Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/9677">Marijan Rističević</a>

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, odmah na početku da kažem da me je na određeni način, kako to mladi kažu, budući premijer a sadašnji mandatar kupio, a reći ću i zašto.

Dakle, svoj govor je počeo govorom Miloša Obrenovića, a vi, bezglava 50.37 srpska gospodo, koji ste sada dobacili, treba da znate da su ovu državu pravili seljaci, modernu srpsku državu, stvaraoci moderne srpske države su bili seljaci. Pravi je nonsens i pravo je čudo da su seljaci stvarali državu, polupismeni, nepismeni, ali ću vam reći - usmeni i mudri. Stvarali su tu državu da bi je danas akademska zajednica, veliki deo akademske zajednice, bezglava srpska gospoda rušili. To je za mene na određeni način neprihvatljivo.

Kada ulazite u Narodnu skupštinu koju ste želeli da spalite više puta, jednom poluuspešno a drugi put bezuspešno, ovaj trag na ovom tepihu o tome govori šta su bile vaše namere, treba da znate kad ulazite u Narodnu skupštinu imaju dve skulpture. Na desnoj strani je Karađorđe, on drži tri prsta sastavljena ovako, prema nama, vaši prsti su okrenuti prema inostranstvu i pokazuju ovako - koliko? Ne pita vas zašto, već za koliko vi unutra sarađujete sa ovima spolja koji imaju nameru da sruše državu? Karađorđe kaže - čuvajte mi državu, sabornost, država je zajednica ljudi.

Sa druge strane imate Dušana Silnog, koji se meni dopadao možda i zbog teritorije, ali da se razumemo, pre svega zbog Zakonika. Car Dušan drži Zakonik. A šta drži u desnoj ruci? Drži topuz. To je neko vešto uradio od majstora koji su stvarali tu skulpturu. Buzdovan je moć države da sprovede zakone. Karađorđe kaže - čuvajte mi državu, a ovaj daje uputstvo - država se čuva sprovođenjem zakona. Država koja nema moć da sprovede zakon i nije neka država. Za mene je država moć da se sprovedu zakoni.

Što se tiče ekspozea, na više tačaka sam se osvrnuo, pre svega na obrazovanje. Ja sam poljoprivrednik, u toku je setva, u setvi seju kultivisane biljke. Inače, ako to ne uradimo, a i među vama ima poljoprivrednika, na njivama će se pojaviti korov, to je sigurno. Vi možete pokušati kasnije da zalivate taj korov, ali roda biti neće. Za mene je obrazovanje pre svega setva znanja, ukoliko na njivi na posejete ove godine, izgubićete jednu godinu, ali posledice ćete imati duži niz godina zato što ste preskočili setvu jedne godine i niste kultivisali te biljke. Ukoliko ne posejete znanje, na fakultetu će nići neznanje i te posledice će takođe kao na njivi, sa kojom sam poredio, biti dugogodišnje. Dakle, to znanje, posebno ono koje treba da bude primenjivo, filozofa je meni puno, svako je danas filozof.

Poljoprivredni fakultet je popunjen sa 37% upisanih studenata, a filozofski fakulteti 85%. Pa, vas i sebe pitam, da li će nam traktore voziti filozofi i obrađivati njive ili će prihod donositi radnici u industrijskim zonama, seljaci na njivama. Čista moja dilema je da nam više trebaju traktoristi, inženjeri poljoprivrede, nego filozofi, jer svako od nas danas može da bude filozof, pa, recimo i onaj koji će nas juriti po ulici.

Zašto ovo kažem? Dame i gospodo, vi što galamite, bezglava srpska gospodo, vi ste krenuli u Strazbur biciklom, a od svog tog bicikla ja polupronicljivi seljak sam video pedalu. Da li verujete da sam video pedalu? A znate zašto? Profesor koji ne predaje, profesori, za mene nije profesor. Student koji ne studira, za mene nije studen, možda je bio student u pokušaju kao neki ovde što studiraju 23 godine, a uslov za penziju je 15 godina. Pa, ljudi on je student penzioner. Ko ne studira i ko neće da predaje, šta sam rekao, pedala. Što bi naš narod rekao, noga u zadnji deo tela i napolje, da oni koji žele da predaju i da studiraju mogu to da čine. Državni fakulteti, zgrade, oprema, sve je državno.

Mi smo svojom nepažnjom prepustili upravljačka prava profesorima i studentima koji to čak neće da budu, prepustili upravljačka prava i dali im finansije da vrše usluge obrazovanja. Oni to ne rade. Sasvim je normalno da država povrati svoju imovinu, izbaci, pedalira one koji to ne žele i da normalno mogu da studiraju oni koji hoće. Neprihvatljivo je da grupa, maltene, terorističke ćelije, plenumi, iz političkih razloga, baveći se politikom na univerzitetima, koja je zabranjena Zakonom o visokom obrazovanju, da sprečava one koji žele da studiraju, to je za mene i za vladajuću većinu neprihvatljivo. Imate jednog koji vam se pridružio juče, dobro nam otišao, super, mnogo ste dobili i tako dalje.

Rešenje je u tome, da danas izaberemo vladu. Vi nama predlažete ekspertsku vladu, vladu narodnog poverenja. Pazite, oni i vlada narodnog poverenja, gle čuda. Pa, onda šta beše, prelazna ekspertska vlada, koja još jedna, tri vlade su nam predložili. Pa, vi ste predložili jednu vladu nego u Libiji. Libija ima koliko ja znam dve vlade, a vi ste nama predložili prelaznu ekspertsku i opšte narodnu ili narodnog poverenja. Jedinu vladu koju bi vi mogli da stvorite, bezglava srpska gospodo, je vlada opšte narodne propasti. Kada bi vi vladali ovom državom naša trobojka ne bi bila trobojka, naša trobojka bi bila bele boje, a himna nam ne bi bila "Bože pravde" himna bi onda bila - Bože sačuvaj od ovog zla, ako bi vi vladali.

Tako, dame i gospodo, iz ekspozea sam pogledao malo i poljoprivredu. Malo to treba i proširiti. U poljoprivredi smo napravili greške pre svega što smo poštovali udruženja koja su politički izdanci političkih partija i novac smo dali isključivo za biljnu proizvodnju, kao da se ne dignu, da im damo pare itd. Mi im dali pare, a oni se još više digli. Znači, to je bila greška koju jesmo mi napravili, ali ste vi to tražili, na način što ste vršili drumsko razbojništvo. Moj stav je bio – ko blokira put, taj sprečava slobodu kretanja, a vi sprečavate i mnogo čega drugog, da se krivično delo procesuira, a predmet kojim se vrši krivično delo, i na tome ću insistirati, oduzme do okončanja sudskog postupka, to je normalan, regularan slučaj.

Oni koji blokiraju, zauzimaju fakultete, receptura je Amsterdam. Pa kada već jašete na onim pedalama i biciklima, da svratite malo u Amsterdam, pa da pitate kako su preksinoć prošli studenti koji su samo na nekoliko sati blokirali fakultete u Amsterdamu. Samo to pitajte. A godinu dana ranije ponovo su u Holandiji pokušali na nekoliko sati da blokiraju fakultete i dobili pedalu.

Pitajte Donalda Trampa šta je uradio. Vi ste govorili da je Amerika svetionik demokratije. Gde je onaj što je dogovorio kada Šiptari da proglase nezavisnost? On je Ameriku zvao svetionikom demokratije. Kako svetionik demokratije to rešava? Tako lepo što Tramp kaže – ko tamo legne negde, odmah se uhapsi sa crvenim nekim šapama i zdravo, doviđenja.

Druga stvar, ko na univerzitetima nezakonito u Americi pravi proteste, tu se obustavlja finansiranje celog univerziteta da bi se uspostavio red. E sva ta demokratska dostignuća imala su dobru praksu demokratskih zemalja, po meni, ja sam seljak čovek i mnogo se po tome razlikujem od nekih mojih kolega, ja sam za to da se vaš zakon sile spreči silom zakona, na koju država ima pravo, i to sam govorio. Nemoguće je tolerisati antilevičarski, anarhistički, razne te antiverske svakojake te pokrete. Vi tražite vladavinu prava tako što tražite revolucione sudove i revolucionu pravdu. Kakva je to onda vladavina zakona? Kakva je vladavina zakona kada tražite poštovanje Ustava, a danas i juče ste došli sa tri predloga?

U Ustavu u članu 2. kaže – niko ne može da prisvoji suverenitet građana, niti da uspostavi svoju vlast bez slobodno izražene volje građana. Slobodno izražena volja građana je jasna, a vi tražite da građani glasaju za nas, a da mi njihovu slobodno izraženu volju prenesemo na vaše tri vlade? Da vam nije mnogo? Što kaže Milošević – malo morgen, makar što se mene tiče.

E, sada o onome što sam o poljoprivredi hteo da kažem. Znači, mi želimo i verujem da ćemo u narednom periodu popraviti situaciju. Zbog vaših radikalnih udruženja, blokada puteva pogrešno smo usmerili novac, dajemo gotovo milijardu. Te pare treba da uložimo u investicije, obnovu prehrambenog suvereniteta i prehrambene sigurnosti građana, potrošača, treba da imamo sezonske podsticaje, tržišne, javne intervencije, da kada cene padnu ispod nekog nivoa, a investiramo u voćnjake, stoku itd, da bi to sačuvali, moramo da intervenišemo, da očuvamo dohodovnu sigurnost gazdinstava, što do sada nismo mogli.

Jedna ministarka je sarađivala sa vama, ona je napravila put koji je u poljoprivredi takođe stramputica i mi se moramo vratiti na put. Bez investicija nema rasta. Mi ne možemo, kako neki vaši pričaju, da na velikim površinama stvorimo veliku poljoprivredu. Mi veliku poljoprivredu treba da stvorimo velikim prihodima po jedinici površine, dakle, da naše poljoprivredno zemljište, zahvaljujući podsticajima koje treba na to navlačiti, bude popunjeno uslovnim grlima, voćem i povrćem i da po hektaru, umesto 1.500 evra maksimalno po hektaru, ostvarujemo prihod koji je 10.000 evra i koji nam diže prerađivačku industriju i iz koje kroz poreze možemo da vratimo novac u budžet i iz koga dodatno možemo da finansiramo razvoj u tom smeru.

Moram priznati da smo do sada u tri ili četiri saziva, a ima i vas koji ste tu bili, imali podršku za tu vrstu poljoprivrede, ali kada je došlo do protesta koji su nam novac odveli u drugom smeru, meni je žao što tada nismo dovoljno tvrdi bili i što nismo omogućili da se poljoprivreda razvija, da stičemo što veći dohodak, da imamo sigurnost države od mogućih vojnih i ekonomskih pritisaka, zaraznih bolesti, budući ministre, koje mogu da dovedu do toga da ne možemo da uvezemo. Recimo, u mesu smo zavisni, 50% svinjskog mesa nam je uvoznog porekla. Možemo doći u poziciju, ukoliko to ne uradimo, mogućih ekonomskih, vojnih pritisaka i zaraznih bolesti da budemo zavisni od uvoza. Ako njega ne bude, tući ćemo se oko šnicle mesa. E, to je ono što bih ja voleo da se desi u poljoprivredi.

Na kraju, poruka za tužioce i sudije – sudije i tužilaštvo treba da gone krive, a ne nevine. Nevine treba da štite, a da kažnjavaju krive. Ne samo da bi se zlo koje ste počinili kaznilo, nego da bi se i novo sprečilo. Država je zajednica ljudi. Država mora da štiti ljude od neljudi. Ja sam dao zakletvu ovoj Skupštini, a ne pred WCO. U ovoj Skupštini sam dao zakletvu da ću braniti državu Srbiju, da ću braniti narod, da ću braniti Ustav, ljudska prava i građanske slobode. Ja ne branim vlast. Nikada nisam bio izvršna vlast. Ja branim državu Srbiju i njeno pravo da postoji. Hvala.
Zahvaljujem.

Ja bih voleo da je kolega Parandilović ostao ovde s obzirom da se ovde radi o podršci mladima u kupovini prve stambene nepokretnosti.

Dakle, naši mladi nisu imali priliku kao Miloš Parandilović da steknu stan koji je platio 100.000 evra, a da niko ne zna od kojih sredstava u tom trenutku, jer je imao platu od 70.000 dinara.

Dakle, oni takvu priliku nisu imali, ja sam očekivao da Miloš Parandilović koji je se toliko zalaže za studente i za mlade bude ovde prisutan i da podeli i ovaj amandman i ovaj zakon s obzirom da je sam vrlo lako stekao nepokretnost drugi tu priliku nemaju i s tim u vezi da posumnjam da je novac koji je došao za njegov stan mogao doći od Kurtija.

Naime, Miloš Parandilović ima izbornu listu na lokalu u Kraljevu koja se zove Starosedeoci i koja se uglavnom bavi segregacijom proteranih Srba iz naše južne pokrajine sa Kosova i Metohije.

Tako da je osnovano sumnjam da je novac kojim je on kupio stan verovatno došao od Kurtija i od albanskih, šiptarskih terorista. S tim u vezi da kažem na osnovu ove galame koja očigledno pokazuje nedostatak argumenata kod njega više se neću javljati za reč, ali moram da mu kažem da na izborima odnosno u demokratiji ne pobeđuju oni koji su najglasniji već oni koji dobiju najviše glasova.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na ovaj zakon. Smatram da pobuna koja je tzv. studentska, da je na određen način izazvana, pre svega pobunom profesora i dekana. Ne verujem da studenti stoje iza ovih zahteva. Ne znam da li mi je ovo 40 ili 54 studentski zahtev, bez obzira što smatram da će nam profesori na određen način uzeti novac, a da će se pojaviti 51 ili 61 studentski zahtev, ja ću bez obzira na tu vrstu sumnje glasati ovaj zakon.

Dame i gospodo narodni poslanici, pošto se bavim poljoprivredom ja sam pratio stanje na poljoprivrednim fakultetima. Tražio sam da posetimo, kao Odbor za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, da posetimo poljoprivredne fakultete i da vidimo šta im nedostaje, odnosno da podržimo studente koji žele da studiraju, studente, a ne plenumaše, da podržimo njihova ustavno pravo na obrazovanje i da vidimo šta je to potrebno poljoprivrednom fakultetu da počne da motiviše studente da to upišu.

Dame i gospodo narodni poslanici mi treba da ostvarimo prihode iz investicija koje se trenutno sprečavaju, iz tog rasta da povećamo plate i penzije, uglavnom gotovo svim građanima u Republici Srbiji. U ovom trenutku mi smo onemogućeni i smisao je da što više ljudi se angažuje oko realne privrede, odnosno da tako stvaramo novac koji zajedno treba svi da podelimo.

Ja sam pogledao koliko je studenata ove godine upisalo poljoprivredni fakultet. U Novom Sadu od broja koji je mogao da bude upisan, upisano je svega 37%. Dakle, na poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu jednom poljoprivrednom regionu Vojvodine, koja je takođe u Srbiji, upis studenata na Poljoprivrednom fakultetu je bio 37%.

Dame i gospodo narodni poslanici, u istom Novom Sadu na Filozofski fakultet je upisalo preko 80% iako je po planu upisa studenata takođe bio mnogobrojniji od Poljoprivrednom fakulteta, preko 80% je upisalo Filozofski fakultet, a samo 37% je upisalo poljoprivredu. Ja se pitam da li će ova država biti država poljoprivrednih inženjera u poljoprivrednom regionu ili će to biti država filozofa? Ja mislim da je filozofa previše, da nam u poljoprivredi u realnoj privredi treba više studenata, neko ko će zahvaljujući obrazovanju da pravi veći dohodak, odnosno da posle možemo svi više da podelimo.

Upisa na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu je nešto veći, zahvaljujući nekim specijalnim odeljenjima za tehnologiju i on je negde oko 48%. Dakle, to su razlozi bili da vidimo zašto su studenti demotivisani, zašto treba posetiti poljoprivredni fakultet u Novom Sadu i fakultet u Beogradu da vidimo šta to njih sprečava, odnosno šta demotiviše naše mlade da mogu da ne budu samo filozofi, jer ne očekujemo od filozofa da voze traktor, da leče krave, stoku i tako dalje, mada mislim za neku vrstu stoke specijalno, juče sam se uverio da tu pomoći nema.

2/1 VS/LŽ 10.15 – 10.25

Dakle, dame i gospodo narodni poslanici ja se bojim da ćemo potrošiti pare, ali ću glasati za to da damo mogućnost da pobuna profesora, ili kako to zovu pobunu plenumaša, jedne nezakonite organizacije koja nezakonito oduzima zgrade fakulteta, koja nezakonito blokira puteve, koja nezakonito sprečava Ustavom garantovana prava na rad, koja nezakonito sprečava pravo na slobodu kretanja, koja nezakonito sprečava, rekao sam već, pravo na obrazovanje, dakle, da damo šansu, kako to kažu šansu miru. Mada ja lično verujem da će probati nasilno da dođu na vlast.

Na kraju mog govora, mogu da podsetim na Ustav i one naše političke protivnike koji traže prelaznu vladu. Dakle, ja sam od onih koji neće glasati ni po koju cenu da se ta prelazna vlada njima omogući zato što sam ja jedna od osoba, svi ste vi od osoba, koja je deo suvereniteta građana prenet na nas, a mi to prenosimo na Vladu, prenosimo na određen način preko Vlade prema nekim drugim javnim preduzećima, ustanovama itd. Znači, suverenitet građana na određen način počiva na nama.

Ustav kaže član 2. – da niko ne može da prisvoji suverenitet građana niti uspostavi svoju vlast, nijedna grupa ni pojedinac da uspostavi svoju vlast bez slobodne izražene volje građana. Ta slobodno izražena volja građana se ostvaruje na izborima i pušku da upere u mene, ja neću dozvoliti sebi taj luksuz da glasam za nešto što je mimo slobodno izražene volje građana. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, obrazovanje i učenje je kao vožnja biciklom, ili veslanje. Čim prestaneš da veslaš, vraćaš se unazad, ili ako prestaneš da vrtiš pedale, moraš da padneš. Sada, naši profesori su, ja kažem, odlučili da prestanu studenti da vrte pedale. Iza ovih plenuma, tzv. plenumaša, stoje naši profesori, to je moje mišljenje. Dakle, njihovo ponašanje je ponašanje kao 1941. godine, gde oni požele da stvore što pre 1945. godinu. Tu se priča o jahanju, o revolucionarnoj pravdi itd.

Hajde da vidimo koliko je ovo društvo nepravedno i prema kome. Ja društvo i ljude delim na dve grupe – jedne koji proizvode novac, koji znaju kako se novac proizvodi, kako se novac stvara i druge koji znaju kako se novac troši, u šta spadaju i ovi plenumaši itd.

A lajk Tramp, to znači da obožavam Trampa. Tramp je pre neki dan sve one u majičicama sa crvenom rukom pohapsio. Dakle, odmah u začetku je pokupio sve demonstrante koji su pokušali da kažu da su mu ruke krvave. Dame i gospodo narodni poslanici, juče je valjda Tramp doneo odluku da uskrati finansiranje koledžima, univerzitetima i školama koji su dopustili nezakonite demonstracije na koledžima, školama i univerzitetima. Dakle, rekao je za tu vrstu školovanja i obrazovanja – gde se nezakonito demonstrira, nema novca. Treba nešto naučiti i od Trampa.

Ali da vidimo kakvu nepravdu doživljavaju oni koji stvaraju novac, koji u suštini pune budžet. Mene su učili da je novac sredstvo za razmenu robe. Dakle, da bi se i usluge vršile, morate da imate neku robu pomoću koje trgujete itd. Sada, jedni novac stvaraju, a drugi ga troše. Ja sam bio svedok u Inđiji, kada svako jutro nekoliko hiljada mladih od 19 do 25 godina ide na posao da stvara novac, radi u industrijskoj zoni, dakle, Inđija, a ja sam jedan od tvoraca, Inđija na 47 hiljada stanovnika ima 36 hiljada radnih mesta, od čega je četiri petine u proizvodnji. Gle čuda, prosečna plata u Beogradu je veća za 300 evra, gde se većinom šeta, nego u Inđiji gde se novac stvara. To je jedna vrsta nepravde.

I sada pre jedno desetak dana šetalo se, nekada to što se zove plenum se u moje vreme zvalo „Otpor“. Malo je to modifikovano, ali recimo, otporaši su išli od Novog Sada do Beograda da podrže neki veliki miting opozicije, a u ovom slučaju se išlo obrnuto, iz Beograda se išlo prema Novom Sadu na veliki miting takođe opozicije. I gle čuda, dva dana se nije moglo, Inđija i Stara Pazova gde postoje dve razvijene industrijske zone su na magistralnom pravcu Beograd-Novi Sad-Subotica, deli na dva dela. Jel verujete da su morali da mole da stignu ujutru na posao, jer je put bio blokiran, da bi ove svete krave mogle da prođu i da stignu na protest, gde su pešačili za 60 evra? Ne. Dakle, morali su ljudi koji idu da rade, da stvaraju novac, da mole da dođu do radnog mesta gde se novac stvara, da bi ovi mogli da taj novac troše, uprkos tome što se ne obrazuju.

Zato sam ja pristalica Trampa. Ako dekani i profesori ne mogu da zavedu red na fakultetu, to im je posao, za taj posao ih država plaća, znači država izdvaja novac za te univerzitete, za fakultete i ako oni ne mogu, a posao im je obrazovanje, ukoliko oni to ne mogu da rade, šta će nama taj fakultet, lepo neki privatni fakultet nek dođe na to mesto.

24/2 MZ/LŽ

Koja je nepravda prema privatnim fakultetima. Oni ne dobijaju novac od države, a pri tome plaćaju porez da bi ovi drugi živeli od njihovog rada, pa još neće ni da rade, pa malo rade na privatnim fakultetima, ali neće na državnom da rade, jer traže platu koja je uvećana 11% i još 16% više.

Sada ja pitam, kad je već to takva nepravda, kakva je tek nepravda na poljoprivrednim fakultetima? Popunjenost je 37%, a plate primaju kao da su 100%. Broj profesora i zaposlenih nije pao. Upis studenata je 37%, broj profesora je 100%. Pa kakva je to onda vrsta pravedne raspodele i koliko trpe ovi što izdvajaju novac? Izdvajaju da neko uči, taj neće da uči, ali daj da mi finansiramo profesore koji su u štrajku.

Bojim se da oni nisu samo u blokadi i u štrajku, mislim da je njima mozak na određeni način, posebno ovima koji ih tu prate, ne privremeno u blokadi, već u debeloj blokadi, u štrajku, a izgleda da povremeno i obustavlja rad. Pitam, koja je nepravda prema ovima koji stvaraju novac za manje plate? Ja gledam ko šeta. Šetaju siti i napiti, šetaju roleksi, naši siroti pojedini studenti, plenumaši, manji deo studenata. Dakle, oni šetaju sa roleksima, ne žele ove testove na drogu, voze BMW-ove i kada vide neke mučenike u autobusima veoma ružno gestikuliraju. E sada pitam, u toj podeli – zašto stalno jedni treba da rade, a drugi treba da uživaju?

Gle čuda, pričali su o tome kako se u javnom sektoru, a i u obrazovanju svi zaposleni sa članskim kartama SNS-a, a kad pogledaš demonstrante, je li tako, gospodine Jovanov, dve trećine njih je na državnoj sisi. Pojavila se jedna iz Uprave za agrarna plaćanja, pojavila se, kaže – dobila je otkaz, radila je u Upravi za agrarna plaćanja, zato što nije iz SNS-a. Čekaj, kako si se onda zaposlila? Kaže – njen otac je poljoprivrednik. Pa čekaj, gospođo, zar vi niste u konfliktu interesa bili? Pa vi ste dodeljivali podsticaje sopstvenom ocu, a sada ste nešto uzeli da pričate. Pa čekaj, SNS, jeste li muzičari ili niste? Jel SNS zaposlio sve u javni sektor? Vi niste u javnom sektoru. Otkud u demonstrantima dve trećine iz javnog sektora? A i profesori su iz javnog sektora, samo što su izgleda zaboravili. E sad, kako se novac stvara, kako se troši, ja sam na strani onih koji novac stvaraju.

E sada još nešto. Miloš, pazite, Mi-loš, razdelite to, Mi-loš, Mi-loš, fali jedna šestica, jel, ili petica, kako to ide? Mi-Mi-Mi, loš-loš-loš čovek. Mi, šta je Mi? MI5, MI6, kako beše, ona čuvena britanska organizacija koja ga verovatno podržava i finansira na određeni način, bez obzira što je Francuz. Baš mi je to, MI, pa uzeli jednog Francuza pobeganovića, a loš znači da je loš kao čovek, što je juče i pokazao. Ali, na stranu što je loš čovek, mi smo dopustili da taj loš čovek obrazuje studente. Ja sam zabrinut čak i za mentalno zdravlje pojedinih naših studenata kada vidim ko im sve predaje.

Miloš Jovanović pobeganović predaje studentima, verovatno im predaje patriotizam itd. Da u Francuskoj to uradi na njihovom fakultetu i da izađe da blokira neko sokače u Francuskoj, bilo šta da blokira, da stavi samo dve noge na kolovoz i da nešto blokira, ja mislim da bi nam ga Francuzi vratili u komadima. Oni imaju pse, konjicu, bog otac, ali sigurno ne bi radio ono što radi trenutno u Srbiji.

Pa hajde da vidimo Jovu Bakića. Jurenje na sceni je sprovođenje programa Jove Bakića, a ovaj Mi-loš je verovatno neka vrsta fizičke radne snage, da ono što kekeljavi Bakić ne može da uradi, da proba ovaj malo živahniji da ovde nama utera navodno strah u kosti. Pri tome je povredio tri žene, valjda se u Francuskoj ne goni po službenoj dužnosti. Ovde je neko govorio – ja ću reći da sam ja ukazivao i u medijima, jer nije bilo Skupštine, ja sam govorio o tome da je na delu terorizam, da je to smišljena upotreba nasilja. Miloš Jovanović je to dokazao.

25/1 JJ/JG 15.10 – 15.20

Zamislite onog što ga Atlagić zove „glavotres“ kako se zove Teodorović, on i dalje predaje razumeš, on je kao „sveta krava“ i dalje predaje, i sada zamislite šta naši studenti treba da nauče mi smo još dobro i prošli.

E, sada da vam opišem našu situaciju ni malo naivno. Dakle, dame i gospodo sportisti ko je išao na fudbalske utakmice itd. tek kada su se pojavile sedeće stolice na jugu i severu tada su počeli vandali i huligani. Znači, vandalizam i huliganizam se pojavio kada su već onako trebali da civilizuju taj stadion itd. i sada ja da opišem našu situaciju. Nas je dva puta više, ali su oni dva puta luđi, nas je dva puta više, oni su dva puta luđi. Ko je bio na utakmici? Recimo na zapadu Zvezdinog stadiona ima dva puta više nego na jugu i kada izbije nered, najbolje je kada policija odmah na početku uđe na južnu tribinu i zavede red, to je najbolja stvar, ali mi smo to propustili, nas je dva puta više na zapadu, ali ovi kada uđu i počnu da nas jure po zapadnoj tribini, mi na centru koji smo uzeli centar zapada mislimo da smo mi malo bezbedniji, jer ovi huligani sa juga treba da pređu jedno 50 metara i da dođu do nas. Mi smo sada negde izabrani u centru i mi smo u centru.

Gospodo, oni su već došli gotovo do lože, to se sprečava ako ste bili na stadionu, može da se takva vrsta vandalizma i huliganizma, može da spreči samo intervencijom policije. E, zato ja mislim da treba primena, striktno zakon da se primenjuje bez obzira što smo malo i zakasnili.

Zakon treba da bude jednak za sve, za mene su demonstranti isti bez obzira na pol, veru, zanimanje, zanimanje sada jel? Na veroispovest, na partijsko opredeljenost itd. Kada izađeš na ulicu ti si demonstrant, a ako si huligan ti si huligan. Zakon treba da važi za sve i poslednji je trenutak da mi pokušamo da stavimo tačku na ovaj terorizam da terorizam ne bi stavio tačku na državu.

Mislim da su došli, ono što sam opisao do centra, da dolaze polako do lože i da je vreme da se staramo o primeni zakona da zakon bude jednak za sve.

Što se mene tiče, ja sam se više puta izjasnio, ja ne branim ni vlast, ja branim pravo države Srbije da postoji i mislim da je krajnje vreme da silom zakona suzbijemo zakon sile. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, osnovno obrazovanje nije obavezno, ali su roditelji obavezni da odgovaraju ukoliko deca ne idu u školu. Pojave su da je ova trgovina tugom, dakle naša opozicija i tzv. plenumi, a juče smo imali jednog plenumaša ovde, to je samostalni plenumaš, juče ste mogli da vidite u praksi na šta liči plenum, i pojavio se jedan poslanik sa svojom poslaničkom grupom i preuzeo ovlašćenja Narodne skupštine i drsko i bezobrazno rekao da on konstatuje da je prestao mandat Vladi. Dakle, to je ovlašćenje Skupštine, ali se našao pojedinac, koji ima jednu malu poslaničku grupu da kaže kako su oni konstatovali prestanak mandata Vladi.

26/4 VS/IR

Time su preuzeli ovlašćenja, kršili zakon i preuzeli ovlašćenja Narodne Skupštine, koja ima apsolutni suverenitet po pitanju suvereniteta građana, znači mi smo na određen način izabrani i gospođa iz njegove poslaničke grupe je rekla da niko čak je bila kontradiktorna, rekla je da niko ne sme da otuđi volju naroda.

Juče je predsednik njene partije i predsednik njene poslaničke grupe upravo to pokušao da uradi. Da vam ukažem i na pojavu da su uglavnom organizatori plenuma, pa i u osnovnim školama i srednjim školama, pogotovo, nastavnici i profesori, znači oni su glavni organizatori. Recimo u Inđiji postoji razredni starešina koji šest puta na dan zove učenike da dođu i da su obavezni da učestvuju u Plenumu.

Dakle, gospođa ministarka, samo da znate da u srednjoj školi u Inđiji, postoje razredne starešine koji po šest puta zovu učenike u toku dana da je obavezno da se pojave na plenumu. Zašto? Dakle, ti trgovci tugom, koji u tuđoj nesreći vide svoju sreću, otprilike postupaju ovako, da bi zadržao lične dohotke, oni dođu na posao i ne drže nastavu, nastava je obustavljena.

27/1 GD/MJ 15.30 – 15.40

Znači, ti prosvetni neradnici nagovore učenike da učestvuju u plenumu i onda - eto, mi bi predavali, ali deca ne dolaze i sad se ja pitam kad nastavnik, razredni starešina zove učenika šest puta u toku dana da obavezno dođe na plenum, a učenik to izbegava i na kraju se šesti put javi majka i kaže - moj sin neće doći na plenum i neće da učestvuje na plenumu, jer je plenum ilegalna organizacija, ja pitam kakav postupak uopšte mogu da pokrenemo protiv razrednih starešina koji to rade i na takav način u srednjoj školi postaju, po meni, osnivači ili stoje iza plenuma koje je, po meni, nelegalna organizacija.

Zakon o udruženjima građana kaže ovako - član 2. stav 4. kaže da tajna udruženja su nezakonita i paravojna udruženja. U isti stav su svrstavali tajna udruženja i paravojna udruženja.

Dakle, da li nastavnici na način na koji sam opisao mogu da osnivaju plenume, odnosno tajna udruženja, čime krše Zakon o udruženjima, krše verovatno i Zakon o obrazovanju, itd? Ko će za to da odgovara i ko će sutra, neko je to već rekao, te učenike da natera u klupe ili da ih natera u poštovanju nastave, nastavnika i tako dalje?

Za mene to nije prirodno i mislim da neko posle svega treba da snosi odgovornost i da moramo da zavedemo neki red u prosvetu, da ovi prosvetni neradnici koji traže zarade, to znači za rad, a oni hoće zaradu bez rada i pri tome osnivaju plenume da bi omogućili sebi da dobiju plate, iako ne rade.

Hvala.
Ja ću samo da kažem da ove kvalifikacije nisu bile normalne. Dakle, ja dopuštam da u Skupštini sede s jedne strane ljudi koji su za državu, sa druge strane ljudi koji su protiv države.

Dakle, da naši građani zaključe sami da li će da podrže ove sa moje strane koji su za državu, ili će da podrže one koji danima rade protiv države, devastiraju grad Kraljevo, fizički nasrću na građane Republike Srbije i pri tome nas koji smo za državu nazivaju mafijaškom organizacijom, a taj isti je nekoliko godina bio član, pristalica i imao više koristi od te navodne mafijaške organizacije, nego ja sam. Tako da ja ne mogu da razumem takve pendžetirane obraze, osam godina od 13, i on mene sad naziva pripadnikom mafijaške organizacije, on bio osam godina od 13 godina pripadnik te organizacije koju sad naziva mafijaškom i koja je njemu dala daleko više nego meni. Dakle, ja se ponosim što sam sa kolegama na strani države, kao što…
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo o osnovama obrazovanja treba da naučite neke kolege, koje su nas ovde pozivale mafijaškom organizacijom. Zbog osnova obrazovanja moram da kažem da su moji bili po poreklu ravnogorci, ali da nam nikada nije palo na pamet da menjamo kralja za Tita. Ima ovde kolega koji su profitirali na zalaganju za kraljevinu, dakle pridružili se po osnovama obrazovanja nama, da bi profitirali, a onda su kralja zamenili za Đilasa. I verovatno na tom Jutjubu, koji on pominje, verovatno ima i toga. I da ga podsetim po osnovama obrazovanja, da je ova navodna mafijaška organizacija zaposlila 500 hiljada ljudi, više od 500 hiljada ljudi, a da je njegov sadašnji kralj Đilas, toliko ljudi i malo više otpustio. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, po pitanju obrazovanja, ja sam pokušao da obrazujem kolegu i rekao sam da je ova vlast koju je on okarakterisao krajnje negativno zaposlila 500 hiljada ljudi. Dokazi su sledeći.

Statistika je matematika. Morate biti obrazovani da nešto poznajete iz matematike, ne morate biti samo, da tako kažem, kao narod, bezobrazni. Bilo je zaposleno 1.700.000 ljudi do 2012, sada je zaposleno između dva miliona i 200 i dva miliona i 300 hiljada. Očigledno da smo tu razliku zaposlili mi a ne Đilas.

Takođe, treba biti obrazovan i znati da je BDP u tom periodu uvećan gotovo tri puta. Dakle, svake godine zaradimo tri puta više, stvorimo nove vrednosti, nego što smo to stvarali kada je onaj koji mu je kupio stranku bio vlast u ovoj državi.

37/2 TĐ/LjL

Takođe, nije teško izračunati da je godišnji fond plata, što se viši u trgovanju i u saobraćaju povećan četiri puta.

E, sada, osoba koja kaže - Probudila se Srbija, upadne ovde u 16.00 časova i kaže - Probudila se Srbija, trebala je probuditi prvo sebe. Očigledno da je sanjao Marinu Raguš i vreme je da se umije hladnom vodom, da bude pristojniji. Njemu se može pomoći, ali mora sarađivati. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam poljoprivrednik i bavim se stočarstvom, ali ovakvu stoku kao što je ova preko ja još u životu nisam video.

Dame i gospodo narodni poslanici, država je zajednica ljudi. Država nije vlasnik ljudi, ali su ljudi vlasnici države. Država štiti ljude, ali ljudi moraju da zaštite državu od ovakvih neljudi. Terorizam je, po definiciji, smišljena upotreba nasilja, radi usađivanja straha, radi strašenja društva, radi realizacije političkih ciljeva koji mogu da budu ideološki, a mogu da budu i verski. Očigledno da je cilj ovih terorista preko, da im je politički cilj prelazna Vlada. Od te prelazne Vlade nema ništa. Nema te Vlade koju oni mogu voditi. Oni mogu samo da vode neku jadu, a ne Vladu.

Dame i gospodo narodni poslanici, danas treba da raspravljamo o zakonu kojim profesori, prosvetni radnici, bolje rečeno i prosvetni neradnici, treba da dobiju povećanje plate od 16%. Početkom godine dobili su 11%, a još 16% treba da im uvećamo plate ovim zakonom. Ja sam lično protiv toga da prosvetnim neradnicima uvećamo platu, već prosvetnim radnicima.

Navešću vam jednog prosvetnog neradnika, jednog uličara, koji šeta sa nožem za pojasom, koji sprečava građevinske radnike da dobiju posao, da tako ostvare platu, zaradu, da svoju zaradu mogu da donesu svojim kućama, svojoj porodici itd. Danas je taj uličar koji nosi nož za pojasom, danas profesor prava, prosvetni neradnik kome treba da uvećamo platu za 16% još, danas je teže povredio nekoliko narodnih poslanica. Znači, mi danas treba da tom uličaru, prosvetnom neradniku uvećamo zaradu bez rada za njegovo uličarenje koje danima ispoljava.

Pomenuti prosvetni neradnik, prosvetni uličar, neradnik je poznat inače kao jedan beganović, pobegulja, koji kada je državi zapelo da se brani pobegao u Francusku. Neka taj uličar, neka taj prosvetni neradnik, neka taj profesor ode u Francusku, u svoju onu drugu državu i da proba da blokira neki omanji francuski sokak, neka proba tamo u Francuskoj da blokira neko gradilište. Mislim da bi ga odande vratili u komadima, a danas ovde divlja, iako mu kao prosvetnom neradniku, i njemu treba da povećamo platu za 16%.

Dame i gospodo, ja sam vas šest godina upozoravao na opasnost koja se zove tajkunski mediji. Šest godina sam pričao o tome. Danas su se tom tajkunskom mediju priključila i „Olja-vizija“ ili kako se to zove „Borko-vizija“, znači televizija vlasništvo bračnog para Stefanović-Kovačević. Danas ti mediji su medijski sponzori svog ovog terorizma, smišljene upotrebe nasilja. Upozoravao sam vas godinama da najmanje što će N1 i Nova S biti, biće medijski sponzori terorizma. To se i desilo. Luksemburški piratski mediji izdašno potpomažu ovaj terorizam. Organizuju ga, predvode, izveštavaju o tome. Novinari su najveći njihovi nazovi politički aktivisti. Mislim da regulator, kada se obrazuje REM, mora da naloži kablovičarima, operatorima da takve televizije udalje iz kabla. Sve i da je tačno da reemituju program, a lažu, ti programi, po Konvenciji o prekograničnoj televiziji, sadržinski, pretežno ili u potpunosti, ne mogu da budu namenjeni zemlji prijema i to se smatra zloupotrebom prava i izbegavanjem jurisdikcije. Te televizije sa punim pravom, primenom zakona, treba udaljiti iz kablovskih televizija.

Dame i gospodo narodni poslanici, ovo što ovi rade, antihristi, koji ovo danas rade, meni liči na komunjare iz 1941. godine. Oni bi da preskoče neke godine i da odmah primene akcije koje su izvodili komunisti 1944. i 1945. godine. Danas su ovde oni koji jašu policajce, koji prete jahanjem, koji prete streljanjem, koji prete vešanjem, koji prete otimanjem imovine. To su oni koji se zalažu za demokratiju i pravnu državu, tako što krše Ustav, krše pravo na obrazovanje, krše pravo na slobodu kretanja, krše pravo na rad koji su Ustavom jemčeni, krše mnoge zakone.

Plenum je ilegalna organizacija, nezakonita, koja je zabranjena Zakonom o udruženjima, u istom stavu u kome su zabranjena i paravojna udruženja. Danas oni pokušavaju da otmu državu iz ruke građana. Ustav kaže da vlast može da uspostavi samo onaj ko to dobije na izborima, slobodno izraženom voljom građana. Oni koji se navodno zalažu za poštovanje Ustava i ovaj uličar profesor sa Pravnog fakulteta danas krše sve odredbe Ustava, krše Krivični zakon, pozivaju na rušenje ustavnog poretka države, što je krivično delo člana 309. Krivičnog zakonika. Molim državne organe da zavedemo red u ovoj državi. Ova „Antifa“, ova duboka država koja se iz Amerike preselila u EU, danas je stekla stanarsko pravo u Srbiji. Ja ovom prilikom neću da branim vlast, ja branim državu, država se teško gradi, to mi znamo, gradili smo je 12 godina, a lako se ruši. Ja branim državu, njeno pravo da postoji. Ovu državu koja na zastavi ima orlove ne mogu da vode uličari, kokošaneri i jajare. Živela Srbija!
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, prethodni govornik na odboru na pitanje koliki je procenat ugljendioksida u vazduha nije znao odgovor. Ugljendioksid je inače najveći neprijatelj svih ekologa u svetu.

Ja da sam opozicija, ja bih se zalagao za bržu eksploataciju litijuma. Rekao bih Kosovo nije država, Srebrenica nije genocid, ne dozvoljavamo mešanje stranog faktora u izborna prava u Srbiji i rekao bih, ja hoću bržu eksploataciju litijuma. Ali, gle čuda, oni se zalažu sasvim suprotno od toga.

Dame i gospodo, ja se sećam izjave Bojana Pajtića o njegovoj stranci. On je svojevremeno rekao da je njegova stranka brod ludaka. Izgleda da je bio u pravu. Ima ljudi koji se zalažu za kraljevinu i sada sam video, mi nismo kraljevina, ali dvorskih luda nam ne ne dostaje. Upravo smo videli ovde jednog vrištećeg primerka i sada da se vratim na temu, pošto je ugljen dioksid najveći neprijatelj svih ekologa.

Svojevremeno je bio neki rat na Staroj planini. Naši vrljni ekolozi su sprečili proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora iz malih hidroelektrana. Znači, oni su u principu za to da se električna energija proizvodi od fosilnih goriva u termoelektranama. Ukoliko nećete obnovljivu energiju i gle čuda, ja sam se raspitao. Za to zalaganje ih je plaćao „River voč“, Austrijska organizacija koja je finansirala ove dične gore zelene koji glume da nisu žuti, već su zeleni. Glume da su ekolozi, ali „River voč“ je platio da se spreče male hidroelektrane u Srbiji. Austrijska organizacija. Pri tome, Austrija ima 4.000 malih hidroelektrana, a Srbija svega 100.

Obnovljivi izvori u Austriji iz malih hidroelektrana 60% struje, ukupno iz obnovljivih izvora 87%, mi nismo dostigli ni polovinu, ali bože moj, ekolozi su rešili da se bore za fosilna goriva. Dame i gospodo narodni poslanici, njihovi umovi ne bi dostigli parnu mašinu. Oni misle da bez privredne aktivnosti životna sredina nudi zdraviji život i duži život. Nije tačno. Pre parne mašine životni vek je trajao 40 godina. Danas je životni vek 80 godina. Znači da industrija, zdravlje i duži život ne zavisi nužno od pečinske Srbije za koji se oni zalažu.

Dame i gospodo, oni se ne bore samo protiv litijuma. Bore se naravno protiv rukovodstva Srbije i same države Srbije. Priča o dvoglavim ljudima koji će se pojaviti sa litijumom naravno šire praznoglavi i sa one strane takvih ljudi nema male. Oni se u principu bore protiv pete tehnološke revolucije. Da se vi pitate, ni do parne mašine ne bi došli, ali bože moj. I pljeskavice bi bile super kereće.

Dame i gospodo, do pete tehnološke revolucije se stiže obnovljivom energijom, veštačkom inteligencijom, što podrazumeva veću upotrebu električne energije i sa druge strane veće upotrebe litijuma. Evo javlja se ovaj kradljivac struje u budućnosti koji je sprečio da proizvodimo obnovljivu energiju iz hidroelektrana. Pri tome ga plaćao „River voč“ po njegovom vlastitom priznanju.

Dakle, neko ko se bori protiv ovoga u stvari se bori da se električna energija proizvodi od fosilnih goriva, što znači emisija ugljen dioksida. Sa druge strane, neko ko se bori protiv litijuma, baterija, električnih automobila, bori se recimo za saobraćajni transport koji će se vršiti na … goriva, opet takav ekolog se bori za veću emisiju CO2 koju emituju termoelektrane i saobraćajna vozila.

Dame i gospodo, navešću vam nekoliko primera.

Mi smo u Inđiji pre industrijske zone, u mom selu, zato što pričate o raseljavanju, u mom selu je živelo svega 2.500 stanovnika, bili smo u padu, škola se praznila, živeli smo od poljoprivrede, 15% kuća je bilo prazno. Mi smo žrtvovali 500 hektara za industrijsku zonu. Danas, 10 godina kasnije, škola je punija, nema više praznih kuća, ljudi su zaposleni, tako da smo naselili selo, a ne raselili, kako tvrde ovi nesrećnici preko.

Kad ste već kod poljoprivrede, ukupno će biti zauzeto 0,008% poljoprivrednog zemljišta ili osamstohiljaditih delova, a kad pričate o proizvodnji mleka, gubitak će biti, ukoliko baš niko ne bude više tamo držao krave, 0,0007% ukupne proizvodnje mleka.

Taj vaš vođa ekološki dole ili lider, koji je hteo da proda zemlju, je poljoprivrednik kome država za držanje krava svakog meseca daje 200 hiljada dinara. Da bi dobio tih 200 hiljada dinara, taj vaš lider je morao da poštuje ekološke mere. Ovde su zapisnici inspekcije koja je proveravala upotrebu sredstava, a ovde rešenje. Taj vaš vrsni ekolog je potpisao, a i u rešenju takođe piše da je svojim načinom bavljenja stočarstvom zagađivao životnu sredinu, zemljište, vazduh i vodu. Ovde su ta rešenja. Naloženo mu je da u roku od 90 dana otkloni nedostatke kojima ugrožava životnu sredinu.

Mi, gospodo, nemoj da dobacuješ, kradljivče struje u budućnosti, u principu sedimo na sanduku prepunom zlata i dijamanata. To su naši potencijali. Ali, mi ne otvaramo taj sanduk, zbog širenja glasina, teorije zavere, širenja straha, da su u tom sanduku otrovne zmije, otrovnice, zli zmajevi, dvoglavi ljudi, marsovci, itd. Sve što treba, treba pažljivo da otvorimo taj sanduk i da ta rudna blaga koristimo u našu svrhu.

Da sam opozicija, ja bih tražio da se ruda litijuma koristi u 80, 90 i 100% slučajeva za privredni razvoj Srbije, odnosno da se koristi za proizvodnju gotovih proizvoda i električnih automobila. To bi imalo smisla, ali za to treba imati dva grama mozga.

Ja ću vam navesti primer Dubaija. Dubai, sedam arapskih emirata, svakako vama poznati jer rado idete tamo, Abu Dabi, Dubai, ne prezate od toga jer znate da su to divni gradovi. Ti divni gradovi su nastali na eksploataciji nafte, a tu je negde bio i prodavac NIS-a, a nafta, odnosno njena eksploatacija, donekle zagađuje životnu sredinu, ali oni su iskoristili svoja rudna blaga. Danas Dubai prihodi od nafte sa svega 5%, zato što su im rudna blaga pogurala ekonomiju, finansije, trgovinu, turizam i danas su samo 5% prihodi od nafte. Isto tako treba da uradi i Srbija.

Navešću vam primer i Hrvatske. Zamislite, mi se odričemo svojih rudnih bogatstava, rudnog blaga, a zamislite kad bi se Hrvatska, koja ima dva miliona turista i 15 milijardi evra prihoda, odrekla turizma zato što turizam i 20 miliona turista i 100 miliona noćenja bitno ugrožava životnu sredinu u hrvatskom priobalju, znači, priprema hrane, prevozna sredstva, šest miliona ulazaka, šest miliona izlazaka, zamislite kad bi se Hrvatska odrekla onoga što joj je bog i Karađorđevići dali i ukinuli turizam, zamislite kako bi se tamo živelo.

U principu, gospodo preko, vi ste kradljivci pete tehnološke revolucije koju želite da sprečite u Srbiji. Vi ste kradljivci budućnosti Srbije, vi ste kradljivci budućnosti sadašnje i buduće generacije. Vi treba da se zalažete za eksploataciju litijuma po najvišim evropskim i svetskim standardima. Šta je problem, ako ste u pravu, a znate da niste, niste vi struka, vi ste bruka, vi ste bruka i sramota države Srbije. Živela Srbija.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam spreman da povučem sve amandmane koje sam ja predložio, ukoliko opozicija želi da završimo ovu sednicu na vreme, odnosno da njihova sednica se održi, ali koliko ja vidim Tito to ne dozvoljava. Tito, koji je ovde rekao, ne liči on na Tita, više mi liči na Luksa, znate, ovi stariji poslanici, kao što sam ja, vrlo dobro znaju ko je bio Luks, rekao je da možemo ovde da kopamo samo preko njega mrtvog. To je kod njega uobičajeno stanje, on je uvek mrtav pijan. Dakle, takav i dolazi na sednice Narodne skupštine.

Po pitanju mog amandmana, reč je o tome da sam investicije, sredstva za investicije povećao za jednu milijardu na, umesto 24, 25 milijardi, dok su oni tražili da se iz investicija oduzme 10 milijardi, da se to kao prebaci na IPARD, iako IPARD unapred ima dogovorena pravila sa EU i tačno se znaju iznosi, kolika je podrška, koja godina.

Dame i gospodo, investicije su investiranje novca u zarađivanju drugog novca. Dakle, država je kao automobil i ukoliko nema privredu, kao u njihovo vreme, onda taj automobil može da ide samo nizbrdo. Potrebno je da ima motor. Dakle, privreda je neki motor koji može da pokrene automobili, a investicije su kao gorivo. Da bi se vratili na vrh ili negde blizu vrha, kao što smo nekada bili, potrebno je da imamo dovoljno goriva, odnosno dovoljno investicija da taj automobil okrenemo i da može da se popne dovoljno visoko u korist svojih građana.

Očigledno da oni žele da smanje investicije, a ja kao neki začetnik industrijske zone u Inđiji znam koliko su bitne investicije. Recimo, na 47 hiljada stanovnika, mi smo imali negde oko šest hiljada zaposlenih. Danas posle svih investicija koje su bile u Inđiji na 47 hiljada stanovnika imamo 36 hiljada radnih mesta. Njihova ekonomska politika meni liči, ličila je na ono - posadiš čvarak i čekaš da nikne prase. Hvala.
Pravo na repliku.

Dakle, pogrešio sam kada sam ovog Titovog Reksa nazvao onako kao što on meni liči, ali izgleda da Đilas ima svog Reksa. Dakle, neko ko je krenuo u obnovu Kraljevine, ko je krenuo da dođe do kraja, pa došao do Đilasa i ne zaslužuje neki ozbiljniji komentar. On je dao sebi za pravo, iako u životu kućicu za psa nije napravio, da drži neka predavanja meni, kaže – on to ne razume. Naravno da ne razume zato što neko ko je proizvodi traktore, ko je proizvodio hranu, meso, voće i povrće itd. u svom životu, ko to radi 46 godina, naravno da ga neki zgubidan u potpunosti ne može da razume.

Dame i gospodo, šta on zna šta je Peta industrijska revolucija. On je sa svojim mozgom došao negde pred parnu mašinu. To je otprilike 18. vek i to je domet njegovih razgovora i njegovih uvreda, ako su to uopšte razgovori, uglavnom su to uvrede koje ovde upućuje.

Evo, čovek koji nas optužuje za izdaju Kosova i Metohije, šta on zna, recimo, evo šta je veštačka inteligencija, šta je digitalizacije, šta je robotika, itd. šta je zelena tranzicija. Ma njega to ne interesuje. On se bori protiv zelene tranzicije, itd. On se bori protiv zaokreta, očiglednog zaokreta u ekonomiji i privredi. On se bori za to. On se navodno bori za Kosovo i Metohiju, a sedi u grupi i bio kandidat na listi gde su, sa predstavnici te liste dogovarali datum kada Albanci treba da proglase nezavisnost. I oni nas zovu nekim izdajnicima. Baš mi čudni izdajnici.

Jedni od njih nas optužuju, recimo, da nismo dovoljno Rusi. Drugi kažu da nismo dovoljno Evropljani ili Amerikanci, a uglavnom smo valjda krivi zato što smo dovoljno Srbi. On nas optužuje za izdaju Kosova i Metohije, a na listi je onih koji su promenili Rezoluciju Ujedinjenih nacija, iz pregovaračkog procesa izbacili Rusiju i Kinu i morali smo da idemo u Evropsku uniju, jer sa njima pregovori su takvi da su takvi Rezoluciju doneli. On nas optužuje, a na listi onih koji su dogovarali datum kada Albanci treba da proglase nezavisnost i oni koji su tražili mišljenje Međunarodnog suda pravde da legalizuju ono što su Albanci proglasili, ono što su oni dogovorili kog datuma da se desi. I nemojte uopšte da pitate ovog sa dvora Dragana Đilasa - zašto? Pitajte ga samo – pošto? Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam podneo amandman, tiče se ruralnog razvoja.

Ministar poljoprivrede je objasnio sa kojim pojavama se suočila Vlada koja je proletos izabrana.

Dakle, u pregovorima sa ortodoksnim političkim protivnicima, koji su, naravno, spojili litijum i poljoprivredu i na isti način se odnosili prema oba dva pitanja.

Ja sam sa gospođom predsedavajućom učestvovao u razgovorima prošle godine sa istim tim predstavnicima, ali oni su zaključili da sam u daljim pregovorima nepoželjan.

Dakle, s obzirom da su verovatno mislili da previše znam o poljoprivredi, s obzirom da sam sam poljoprivrednik, isključili su me iz tih pregovora, a onda su u nastavku svih pregovora do dana današnjeg se trudili da ja nikako ne prisustvujem takvoj vrsti razgovora da bi progurali neke svoje ideje, odnosno da bi favorizovali biljnu proizvodnju na štetu stočarstva, voćarstva, povrtarstva i prerađivačke industrije.

Odbor kojim ja predsedavam, ne samo ja, se zalaže da naša biljna proizvodnja bude posvećena našem stočarstvu, našoj prerađivačkoj industriji.

Nažalost, udruženja koja su vršila pritisak na način koji je ministar opisao su nas doveli do toga da i dalje se podstiče biljna proizvodnja. Od podsticaja treba podmazivati točak koji najviše škripi. Dakle, najviše nam škripi u stočarstvu, u uvozu mesa i mleka i onda oni koji nas pritiskaju da podsticaje usmerimo prema biljnoj proizvodnji, a ne prema stočarstvu, voćarstvu i povrtarstvu, kažu – a vi uvozite meso i mleko. Pa, zahvaljujući i vama, vašoj poljoprivrednoj politici i vašim političkim pritiscima, zato što je poljoprivredna mehanizacija postala instrument političkih pritisaka na Vladu zato što se neki poljoprivrednici, pojedini, pretvaraju u drumske razbojnike.

Rezultat toga je povećan uvoz mesa i mleka zato što Vlada pokušava kroz njih da udovolji poljoprivrednicima.

Odbor i ja sam se zalažemo da naša poljoprivreda ne bude gotovo u celosti spojena sa stranim imputima, stranim preparatima, stranom mehanizacijom, a s druge strane, da bude vezana i namenjena tuđem stočarstvu i tuđoj prerađivačkoj industriji.

Mi onda raubujemo zemljište u korist strane prerađivačke industrije, u korist stranih imputa i za to dobijamo novca koliko ne možemo da vratimo kredite stranim bankama. Otuda se Odbor založio za povratak prehrambenog suvereniteta koji klizimo, koji narušavamo potpisivanjem SSP-a 2007/2008 godine. Da ne govorim ko ga je ispregovarao i koju štetu donosi.

Samim tim što gubimo stočarstvo, mi gubimo organska stajska đubriva, gubimo na kvalitetu zemljišta i jedemo na određeni način hleb buduće generacije. Zato sam i predložio da sredstva za ruralni razvoj budu uvećana ako ne sada, onda sledeće godine jer tu je nabavka uslovnih grla, tu je nabavka mehanizacije, tu su podizanja novih voćnih zasada, tu su plastenici itd.

Ne dobija se veći prihod u poljoprivredi samo u velikim površinama, dobija se i velikim prinosima po jedinici, odnosno velikom dohotku po jedinici površine, a to nam stočarstvo, voćarstvo i povrtarstvo garantuje i prerađivačka industrija tako stiče sirovinu.

Naši građani ne izdvajaju novac za podsticaje da bi obezbedili prehrambenu sigurnost Francuzima i Nemcima, oni taj novac izdvajaju da bi oni imali prehrambenu sigurnost koja je narušena, već sam rekao, od 2007. i 2008. godine. Stoga se Odbor zalaže za to i zato sam predložio ovaj amandman i u sezonske intervencije koje treba da obezbedimo, ali džabe ćemo dići voćnjake, džabe ćemo nabaviti uslovna grla ako ne obezbedimo jedan fond za sezonske intervencije kada cena mleka ode ispod, kada cene voća odu ispod, da Vlada ima instrumente i ministarstvo da to dotira i na takav način stičemo veće prihode po jedinici površine.

Ja vas sve pozivam da pokušamo da zajedno utvrdimo poljoprivrednu politiku koja je u korist potrošača, poljoprivrednika i u korist države koja može da podnese ne daj Bože neke nove ekonomske i vojne pritiske na našu zemlju.

Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ovi koji su gadljivi na devedesete, na SRS, a koji su navodno sledbenici Zorana Đinđića treba da znaju da je postojala saradnja te dve stranke u vreme kada je trebalo izabrati predsednika Skupštine 1993. godine. U najvećim ratnim godinama bilo je te saradnje, uspešne, polu uspešne i danas ljudi koje on nije hteo da primi u svoju stranku sve dok nije poginuo pričaju o lošim devedesetim godinama, a pri tome zaboravljaju da je postojala ta saradnja.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam poljoprivrednik. Ovde je jedan bivši savetnik bivšeg premijera, koji je radio u njihovoj privatnoj firmi, ovde je tvrdio da su od 26. novembra, kada su bili pregovori u Kisaču, do sada obavljene tri setve. Ja za 10 meseci nisam uspeo, možda sam uspeo dve setve da ostvarim, ali tri nikada u životu, niti poznajem poljoprivrednika koji je na teritoriji Srbije, bilo kada, ostvario tri setve za 10 meseci. Mislim da je ovaj gospodin, bivši savetnik, koji je savetovao bivšeg premijera, a ko ga je savetovao mi smo još i dobro prošli, mislim da je on za Ginisovu knjigu rekorda.

Ovde smo čuli razne povike. Što gorivo nije jeftinije, povikaše oni koji su prodali NIS i sva nalazišta nafte i gasa na teritoriji Srbije. I, vode.

Dame i gospodo, onda smo čuli povike – male su seljačke penzije. Ja se u tome slažem, ali u njihovo vreme su bile 2,7 puta manje. Dakle, 2,7 puta manje. Onda smo čuli povike o podsticajima – zašto nema više podsticaja i zašto kasne? Moram priznati da u njihovo vreme podsticaji uopšte nisu kasnili, nije ih ni bilo, a kada ih je nešto bilo, poslednjih godina njihove vladavine, to je bilo negde oko 100, 126 miliona evra. Na izlazu 2012. godine ti podsticaji su bili šest puta manji nego danas. Danas je agrarni budžet 125 milijardi, sa akcizom negde između 132 i 135 milijardi ili milijardu i 150 miliona evra u apsolutnom iznosu. Čisti podsticaji su negde otprilike sa gorivom, akcizom oko 115, odnosno milijardu evra, milijardi dinara.

Danas oni kažu – zašto ti podsticaji nisu veći? Onda se pojavi savetnik vrli koji kaže – uvozite meso i mleko. Tačno je, ali zašto ga uvozimo? Upravo oni su ispregovarali SSP i deo koji se odnosio na poljoprivredu, a koji je omogućio autoput za uvoz mesa i mleka. Zato mislim, a moj amandman se odnosi na ruralni razvoj, da tu treba dodati sredstva za nabavku mehanizacije voćnjaka, kvalitetnih priplodnih grla da bi tu anomaliju ispravili.

Da bi povratili prehrambeni suverenitet, mi moramo napustiti poljoprivrednu politiku koja se delom još uvek vodi na način na koji su oni vodili, a zahvaljujući upravo tim udruženjima koja su u Kisaču pritiskala vlast, da se podsticaji, dok je naša želja bila da se vežu za uslovna grla, odnosno da budu izdašni, a da hektari budu pokriveni uslovnim grlima, voćem i povrćem, upravo su oni poslali svoje politikante i svoja udruženja koja su isključivo tražila da se podsticaji usmere za sertifikovano seme, što je ova Vlada udovoljila, a mislim da je bila greška, jer je samo to sertifikovano seme preko noći poskupelo 40%

Ja i dalje mislim da zbog ruralnog razvoja za mene država kontrola nad teritorijama. Da bi stanovništvo opstalo, te podsticaje treba usmeriti u ruralni razvoj, nabavku mehanizacije, grla, podizanje voćnjaka itd. jer se ne slažem sa njima, da se ukupan prihod od poljoprivrede stvori velikim površinama. Ja mislim da to mora da se stvori velikim prihodima po jedinici površine.

Još na kraju da kažem da je najiskrenija ljubav na svetu, ljubav prema hrani i vreme je da napravimo zaokret, da napravimo zaokret prema zelenoj tranziciji itd. električnim automobilima, obnovljivoj energiji i u poljoprivredi da napravimo zaokret posebno zato da tu ljubav maksimalno unovčimo. Hvala.
Po amandmanu.

Dame i gospodo narodni poslanici, malopre je govorio jedan državni trošak. Zašto naš napredak u poljoprivredi nije veći, brži? Iz prostog razloga što su neki poljoprivredni inženjeri koje je država školovala da bi unapredili poljoprivredu prerasli samo u politikante koji su od samog početka svoje karijere kao zaposleni bili isključivo u javnom sektoru.

Danas oni kukaju zašto nema dovoljno poljoprivrednika, a mogli su svojim primerom obzirom da ih je država školovala i dala ogroman novac na to školovanje, da se prihvate motike i tako dalje, ali očigledno da je bolje držati neki govor nego držati motiku u ruci i baviti se poljoprivredom.

Pokazao je fotografiju, tačno je da na fotografiji izvesni gospodin iz Stare Pazove, ali je zaboravio da kaže i to da je to kandidat na njegovoj izbornoj listi u Staroj Pazovi. Dakle, uglavnom se radilo o političkim razlozima zbog čega se taj traktor našao na površini i trebao je reći da je taj traktor vredan preko sto hiljada evra. Meni je prava čast da u naše vreme poljoprivrednici voze tako skupe mašine, jer kada su oni bili vlast, uglavnom su se vozili Fergusoni i tako dalje.

Ovde je neko govorio i o robnim rezervama. Nikad punije nisu bile, ali gle čuda oni nas po sebi vide. Dakle, od tih 20 hiljada tona o kome govori to je ono što smo zatekli minus u Krčedinu, a u taj minus je bio upetljan njihov državni sekretar koji se zvao Dobrivoje Surdžum, a ministar trgovine u to vreme je bio gospodina Milosavljević. Mislim da je to čak i rezultiralo i određenim hapšenjima.

Dame i gospodo oni govore o podsticajima pa da ih podsetim. U Evropi je prosečan podsticaj 260 evra. Evropski izvori, skinuti pre neki dan sa interneta. Pa da vidimo, Rumunija 180, Hrvatska koju spominju 310 evra, Srbija 18 hiljada, plus 17 hiljada, plus pet hiljada, to je 40 hiljada ili 340 evra.

Dakle, više nego u Hrvatskoj, više nego u Rumuniji, više nego u Bugarskoj, ali ove sve zemlje koji imaju nešto više imaju razvijeno stočarstvo, što i mi treba da težimo, ali oni nisu tražili.

Da povežemo našu biljnu proizvodnju, nisu tražili. U svim tim protestima, da povežemo, a vi to svakako znate. Da povežemo našu poljoprivredu sa našim inputima, sa našim stočarstvom, sa našom prerađivačkom industrijom, sa našim semenima, već su isključivo tražili da se to spoji sa sertifikovanim semenima koja su zbog njihove poljoprivredne politike dominantni na našem tržištu, u stvari tražili su novac da na takav način kroz biljnu proizvodnju subvencionišemo njihove inpute, strane inpute i strano stočarstvo i prerađivačku industriju.

Zato mislim da bez obzira na njihove proteste koji su uglavnom iz političkih razloga, pa se pokrivaju nekim poljoprivrednim razlozima i socijalnim, uglavnom su to politički pritisci da se na njih u buduće ne obaziremo, već da napravimo zaokret, malo hrabriji, izdržimo i da podsticaji budu izdašni, ali za hektare koji su pokriveni voćem, povrćem, stokom zato što mi to dugujemo našim potrošačima da im obezbedimo prehrambenu sigurnost, a i za državu da obezbedimo prehrambeni suverenitet i da u slučaju vojnih i ekonomskih pritisaka imamo dovoljno hrane za sebe i za okolinu. To je ono što mogu da govorim

Kada su rekli u Hrvatskoj gorivo, pa što ste prodali NIS i sve naftne izvore. Ponovo pitam, izvore nafte i gasa, što ste prodali? Hrvatska to nije uradila. Ona može na takav način da utiče na cenu goriva, ali razlika u ceni između cene na pumpama i poljoprivredne cene u Hrvatskoj preračunato u dinare 43 dinara, a naše Ministarstvo finansija dodeljuje 50 dinara, s tim što prethodno skine cenu sa 190 i nešto na 179, pa nije to ni 50 dinara, to je otprilike cena između 60 i 70 dinara niža za poljoprivredu nego što je na benzinskim pumpama. U Hrvatskoj samo 43.

Naravno, vi koji ste prodali NIS za tepsiju ribe nemate obraza. Kada već pričate o farmerkama, to pričaju oni čiji je obraz u pantalonama. Hvala.