Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/9677">Marijan Rističević</a>

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 107, 108. i 109. zato što smatram da ovaj prekršaj, s obzirom da se ne radi o meni, ja sam ovde doživeo niz uvreda od jednog kolege poslanika, čak i pretnje i nisam tražio da se kazni, ali ovoga puta gospodine predsedavajući, morate da kaznite, zbog rodne ravnopravnosti. Morate da kaznite kolegu poslanika koji je upotrebio izraz da poslanice čuče.
Ja znam jednog ministra koji će sutra biti bivši ministar, koji je zbog sličnog izraza i moralne odgovornost, zbog šale koja je bila dosta neslana, koja je rečena daleko ozbiljnijim tonom, mora sutra da bude bivši ministar.
Izraz čučati, znači biti sagnut, pognut, savijenih kolena. Upravo taj stav je tražio kolega poslanik i tako se obratio narodnoj poslanici. Mislim da bez obzira da li se on izvinio ili ne, vi ste u obavezi da mu izreknete, shodno članovima 108. i 109. neku vrstu kazne, ne zbog mene, ne zbog koleginice, već zbog ugleda Parlamenta i da pokažemo da smo dostojni pažnje građana, koji svakako sada očekuju od nas da se ova pojava kazni. Postoje ljudi koji su nisi rastom, nažalost sada smo videli da postoje ljudi koji su niski karakterom. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ukoliko akademski čestit predlagač dozvoli da obrazložim ovaj amandman, ja bih pohvalio Vladu što je prihvatila ovu vrstu amandmana i verujem da je doprinos mog kolege poljoprivrednika bio značajan, da se ovaj i drugi amandmani usvoje. Dakle, svojim prelaskom sa poljoprivrede na Vračar, umnogome je oplemenio, ne samo Narodnu skupštinu već i predlagače ovog amandmana i verujem da je zahvaljujući nama, poljoprivrednicima, taj procenat prihvaćenih amandmana na procentu o kome je govorio kolega predlagač. Amandmani su prihvaćeni od strane Vlade. O njima se nije glasalo.
Kad se već govori o 2.000 amandmana, treba reći da je sam predlagač glasao samo za osam svojih amandmana. Ostalih 200 prihvaćenih amandmana smo mi prihvatili i izglasali. To znači da mi delimo taj uspeh zajedno sa njima i ja hoću da pohvalim Vladu i narodne poslanike koji imaju snage da svaki dobar predlog koji naši istomišljenici predlože, prihvate, pretoče i da ta ispravka bude uvrštena u zakon.
Kad smo već kod procenata, ja moram reći da oni nisu rezultat glasanja ni u ovom parlamentu, a posebno to nije rezultat poverenja građana i verujem da će se kolega predlagač, a ja ga još jednom pozivam, samostalno, zajedno sa mojim kolegom poljoprivrednikom, da se izloži mišljenju birača, posebno posle ovog svog mišljenja koje je ovde rekao o ženama i verujem da će se vrlo brzo uveriti da procenat prihvaćenih amandmana, odnosno procenat za koji su oni glasali i procenat u biračkom telu od 0,4% se apsolutno slaže.
Što se tiče poljoprivrede i sporta, ja moram reći da će nam seoski sport biti u krizi. Naime, 200 naslednih mesta je nestalo. Ne znam ko će tamo sklapati ovaj ugovor, u skladu s ovim članom? Hiljadu je pred nestajanjem, od 4.600 naslednih mesta. Prosečna starost stanovništva na selu je 59 godina. Ja koji se bavim poljoprivredom i moj kolega, jedan od predlagača, poljoprivrednik, svakako ćemo se zalagati za to, svaki sa svoje pozicije, svaki iz svog sela – ja iz Novih Karlovaca, on sa vračarskog pašnjaluka.
Mi bitno ne možemo popraviti situaciju, zato što veliki gradovi, bez obzira što imaju nizak natalitet, prelaskom poljoprivrednika kao što je moj kolega, u grad, gubimo stanovništvo i sa starošću prosečnom od 59 godina mi smo za sport otpisani. Mi više nismo ni za veterane. Mi nismo ni za olimpijske igre za invalide. Dakle, mi smo u potpunosti van sportskih aktivnosti.
Mislim da to više nije pitanje poljoprivrede, to je pitanje bezbednosti zemlje, ali je to pitanje i sporta, a samim tim i sklapanja ovih ugovora. Koji će trener, stručnjak, doći na selo da trenira nas od 59 godina? Ovom zemljom 12 godina je vladala bruka i sramota i baš zahvaljujući tome, doprineli su da naše stanovništvo stari, da selo kopni, a svedoci smo, barem bi mi trebalo da znamo, da je bela kuga najefikasnije etničko čišćenje, da je najuspešnija agresija – agresija kolevkama.
Ja moram da vas upozorim, kao pripadnik većinskog naroda, da te teritorije na selu, a posebno u istočnoj i južnoj Srbiji, kada se isprazne, naseliće neki drugi narod, a to nećemo biti mi. Ovo nije pitanje poljoprivrede, ovo nije pitanje samo iz sporta, ovo je pitanje opstanka ove države a vezano je za sport.
Moram vas podsetiti da je mnogo velikih sportista došlo u Beograd, ja ih zovem tzv. divljani, da su došli sa svojim načinom bavljenja određenom vrstom sporta, da su oplemenili Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac, da su doprineli rezultatima naše reprezentacije, bilo da su se bavili individualnim sportom ili kolektivnim igrama, da je umnogome seosko stanovništvo dalo mnogo vrhunskih sportista koji su započeli na poljančetu da se bave igrama, loptanjem, fizičkom kulturom itd.
Mi ćemo to izgubiti. Mi ćemo izgubiti kao država. Mi ćemo izgubiti kao sportska nacija, a bojim se da će biti ugrožen i sam suverenitet i opstanak države Srbije. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao neko ko nikad nije držao vlast, a koga stranka bivšeg režima i njihovi pajtosi šalju u političku istoriju, da bi kao imali srećnu o slobodnu Republiku Srbiju, ali, evo, ja ću se domaći vlasti u naredne četiri godine, to govori Pokrajinska vlada koja vrši vlast 16. godina, sa namerom da vrši 20, pa sam protiv toga da bilo koja funkcija, po pitanju državnih, pa i ove u sportu, pređe na njih bez obzira što oni neće dugo trajati.
Dakle, nisam pristalica toga, bez obzira što sam opredeljen za autonomiju Vojvodine, itd, ali Vojvodina je sastavni deo Republike Srbije, ona nije izvan Srbije, ona je u Srbiji, i tako će biti. Možda bi neki voleli, a često ovakvim propisima pokušavaju da nadomeste ono o čemu je govorio kolega Martinović danas, da kroz ove predloge provuku neke čak i neustavne odredbe i da na takav način ojačaju pokrajinsku vlast, odnosno da uvećaju njihova ovlašćenja. Mislim, da to i postignu, nema nikakve svrhe, jer oni tamo neće vršiti vlast.
Kao protivnik ovog amandmana rečeno mi je kao protivniku, da nas boli koliko će stranka bivšeg režima osvojiti glasova. Nas to ne boli, vas će to tek boleti. Zahvaljujući tome ćete ostati izvan Skupštine, a ne u Skupštini.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem i Vladi i predlagačima amandmana. Samo ću kratko. Ko je predsednik Košarkaškog saveza Srbije? Kako je na tu funkciju postavljen? Čime se bavio pre nego što je postao?
Da se podsetimo onih tenisera. Već sam govorio o onim sportskim teniserima i o onim nesportskim. To se u jednom trenutku ujedinilo, pa je predsednik Teniskog saveza bio političar, pa je predsednik Košarkaškog saveza Srbije bio političar. To kada se desilo SNS, predsednik te stranke je povukao svoje ljude iz sportskih organizacija, odnosno sa mesta sa kojih se rukovodi određenim savezima, odnosno sportskim savezima.
Pozdravljam amandman i sve, ali naši građani, takođe, imaju pravo da znaju da su stranke bivšeg režima dok su bile zajedno i dok su vršile vlast vrlo rado stavljale svoje političare na čelo sportskih saveza, što sa sadašnjom vlašću nije slučaj. Hvala.
Zahvaljujem.
Gospodo narodni poslanici, glasao bih za ovaj amandman vrlo rado s obzirom da je predlagač u opšti interes utvrdio sem organizacija čije je osnivač Republika Srbija i organizacije čije je osnivač pokrajina Vojvodina i jedinice lokalne samouprave.
Ali, je zaboravi na sledeći stav koji glasi – u zakonu za ostvarenje opšteg interesa u oblasti sporta iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se sredstva u budžetu Republike Srbije. Dakle, delatnosti i programi organizacija mogu da se sprovode na celoj teritoriji Republike Srbije ukoliko osnivač njihove organizacije Republika Srbija. Ukoliko bi to bile lokalne samouprave, mislim da to ne bi bilo sprovodljivo.
Pod brojem dva, za tako nešto treba i nabaviti sredstva, a sve lokalne samouprave imaju svoja sredstva koja su namenjena sportu, dakle one mogu da se staraju o tim lokalnim organizacijama koje bi kada bi prihvatili ovaj amandman morale da se finansiraju iz Republike koja takođe nema neka značajna sredstva i time bi ukoliko bi glasao za ovaj amandman usvoji stav da lokalne samouprave i AP Vojvodina ne moraju ništa da finansiraju, ali bi Republika imala obavezu da iz ovog sirotinjskog budžeta sama finansira sve što je predlagač amandmana želeo da ubaci u ovo.
Stoga je za mene, bez obzira što živim na lokalu, neprihvatljivo da Republika finansira sve, a da uguramo lokalne organizacije, pokrajinske organizacije da ih finansira Republika. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja nisam podnosio amandmane, a meni je ovako malo para ode negde balkanske igre. Možda bi bilo previše, možda bi imali previše zaslužnih sportista, ali mislim da biti prvak Balkana u sadašnjim uslovima, kada su oko nas zemlje EU koje imaju daleko veću ekonomsku moć, daleko veći ekonomski potencijal za razvoj sporta, mislim da je uspeh posebno, čini mi se da i Turska učestvuje u takvim igrama. Mislim da je izuzetan uspeh i kada osvojite medalju na balkanskom prvenstvu.
Meni je žao iz jednog drugog razloga zašto nisam podneo amandman, jer nisam bio dovoljno dosetljiv kada sam čitao ovaj zakon koji je poprilično obiman. Meni je žao što nisam uneo da pravo na to imaju sportisti koji na pripremama dožive težu povredu i zbog toga budu onemogućeni da učestvuju u osvajanju medalja, a da je ekipa u kojoj su bili na pripremama, tu medalju osvojila.
Dakle, žao mi je što nismo vodili računa o povređenim sportistima, koji se povrede tik pred takmičenje, a njihova reprezentacija osvoji medalju, a oni više nisu sposobni da se bave tom vrstom sporta. Zato mi je žao što nisam podneo ovaj amandman, ali bože moj, nadam se da će se naći neka druga mogućnost da obratimo pažnju na sportiste koji su, u želji da se što bolje pripreme za takmičenje gde smo osvojili medalju, doprineli da njihove kolege iz reprezentacije budu što spremniji u tom takmičenju i sticajem okolnosti zbog povrede ispadnu iz tog takmičenja.
S tim u vezi, mislim da smo trebali malo razmišljati i o njima. Ukoliko je ta povreda teže prirode i više ne mogu da se bave tim sportom, da u takvim situacijama i oni dobiju, jer je njima, pre svega, najviše neophodna ovakva vrsta pomoći da i oni dobiju pravo da posle 40 godine imaju priznanje koje bi svakako, kao delovi te selekcije usvojili, da na samim pripremama nisu bili onemogućeni da takvu medalju osvoje. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao šta govore predstavnici stranke bivšeg režima, odnosno pojedinci, samci. Čvrsto verujem da ih neće biti toliko ni posle izbora.
Ovaj amandman nije prihvatljiv zbog strategije. Koliko sam razumeo ona će biti doneta do 2018. godine. Ono što bih ja želeo i voleo da se u tu strategiju upiše i sledeće, a to su reči slavnih sportista – da treniraš celog života za deset sekundi, to je govorio Oven. Samo treniran celog života za jedan šut, za delić sekunde, za jednu stotinku sekunde, za jedan delić stotinke sekunde. To je trka Čavić – Felps najbolje pokazala.
Voleo bih da u tu strategiju unesemo i sledeće – promašio sam 9.000 šuteva, izgubio sam trista utakmica, 26 puta sam promašio šut za pobedu, ali sve je to bilo potrebno da bih uspeo u sportu, Majkl Džordan. Sledeće – više puta sam izgubio, ali nikada nisam išao na utakmicu da izgubim, opet Majkl Džordan.
Zašto ovo govorim? Zato što naša ekonomska situacija je takva da sport hteo ne hteo deli sudbinu našeg društva. Postoje razvojne lige, ja želim da ovaj Zakon o sportu doprinese samo i strategija u vezi sa ovim amandmanom, da samo naši sportisti dve godine kasnije idu u inostranstvo. Imaćemo sigurno klubove koji će imati prihode, a time i država sto miliona evra godišnje zbog odlaska sportista kasnijeg u inostranstvo.
Ja želim da poručim sportistima da, kao i Majkl Džordan, budu posvećeni, da imaju vere u sebe, da veruju sebi i posle poraza, da veruju sebi i posle pobede, da veruju u sebe i posle povrede, da veruju u sebe i kada mi drugi ne verujemo u njih. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, prethodni govornik, gospodin Ljubiša, je već objasnio ono što sam ja hteo da kažem.
Restrikcija je čini mi se reč latinskog porekla. Dakle, ja ne branim poslaničkim grupama da koriste strane reči, ali mislim da je Vlada u pravu kada se držala našeg lepog rečnika, našeg lepog jezika, koje pozajmljuju i okolne države i okolni narodi i verujem da je reč – ograničenje, bolja nego reč – restrikcija, koja je latinskog porekla i ima dvojako značenje. Znači i - ograničenje i sužavanje itd. i zato podržavam Vladu u nameri da se naše pismo, naš jezik, očuva i da se to dešava i u pisanju predloga zakona, odnosno u pisanju ispravki prilikom usvajanja tih amandmana.
Smatram, kao i profesor Ljubiša, da ovaj amandman ne treba prihvatiti. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni je veoma dirljivo kada ponekad čitam amandmane, odnosno kad čitam amandmane i kada naiđem na poneka rešenja koja me podsećaju na neka rešenja koje je stranka bivšeg režima primenjivala dok je bila na vlasti.
Ovim amandmanom oni su doslovce tražili da se mi bezuslovno povinujemo odlukama EU, pa, recimo, pet, šest, sedam godina pre ulaska u EU. Oni su mozgom već davno ušli u EU. Sećam se dirljivih govora 2002, 2003. godine da ćemo u EU ući 2007. godine. Najverovatnije da neke moje kolege iz stranaka bivšeg režima još uvek pamte te reči i smatraju da smo već u EU, pa treba primenjivati njihove akte po pitanju ograničenja, odnosno ukidanja i uvođenja mera ograničenja u međunarodnoj politici. To bi za Srbiju u ovom trenutku bilo veoma pogubno, a možda oni to i žele.
Nisam siguran da naši politički istomišljenici žele ono što žele svi građani, što želimo mi sami. Možda je njihova deviza – što gore, to bolje. To ne mogu znati, ali iz iskustva znam da kada su ugovarali sadržaj SSP-a, odmah da kažem da SSP kao SSP, kao potpis nije sporan, ali unutrašnji sadržaj je veoma sporan, što oni sami priznaju, jer su, recimo, pad carina u sporazumu predvideli 2013, apsolutni pad carina, koji sad ugrožava poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju.
Takav sadržaj u SSP-u nije uradila ni jedna pristupajuća članica, odnosno, takva rešenja od prilike se poklapaju sa godinom ulaska u EU, a nikako sedam, osam ili devet godina ranije, što ti u problem dovodi poljoprivrednu i prehrambenu industriju, pa se onda postavlja opravdano pitanje – a sa čime ćemo mi to ući u EU, ukoliko bi razmišljali na način na koji oni razmišljaju. Još dodatne sankcije između EU i Rusije su iskomplikovale naš slučaj, pa sada višak te prehrambene robe i poljoprivrednih proizvoda traži pukotine i traži tržište i onda ulazi na naše tržište, to su visoko subvencionisani poljoprivredni proizvodi i prehrambeni proizvodi koji imaju sedam ili osam puta veće subvencije i podsticaje nego što to ima naša zemlja.
Onda isti predstavnici stranke bivšeg režima i činovnici, koji su još uvek u Vladi RS, kada uvedemo prelevmane, sa pokušajem da zaštitimo domaću poljoprivredu i prehrambenu industriju, onda trče kod Devenporta, Janmata i kod koga već, da se žale kako smo eto mi uveli prelevmane u pokušaju da zaštitimo ostatak poljoprivredne proizvodnje, a prelevmane možemo da uvedemo tek kad nam se na tržištu naruši naša poljoprivredna proizvodnja.
Zato je za mene dirljivo to, posebno kada imamo u vidu da oni sad traže i skupljaju potpise da se ruši SSP, tj. Sporazum koji je potpisan sa 27 članica EU, sad čini mi se već sa 28, dakle, gotovo ga je nemoguće promeniti, a naš Ustav brani da se sprovodi referendum po pitanju međunarodnih sporazuma. Dakle, oni sad traže da ono što su ugovorili više ne važi, pa čak laž je i to da je to u smislu zaštite od tajkuna, upravo od onih ljudi koji su bili sastavni delovi stranke bivšeg režima, odnosno njihovi kumovi, prijatelji, koji su od prilike govorilo ono – stanite, galije carske, da prođu naše jahte. Zato je za mene dirljivo i tražim da …
… ovakva rešenja koja oni predlažu, da primenjujemo mere i akte organizacije u kojoj nismo pristupili, dakle, to mi liči na ono što se desilo 2008. godine, kada je ugovoren sadržaj SSP-a koji nanosi nepovratnu i veliku štetu našoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni ne treba prevod srpskog na srpski. Posebno ako to kaže neko ko u naziv zakona stavi latinsku reč.
Što se tiče amandmana, on bi za mene bio prihvatljiv da smo mi članica EU. Ja govorim o amandmanu koji smo dobili, a ne govorim o amandmanu Odbora. Ja govorim o amandmanu predlagača. Predlagač, to je izborna lista, odnosno deo izborne liste čiji koalicioni partneri u ovom trenutku traže rušenje SSP-a.
Ovde je pomenuta Poljska. Poljska još nije dozvolila prodaju nekretnina, do dana današnjeg, a ušla je možda pre 10 godina u EU, ne mogu tačno da se setim da li je bila 2003. godina, a mi smo to predvideli pre šest, sedam godina. Odnosno, ne mi, već oni. Dakle, nije Poljska mogla potpisati lošiji SSP nego mi. Nedvosmisleno je da su stranke bivšeg režima po pitanju poljoprivrede i prodaje nekretnina ugovorile veoma loš SSP i sada još tu grešku hoće da pripišu nama. Tobože se oni sada bore protiv onoga što su sami proizveli.
Na kraju da kažem, ja nisam rekao da sam protiv EU. Velika je razlika između mene i njih. Oni bi da uđu u EU bez proizvodnje, a ja sa proizvodnjom. Ja bih da uđem u EU, a neki bi izgleda da upuzimo u EU. Hvala.
Naravno.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja zahvaljujem Vladi Republike Srbije što je usvajajući ovaj amandman usvojila zakonsko rešenje koje su predložili, između ostalog, i poljoprivrednici, jeste da su sa Vračara, jel da su seljaci iz grada, ali seljak je seljak, a amandman je amandman.

Dakle, 50% zasluga za ovo imaju seljaci. Analogno tome, dakle moja Narodna seljačka stranka ima 4,8% ako to podelimo onih 9,6% pa podelimo ne zasluge, jer ovo nije mogao smisliti jedan, ovo su trebala dva pametna da smisle ovako komplikovan amandman, i zato, s obzirom da je moj kolega poljoprivrednik učestvovao u pisanju ovog amandmana, ja verujem i zahvaljujem Vladi Republike Srbije, da moja Narodna seljačka stranka je na ivici cenzusa, tj. da imamo 4,8% glasova.

Dakle, ja govorim, da me ne bi prekinuli, govorim na način na koji je predlagač obrazlagao svoj amandmane iznoseći procente, a ja govorim da ispravljanje ovih gramatičkih i slovnih grešaka je dragoceno, posebno kada u tome doprinos dajemo mi poljoprivrednici.

Mi smo se nekada udruživali 2000. godine, jesmo se politički udruživali da bi pobedili. Sada moj kolega poljoprivrednik hoće da plagira taj period, hoće da plagira 5. oktobar, ali se oni udružuju da pređu cenzus. Dakle, svi zajedno se onako udružuju da pređu cenzus i to je njihovo pravo, i to je njihovo pravo da dokazuju kao i kroz predloge amandmana, kroz procente, kroz analogije.

Sada kada uzmemo za koliko su amandmana glasali, od 1919 amandmana, da li verujete da su za samo osam glasali? Dakle, izvukli smo statistiku, predlagači amandmana su od 1919 svojih predloga podržali samo osam. Osam puta su glasali, pa kada to prevedemo u procente, analogno tome, ja verujem da je to negde 0,45% glasanje za sopstvene amandmane. Kada oni nisu verovali u te svoje ideje, u svoje amandmane, u svoje ispravke zakona, kako će građani da im veruju za nešto što oni ni sami ne veruju? Kako će građani da veruju u neki novi 5.oktobar, kada su 5. oktobar potrošili šestog oktobra? Energiju građana od 5. oktobra su zamenili za tašne od 6. oktobra i moj kolega poljoprivrednik bi mogao to najbolje potvrditi.

Što se tiče amandmana i tih njihovih ulazaka u EU, oni su meni obećali 2002, 2003. godine, da ćemo mi ući u EU 2007. godine. I umesto da moj kolega poljoprivrednik i jedini poljoprivrednik koji je bio premijer, umesto da nas uvede 2007. godine u EU, on nas je uveo u Frušku goru u vinograde. Dakle EU obećana 2007. godine se pretvorila u ulazak u vinograd na Fruškoj gori u Krčedinu 2007. godine.

Analogno tome, da li vi želite da uđemo u EU ili da uđemo u vinograde u Krčedinu na Fruškoj gori? Voleo bih da je moj kolega poljoprivrednik tu i da čujem takvu vrstu odgovora.

Amandman jeste bio komplikovan, jeste bilo potrebno da lektori međusobno njih dvojica sarađuju, ali čak verujem da ga oni nisu pisali, već da to radi neka služba koja pregleda gramatičke greške itd. ispravlja ih, piše im amandmane, verujem da su ponekad toliko lenji da ne mogu da pročitaju ono što su navodno oni pisali, ali cenim tu njihovu borbenost u ispravljanju gramatičkih grešaka. Cenim i to što je Vlada to prihvatila što znači da je to sastavni deo predloga Vlade, da se za njega nije glasalo, da se o tome nisu izjašnjavali građani. Naravno, svemu tome smo mi poljoprivrednici dali svoj nedvosmisleni doprinos da takav komplikovan amandman sa ispravljanjem gramatičkih grešaka bude usvojen.

Na kraju da kažem, s obzirom da su ovde spominjane neke aveti, sablasti, da sam često nazivan ovde renesansnim likom, moj kolega poljoprivrednik nije tu, da je tu, objasnio bi mu da je renesansa bila jedan dobar plod, dobar period, tako da se mi iz Narodne seljačke stranke ponosimo time što učestvujemo zajedno sa drugim strankama, sa svojim malim doprinosom što učestvujemo u obnovi zemlje koju su oni doveli na rub provalije, da treba 100 da je podignemo, oni koji su obećali da će 2007. godine da nas uvedu u EU, ne bi nas uveli ni 2070. godine. Uveli bi nas u stotine vinograda, ali u EU nas ne bi uveli.

Ako se ne složite i ne pomirite, niko vas ne može poniziti, niko vam ne može stvoriti osećaj manje vrednosti, ako se vi sa time gospodine Babiću ne složite, ja se nikad sa tim uvredama ne slažem, zato što morate zapamtiti, moj kolega poljoprivrednik je retko pametan čovek. Ali stvarno retko, stvarno retko, stvarno retko. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da ovi koji uče studente i koji treba da obrazuju studente sami premalo čitaju. Dakle, malo smo čuli o zakonima, a više smo čuli o opštem utisku jednog narodnog poslanika koji je samo pokušao da savetuje Vladu o međunarodnoj politici koju ona treba da vodi.
Ovi zakoni jesu iz oblasti međunarodne politike, a mi koji smo bili žrtve vojnih i ekonomskih pritisaka kojima je naša zemlja bila izložena, vrlo dobro znamo kada su oni bili zakoniti, kada su oni bili deo politike UN, a kada su ih određeni međunarodni faktori uvodili na svoju ruku. S tim u vezi mi moramo biti izuzetno pažljivi, jer nekada uvođenje mera, ograničenje, sankcije, nekad mogu da daju pozitivan i negativan rezultat. Nekada je uvođenje sankcija pozitivno i u spoljnoj politici može da doprinese ugledu zemlje, jačanju njene međunarodne pozicije, ali ponekad uvođenje tih mera, ukoliko nije pažljivo, ukoliko nije u skladu sa zakonom, ukoliko nije u skladu sa odlukama UN, može i da naškodi. Tako bi uvođenje mera prema Rusiji izuzetno naškodilo zemlji, a neuvođenje može da doprinese jačanju međunarodnog ugleda. Recimo, zahvaljujući tome može da padne Rezolucija o Srebrenici, zato što neko u spoljnoj politici nije bio ponizan, nije puzio. Malo se pogeo, ali nije puzio. Pogeo se da narod ne bi puzio. Pogeo se da bi mogao da se uspravi i da je na takav način Rezolucija koja je bila predviđena o Srebrenici, koja je mogla imati poguban uticaj po naš međunarodni ugled, sprečena.
Dakle, ne treba olako potezati mere ograničenja, a posebno kada su u pitanju sankcije, posebno kada su one zahtevne samo od dela međunarodne zajednice i s tim u vezi treba biti izuzetno pažljiv.
Što se tiče Zakon o prekograničnoj saradnji, koji definiše prekograničnu saradnju, ona treba prema susedima da se vodi čak i kad su oni na određen način naši protivnici. Broj protivnika se ne smanjuje samo tako što ćemo ih pobediti, broj protivnika se nekada smanjuje i tako što ćemo ih ubediti da je saradnja u obostranom interesu, da ne treba ratovati i da se ne treba svađati, da se prekograničnom saradnjom mogu realizovati projekti koji su na dobrobit svih nacija na teritoriji Balkana.
Međunarodnom politikom u ubeđivanjem možemo da ubedimo naše susede, koji nam često u zadnjih 100 godina nisu bili naklonjeni, koji su nam bili ratni i politički protivnici, možemo ih uvek ubediti da je interes da nas određeni delovi međunarodne zajednice ne koriste jedne protiv drugih, nego da se okrenemo u saradnji jedni sa drugima. Često su interesi dela međunarodne zajednice da posvađaju naše narode koristeći animozitete koji su vekovni, koristeći verske i nacionalne tolerancije, umesto da to bogatstvo razlika koristimo u korist svih, a određeni krugovi, naravno, žele da te razlike proglase u podele među narodima na Balkanu i da na takav način u jednoj kući, kako to kaže Brana Crnčević, na sred druma pokušaju da realizuju svoje skrivene namere svađajući narode koji su čak i skloni svađama na teritoriji Balkana, odnosno i u toj kući na sred puta, kako je to rekao Brana Crnčević.
S tim u vezi, svaka prekogranična saradnja u kojoj se realizuju određeni projekti ide u korist saradnje sa okolnim državama, bez obzira što smo imali veoma gorka iskustva u poslednjih 100 godina. Ne moramo ih, kako to neki hoće da kažu, srediti, ne moramo ih pobediti, dovoljno je samo ih ubediti, jer broj protivnika se smanjuje i ubeđivanjem. Ako pređu na vašu stranu, onda imate više saveznika od protivnika. Kad od protivnika napravite saveznika, to je plus dva, jer imate jednog manje protivnika a jednog saveznika više, tako da su jedan i jedan dva. Meni je žao što je profesor Fakulteta političkih nauka izbegao moje predavanje i žurno se udaljio, kao deo intelektualne posluge jednog vincilira.
Što se tiče ostalih zakona koji doprinose našoj međunarodnoj saradnji, ja ću probati da budem veoma kratak i da kažem ono što je Pašić rekao – da i naša politika ne može da se vodi kruto, da mora da bude fleksibilna, jer smo previše mala zemlja, da bi se držali uvek kočoperno i uvek kruto, da se nekad u stilu Miloša Obrenovića treba poviti, da ne treba uvek sve reći, jer u politici nije bitno šta ste rekli i koliko ste rekli i koliko ste vatreno rekli, već kad ste rekli i šta niste rekli, odnosno šta ste mislili a niste izrekli i kako ćete političkim sredstvima politiku prilagoditi svojoj naciji, a ne naciju prilagoditi svojoj politici i svojim strankama.
Mislim da je međunarodna zajednica i međunarodna politika su kao klima i možete biti protiv klime, možete se buniti protiv takve klime, ali, pre ili kasnije morate joj se prilagoditi. Ukoliko joj se ne prilagodite, onda možete da doživite ono što smo mi doživeli 90-ih godina, doživeli smo ogromna ljudska, materijalna i finansijska, a pre svega privredna, razaranja, od kojih se lako ne možemo oporaviti, ukoliko ne shvatimo da ona poruka Pašića da naš mali čamac treba uvek privezati za neki veliki brod, ukoliko to ne shvatimo, mi onda nećemo izvući nikakve pouke iz prošlosti, a bolje je da ih izvučemo. Mogli bismo da izvučemo i pouke iz grešaka nekih drugih, jer se uvek valja više učiti na greškama drugih nego na svojim sopstvenim, jer greške na sopstvenim iskustvima, posebno ako se ponavljaju, veoma se skupo plaćaju. U međunarodnoj politici moramo da imamo kao sve velike, pa i neke male nacije, da moramo da imamo i vremensku prognozu. Da bi se prilagodili toj klimi, mi moramo računati na neku dugoročnu prognozu, na koji način se treba ponašati u nekom određenom vremenu, da bi se što uspešnije oduprli tim nepogodama, kao i kod vremenskih prilika, kao i kod vremenske prognoze, da što manje pokisnemo, da nas što manje vetar produva, da što manje ozebemo.
Mislim da našu spoljnu politiku treba voditi dugoročno, treba je voditi pre svega u korist našeg naroda. Mi smo previše mali i ja ne verujem da možemo da usmeravamo vetar, kako kaže ona izreka, ali mislim da možemo, ukoliko budemo pametni, da podešavamo jedra i da budemo što manje izloženi vetru, sa što manje posledica. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gosti, slušajući mog kolegu predlagača amandmana, shvatio sam da nemamo boljeg predstavnika koji može da nam objasni šta je obmanjujuće oglašavanje.
Zamislite kada neko oglašavanjem od polovnih delova želi da napravi nova kola. Zamislite kada neko od polovnih političara, oglašavanjem želi da napravi novu organizaciju. Zato verujem da je veoma primereno bilo da nam predlagač amandmana prezentuje šta je obmanjujuće, lažno oglašavanje, odnosno predstavljanje kroz oglašavanje.
Takođe, kad su procenti u pitanju, koje često pominje, nema boljeg primera kako se šire narodne mase, kako se naši građani pokušavaju obmanuti i na koji način. Ja verujem da, kada su procenti u pitanju, da će moj kolega poljoprivrednik, šef te organizacije, da će smoći snage da izađe sam na izbore i da se ta organizacija koja sebe naziva novom ili ne znam kako već, predstavi biračima, ne samo oglašavajući ovde lažne procente, nego da to ima uporište u biračkom telu da će sami da izađu na izbore, da se izlože biračima, njihovoj volji, glas naroda je glas boga. Ja koji sam izlazio pet do šest puta na izbore, to najbolje znam. Moj najbolji rezultat je 72.000 glasova 2003. godine. Imao sam niz lošijih rezultata i verujem da će moj kolega predlagač ovog amandmana i moj kolega poljoprivrednik, smoći snage da sebe provere u biračkom telu, a, budući da su neki od njih doktorirali i na teoriji da se predstavnici u centru povremeno moraju izložiti volji birača, da bi se utvrdilo da oni imaju podršku da upravljaju državom, bilo kroz izvršnu vlast, bilo kroz zakonodavnu vlast. Uglavnom, ta teorija je zasnovana na tome da oni koji su u centru treba da budu provereni kod birača.
Verujem da će s obzirom da se da je oglasio već svoj procenat, da će u praksi, ne samo u teoriji,pokušati da to i potvrdi. Takođe među obmanjujuća oglašavanja može da bude i recimo oglašavanje lažnih vinarija, koje uopšte nisu proizvodile vino. Samo je bio razlog da se dobije podsticaj od države,a da nikada ni jednu kap nisu proizvele, da nisu proizvele ni toliko koliko je potrebno popu za pričest, mislim da i to možemo nazvati obmanjujućim oglašavanjem, budući da je to država i te kako skupo platila.
Kada neko tvrdi da je njegovo vino prilikom neke inauguracije ili prilikom izbora Vlade itd. služeno, to je takođe obmanjujuće oglašavanje pa mislim da nije bilo boljeg primera da sa puno reči neko nam prikaže šta je stvarno političko obmanjivanje odnosno obmanjujuće oglašavanje kako to piše u ovom članu i u ovom amandmanu.
Ima ona narodna izreka „Gde su usta prepuna reči, tu nema leba“, a izgleda ni vina. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, iz pristojnosti prema političkim strankama koje čine ovaj parlament, ovaj amandman treba odbiti.
Obrazlažući svoj amandman predlagač je govorio o pristojnosti, nepristojnosti, pa ću i ja govoriti. Nepristojno je da mi kao političke stranke prihvatimo amandman jednog udruženja građana. Zamislite, da nam se obratilo Udruženje pčelara Novi Karlovci. Zamislite da nam se obratilo Udruženje lažova Ljukovo? Bilo bi nepristojno.
Nepristojno je da mi kao šefovi, članovi, funkcioneri političkih stranaka ovde danima slušamo predavanje predstavnika koji pokušava da falsifikuje političku stranku i da se udruženjem od tri člana sebe predstavi kao vođu nekog pokreta za obrtaj itd.
Kad je već reč o pristojnosti, to je krajnje nepristojno zato što ta udruženja građana mogu da se finansiraju iz inostranstva. Mi političke stranke ne možemo. Oni mogu da se oglašavaju van izbornih kampanja, mi političke stranke ne možemo. Oni mogu da ne podnose izveštaj Agenciji za borbu protiv korupcije i razne druge akte za koje su političke stranke obavezne, mi to ne možemo. On može to da ne podnosi. On može da bude van kontrole svih državnih organa, uključujući i policiju, mi to kao vođe političkih stranaka ne možemo.
Dakle, kada se već govori o nepristojnosti, ja tražim od predstavnika i članova političkih stranaka da ovaj amandman jednog udruženja građana sastavljenog od tri člana odbijemo, jer nepristojno je i ono što oni čine povodom finalne utakmice, gde zabranjuju nama kao političkim predstavnicima ili članovima ili simpatizerima da budemo na jednoj utakmici. Mom kolegi predlagaču ovog amandmana se može pomoći, ali mora sarađivati. Hvala.