Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/9533">Srđan Milivojević</a>

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Poštovani gospodine predsedavajući, poštovani gospodine predsedniče Vlade i ministre unutrašnjih poslova, dame i gospodo narodni poslanici, evo nas kao u onoj narodnoj – Mitrov danak – hajdučki rastanak. Ali, sudeći po zakonima koji se donose, Mitrov danak i hajdučki rastanak samo u narodnoj pesmi. Od hajdučije prema građanima Srbije se ne odustaje.
Ovi zakoni danas o kojima raspravljamo, Predlog zakona o detektivskoj delatnosti i Predlog zakona o privatnom obezbeđenju, idealna su prilika da čujemo ministra unutrašnjih poslova kako kritikuje predsednika Vlade i kako predsednik Vlade kritikuje ministra unutrašnjih poslova. Ali, čuli smo i kako opozicija kritikuje i jednog i drugog.
Kada smo vas kritikovali da u ovom zakonu niste predvideli mogućnost da u okviru ovog zakona lica koja su osuđivana za teška krivična dela dobiju licencu za obavljanje i detektivskog posla i posla privatnog obezbeđenja, vi ste nam odgovorili da smo mi krivi jer smo tako promenili Krivični zakon. Zajedno smo ga promenili, da se odmah razumemo, i glasovima SPS-a i DS i da više tu evidenciju o počiniocima krivičnih dela nemamo. Ali, znate kako, ako nešto ne valja u našem pravnom sistemu, ako se utvrdi da neki zakon nije bio dobar, dovoljno dobar i dovoljno kvalitetan, nije nikakav problem ni da ga promenimo. Za to je bar lako skupiti potrebnu većinu od 126, a nemamo problem ni mi iz DS da glasamo, ako će se otkloniti neki problem u tom zakonu.
Nemojte da nam kažete da se baš kod vas ništa nije promenilo i da smo samo mi otišli u opoziciju. Kod nas ste bar bili ministar unutrašnjih poslova, ovde niste ni ministar unutrašnjih poslova ni predsednik Vlade. To je sve Vučić. Pokvarilo se ovo loše društvo samo za 15 meseci.
S druge strane, moram da vam zamerim nešto. Vi kao predsednik Vlade ne treba da polemišete sa Biljanom Srbljanović, pogotovo u ovom parlamentu. Ona nije narodni poslanik. Ona je slobodni umetnik. Zamislite Pašić da je polemisao sa Nušićem? Na šta bi ličila zemlja?
Kad govorimo o dva problematična zakona, moram da vam kažem da sam veoma skeptičan kada je reč o ovim zakonima. Tačno je da ova oblast treba da se uredi zakonom, i zakonom o privatnom obezbeđenju i detektivskoj delatnosti. Ali, šta mi u stvari dobijamo ovim zakonima i u kojim okolnostima donosimo ove zakone? Ja ne mogu da zatvorim oči pred činjenicom da ove zakone donosimo posle kidnapovanja članova DS u Vrbasu koji su odvedeni u prostorije SNS. To do današnjeg dana nije dobilo sudski epilog. Mi još uvek ne znamo šta se dešava sa strašnom situacijom da je dvoje članova DS u toku izborne kampanje kidnapovano i odvedeno u prostorije SNS gde su tučeni, maltretirani i gde im je prećeno.
Da li se sada ovim zakonom stvaraju zakonski preduslovi za jačanje diktature i formiranje jurišnih partijskih odreda? Da li će se uz pomoć naoružanih privatnih vojski voditi izborne kampanje u Srbiji? Ja ne sporim potrebu da je nužno da se ovi zakoni donesu. Apsolutno prihvatam sve razloge koje je ministar unutrašnjih poslova izneo kada je reč o ovim zakonima, ali moram ponovo da se vratim na okolnosti u kojima se zakoni donose.
Mi imamo situaciju da je ova Vlada mandat počela opštom amnestijom lica osuđenih za teška krivična dela i ukazivali smo vam da je to veoma opasan presedan, pre svega vama iz SNS, da nije dobro da se na takav način zahvaljujete za onaj broj dobijenih glasova u zatvorima širom Srbije. Vi ste istrajali da se ta amnestija proglasi, a onda smo imali zastrašujući porast nasilja. Vi ste u svojim partijskim glasovima, mislim na vas iz SNS, u svojim partijskim biltenima, iznosili zastrašujuće informacije o situaciji u Niškom odredu žandarmerije. To je prosto bilo neverovatno. Vi ste nas zapljuskivali takvim informacijama u ta dva partijska glasila i tabloida, da se tamo dešavaju strašne stvari, itd. Pročitaću vam samo naslove…
(Predsedavajući: Gospodine Milivojeviću, ipak se vi vratite na dnevni red, molim vas.)
Hoću, gospodine predsedavajući.
Kaže se: „Teške zloupotrebe u Niškom odredu žandarmerije – pre podne žandarmi, popodne obezbeđuju kriminalce koje treba da hapse“. To se tiče lično obezbeđenja. Dalje se kaže: „Reketirali privatnike“, „Imali opremu za prisluškivanje“ – sve se tiče ova dva zakona. Ja mišljenje o policiji donosim pre svega na osnovu ovih časnih ljudi koje viđam ovde kad dođem u zgradu Skupštine. Prvo sretnem policajce. Sve su to profesionalci, vrhunski, vaspitani, kulturni. Pogledajte ove policajce koji sede u sali – primer kako treba da izgledaju policajci. Za svaku pohvalu. To je policija kakvu ja želim da imam u Republici Srbiji. To je policija u koju imam puno poverenja. Moje mišljenje o policiji je na osnovu onih policajaca koje svakoga dana s naplatne rampe vozim a radi u Policijskoj brigadi.
Moje mišljenje o policiji je na osnovu onih policajaca koji su svoje živote položili na oltar otadžbine, braneći red i zakon u ovoj zemlji. Slobodan Cvetić, Aleksandar Rkman, Željko Zečević, Vladimir Gradić, odlično je gospodine Dačiću što svake godine vodite računa o njihovim porodicama, njihovoj deci, uručite im paketiće, vodite računa da se školuju, da budu dobri građani ove zemlje kao i njihovi očevi i da ne budu zaboravljeni. Goran Đorđević je poslednji nastradao, pre par dana u Bujanovcu. Preko 1.300 policajaca je povređeno. Ja na osnovu tih ljudi gradim mišljenje o policiji.
Mi imamo situaciju da se u Srbiji neguje kultura nasilja. U pravu je onaj ko ima jače mišiće, bolji pištolj i kvalitetniji snajper, a ne bolje argumente.
(Predsedavajući: Gospodine Milivojeviću, podsetiću vas da je ovde reč o zakonu o privatnom obezbeđenju, ne o Zakonu o policiji. Molim vas da se vratite na temu.)
Hteo sam da kažem da je ovde bilo reči da policajci pre podne rade kao policajci, a popodne rade kao privatno obezbeđenje. Mnogo je veći problem što mi imamo pripadnike organizovanih kriminalnih grupa koje rade kao obezbeđenje.
Što se tiče zakona, nije ovo zakon koji smo mi pisali. Mi smo pripremili određene zakonske odredbe, a lektura i redakcijska priprema ovih zakona je pripala nekome drugom. Moram da vam zamerim pre svega suštinu zakona, a na kraju i ono što ovde piše. Dakle, ovde imamo situaciju da se u ovim zakonima kaže na mnogo mesta da će ministar pripremiti podzakonska akta. Jel vi znate da ovoga trenutka protestuju auto-škole zato što dve godine niko nije uradio zakonska podakta? Jedan broj ljudi radi u auto-školama kao što radi privatno obezbeđenje. Jednak je problem neefikasnost vlasti za te ljude, kao što će on biti ako nema podzakonskih akata koji će urediti Zakon o obezbeđenju.
Ako vam kažem da ovde na mnogo mesta ima gramatično loših terminoloških odrednica, na primer – bezbedonosno, bezbedonosne službe. Službe mogu biti bezbednosne, ali ne mogu biti „bezbedonosne“. Jer, imenica iz koje je izveden pridev bezbednosna je bezbednost. Mogu biti nosioci bezbednosti, ali nikako „bezbedonosni“. Ne mogu „vršiti dužnost“, nego vrše dužnost. Ali, to pitajte profesora Ivana Klajna, on će tu mnogo više da pomogne od mene, ako bude raspoložen, a i mnogo je učeniji.
Imam suštinske primedbe kada je reč o zakonu o detektivskoj delatnosti. Tačno je i prihvatam, gospodine Dačiću, da mora da se povede računa da ljudi koji nisu osuđeni za najteža krivična dela ne mogu da rade na poslovima privatnog obezbeđenja. Ali, ne mogu da rade ni ljudi koji su radili do danas u policiji, koji su, recimo, radili u odeljenju koje se bavi teškim krađama i krađama automobila. Jer, on ima kod sebe u nekom fajlu spisak od 50, 60 ukradenih automobila i tih predmeta. On danas da ostavku, sutradan ode da radi u privatnoj detektivskoj agenciji. Ja mislim da je to sukob interesa. Apsolutno sam uveren da i vi to mislite. Jer, to nije u redu i mislim da mora neka pauza da se napravi. Ipak je reč o osetljivim poslovima. Makar neki međuperiod da prođe od dve godine. Ja sam tu predao jedan amandman kojim to tražim.
Predao sam amandmane koji kažu da lica koja su bila osuđena za porodično nasilje ne mogu da rade na ovim poslovima. Tu bar evidencija postoji. Po najnovijem krivičnom zakonu postoji krivični upisnik gde se upisuju svi ljudi koji su izvršili akte silovanja. Ti ljudi bar ne bi trebali da budu nagrađeni od strane države, znači tu nije problem da se proveri da li su osuđivani ili nisu. Problem je što se taj zakon ne primenjuje, pa ni još jedno lice nije upisano u evidenciju silovatelja, a pogotovo seksualno agresivnih akata ka maloletnim licima. To govori o tome da se baš zakoni ne donose na najbolji način.
Moram da citiram građanku Milu Bastu, ona mi kaže ovako - u toku rasprave – Dačić kaže da u firmama koje se bave privatnim obezbeđenjem u Srbiji radi oko 50 hiljada naoružanih ljudi. Silno grešite, gospodine Dačiću, oni rade u policiji, o tome sam malopre govorio. Ja ne smatram da svi ti ljudi rade u policiji, ali smatram da tu postoji jedan određen problem. Problem postoji i u sledećem – ko će kontrolisati uveče ljude koji rade na splavovima kao obezbeđenje ili se eventualno bave nekom detektivskom delatnošću?
Zna se da se u noćnom životu Beograda dešavaju razne stvari, može neka gospođa, ili gospodin da unajmi detektiva, da se malo pozabavi nekim stvarima iz njegovog privatnog života. Onda tu imamo detektiva koji hoće da uđe na splav, na splavu imamo naoružano obezbeđenje, i onda imamo policiju interventne brigade koja dođe u kontrolu. Ko će da prekontroliše te ljude da li imaju licencu, bave se obezbeđenjem splavova duž Save i Dunava? Ko će da kaže - ko je ovde šef tih ljudi koji se bave obezbeđenjem? Kako će da ih legitimišu, kako će da utvrde, šta ako ovi zadrže detektiva, šta ako detektiv njih zadrži? To su sve stvari koje praksa nameće i život, a ne ja i moja mašta. S druge strane, i opet kažem, ne podvlačim nužnost zakonskog uređenja ove oblasti, ali samo govorim o onome što je život.
Da li se sećate kako je bilo nemilih scena na izborima u Zaječaru, pa onda u Vrbasu, da ne govorim o ovim u Kosovskoj Mitrovici. Tu još ne znamo da li je gospodin Dinkić bio u verskoj poseti ili je bio na zadatku.
Ja hoću da živim u državi koja neće kapitulirati pred nasiljem. Ja hoću da živim u državi gde nasilnici neće određivati da li će biti „Parade ponosa“, da li će biti utakmice, da li će biti „derbija“, da li će biti izbora na Voždovcu, tako što ću morati da vežbam u teretani koju mi postave ekstremisti na Voždovcu, da li ću morati da se izjašnjavam o zakonskim predlozima tako što ću prvo kod njih da odem da podnesem amanmdane na zakon, pa ću onda da ih predam na pisarnicu. To je atmosfera straha i kreiranja straha. To je negovanje nasilja.
Na kraju, moram da vam kažem, i kada je reč o ovom sada zakonu i o detektivskoj delatnosti i o privatnom obezbeđenju, potrebno je da se pogleda ko sve od ljudi koji su ovog trenutka na poternicama, zbog organizovanog kriminala, imaju registrovane agencije za obezbeđenje. Gospodin Stefanović je kazao da je jedan od njih Darko Šarić. Ja se nadam da neće baš svako moći da registruje, ovde su propisana vrlo stroga pravila koje uslove čovek treba da ispuni za registraciju ovih delatnosti.
Sporna su neka ovlašćenja koja dajemo ovim ljudima. Meni je posebno sporno ovlašćenje po kome ljudi iz privatnog obezbeđenja mogu da zadrže neko lice i ne da odmah obaveste policiju o tome, nego, navodno, ima obavezu da odmah obavesti policiju, ali ako nije u stanju, u najkraćem mogućem vremenu. Šta je najkraće moguće vreme kad se u prostorijama SNS pritvore, mimo svoje volje dvoje članova i aktivista DS? Da li je to jedan sat, da li je to dva sata, da li je to osam sati, da li je to vreme potrebno da ih oni izudaraju da ih osakate, prebiju ili je to neko kraće vreme­?
Šta ćemo sutradan kada krene privatno obezbeđenje da otima odbornike? Imamo glasanje u budžetu, tanka je većina, možda padne većina u nekom mestu u Srbiji i slučajno ga oni zadrže dva dana dok ne dobije posao u nekom javnom preduzeću i onda ga neko drži tu mimo svoje volje. To piše u zakonu, ja samo čitam ono što je predvideo zakon.
(Dejan Radenković, s mesta: Onaj što ste radili.)
Barem, ako nećete mene da slušate, poslušajte predsednika stranke, nije lepo dobacivati.
(Dejan Radenković, s mesta: Ja sam to naučio od vas.)
Lepo je učiti od najboljih, to nije problem, ali je problem što ste počeli da učite od gorih od vas i da vas oni vode na put, tu je problem.
Za kraj, gospodin najava je ovih dana najavio obračun ponovo sa kriminalnim grupama huligana koji se smatraju navijačima, a nemaju nikakve veze sa navijačima, stalno imamo neke najave da će biti hapšenja, privođenja i od svega toga imamo samo dalje ponižavanje Republike Srbije, koja stalno uzmiče pred nasilnicima. Ako vam tu treba podrška, tu ćete imati podršku.
Žao mi je što uz ovaj paket zakona, za kraj ću vam to kazati, niste doneli izmene i Zakona o oružju i municiji. Mi smo kao DS predali Zakon o izmenama i dopunama Zakona o oružju i municiji i odmah ću vam kazati šta smo predvideli tu?
Predvideli smo da je obaveza svakog građanina, svakog lica ko ima vatreno oružje da u narednih godinu dana uradi obavezan lekarski pregled da se vidi da li je to lice psiho-fizički sposobno da rukuje oružjem.
Ne znam da li MUP priprema izmene i dopune Zakona o oružju i municiji, ali je moglo, taj zakon smo predali posle tragedije u Velikoj Ivanči. Trinaestoro građana Republike Srbije je stradalo. Posle toga, evo pre par dana smo imali u Valjevu situaciju da je iz legalnog oružja ubijeno dvoje ljudi koji su izvodili radove i mislim da je to loše što takve zakone ne prihvatate, što se čeka da donesete vaše zakone.
Moram da vam kažem, imamo puno amandmana i još ćemo živopisniju raspravu imati kada budemo raspravljali po amandmanima nego o ovom zakonu u načelu, ali vas pozivam da prihvatite amandmane DS, makar će se popraviti ovaj zakon. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, poštovani gospodine ministre, amnezija je divna bolest. Svakog dana čujete nešto novo, a ništa vas ne boli. Međutim, istina zna da mnogo boli.
Zakon o amnestiji smo doneli zbog toga što je ova zemlja bila prepuna zatvora koje su punili zatvorenici zbog političkog kriminala. Vi ste uvrstili krivično delo - narodni neprijatelj, izdajnik. Da li znate koliko ljudi smo zatekli u zatvorima posle 2000. godine? Zbog toga što su se borili protiv režima čije su okosnice bile vaš sadašnji predsednik stranke i nekadašnji predsednik stranke. Da li ste to zaboravili? Da li znate koliko smo ljudi zatekli u zatvorima koja su bila optužena za najteža krivična dela? Da li na to treba da vas podsećam?
Da li treba da vas podsećam na Bogoljuba Arsenijevića Makija, kome ste vilicu slomili, koga ste osakatili? Da li treba da vas podsećam na Ivana Novkovića? Na 4.600 pripadnika Otpora, koje ste oterali u zatvor samo zato što su znali kakvi ste i šta ćete da uradite sa ovom zemljom i što su vas u tome sprečili? Da li vas to boli? Treba da vas boli. Ta istina mora da vas boli i na nju ću vas uvek podsećati. Vi ste odgovorni za to što su zatvori bili prepuni političkih zatvorenika.
Kada je reč o stečajnim upravnicima, pa gospodin Radulović je najpoznatiji stečajni upravnik. Nemojte tako o ministru svoje Vlade. Nije lepo. Sada je čoveku neprijatno kada gleda ovaj prenos. Da li je moguće da toliko loše mišljenje imate o čoveku koga ste izabrali za ministra? Kakvi su ti najgori, ako su vam ovi najbolji? Uplašen sam za budućnost ove zemlje. Moram da tražim da se u ovom parlamentu pod hitno donese zakon o zaštiti građana od ove Vlade. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ovde postoji već jedna zakonomernost kada je reč o zakonima koje predlaže ova vlast, otuđena i od naroda i od realnosti. Postoje neka pravila kada SNS ili Vlada Republike Srbije predlažu zakon i ta su pravila sada već jasno uočljiva i jasno definisana.
Prvo pravilo je da svaku priliku kada donosite zakon koristite da jačate diktaturu u ovoj zemlji.
Drugo pravilo je da se uz svaki zakon koji donosite trudite da umetnete i kukavičije jaje iz koga će se iznedriti vrlo brzo neko novo zlo.
Treće pravilo je da zakone donosite od slučaja do slučaja, na brzinu, bez neke stručne analize, bez sagledavanja kakve će posledice proizvesti na društvo taj zakon koji donosite.
Četvrto pravilo je da smo ovde već svedoci one uobičajene parlamentarne prakse – opstrukcije parlamentarnog rada od strane parlamentarne većine.
Ova tačka dnevnog reda o kojoj danas raspravljamo i ovaj zakonski predlog najbolja su paradigma i ogledalo onoga o čemu govorim. Navrat-nanos ste predložili dnevni red, gde ste uz tačku izmena i dopuna Krivičnog zakona stavili nešto što nema nikakve veze sa Krivičnim zakonom, a to je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnoj upravi, pa ste tu uvrstili Predlog zakona o državnim službenicima. Onda ste shvatili da ste napisali loš zakon, pa ste njega povukli, a onda tu gurnuli tri-četiri ratifikacije, da uzgred i o njima raspravljamo, kada raspravljamo o Krivičnom zakonu.
Moram nekoliko stvari da vas pitam, kada je reč o ovom predlogu izmena Krivičnog zakona. Prvo, moram da vas pitam zašto je Republici Srbiji, zašto je građanima Republike Srbije, potrebno da se na dnevni red stave izmene koje predlaže SNS, a nisu dobre izmene koje predlaže DS? Objasnite mi šta fali izmenama Krivičnog zakona koji sam ja predao 12. decembra, kada sam postao narodni poslanik? Kazaću šta sam predao pošto niste pročitali.
Zahtevao sam 12. decembra 2012. godine da se u Krivični zakon uvrste dva nova krivična dela. Prvo je kupovina akademskog zvanja radi podizanja ugleda kandidata u izbornom procesu sa merom nezastarevanja tog krivičnog dela. Drugo krivično delo koje sam predložio je iznošenje lažnih rezultata izbora i uznemiravanje javnosti informacija o navodnoj izbornoj krađi. To nikada niste hteli da stavite na dnevni red. Ovo ste stavili. Zašto ste ovo stavili na dnevni red, a ove zakone koje predlaže DS niste? Zato što ste providni. Sve što radite toliko je providno kao da ste od stakla pravljeni. Noge su vam sigurno staklene i zato tako i klecate. Zašto tako dobro vidimo kroz vas? Malopre vas je kolega Janko Veselinović uhvatio da ne da ste vidovnjaci nego vam se javljalo 23 dana pre nego što ste ovaj zakon napisali da će radnici u Priboju da blokiraju i prugu i putne pravce i onda brže bolje udri po radnicima.
Zašto ove zakone koji već postoje ne primenjujete? Šta je bilo sa onim zakonom, tzv. Marijinim zakonom? Pročitajte mi imena i prezimena ljudi koji su upisani u Registar silovatelja za ovo vreme za koje se zakon primenjuje. Valjda je jedan upisan. Daćete mi prazan papir ako vam dam da mi napišete jedno ime.
Hajde sad da se vratim na Krivični zakon i njegove izmene. Prvo, ovo što se tiče sitnih krađa, apsolutno podržavam da se svaka krađa komunalnog inventara koja preti po bezbednost građana i normalno funkcionisanje građana sankcioniše, da se sankcioniše i onaj ko to kupi. Nema veze što ste toliko upropastili Srbiju da ljudi kradu da bi se prehranili. To je krivično delo. Svako mora da radi i ne sme da se pospešuje kriminal ni u kom obliku.
Sada malo neku o nekim odredbama ovog zakona. Što ovde niste uvrstili i krađe na grobljima? Ne kaže se baš precizno da su to takođe krađe.
Prepravljali su ovi sakupljači sekundarnih sirovina sva moguća elementa sa nadgrobnih spomenika. Sve živo se krade. Pogledajte na šta liče groblja. Nedavno su bile zadušnice, razvaljene bakarne vaze, krstovi, oni ukrasi, čak se i ona slova kradu. To treba sankcionisati. To je varvarstvo. Kada se mi tako ophodimo prema našim grobljima, ne treba onda da se pitamo šta je sa grobljima koja više nisu tu pod našom ingerencijom.
Da se vratimo na ovo što se tiče blokade pruge. Tu predviđate kaznu zatvora od tri godine. To vam je, naravno, palo na pamet posle štrajka radnika „FAP“ u Priboju. To se pre toga niste setili. Kad ste čuli da će radnici blokirati prugu, brže bolje udri po radnicima. Sada radnici „FAP“, a i vi moji Kruševljani „14 Oktobra“, koji ovog trenutka štrajkujete u gradu koji se tako uzimao za primer. U gradu Kruševcu otkucava, da znate, socijalna tempirana bomba. Danas je nekoliko stotina Kruševljana ostalo bez posla, „ŠIK-a“, „Crvene zvezde“ i Fabrike ulja. Danas im je rečeno da za njih spasa nema.
Sada moram da vas pitam, hajde ovako da razmišljamo – šta ćete uraditi ako pred drugi krug lokalnih izbora na severu Kosova i Metohije tamošnje stanovništvo blokira prugu Kraljevo-Zvečan? Šta ćete uraditi ako tamo u Leposaviću na nadvožnjaku izađu građani i blokiraju prugu? Hoćete im kazati – sada ćemo na vas da primenimo zakon Republike Srbije, a izlazite na izbore po zakonima Kosova, pa ćemo da vas pohapsimo i tri godine zatvora? Pa, to je blokada pruge. Nije valjda da ste se odrekli Kosova i Metohije? Ili, kada se tamo blokira pruga, da li će ministar pravde Selaković da izađe pred „Dveri“ i „Obraz“? On je kazao da će uvek izaći kada ga oni pozovu, da prošeta sa njima, da se malo ispriča.
Znate, građani Srbije, na diktaturu uvek treba odgovarati ismevanjem diktatora.
Sada vas pitam nekoliko stvari. Zašto ovaj zakon nije celovit? Što samo blokiranje pruge, što nije i blokiranje pomorskih puteva? Evo, ja već vidim kako izgleda blokada kanala Beograd-Stalać-Grdelica-Dragobužde, i to u Stalaću. Izgubi SNS izbore, predsednik vaterpolo saveza uđe u kanal, uhvati se za ruke, pored njega stane predsednik plivačkog saveza i predsednik saveza za umetničko plivanje, okolo na obalu posedaju oni simpatizeri, članovi koji ne znaju da plivaju na stiroporu i onda policija mora da šalje ljude žabe, ronioce, žandarmeriju, kranove, a ja pođem trajektom na sednicu Skupštine, kasnim i gledam intervenciju policije jer je blokiran pomorski put. Naravno, kad se bude trajekt porinuo u vodu, ja sigurno vidim neki egzotičan naziv.
Zamislite blokadu avionskog saobraćaja. Recimo, sledeći avion se nazove „Laza Lazarević“. Svi ministri uđu u avion, sednu, krenu da igraju šah, to je dobro, relaksira mozak, avion poleti u pratnji ratnih aviona i neko blokira vazdušni saobraćaj. Što to niste predvideli odredbama ovog zakona? Zašto mašta tu ne radi?
(Predsedavajući: Gospodine Milivojeviću, moram priznati, i mene ste zasmejali.)
Izvinjavam se, završavam.
(Predsedavajući: Molim vas, ipak ste otišli predaleko.)
Zahvaljujem. Završavam.
Dakle, mislim da zakonodavac nije predvideo sve mogućnosti. Ili ne veruje u projekat plovnog puta Beograd-Stalać-Grdelica-Dragobužde-Solun, ili misli da se ovde zakoni donose samo da bi se udaralo po radnicima. U Ćićevcu nema nijedne fabrike, oni neće da blokiraju pomorske puteve. U Priboju i Kruševcu ima, tamo postoji pruga, tamo udri po radnicima.
Na kraju, moram da vam kažem, neophodno je, kad slušamo ovakve zakone, pre svega doneti zakon o zaštiti građana od ove Vlade. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući, pa samo istine radi.
Demokratska stranka je već organizovala proteste protiv ove vlasti i ti protesti su bili vrlo mirni i nenasilni. Niko nije sedo na stiroporu. Sedenje na stiroporu, proizvodi amneziju po najnovijim istraživanjima zaborave ljudi šta su radili 10 godina čim sednu na stiropor.
Mi smo u Novom Sadu protestovali zbog porasta nasilja i kriminala iako smo prilikom tog protesta u Novom Sadu bili izloženi provokacijama od strane onih koji su i dobili direktivu, da izađu i vređaju ljude iz DS. Mi na te provokacije nismo reagovali. Demonstrirali smo i protestvovali dostojanstveno ukazujući na nepravilnosti koji se čine u našem društvu.
Sa druge strane, ako već hoćete da govorite o ovom zakonu, pa evo samo jedan primer iz života o blokadi saobraćaja. Zamislite, moj kolega pođe iz Vrnjačke Banje iz Novog Sela, ja pođem iz Ugljareva sudarimo se na pružnom prelazu. Ako neko vozi od nas drva, padnu drva na prugu. Da li je to nehat ili je to blokada saobraćaja? Da li treba da idemo u zatvor po tri godine zbog toga što smo se sudili na pružnom prelazu. Niste to predvideli u ovom zakonu da može nekom nešto da padne na kružni prelaz, pa da on po tom osnovu blokira pružni prelaz? Nemojte mu pokazati, da mu suflirate, ne piše, mi smo to amandmanom predvideli, napisali. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, reklamiram dva člana Poslovnika koje smo povredili svi zajedno u ovoj sali, ali to je član 108, koji kaže – da se o redu na sednici Narodne skupštine stara predsednik Narodne skupštine i član 32, koji kaže – da potpredsednik Narodne skupštine, koji zamenjuje predsednika na sednici Narodne skupštine ima ovlašćenja predsednika Narodne skupštine, ali se ne kaže da imate veća ovlašćenja, nego baš ova ovlašćenja koja ima i predsednik.
Evo u čemu se sastoji povreda. Mi smo ovde narodni poslanici, nas su birali građani Republike Srbije, a mi smo birali Vladu Republike Srbije i Vlada Republike Srbije i njen predstavnik, bio on ministar, predsednik, potpredsednik, prvi potpredsednik, kada dođe u ovu salu nama polaže račune, a ne mi njemu.
On mora da vodi računa da je on izabran u ovom parlamentu voljom većine i voljom narodnih poslanika, koji predstavljaju građane Republike Srbije.
Kada nama kaže da smo mi nepristojni, onda tu poruku šalje svakom biraču koji je za nas glasao. Narodni poslanik u ovoj sali uvek ima veća prava od ministra. To što narodni poslanik može da kaže, govori u ime građana koji su ga izabrali, ne u ime političke stranke. Ministar govori u ime Vlade.
I na kraju, ja nikada svoj bezobrazluk ne bih menjao za nečiju pristojnost. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, svedoci smo da se u Srbiji od prvog dana formiranja ove Vlade podstiče i generiše nasilje. Od prvog dana rada ove Vlade koji je svoj mandat započela opštom amnestijom, nasilje napreduje. Ono napreduje i prožima sve pore našeg društva, tako da je u Srbiji vladavina prava zamenjena vladavinom nasilja.
Nažalost ta poplava nasilja udružena sa prostačkim primitivizmom kojim se građani Srbije zapljuskuju svakog dana sa partijskih medija i glasila daje svoje zastrašujuće plodove.
Nema segmenta našeg društva koji ovog trenutka nije kontaminiran nasiljem. Izbore nažalost, ne dobijaju više kvalitetne ideje, već kvalitet mišića nabildovanih siledžija i kvalitet kalibra pištolja zadenutih za pojas. Kratak je bio put od otmice članova DS u Vrbasu do zastrašujućeg nasilja na Marakani i na lokalnim izborima na KiM.
Tako to izgleda u Srbiji u državi u kojoj tužilaštvo ne reaguje kada se kidnapuju članovi DS u Vrbasu. Tako to izgleda kada siledžije, batinaše i revolveraše u Vrbasu predvodi čovek koji je identifikovan u policiji i koji se zove Zoran Milojević Zelja, koji činovnik i savetnik u Vladinoj Kancelariji za KiM. Tako to izgleda u državi u kojoj taj isti činovnik sedi pored Aleksandra Vučića na svim mitinzima SNS na KiM. Tako to izgleda kada DS u Novom Sadu organizuje protestnu šetnju protiv porasta zastrašujućeg nasilja, a aktivisti i članovi SNS dođu da provociraju nasilje, ne bi li Novi Sad iz kulturne prestonice pretvorili u prestonicu straha i nasilja.
Upornim izbegavanjem da otvorite debatu o ovom narastajućem zlu, upornim odbijanjem da pokrenete izradu strategije o borbi protiv nasilja, ova Vlada je raspalila plamen mržnje koji više ne gori samo na jugu Marakane. Svaka škola, svako školsko dvorište, svako igralište ima ovog trenutka svoj sever i jug na kome besni požar nasilja. Vlada taj požar nasilja gasi benzinom.
Atmosfera paničnog straha ponovo vlada među građanima, a pre svega među roditeljima. Roditelji više nisu srećni kada im dete dođe iz škole i donese petice, nego kada se vrati živo, zdravo i nepovređeno. Nažalost ova Vlada koja je kapitulirala pred nasiljem otkazivanjem Parade ponosa, koja nije obezbedila uslove za normalno održavanje izbora u Vrbasu, sada hoće da za 45 minuta zavede red na severu KiM. To želi prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić koji nažalost poziv za povratak naših snaga bezbednosti ne upućuje diplomatskim putem, nego kako danas vidimo putem medija, zarad jeftinog reklamerstva i demagogije.
Pri tome ministar Aleksandar Vulin kaže da je to prvi činovnik, prvi član Vlade koji upućuje poziv međunarodnoj zajednici da dozvoli povratak naših bezbednosnih snaga na KiM.
Pitam obojicu i Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina – šta ih je sprečavalo da takav poziv upute 1999. godine kada je gorela i Metohija i Kosovo? Što taj poziv nisu uputili juna i jula 1999. godine? Zašto red na KiM nisu zaveli od 1991. godine do 1999. godine? Danas se izbori u Kosovskoj Mitrovici ne bi održavali po nekim drugim zakonima, već bi se tu birali poslanici za srpski parlament po važećim zakonima.
Moram da ih pitam zašto nisu pozvali bezbednosne snage jula 1999. godine kada se punila žuta kuća, a kada je Marko Jakšić ostao kod svoje kuće? Šta god mislio o policiji Marka Jakšića, ne mogu kao poslanik da ćutim i spustim glavu dok se vrši progon narodnog poslanika Marka Jakšić.
Ne trebaju meni aplauzi, dovoljna mi je mirna savest. Pozivam i vas da imate mirnu savest i da ne dozvolite da se kosovski čvor i dalje plete i vezuje i da vi budete u njemu, jer će vam biti omča oko vrata. Ovo pitam u ime naših poslodavaca, građana Srbije, kada ćete zakazati sednicu Odbora za Kosovo i Metohiju i Odbora za bezbednost? Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na primeru ova četiri zakona iz oblasti pravosuđa vidimo da je potrošeno vreme manekenskih osmeha, učmalog izbegavanja susreta sa realnošću, jeftinog kritizerstva i demagogije, nepotkovane ambicioznosti, cinične smirenosti, vidimo da je prošlo vreme kvazisalonske neobaveštenosti i da je od velikog balona od sapunice ostala samo magla koja se i dalje prodaje kao alva upakovana u celofan neke sveopšte bahatosti, ali onoga i onome čega mnogo ima na tržištu, cena brzo pada.
Na primeru ova četiri zakona, vi danas teška srca morate priznati da smo mi iz DS bolji od vas, da smo radili bolje, organizovanije, da smo radili bolje u korist građana Srbije, da ste morali da se odreknete svog sistema vrednosti koji ste proklamovali 23 godine, teške godine, i da prihvatite onaj sistem vrednosti i ona načela o kojima smo vam mi govorili.
Neću sada da vam čitam šta ste sve kazali kada smo radili reformu pravosuđa. Neću sada da vam čitam vaše izjave, evo baš izjavu gospodina koji dobacuje, šta je govorio o reformi pravosuđa i kakvu je reformu reformisanog pravosuđa najavljivao, ali ću vam samo istine radi, pročitati šta kaže Venecijanska komisija o ovome što vi radite, a na šta se sa ponosom pozivate.
Kažu ljudi da nacrti amandmana na Zakon o sudijama i Zakon o uređenju sudova u celini su pozitivni, ali su prilično tehničke prirode. Deluju kao da nisu preterano značajni u odnosu na tešku situaciju u kojoj se trenutno nalazi pravosuđe u Srbiji. Dakle, izmene su tehničko kozmetičke. To kažem ja, ali vam to kaže i Venecijanska komisija.
Ako želite polemiku sa DS, onda morate za nju da se pripremite. Pogrešno je da na instituciju koja se zove poslanički klub DS reagujete i napadate je neznanjem, neistinama i klevetama. Za ovakvu polemiku sa nama morate da se spremite i da na naše znanje odgovorite ili ćutanjem, ili vašim enciklopedijskim neznanjem, ali nikako uvredama, jer to u Srbiji ne prolazi.
Dakle, ne možete da se ponašate kao vatrogasac koji đevđirom gasi požar, jer od tog požara izgori država. Kazali ste nam nekoliko puta veoma važnih stvari kada je reč o reformi pravosuđa i mreži sudova.
Samo zbog građana Srbije ću pročitati ne sve što je čitao gospodin Nenad Konstantinović, gde sve građani Srbije više neće imati pristup sudskim jedinicama i sudu, ali ću navesti samo jednu opštinu. Opština Lučani i njena mesna zajednica Guča. Guča nije opština, Guča je mesna zajednica u opštini Lučani. Jedna veoma poznata mesna zajednica koja organizuje jednu veliku manifestaciju. Nema ko nije trčao tamo da se slika, ali nažalost, zaključili ste da Lučani i Guča više ne treba da imaju sud i da treba da idu u Ivanjicu.
Mislite da od Guče do Ivanjice ima 30 kilometara. Znate kada će neko iz Jelen Dola da sedne na autobus i da uhvati taj autobus za Ivanjicu preko Guče i Lučana. Ima da ide do Požege, pa da preseda do Arilja ili Ivanjice. To je put od 130 kilometara.
Naravno, najvažnije je to da građane Srbije ni malo ne košta. Verovatno će oni po nekom vašem predlogu da se teleportuju do suda u Ivanjici, da li sa rotacionim svetlima kao ministri, da li bez rotacionih svetala, to ne znam. Ali, neistinita je tvrdnja da to neće proizvesti nikakve troškove po građane Srbije i to vidimo u predlogu budžeta i po novcu koji ste predvideli za Ministarstvo pravde.
Na kraju ovog svog izlaganja moram da vam kažem da sam pažljivo slušao vaše izjave o povećanju broja članova SNS. Verovatno to povećanje brojeva utiče, broj članova utiče onih 650 sudija koji nisu vratili člansku kartu SNS kada su se ponovo vratili na sudijsku funkciju. Ali, znam da je građanima Srbije duša ustreptala kada vide koliko vas ima. To je tako srpski, tako uzvišeno, tako napredno. Mislim da su oni to radili iz čistih ideoloških pobuda, te sudije, da su se učlanili u SNS, nikako da bi se vratili na posao.
Na kraju, vi nam uvek podmetnete kukavičje jaje, jer kada sam slušao kako ste čitali ko sve neće imati sud, u tom zanosu primetio sam da nema ni Karlobaga ni Ogulina ni Karlovca ni Virovitice, što je normalno, ali nema ni Kosovske Mitrovice, e to nije normalno. Ne znam kako ćete sledeći put izaći pred „Dveri“ i „Obraz“, koji vam više nisu tako popularne organizacije, da im kažete zašto nema suda u Kosovskoj Mitrovici. Nemojte da mi kažete da će ga biti. Evo, ja vas pozivam, bilo koga od vas naprednjaka da odemo 1. maja da obiđemo sud Kosovskoj Mitrovici i da im odnesemo srpsku zastavu.
Za kraj, Rumuni nameravaju da priznaju 2015. godine nezavisnost Kosova. Kada vidim kako ova vlada ukida sud Kosovskoj Mitrovici, vidim koliko ti Rumuni kasne za ovom Vladom. Ipak je Srbija bila zapad za njih. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prosto je neshvatljiva lakoća sa kojom odbijate zakone koje ne predlaže opozicija, ne predlaže DS, nego predlaže život u ovoj zemlji. Prosto je frapantan taj, na kraju drzak način na koji ignorišete život u Srbiji.
Devetog aprila desila se velika tragedija u selu Velika Ivanča kod Mladenovca. Ubijeno je 13 ljudi iz oružja za koje je vlasnik imao legalno izdatu dozvolu. Kao DS, mi smo odmah 10. aprila predali Predlog zakona o izmenama Zakona o oružju i municiji, sa zahtevom da svaki čovek koji želi da ima oružje u Srbiji mora pre toga da obavi lekarski pregled, nabavi lekarsko uverenje da je on sposoban za posedavanje i rukovanje oružjem. Takođe smo tražili da ljudi koji već imaju oružje u roku od godinu dana obave takav pregled, kako nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
Ne vidim nijedan razlog da neko ne glasa za ovaj preventivni zakon. Ovo je zakon koji može sprečiti neku novu tragediju u nekoj novoj Velikoj Ivanči. Apelujem na vašu savest da prihvatite ovaj zakon, apelujem na vas u belim odelima da me pažljivo slušate i da razmislite o valjanosti razloga zbog kojih predlažemo ovakve zakone. Ne radimo to zbog toga što Skupština u redovnom zasedanju mesec dana nije mogla da zaseda jer Vlada nije bila sposobna da napiše zakone.
Ovo, podvlačim, nije zakon koji je pisala DS ili grupa poslanika. Ovo je zakon koji je napisao život. Njegovu nužnost iziskuje ono što se desilo u Velikoj Ivanči. Zato apelujem na vladajuću većinu, da sutradan ne nosimo teško breme neodgovornosti na svojim plećima, da zaista razmislite i da prihvatite da na dnevni red stavimo ovaj zakon. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prosto je neshvatljiva lakoća sa kojom odbijate zakone koje ne predlaže opozicija, ne predlaže DS, nego predlaže život u ovoj zemlji. Prosto je frapantan taj, na kraju drzak način na koji ignorišete život u Srbiji.
Devetog aprila desila se velika tragedija u selu Velika Ivanča kod Mladenovca. Ubijeno je 13 ljudi iz oružja za koje je vlasnik imao legalno izdatu dozvolu. Kao DS, mi smo odmah 10. aprila predali Predlog zakona o izmenama Zakona o oružju i municiji, sa zahtevom da svaki čovek koji želi da ima oružje u Srbiji mora pre toga da obavi lekarski pregled, nabavi lekarsko uverenje da je on sposoban za posedavanje i rukovanje oružjem. Takođe smo tražili da ljudi koji već imaju oružje u roku od godinu dana obave takav pregled, kako nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
Ne vidim nijedan razlog da neko ne glasa za ovaj preventivni zakon. Ovo je zakon koji može sprečiti neku novu tragediju u nekoj novoj Velikoj Ivanči. Apelujem na vašu savest da prihvatite ovaj zakon, apelujem na vas u belim odelima da me pažljivo slušate i da razmislite o valjanosti razloga zbog kojih predlažemo ovakve zakone. Ne radimo to zbog toga što Skupština u redovnom zasedanju mesec dana nije mogla da zaseda jer Vlada nije bila sposobna da napiše zakone.
Ovo, podvlačim, nije zakon koji je pisala DS ili grupa poslanika. Ovo je zakon koji je napisao život. Njegovu nužnost iziskuje ono što se desilo u Velikoj Ivanči. Zato apelujem na vladajuću većinu, da sutradan ne nosimo teško breme neodgovornosti na svojim plećima, da zaista razmislite i da prihvatite da na dnevni red stavimo ovaj zakon. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prosto je neshvatljiva lakoća sa kojom odbijate zakone koje ne predlaže opozicija, ne predlaže DS, nego predlaže život u ovoj zemlji. Prosto je frapantan taj, na kraju drzak način na koji ignorišete život u Srbiji.
Devetog aprila desila se velika tragedija u selu Velika Ivanča kod Mladenovca. Ubijeno je 13 ljudi iz oružja za koje je vlasnik imao legalno izdatu dozvolu. Kao DS, mi smo odmah 10. aprila predali Predlog zakona o izmenama Zakona o oružju i municiji, sa zahtevom da svaki čovek koji želi da ima oružje u Srbiji mora pre toga da obavi lekarski pregled, nabavi lekarsko uverenje da je on sposoban za posedavanje i rukovanje oružjem. Takođe smo tražili da ljudi koji već imaju oružje u roku od godinu dana obave takav pregled, kako nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
Ne vidim nijedan razlog da neko ne glasa za ovaj preventivni zakon. Ovo je zakon koji može sprečiti neku novu tragediju u nekoj novoj Velikoj Ivanči. Apelujem na vašu savest da prihvatite ovaj zakon, apelujem na vas u belim odelima da me pažljivo slušate i da razmislite o valjanosti razloga zbog kojih predlažemo ovakve zakone. Ne radimo to zbog toga što Skupština u redovnom zasedanju mesec dana nije mogla da zaseda jer Vlada nije bila sposobna da napiše zakone.
Ovo, podvlačim, nije zakon koji je pisala DS ili grupa poslanika. Ovo je zakon koji je napisao život. Njegovu nužnost iziskuje ono što se desilo u Velikoj Ivanči. Zato apelujem na vladajuću većinu, da sutradan ne nosimo teško breme neodgovornosti na svojim plećima, da zaista razmislite i da prihvatite da na dnevni red stavimo ovaj zakon. Hvala.
Gospodine predsedavajući, molim vas da sačuvamo dostojanstvo Narodne skupštine. Svako će ovde govoriti samo ono što mu Poslovnik omogućava i svako će se ponašati u skladu sa ovim Poslovnikom bez obzira da li je reč o narodnom poslaniku, ministru, predsedniku Skupštine, ili predsedniku Republike. Mislim da bi u ovom visokom domu trebalo da očuvamo dostojanstvo ovog doma i da predstavljamo građane i njihovu izbornu volju na način na koju su je oni izrazili.
Mi ovde nismo došli da trpimo prozivke. Mi ovde nismo došli da trpimo uvrede. Mi smo ovde došli da sučelimo argumente i činjenice. Mi smo narodni poslanici i nas su građani birali. Mi smo ti koji kontrolišemo Vladu. Nikada se još nije desilo u ovom parlamentu da Vlada pokušava da kontroliše narodne poslanike i da ih ućutkuje. Zahvaljujem se.
Gospodine predsedavajući, molim vas da sačuvamo dostojanstvo Narodne skupštine. Svako će ovde govoriti samo ono što mu Poslovnik omogućava i svako će se ponašati u skladu sa ovim Poslovnikom bez obzira da li je reč o narodnom poslaniku, ministru, predsedniku Skupštine, ili predsedniku Republike. Mislim da bi u ovom visokom domu trebalo da očuvamo dostojanstvo ovog doma i da predstavljamo građane i njihovu izbornu volju na način na koju su je oni izrazili.
Mi ovde nismo došli da trpimo prozivke. Mi ovde nismo došli da trpimo uvrede. Mi smo ovde došli da sučelimo argumente i činjenice. Mi smo narodni poslanici i nas su građani birali. Mi smo ti koji kontrolišemo Vladu. Nikada se još nije desilo u ovom parlamentu da Vlada pokušava da kontroliše narodne poslanike i da ih ućutkuje. Zahvaljujem se.
Gospodine predsedavajući, molim vas da sačuvamo dostojanstvo Narodne skupštine. Svako će ovde govoriti samo ono što mu Poslovnik omogućava i svako će se ponašati u skladu sa ovim Poslovnikom bez obzira da li je reč o narodnom poslaniku, ministru, predsedniku Skupštine, ili predsedniku Republike. Mislim da bi u ovom visokom domu trebalo da očuvamo dostojanstvo ovog doma i da predstavljamo građane i njihovu izbornu volju na način na koju su je oni izrazili.
Mi ovde nismo došli da trpimo prozivke. Mi ovde nismo došli da trpimo uvrede. Mi smo ovde došli da sučelimo argumente i činjenice. Mi smo narodni poslanici i nas su građani birali. Mi smo ti koji kontrolišemo Vladu. Nikada se još nije desilo u ovom parlamentu da Vlada pokušava da kontroliše narodne poslanike i da ih ućutkuje. Zahvaljujem se.
Poštovana predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika član 155. stav 4. koji kaže da Narodnoj skupštini nadležni odbor i Vlada dostavljaju izveštaje, odnosno mišljenje, po pravilu, u roku ne kraćem od pet dana pre početka sednice Narodne skupštine na kojoj se predlog zakona razmatra.
Mi danas imamo zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama i Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu. Nažalost, mišljenje ovog odbora nismo dobili.
Voleo bih da imam bilo koga iz SNS da pitam gde je taj odgovor, ali, kao što vidite, kada bi kamera pokazala, ovde sedi samo jedan poslanik SNS, tako da mislim da ovakav neki odnos prema parlamentu, ovakvo degradiranje parlamenta, nije skoro viđeno.
Razumem da je bilo naporno glasanje. Razumem da su ljudi možda i gladni, da su jedva izbrojali kvorum, da su možda otišli do blagajne, jer nije bilo dnevnica za njih, ali da mi ipak odredimo pauzu u radu i da sačekamo pitanja Vladi, jer u ovakvoj atmosferi raspravljati o ovako važnom zakonu stvarno je neprimereno i na najbolji način oslikava odnos SNS prema ovom parlamentu. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika član 104, koja se tiče dostojanstva Narodne skupštine, a pre svega se tiče…