto iščekujući čak svaki dan proveden u druženju sa njima, a onda je nekom učitelju palo na pamet da kaže tom đaku prvaku nemoj da dolaziš u školu, nećete učiti slovima, nećete učiti osnovnim računskim operacijama, tablicu množenja, jer ja jesam učitelj, ali tebe Ana, Marko, Jovana, Ilija neću učiti, jer mi se ne sviđa društvo u kome živim, jer mi se ne sviđa kako funkcionišu institucije i ne sviđa mi se vlast.

Kolege drage da li ste se i jednog trenutka zapitali kako se u toj situaciji oseća mala Ana, mali Marko, Jovan ili Ilija? Oni su u decembru trebali da krenu da uče pisana slova i ovih dana da ih nauče sva. Oni u pojedinim osnovnim školama nisu ni započeli. Oni su ovih dana trebali da završe sa računskim operacijama sa jednocifrenim brojevima i da krenu sa dvocifrenim brojevima, naravno da nisu, jer njihovi učitelji ne drže nastavu.

U isto vreme neki drugi učenici, neki Janko, Marija itd. sa kojima već pomenutima idu recimo u školicu košarke, sve su to naučili, jer njihovi učitelji se rukovode osnovnom profesionalnom etikom. Mislite o ovome drage kolege. Deca su to, te tanane ljudske duše, jako su zbunjeni. Protestujte, glasajte kako treba, budite u političkim strankama, ko vam brani, ali van škole. U školi dajte svu ljubav, znanje, vaspitanje deci zbog koje profesionalno postojite. Deca vam baš ništa i nizašta u životu nisu kriva. Oni nisu zaslužili da im oduzmete najlepši i najradosniji period u životu.

Drage kolege, škole moraju da rade, a politika, nezadovoljstvo, lične ambicije, to je nešto za van škole. To je vaše pravo, ali je to nešto što deca, učenici u školskim klupama ne smeju da osete, pogotovo ne na sopstvenoj koži. Zato vas pozivam da se svi vratimo u normalne obrazovno vaspitne procese, jer štetu nanosite najviše učenicima, što im na taj način ozbiljno ugrožava uspeh. Naravno, štetu ima i društvo koje svakako nećete promeniti na bolje tako što škole neće raditi.

Izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju biće između ostalog ispunjeni i zahtevi visoko školskih ustanova, taj četvrti studentski zahtev i mislim da je vreme da svi zajedno se uzmemo u pamet i razvijamo društvo znanja, nauke i jedno moderno visoko tehnološko društvo.

Znate, od 18. do 25. februara delegacija grada Jagodine je bila u poseti Narodnoj republici Kini, posetili smo Peking, Zibo, Šangaj. Od Pekinga do Ziboa, od Ziboa do Šangaja i od Šangaja do Pekinga smo putovali vozom koji ide brzinom 350 km na sat. U tim gradovima ljudi voze bolje automobile nego kod nas ovde. Polovina automobila je na električni pogon. U hotelima roboti donosi peškire i šta treba. Bili smo na večeri u kompaniji koja je najveći proizvođač solarnih panela sa godišnjim prometom od nekoliko desetina milijardi dolara. Grad Zibo sa kojim smo potpisali sporazum o prijateljstvu i saradnji ima godišnji BDP od 76,6 milijardi dolara. Ima 40 od ukupno 41 industrijske grane u nomenklaturi UN.

Posetili smo fabriku u kojoj je čitav proizvodni proces robotizovan, a i robote proizvode i električne motorcikle i hemiju. Grad je čist, široki moderni bulevari, toplane greju pet miliona stanovnika, a vazduh potpuno čist, sve po istočnim ekološkim standardima. Kada smo jednom potencijalnom investitoru rekli da ako napravi fabriku u Jagodini plata ne može biti manja od 1000 evra, gde je rečeno nikakav problem. Zašto je to tako i zašto vam ovo govorim? Zato što je moderna Kina razvoj svog društva bazirala na obrazovanju, na znanju, na visokim tehnologijama i na radu.

Znate, posetio sam i jednu srednju školu u Zibou. Naravno, nastavnici rade. Ljudi, vi ne možete shvatiti kako to izgleda. Veličanstven kompleks za 2.200 učenika. Posebna zgrada za svaki od tih razreda, posebne zgrade internata za dečake i devojčice, zgrada školske biblioteke od par hiljada kvadrata, sportska sala kao iz naučne fantastike. Kabineti moderni i praktični.

Tome moramo stremiti, drage kolege. To je ono što pričam danas, obraćajući se svojim kolegama prosvetnim radnicima. Mi moramo juriti najveće svetske obrazovne standarde, umesto da blokiramo škole, moramo stremiti društvu znanja, nauke, visokim tehnologijama, jer samo tako možemo parirati i biti konkurentni u današnjem svetu. Sve to možemo. Samo tako možemo u 21. vek.

No, kada sam već kod te posete delegacije grada Jagodine Kini, želim da obavestim građane da smo ovim bratimljenjem sa petomilionskim Ziboom, osim bratimljenja, dobili i potvrdu jednog investitora da će izgraditi fabriku u Jagodini, a grad Zibo je nameran da pravi Zibo industrijski park takođe u Jagodini za svoje privrednike koji imaju nameru da šire svoj posao prema Evropi.

To je lepa vest za Jagodinu i Srbiju. Mi iz Jedinstvene Srbije smo poslušali savet predsednika Srbije, koji je pre nekoliko nedelja rekao da moramo u Aziju po investicije. Lično smo se uverili da je sada najpovoljniji trenutak za to i da država, lokalne samouprave, poput Jagodine, moramo, možemo i hoćemo da iskoristimo to. Odbacite te krajnje pogrešne stereotipe da je Kina Alibaba i Temu. Ti stereotipi su tako daleko od stvarnosti, da niste ni svesni toga. Moramo biti svesni činjenice da transatlantska ekonomija gubi primat nad transpacifičkom. Što pre budemo shvatili to, to ćemo pre preduprediti scenario da postanemo slepo crevo svetskih privrednih tokova. U tom smislu, mi iz Jedinstvene Srbije podržavamo nameru države da redefiniše našu spoljnopolitičku poziciju, jer je to nužno u, sada možemo reći, potpuno novom svetu.

Na kraju, trudeći se da sačuvam koliko-toliko duh razuma i razboritosti u ovom mom govoru, u ovom vremenu kada razum i razboritost nije najviše na ceni, želim da, ispred poslaničke grupe Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma, najoštrije osudim nerazumne pozive na likvidaciju predsednika države od strane najneodgovornijih ljudi i političara u novijoj istoriji Srbije. Takva retorika ne vodi ničemu dobrom, ni u društvu ni u državi. Reći da bi ubistvo predsednika države bila usluga državi Srbiji jeste pucanj u državu, pucanj u društvo, u politički sistem, na kraju krajeva, jeste pucanj u zdrav razum.

Znate, nakon Majskog prevrata, tadašnja Srbija bila je potpuno izolovana i odbačena od svih zato što niko nije želeo da sarađuje, niko nije smatrao dostojnom zemlju u kojoj zverski ubijaju vladara, bacaju ga sa terase. Normalan svet to nikada nije i nikada neće smatrati civilizacijskim činom.

Ali Dragana Đilasa očigledno za Srbiju i za naše interese baš briga. Njemu je lični interes uvek bio, jeste i biće najvažniji. Znali smo da Dragan Đilas uglavnom vrti po osmom i devetom krugu Danteovog pakla. Prekjuče smo videli da mu i peti Danteov krug pakla jako prija. Naime, u tom petom krugu pakla Dante prepoznaje Filipa Argentija, svog političkog neprijatelja, i uživa gledajući kako su ga drugi grešnici raskomadali. Izgleda da će Dragan Đilas proći svih devet krugova pakla, ali da do pročišćenja neće doći. Mislim da bi zaista i nadležni organi morali da reaguju na ovakve izjave, jer je, jer je pojedini, vođeni svojim frustracijama, umisle da im je sve dozvoljeno i da im niko, ama baš ništa ne može. Za sve mora postojati mera i crvene linije koje se ne smeju preći. To važi za vlast, ali to važi i za opoziciju.

Da završim ovaj govor, pošto je ovde neko maločas, pre minut, spomenuo krvave ruke, ja se nadam iskreno da će našoj koleginici biti dobro, jer se zaista pitam kome će u tom slučaju biti krvave ruke. Hvala.
Hvala, predsedavajuća.

Opet smo imali priliku da vidimo tu manipulaciju prema građanima Srbije koji nas pomno slušaju, opet priča kako nisu data istraživačka prava Rio Tintu izmenama i dopunama Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima iz 2006. godine. Opet manipulacija da nisu data istraživačka prava Rio Tintu izmenama i dopunama zakona iz 2011. godine. Opet prenebregavanje činjenice da su u strateškim dokumentima eksplicitno navodili kompaniju Rio Tinto i to sve, naravno, od čoveka koji je učestvovao u svim tim događajima od 2006. godine, pa nadalje.

Druga stvar koja je mene ovde sada iznenadila, jer sam smatrao da je gospodin predsednik jedne konzervativne stranke, on kaže, nažalost, nije naša kompanija, pa upravo smo privatizaciju pokrenuli tih godina kada je ta partija vodila državu i upravo smo tada okrenuli čitav sistem razmišljanja u našoj državi i krenuli smo ka privatnoj inicijativi, ka privatizaciji svih društvenih preduzeća i jednostavno sada opet vidimo tu neku nekonzistentnost u politici koju ovde izlažu.

Kada neko priča o korupciji, zaista ne mislim na konkretnog gospodina, za njega znam da nema veze sa tim, ali prosto mislim da to nije tema za dotičnu političku opciju. Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine, uvažena ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je danas jedan, rekao bih, protivustavan, pun neistina i u mnogim delovima nepismen Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima.

Naravno da poslanička grupa Dragan Marković Palma – JS neće glasati za takav zakon. Nećemo glasati zato što je ovaj predlog 86 narodnih poslanika iz redova opozicije jeste krajnja politizacija teme eksploatacije jadarita sa jedinom namerom da se uberu jeftini politički poeni. Nećemo glasati zato što oni ovu temu vide kao oružje kojim napadaju vlast, oružje kojim napadaju predsednik Aleksandra Vučića, kao način da kroz užasnu manipulaciju osećanjima građana Srbije, unošenjem straha i panike kod građana Srbije da se na taj način nekako domognu vlasti, po mogućstvu bez izbora.

Mi danas ne znamo da li će iskopavanja uopšte biti. Država Srbija stav svoj po tom pitanju izgradiće na osnovu mišljenja relevantnih stručnjaka iz rudarske struke, geologa, hidrogeologa, hidrologa, pravih a ne lažnih ekologa, ekonomista i pravnika.

Država Srbija rukovodiće se najboljim interesima države i građana Srbije, i kao što je i predsednik Srbije rekao – mi imamo još najmanje godinu dana vremena koji će se iskoristiti da se utvrde sve relevantne činjenice o bezbednosti eventualne eksploatacije litijuma.

Znači, mi u ovu raspravu ulazimo bez ikakvih predubeđenja, što ne može da se kaže za predlagače.

Juče je ministarka rekla da se nakon 20 godina istraživanja jedina lokacija koja gde bi se eksploatisao jadarit, odnosno litijum jeste ta lokacija oko Jadra, a da ostale lokacije koje je opozicija nabrajala nisu u opticaju, pa je samim tim pomenula i Jagodinu, iz koje ja dolazim, i ovde poruka ljudima iz Pomoravlja, koje su mnogi tamo zastrašivali u zadnjih par godina, da je potvrđeno da tamo eksploatacije zaista neće biti.

Projekat „Jadar“ se mora sagledate iz ugla ekonomije. Kao što rekoh, uticaj na zdravlje i na životnu sredinu presudiće da li će se litijum uopšte kopati ili ne, ali pored toga treba posmatrati ovu temu i iz ekonomskog ugla, odnosno sa ekonomskog aspekta.

Planirana je investicija od 2,55 milijardi, 3.500 novih radnih mesta, 1,9 milijardi dobiti ili 3% BDP samo od rudarenja i dobijanja litijuma, ali to nije sve. Treba uzeti u razmatranje i privlačenje brojnih drugih investicija poput proizvodnje baterija za električna vozila, pa i same proizvođače električnih vozila, što bi dovelo do stvaranja i otvaranja novih 20 hiljada radnih mesta. Ukupan efekat bi se u tom slučaju povećao za 11,4 milijardi evra godišnje ili nešto manje od 16% BDP.

Da li treba apriori odbaciti takve efekte, kao što to čine ovi naši neoludisti, a objasniću zašto neoludisti. Naravno da ne. Ako bi sve bilo bezbedno po zdravlje ljudi i po životnu sredinu samo bi krajnje neodgovorni ljudi mogli da odbace priliku koja se dešava samo jednom i nikada više. Džaba je predlagač juče pokušao sa minimalizuje ekonomske efekte. Tako su radili i sa brojnim drugim projektima koje je radila ova vlast, pa su bili demantovani i nisu uspeli.

Siguran sam da će država Srbija po ovom pitanju rukovoditi se onom narodnom poslovicom – tri puta meri, jednom seci.

Poslanička grupa Dragan Marković Palma - Jedinstvena Srbija podržaće odluku koju bude donela država Srbija na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem, jer u poslednjih 12 godina pokazalo se da je uvek donosio odgovorne odluke, da su to uvek bile odluke na korist građana i države Srbije. Nema nikakve sumnje da će to tako biti i sada.

Znate, ima jedno pitanje na koje ovi naši neoludisti nemaju odgovor. Svi smo mi najosetljiviji na decu. Evo i ja imam decu. Ljudi koji donose odgovorne odluke imaju decu i prosto postavljam pitanje da li oni zaista misle da oni decu Srbije više vole od nas? Da li oni državu Srbiju više vole od nas? Naravno da ne. Oni su to pitanje litijuma krajnje politizovali kako bi srušili vlast.

Ovde u ovoj sali je jedan predsednik jedne političke stranke rekao, nedavno, da nema kopanja litijuma u nedemokratskom režimu. Šta to treba da znači? Ovaj režim je kao nedemokratski, predsednik Vučić je neki strašni autokrata, a oni koji su osvedočene demokrate dođu na vlast, kada oni budu došli na vlast, litijum će moći da se kopa. I to je ono što mi juče, a evo i danas pričamo.

Koliko je ovaj režim nedemokratski možemo videti i na medijima koji isključivo njih prikazuju, koji isključivo služe u njihove propagandne svrhe i koji ama baš ni jednu jedinu reč lepu, pohvalnu ne izgovore na to šta rade državne institucije. Koliko je ovaj režim nedemokratski govori i to da su dobili izbore kada god su ih zatražili. A, kolike su oni demokrate govore njihove izjave da će juriti po ulicama, da će plivati Dunavom neko, da će ići u šumu, valjda da bi podigli kakav ustanak, šta li.

Prethodnih dana, pre ove sednice smo mogli, a naravno i juče tokom izlaganja predlagača i kreatora ovog zakona, ona je u jednoj emisiji rekla – nismo mi apriori protiv iskopavanja litijuma, već znate, mi nismo za iskopavanje litijuma u današnjoj državi gde su neke institucije uništene ili zarobljene ili kako god su oni rekli, a kada mi dođemo na vlast i kada mi stvorimo institucije po našim merilima i po našim vrednostima onda ćemo moći da kopamo. I jedna je rečenica u tom izlaganju predlagača vrlo bitna. Ona je tada rekla – nismo mi apriori protiv napretka Srbije.

Šta je time htela da kaže? Time je zapravo rekla i potvrdila da i oni misle da eksploatacija litijuma jeste napredak za Srbiju i da će litijum kopati kada oni dođu na vlast. Na stranu što oni ovakvi kakvi jesu nikada neće doći na vlast, oni su ovim rečima potvrdili da je ova tema samo oružje za napad na vlast i pokušaj dolaska na vlast mimo izbora. Čista politizacija i manipulacija građanima Srbije.

I da budemo načisto, nije Rio Tinto dovela ova vlast u Srbiju, Rio Tinto je u Srbiju dovela vlast koju su činili današnji predstavnici opozicije. Oni su izglasali zakon o izmenama i dopunama Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima

2006. godine čime je potvrđeno eksploataciono pravo Rio Tintu. Današnja opozicija je 2011. godine kada su bili vlast potvrdila ponovo, za svaki slučaj da overe istraživačka prava Rio Tintu u Srbiji.

Hajde da vidimo ko su vođe te kampanje protiv iskopavanja litijuma? Jedan je samozvani producent, jedan je valjda dizajner i radnik u kulturi, jedan je mašinski mozak koji i dok je bio na vlasti govorio je da je iskopavanje litijuma razvojna šansa za Srbiju, a sada je promenio mišljenje i svi su protiv litijuma iz jednog jedinog razloga što se nadaju da će na toj temi srušiti vlast, odnosno doći na vlast. Niko od njih ne zna ama baš ništa o litijumu, o čemu govori ovakav nepismen i pun neistina Predlog zakona. Jer da nešto znaju o litijumu i da ih zaista ova tema suštinski zanima, osim da dođu na vlast, oni ne bi ni potpisali, ni predložili ovakav zakon. Niko od njih nije ekolog, niko od njih nije geolog, niko od njih nije hidrolog, hidrogeolog, šta god, niko od njih nije tehnolog. Znači, radi se o čistoj politizaciji.

Obrazloženje predloga zakona koji smo dobili u Narodnoj skupštini, a i ono koje smo juče čuli je blago rečeno skandalozno. U obrazloženju piše da će se ruda tretirati sumpornom kiselinom na temperaturi od 250 stepeni što je najrizičniji deo u postupku eksploatacije. Tako piše u obrazloženju. Znači, oni u obrazloženju plasiraju laž će se tretirati na temperaturi od 90 stepeni. Samim tim po logici stvari, ako je najveći rizik posledica jedne lažne informacije, samim tim i rizik je lažan.

Pazite šta kaže u obrazloženju. Kažu – pare agresivnih kiselina, otparavaće se u atmosferu i nagrizati zeleni pokrivač i pluća, kožu životinja i ljudi. Em je nepismeno, na stranu to što je zlonamerno, što unose strah i paniku kod građana Srbije, a da ne pričamo o tome da sve i da ima nekih isparavanja, ona se sakupljaju u prečistačima. Inače, sumporna kiselina na 90 stepeni isparava manje nego voda na nula stepeni. Isparavanja u mnogim fabrikama postoje, naravno da se ona neutralizuju prečistačima. Hoćemo li da zatvorimo sve te fabrike? Videli smo da ste vi majstori u zatvaranju fabrika i ne sumnjamo da to dobro radite.

U jednoj rečenici kažu da će biti potrebno da se dnevno doprema oko hiljadu tona vode iz Drine, a onda odmah u sledećoj rečenici piše da će oko 1500 tona otpadne vode u sebi sadržati, a suština je da 70% vode će biti korišćeno iz podzemnih voda iz samog rudnika. Vode koje inače nisu za piće, jer im je visok salinitet i drugo, biće zatvoreni sistem najvećim delom, a ono što je sigurno ta voda neće imati i nema ni danas nikakav kontakt sa podzemnim pijaćim vodama u Mačvi i Podrinju.

U obrazloženju ovog zakona imamo i deo šta su eksperti rekli o ovom problemu. Da vidimo koji su ti eksperti i šta su rekli. Prvi je Ratko Ristić dekan Šumarskog fakulteta. Predlagač je u dvočasovnom izlaganju rekla da ti eksperti nisu politički orijentisani. U slučaju Ratka Ristića ja se apsolutno slažem, on je čovek potpuno politički dezorijentisan. On je u poslednje četiri godine bio na tri različite izborne liste. On kaže da litijum nije ruda budućnosti, da litijuma ima više u Nemačkoj i Francuskoj, da se nigde ne eksploatiše, što naravno ništa od toga nije tačno.

Drugi na toj listi eksperata koju su nam dali u obrazloženju jeste Dušan Stanojević, profesor Medicinskog fakulteta, koji kaže da će iskopavanje litijuma zagaditi poljoprivredno tlo zapadne Srbije. To je inače da vas podsetim, onaj ginekolog koji je litijum poredio sa pastuvom. To je bilo obrazloženje predlagača zakona i sada ne bih bio tu zaista ni bezobrazan, ni maliciozan da kažem čega da se drži, a čega da se ne drži, ali jednostavno to je čovek koji nema veze n sa poljoprivrednom, još manje sa rudarstvom i tehnologijom, ali eto i on je neki litijumski ekspert.

Treća je, naravno, već čuvena Dragana Đorđević, navodni ekspert koja je lansirala tvrdnju da će se jadarit tretirati sumpornom kiselinom na temperaturi od 250 stepeni i koja je posle toga priznala da je slagala. Juče smo čuli obrazloženje, gde ona kaže, pa neka stave prst u sumpornu kiselinu da vide koliko je štetan. Stavite vi gospođo Đorđević prst u sumpornu kiselinu, a nama nemojte prodavati te jeftine trikove.

Čitajući obrazloženje naiđoh, pazite, na neke eksperte za klimu i eksperte za vodu. Pretraživajući čitav dan da vidim ko su oni, gle, čuda, nađoh podrinjski anti-korupcijski tim, skraćeno PAKT. Rekoh sebi, da vidim ko su ti ljudi. Tražih, pretraživah i uglavnom videh da je to jedan čovek, novinar Miroslav Mijatović, koji je član jedne stranke koja je ovde u parlamentu. Znači, on je politički vrlo orijentisan, nisu baš svi dezorjentisani. On je taj klimatolog, hidrolog, on je pravnik, novinar, zaista svestran neki čovek.

Onda pogledah njihovu VEB internet stranicu da vidim šta su im ciljevi. Odmah na početku stoji da ih finansira Vlada kraljevine Švedske. Eto, građani Srbije da znate ko su ti eksperti za klimatologiju i hidrologiju. Znači, PAKT nije nevladina organizacija, to je u stvari organizacija Vlade kraljevine Švedske.

Sada da pojasnim zašto ih nazivam ludistima ili neoludistima, kako sam započeo. Sigurno ste čuli za ludiste ili ludite, pokret koji je stvoren početkom 19. veka, a naziv je dobio po Nedu Ludu koji je krajem 18. veka 1779. godine razbio svoj razboj, misleći da mu je on pretnja za posao. To je pokret koji je krivio mašine za svoj težak položaj, pa su onda 1811. godine 11. marta uništili sve mašine misleći da će tako da sačuvaju svoj položaj, posao itd. Naravno, ispostavilo se da su potpuno u pogrešnom pravcu razmišljali, jer prva industrijska revolucija je otvorila sto puta veći broj mesta i nebrojeno puta je poboljšala položaj industrijskih radnika. Znači, mašine nisu bile krive.

Elem, zašto to sada pričam? Evo, dva veka kasnije uprkos razvoju civilizacije, uprkos razvoju nauke, uprkos činjenici da živimo u eri veštačke inteligencije, mi u Skupštini imamo ludiste ili neoludiste. Imamo neformalnu poslaničku grupu neoludista koji za svoj težak položaj krive fabrike. Poslednji primer je „Linglong“, kriva im je „Železara“ u Smederevu, RTB Bor,“ Jura“, krive rudnike. Kažu, oni će to sve srušiti. Evo srušiće Ling Long, srušiće „Beograd na vodi“, Srušiće spomenik Stefanu Nemanji, sve će slušiti.

Metode zašto su oni neoludisti? Zato što su metode ovih naših neoludista i onih ludista pre dva veka potpuno identične. Oni bi da ruše, oni bi da lome, umesto da predlože neki normalan smislen program koji bi građanima Srbije ponudili kao politički alternativu vlasti.

Međutim, ne. Oni i dalje za svoj politički neuspeh krive litijum, krive predsednika Vučića, umesto da sednu i naprave svoj program koji bi ponudili kao alternativu. Umesto programa dobili smo parolu i posle luda lud.

Ovde bih se vratio na ono što sam pričao na prethodnoj sednici, a to je ta manipulacija najfinijim i najtananijim osećanjima građana Srbije. Mogli smo čuti kako je Rio Tinto snabdevao nacističku Nemačku čelikom tokom Drugog svetskog rata, pa ona ovi neoludisti, prosto sada postavljam pitanje. Svako ko pobije Bajerov aspirin i on je Hitlerov saradnik. Vi ste ti koji štitite stari Savski most, vi ste ti koji hoćete lancima da se vezujete za stari Savski most. Zar ja treba da vas sada nazovem naslednicima i čuvarima te njihove tradicije? Naravno da neću. Niste vi to. Vi ste ono što sam rekao, neoludisti.

Takođe, mogli smo čuti da „Rio Tinto“ obara vlade u državama u kojima radi, pa je naveden primer Papue Nove Gvineje. Drage kolege, manite se više tih gluposti. Nije Srbija nikakva banana država. To smo mogli videti nedavno i u Generalnoj skupštini UN kakav smo nastup imali predsednika Srbije. Ja vas molim po ko zna koji put da prestanete sa manipulacijama oko baš svake teme. Prestanite da izigravate neoludiste i da vraćate Srbiju u 19. vek, jer nećete to uspeti.

Srbija se uspešno ukrcala se u 21. vek. Srbija je u petak dobila investicioni kreditni rejting, Srbija je u subotu potpisala sveobuhvatni sporazum o ekonomskom partnerstvu između Vlade Republike Srbije i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. Srbija gradi puteve, pruge, bolnice. Srbija krči svoj put uspešno. Ponavljam svoj put. Srbija nije ničiji lobista, Srbija nije ničiji sluga, već ima svoju samostalnu slobodarsku politiku koja se isključivo rukovodi interesima države i interesima građana Srbije.

Na kraju, još jednom da kažem Jedinstvena Srbija, naravno, neće glasati i neće podržati ovakav Predlog izmena i dopuna Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima. Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, poštovani predsedniče Vlade Republike Srbije, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, vi ste me, gospodine Vučeviću, a bogami i kolega iz opozicije malo, kako bih rekao, nagnali da se javim za reč, a pri tome ću koristiti vreme poslaničke grupe, da znate.

Naime, Milan Kundera je napisao, početkom 80-ih godina, roman koji se zove „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ i pominjem taj roman gde kaže da su ljudi koji trče samo za ličnim zadovoljstvima, koji ne podnose račune nikome, koji jednostavno smatraju da su apsolutno slobodni su inkarnacija lakoće, a lakoća je po prirodi sebična, bezobrazna i vrlo često nevaspitana. Težina po Kunderi se vezuje za bića i za principe i ona je moralna i nesebična.

Zašto ovo kažem? Mi smo ovde, ovih pet diskusije, mogli čuti, naravno, o rebalansu budžeta i o Zakonu o finansijskom pomoći porodici sa decom, diskusije koje su bile argumentovane, koje su bile pune analitičkih podataka i zaključaka. Naravno, bilo je i ostrašćenih govora, punih opštih i načelnih fraza, bilo je i neargumentovanih kritika, ali bilo je, kao što smo i sada imali priliku da vidimo, izliva ogoljene mržnje, pa i brojnih napada ad hominum, lično, i vi ste, predsednice, nažalost, bili meta takvih napada ovih dana, ali ne samo vi, već i mnogi drugi, sve do bacanja Ustava i psovanja.

Neko mi reče u hodniku, kaže, navikli smo na to. Ne, mi ne smemo nikada se naviknemo na to. Mi iz JS zaista nećemo nikada da se naviknemo da se šalje loša ili ružna slika iz našeg parlamenta i dok god su Dragan Marković Palma i JS, dok god smo tu trudićemo se da takvu sliku ne šaljemo.

Postoji navika da pojedini narodni poslanici politizuju ama baš sve i vi ste o tome maločas, gospodine Vučeviću, pričali. Politizuje se odlazak u vojsku, politizuje se roditeljstvo, porodica, hraniteljstvo. Postala je navika da pojedini poslanici manipulišu i onim najtananijim i najfinijim osećanjima građana Srbije, pa i maločas kada je bio amandman o tome da se ukine finansiranje vojnog roka, to me je prvo isprovociralo da se javim za reč, a onda i ova vaša konstruktivna diskusija.

Naime, ja imam dva sina koji će od sledeće godine ići u vojsku, Bogu hvala, jer su tako vaspitavani i tako treba i strašno me nervira diskusija poput tog poslanika koji hoće da ukine finansiranje vojnog roka ili recimo poslanika koji je pre neki dan rekao da građanima ovim rebalansom nudimo rat, rov i top. To je baš krajnje bezobrazno. Gde je pročitao to? U kom od ovih predloga zakona je mogao da nađe to? Naravno da je to neistina i prosto postavljam pitanje – dokle ćete da manipulišete najfinijim i najtananijim osećanjima građana Srbije? Dokle ćete da unosite paniku i strah kod građana Srbije? Šta će pomisliti kada čuju jednog narodnog poslanika koji kaže, nudite ovim rebalansom budžeta rat, rov i top?

Znači, to su te političke manipulacije koje zaista su neprimerene za ovaj dom, neprimerene za neke koji planiraju da budu ozbiljni ljudi i ozbiljni političari.

Kaže isti taj poslanik, glasaće za Zakon o finansijskoj podršci porodici, ali mu smeta kontekst. A, šta mu to smeta? Kaže – deca se ne rađaju za državu, već iz ljubavi, kaže. A, gde je to mogao da pročita da se deca rađaju za državu, gde je to mogao da pročita da se deca ne rađaju iz ljubavi? Lako je to reći, izgovoriti – al, sam rekao, ali zaista izgovarati neistine i ono što zaista ne stoji to nije ništa drugo nego politička manipulacija.

Opet, naravno, sve to zarad jeftinih političkih poena i ja se pitam dokle može da bude niska ta granica? Da li uopšte postoji dno, koje može da se dotakne u želji da se prosto ubere neki jeftini politički poen.

Znate, nije sporno biti opozicija vlasti, to je legitimno i to je dobro. Svaka vlast hoće dobru opoziciju, ali problem je kada vi zastranite u svom opozicionom delovanju i postanete opozicija građanima Srbije, jer unošenjem straha, panike, manipulacijom sa najfinijim i najtananijim osećanjima građana Srbije vi u stvari postajete vremenom opozicija samoj Srbiji. I onda ne čudi što su rezultati na izborima takvi kakvi jesu.

Ovih dana mnogo često i mnogo puta smo mogli čuti razne priče vezane za štrajk prosvetnih radnika 2. septembra. Ispričane su brojne priče koje nemaju nikakvu vezu sa istinom, da ne kažem gluposti. Pet dana se ponavlja kao neka mantra kako su tobože pravljeni neki spiskovi štrajkača, a ja zaista kao načelnik Školske uprave u Jagodini, neko ko operativno sprovodi obrazovnu politiku na terenu, tvrdim da nikakvih spiskova nije bilo, da jedino što se od podataka 2. septembra Ministarstvo prosvete slalo jeste broj škola koje su u delimičnoj ili potpunoj obustavi nastave, čak se nisu u tabelama navodila ni imena, odnosno nazivi škola.

Tako da, apsolutno ne stoji ta činjenica, ali bez obzira što je ministarka demantovala to, bez obzira što je premijer pričao o tome i demantovao, bez obzira na sve nastavlja se ta mantra, nastavljaju se te laži vezane za štrajk prosvetnih radnika, jer nema veze što nije istina, toliko je gore po samu istinu.

Jedna narodna poslanica, koja je pri tom profesor na fakultetu i naučni radnik, reče nam da su nam škole propale i da su u očajnom stanju. Taj zaključak izvela je na osnovu činjenice, odnosno na osnovu vesti da je u jednoj školi u jednoj učionici otpao plafon, obrušio se plafon.

Naravno da to što se desilo je nedopustivo i siguran sam da nadležni rade već po tom pitanju, ali ono što mene prosto zapanjilo jeste da takav katastrofičan zaključak izveden na osnovu jednog slučaja, a ta takav zaključak izvede naučni radnik, profesor na fakultetu. Zašto?

Zato što metoda kojom je koleginica izvela taj zaključak naziva se generalizacija ili uopštavanje. E, pa da vam kažem sada, generalizacija je logička operacija kojom se na osnovu posmatranja ograničenog broja članova neke klase dolazi do uopštene tvrdnje, pojma ili zaključka koji važi za sve pripadnike te klase, odnosno, treba koleginica da zna kao naučni radnik da ograničeni broj ne može nikada biti broj jedan. Jedna škola, jedna učionica.

Pritom, taj ograničeni broj nikako ne može biti jedan, ali i ono što je još strašnije za jednog naučnog radnika jeste da je generalizacija zamka u koju mnogi upadaju koliko god bili slobodoumni i radoznali. Kada uopštavamo ili generalizujemo opasno se približavamo predrasudama i stereotipima ili potpadamo pod njihov uticaj, a da se to ne bi desilo, odnosno treba shvatiti da generalizacija spada u tzv. kognitivne diverzije, odnosno greške u mišljenju koje pravimo kada neki opšti zaključak izvodimo na osnovu svog ograničenog iskustva, odnosno subjektivno.

To može da se desi nekom običnom čoveku, ali jednom naučnom radniku, pošto ovo što pričam spada u osnove naučne metodologije, metodologije naučnog istraživanja i logike naravno, tako da, u svemu tome treba, prosto je takva vrsta zaključivanja i delovanja ovde u Narodnoj skupštini, nedopustiva za jednog profesora i naučnog radnika i ne treba da se sramoti ako ni zbog kog drugog već zbog svojih studenata.

Ono kada sam pričao o nepodnošljivoj lakoći postojanja upravo važi za takve govornike u ovoj Narodnoj skupštini koji neargumentovano, koji bez analize izvode razne zaključke a samo zarad biranja jeftinih političkih poena.

No, ono što bih ja sada ovom prilikom jeste da se vratim na rebalans budžeta. Jedinstvena Srbija podržaće rebalans budžeta. Zašto? Vidite, mi, ova vlast, ministar Mali koji je tu ministar finansija već više mandata, već godinama unazad donosimo budžete, donosimo rebalanse budžeta. Koji su rezultati tih rebalansa i tih budžeta? Redovno izmirivanje svih obaveza, ekonomski rast naše zemlje kada gotovo nigde u Evropi nema ekonomskog rasta, pad stope zaduženosti, pad stope nezaposlenosti, sve veći iznos para u državnoj kasi, sve veće devizne rezerve, sve veće zlatne rezerve, sve vreme raste minimalna zarada, za vas u opoziciji, ako hoćete, i medijalna zarada raste. Rastu i socijalna davanja. I danas imamo jedan zakon koji ćemo u ponedeljak izglasati na tu temu.

Sve vreme, ono što je važnije, pored svega ovoga kroz taj budžet rastu investicije, kapitalne investicije, investicije u infrastrukturu i sve to nam donosi veliki rast BDP, da li u tom globalnom smislu, da li rast BDP po glavi stanovnika, o čemu sam pričao na početku ove rasprave.

Tako da, ne bih dalje ponavljao ono što sam pričao na početku ove rasprave. Prosto, na kraju, želim da pohvalim još jednom i istaknem ono što smo mi kao Jedinstvena Srbija istakli, a to je novih 18 milijardi dinara, dodatnih, u agrarnom budžetu. Tako da, Ministarstvo poljoprivrede sa 137 milijardi u budžetu i kako je ministar rekao sa 100,5 milijardi dinara za direktna agrarna plaćanja smo napravili iskorak.

Jedinstvena Srbija to zaista podržava i podržava svaki dalji napor u tom smislu da se ulaže u poljoprivrednu infrastrukturu, da se ulaže širenje područja koja su navodnjavanja, da se osavremenjava oprema za borbu protiv remenskih nepogoda, da budemo još bolji u odbrani protiv poplava, itd.

Znate, kako Dragan Marković Palma voli da kaže – gospodin poljoprivredni proizvođač prvo ujutru kada ustane on pogleda u nebo. Da bismo mu te njegove muke olakšali, mislim da je upravo ovo put da pomognemo poljoprivrednom proizvođaču da malo manje brine oko posla kojim se bavi.

Na kraju, hteo bih da kažem i ono što sam na kraju prethodnog izlaganja rekao, a to je, novac ne može kupiti ljubav, ali poboljšava vašu pregovaračku poziciju. Tako je i u životu, tako je i u politici, tako je i u međunarodnim odnosima. U tom smislu Jedinstvena Srbija podržava ovaj budžet i ekonomsko jačanje Srbije. Ali, Jedinstvena Srbija, i to moram ovom prilikom da kažem, podržava svaku reč koji je predsednik Srbije Aleksandar Vučić na Generalnoj skupštini ujedinjenih nacija u Njujorku prekjuče izgovorio. Hvala.
Evo, upravo jednog primera lakoće, nepodnošljive lakoće postojanja, naime, i generalizacije o kojoj sam pričao.

Pozivam mladog kolegu da dođe, evo ja sam neko ko rukovodi, odnosno koordinira rad 70 obrazovnih ustanova i da obiđemo svih 70 obrazovnih ustanova i svih preko 500 školskih objekata da vidi koliko se nije ulagalo u obrazovanje. Naprotiv, vi ste u velikoj zabludi. Prosto, ne možete pričati meni to jer ja obilazim sve škole u svom okrugu bar jednom mesečno, a obilazim, bogami, i po Srbiji, po prirodi posla.

Tako da, to da se ne ulaže u školske zgrade i to što ste mi pokazali dve, tri fotografije je čist primer manipulacije i čist primer generalizacije. To što ste rekli da su nam deca funkcionalno nepismena i pričali ste o petnaestogodišnjacima, o PISA testu, morate da znate da obrazovni koncept jednog obrazovnog sistema i obrazovni koncept koji nam daje PISA testove nisu kompatibilni. Ne radi se o istim stvarima.

Samo za primer, jedan da vam dam – rezultati na PISA testovima, pošto sam ja načelnim od 2004. godine „Mladih Kozma“, evo prozivam vas, od 2004. godine sam načelnik, znači rezultati PISA testa su bili gori te 2005, 2006, 2007. godine kada je Tinde Kovač i uvela te PISA testove nego što su danas. Tako da, opet pričate opšte…

Pričate o procentima. Pedeset procenata radnika nemaju stalni radni odnos, što nije tačno. Pa, nije tačno, ja radim tehnološke viškove od 15. avgusta do 1. septembra svake godine i znam da kod mene, na teritoriji ŠU Jagodina to nije tačno. Ne da nije tačno, nego nije ni približno.

Hvala.
Poštovana predsednice, evo ja dobih izvinjenje. Vi niste, ali ja dobih izvinjenje. Rekao je gospodin – u redu, možda ja nisam u pravu.

Ne možda, niste u pravu. Niste u pravu.

O tome da li ja idem pred prosvetne radnike, pozivam vas opet u moju školsku upravu u Jagodini i pozivam vas da vidite koliko ja nemam komunikaciju sa svojim kolegama prosvetnim radnicima, koliko oni nemaju komunikaciju sa ŠU, Ministarstvom prosvete, itd. Opet jedna paušalna izjava, opet jedan generalizacija i opet jedna nepodnošljiva lakoća postojanja.

Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, uvaženi ministri u Vladi Republike Srbije, prvo pitanje hteo bih da postavim ministarki prosvete doktorki Slavici Đukić Dejanović, ako je tu? Ne, nema je. Ništa, onda bih postavio pitanje ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu gospođi Jeleni Žarić Kovačević.

Imali smo prilike da vidimo da ste najavili da krećete u izmene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i da ste rekli da je to imalo negativne posledice na budžete lokalnih samouprava, što i ja, kao neko ko je iz Jagodine i bavi se lokalnom samoupravom, takođe znam i prosto bih postavio pitanje - na koji tačno način i koje su to najvažnije promene koje ćete nam predložiti tim izmenama zakona? Taj zakon je najavljen svojevremeno kao zakon koji će uvesti transparentnost u radu državnih institucija itd, pa smatram da su i izmene i dopune tog zakona takođe jako važne, jer će uticati na transparentnost rada državnih organa.

Vidimo, takođe, da obilazite upravne okruge. Da li to znači da ćete proširiti njihove nadležnosti? Dolazim iz Jagodine koja je centar Pomoravskog upravnog okruga i smatram da pored proširenja nadležnosti upravnih okruga trebate da radite i na poboljšanju položaja načelnika upravnih okruga i vratiti im status koju su imali ranije. Bili su državni službenici na položaju, a sada su postavljena lica. Predlog Jedinstvene Srbije bio bi da im se vrati status državnih službenika na položaju.

Ono što je pitanje za vas ministarka Kovačević, vidim da ste u stalnoj komunikaciji sa jedinicama lokalne samouprave. Na koji način možete da im ponudite konkretnu pomoć i koji su to projekti kojima Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu pomaže lokalnim samoupravama?

Hteo bih da postavim ovom prilikom pitanje ministru Lončaru, ministru zdravlja. Poštovani ministre, vi ste u prethodnih nekoliko vikenda organizovali preventivne zdravstvene preglede širom Srbije u zdravstvenim ustanovama. Mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je to jako dobro i lično ste ispratili taj proces, koliko sam video, i prosto, kao neko ko dolazi, kao što rekoh, iz Jagodine koja je te preventivne preglede organizovala godinama unazad, smatramo da je to vrlo važan posao i negde moje pitanje je da li već imate efekte tih organizovanih preventivnih zdravstvenih pregleda i naročito me interesuju efekti u pogledu brisanja ili ukidanja listi čekanja u zdravstvenim ustanovama.
Zahvaljujem, ministre.

Pored svega što ste naveli mislim da je jedan od vrlo važnih efekata preventivnih zdravstvenih pregleda koje radite taj što se kod građana stvara navika da odlaze na te preventivne zdravstvene preglede i mislim da je to sastavni deo, danas u 21. veku, sastavni deo opšte kulture i mislim da je to takođe vrlo važan efekat svih ovih pregleda.

Hteo bih ovom prilikom da postavim pitanje ministru Đorđu Milićeviću, zaduženom za koordinaciju aktivnosti i mera u oblasti saradnje sa dijasporom. Poštovani ministre, mi iz JS smatramo saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu veoma važnom i pridajemo joj posebnu pažnju, pre svega zato što dolazim iz Pomoravlja gde imamo jako puno ljudi koji su rodom iz Pomoravlja, koji žive i rade u inostranstvu. Mi dugi niz godina održavamo veze i sarađujemo sa njima i nastavimo da svoju dijasporu uključimo u razvoj Jagodine i celog Pomoravlja.

Drugi važan razlog je strateški interes naše zemlje da se što više poveže sa dijasporom kako bi se i tamo van granica Srbije sačuvali običaji, tradicija, kultura i pre svega srpski jezik i ćirilica, što čini najvažnije elemente našeg nacionalnog identiteta, ali i da bi pripadnici dijaspore znali da su poštovani u svojoj zemlji matici.

Naš predsednik Dragan Marković Palma, poznato je, afirmiše te veze. Zahvaljujuće njemu Jagodina je postala značajan karika te saradnje i na državnom nivou. Zato želimo da pohvalimo sve napore države da se dijaspora i Srbija još čvršće i dugoročnije povežu, a ciljeve države potvrđuje i osnivanje vašeg kabineta koji već dva mandata predano radi na ostvarivanju strateških ciljeva sa porodicom.

Moje pitanje vama jeste, polazeći od značaja jačanja veza srpske dijaspore i matice koje su sve konkretne aktivnosti vašeg kabineta i osnovni pravci daljeg rada vašeg kabineta zaduženog za koordinaciju aktivnosti i mera u oblasti saradnje sa dijasporom? To bi bila moja pitanja za danas. Hvala.
Hvala svim ministrima.
Ministre Miličeviću, i lično sam imao priliku da se uverim koliko kampovi koje je vaše ministarstvo organizovalo znače deci na primeru kampa koji ste organizovali u Jagodini. Deca iz dijaspore upoznaju zemlju Srbiju, upoznaju svoje drugare ovde i to je zaista od velikog značaja.
Pomenuli ste doznake. Zaista, doznake koliko god da su velike nisu od najvećeg značaja za saradnju sa dijasporom, u kontekstu Deklaracije Svesrpskog sabora koju smo usvojili nedavno i ovde u parlamentu. Identitetska pitanja su takođe važna koja ste spomenuli i tu vidim i ulogu vašeg ministarstva i Ministarstva prosvete u očuvanju ćiriličnog pisma, srpskog jezika i drugih nacionalnih obeležja i identiteta.
Međutim, ono što je jako važno i ono što ste i vi pomenuli, mi iz Jedinstvene Srbije jako puno polažemo, jeste održavanje tih relacija i konekcija sa našim ljudima u inostranstvu, jer mi imamo jako puno uticajnih ljudi u inostranstvu.
Imamo članove parlamenata bogatih ljudi. Jednostavno, Dragan Marković Palma veliki deo svog političkog delovanja je usmerio u tom pravcu jačanja tih veza i konekcija i mislim da tu treba da poradimo više.
Prosto, da citiram, ti ljudi imaju dosta kapitala. Srbija je zemlja koja je trenutno sa najviše direktnih stranih investicija u regionu i mislim da i naši ljudi koji su stekli kapital vreme je da prestanu da budu gasterbajteri u inostranstvu, kako kaže Dragan Marković Palma, već da budu poslodavci u svojoj državi.
Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, poštovani predsedniče Vlade Republike Srbije, uvaženi ministri u Vladi Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa JS podržaće predloženi rebalans budžeta, kao i zakon o izmenama i dopunama Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, kao i zakone o potvrđivanju sporazuma koji su na današnjem dnevnom redu.

Kao što znate JS od svog osnivanja nije menjala svoj slogan koji glasi – domaćinski. Domaćinski znači voditi porodicu, grad, državu na način da ta zajednica ekonomski napreduje, da je zdrava, složna, na način gde vodi se računa o svakom pojedincu, ali i o zajednici u celini, na način da se jača ugled te zajednice u širim okvirima.

Država Srbija, predsednik Aleksandar Vučić, ali i manji koalicioni partneri, Ivica Dačić, Dragan Marković Palma, i svi državno odgovorni i nacionalno osvešćeni političari zadnjih 20 godina vode Srbiju na domaćinski način. Znalo je i da se zategne kada je bilo potrebno da se zategne kaiš. Setite se perioda finansijske konsolidacije države, jer je država ostavljena sa praznom kasom. Znalo se da se zapne i pametno upravlja kriznim situacijama, setite se poplava 2014. godine i pandemije Kovida 19 2020. godine. Znalo se da se pomogne penzionerima, mladima, privatnim preduzetnicima kada to treba, bilo jednokratnim pomoćima, bilo sistemskim rešenjima i poboljšanjima. To građani Srbije su prepoznali. Postali su svesni sopstvenog značaja u ovom procesu domaćinskog vođenja države. Građani su time svojim odgovornim ponašanjem, redovnim plaćanjem poreza i drugih obaveza prema državi i ove godine povećali poreske prihode za 132,5 milijarde ili za 6,5%.

Većim prihodima od planiranih za ovu godinu došlo se kroz rast naplate PDV i poreza na dobit, ali i kroz povećanu ličnu potrošnju građana, što je direktna posledica realnog povećanja životnog standarda. Sve u svemu povećanje prihoda, kao i povećanje rashoda koje je posledica činjenice da je dobro stanje u budžetu Republike Srbije stvorilo mogućnosti za dodatno finansiranje infrastrukturnih i kapitalnih projekata, dovelo je do potrebe da danas radimo rebalans budžeta za 2024. godinu. Kao što rekoh, poslanička grupa JS podržaće rebalans budžeta, jer budžet jeste na neki način slika i prilika makroekonomskog okvira Republike Srbije koja kontinuirano beleži ekonomski rast i to u jako teškim uslovima političke, pa samim tim i ekonomske nestabilnosti svuda u svetu.

Na početku godine projektovani rast je bio od 3,5%, međutim, tekući trendovi dali su za pravo da su procene ekonomskog rasta 3,8% i to u godini kada je zbog veoma loših klimatskih, vremenskim uslova za poljoprivredu da smo došli do toga da nam je proizvodnja pala za 4%, ali zato nam građevinarstvo beleži rast od 9,1%.

Koliko smo napredovali u poslednjih 12 godina govori i činjenica da je BDP po glavi stanovnika 2012. godine iznosio 4.676 evra, a da se danas na kraju godine očekuje 11.527 evra, što je značajan napredak. Inflacija se smestila u planirane okvire.

Veoma su važne direktne strane investicije koje će ove godine premašiti za 16% prošlogodišnjih rekordnih 4,5 milijardi evra. Koliko je to važno možemo videti na primeru da recimo u Jagodini, odakle dolazim, 14 novih stranih investitora učinili su da nam skoro 50% puni u stvari porez od plata i direktne strane investicije jesu način da se podrži ovaj ekonomski rast.

Minimalna zarada će biti povećana za 13,7% i kao što je ministar Mali rekao, biće izjednačena sa minimalnom potrošačkom korpom i iznosiće 457 evra. Prosečna neto zarada obračunata za jun iznosila je 95.804 dinara i u poređenju sa istim mesecom prethodne godine, to je realan nominalni rast za 12%, a realni od 7,9%. Imamo i izuzetne rezultate kada je u pitanju stopa nezaposlenosti koja je na 8,2%, odnosno na istorijskom minimumu.

Poređenja radi, pre samo 12 godina, ta stopa nezaposlenosti iznosila je 25,9%. Udeo javnog duga BDP je 49,8% što je daleko ispod mastrihstkih 60%, ili ispod proseka zaduženosti u Evrozoni, koja iznosi negde oko 89%. Na računu imamo 718 milijardi dinara, u Trezoru Narodne banke 41,7 tona zlata, ili ti u vrednosti od 3,5 milijardi evra ili 12,3% ukupnih deviznih rezervi.

Šta je u ovom rebalansu što mi iz JS ističemo? Ovim rebalansom se opredeljuje dodatnih 18 milijardi dinara više za poljoprivredu, čime će se ukupno sa 137 milijardi dinara izdvajanje za poljoprivredu biti otprilike 7,3% ukupnog budžeta. To je značajan iskorak u odnosu na neka ranija vremena. Jedinstvena Srbija podržava da se dalje ulažu napori u poboljšanje položaja poljoprivrednih proizvođača. Hrana je uvek bila strateški proizvod, a kako vreme ide ta važnost strateška je sve veća, i u tom smislu treba učiniti sve da se sačuva položaj, kako to predsednik JS Dragan Marković Palma, voli da kaže, gospodin poljoprivredni proizvođač.

Pomoć u širenju sistema za navodnjavanje, jačanje odbrane od vremenskih nepogoda, zaštita od poplavnih talasa jesu takođe, važni infrastrukturni projekti, kao što su važne i subvencije, zanavljanje poljoprivredne mehanizacije, kao što je važno čuvati paritet cena, inputa i cena poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivrednici su ove godine u najvećem delu Srbije pretrpeli veliku štetu, zbog veoma loših vremenskih prilika i treba nađi način da im se pomogne u saniranju štete.

Ovaj rebalans budžeta jeste na neki način međukorak ka pravljenju budžeta za sledeću fiskalnu godinu i mene kao radnika u obrazovanju raduje činjenica da je dogovoreno povećanje plata nastavnom osoblju u srednjim, osnovnim školama i vaspitačima u predškolskim ustanovama koje će biti 12% za 50% veće povećanje od svih ostalih. Pošto su plate zaposlenih u predškolskim ustanovama na teret lokalnih samouprava, ukazujem na potrebu korigovanja transfernih sredstava lokalnim samoupravama u budžetu za sledeću godinu, kako bi lokalne samouprave mogle bez problema da sprovedu dogovor Vlade Republike Srbije i Ministarstva prosvete sa resornim sindikatima.

Naravno, povećanje rashoda u odnosu na planirani budžet odnosi se najvećim delom i na putnu i železničku infrastrukturu i to je svakako za pohvalu. Ono što je takođe odgovorna ekonomska politika jeste i to što se dosta sredstava izdvaja za obezbeđivanje energetske stabilnosti. Naime, ide zima, potrebno je puno energenata, a u današnje vreme kada su mnogi ustaljeni kanali snabdevanja ugroženi, ili čak uništeni, kao primer Severnog toka, potrebno je obezbediti dovoljne rezerve energenata, ali ne samo to, potrebno je nastaviti sa naporima da se obezbedi što veća diversifikacija snabdevanja energentima. Energetska stabilnost danas znači ekonomsku, političku i svaku drugu stabilnost, a da bi Srbija nastavila ekonomski da se razvija stabilnost je neophodan preduslov.

Porodica je stub svakog društva. Mladi su budućnost svakog društva, zato je veoma važno što je država imala hrabrosti da se uputi u borbu protiv loše demografske situacije, borbu protiv bele kuge, odnosno, borbu za potomstvo. U današnje vreme kada nam je nametnuto materijalno, pre duhovnog, materijalno pre ljubavi, borba za potomstvo ima i svoju materijalnu komponentu. U tom smislu Zakon o izmenama i dopunama Zakona o podršci porodici sa decom ima veliki značaj i doprinos u toj borbi za potomstvo.

Naravno, da ovaj zakon ne može biti i nije jedini instrument u toj borbi, ali svakako da bez njega ne može. Država je povećala roditeljski dodatak i izdvojila dodatnih 10 milijardi dinara, što ukupno iznosi na godišnjem nivou negde oko 97 milijardi dinara, ako se ne varam, i to će biti značajan podsticaj za mlade roditelje da se lakše odluče za širenje porodice, a na taj način Republika Srbija bi postepeno rešila problem sa izuzetno lošim demografskim projekcijama.

Da završim, poznata je izreka da novac ne može kupiti ljubav, ali poboljšava vašu pregovaračku poziciju. Tako i u životu, tako i u politici, tako je u međunarodnim odnosima. Zato je važno da Srbija ima stabilne finansije, jer samo tako može imati samostalnu, slobodarsku i srpsku politiku. Hvala.