Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/9389">Milenko Jovanov</a>

Milenko Jovanov

Srpska napredna stranka

Govori

Evo, iz ovoga se vidi da zahteve ovih koji organizuju proteste apsolutno je nemoguće ispuniti, jer su oni potpuno kontradiktorni, da se održi sednica i da se sednica prekine, da se smeni REM i da se oduzmu frekvencije. A ko će da oduzme frekvencije ako se REM smeni itd?

To je potpuno nemoguće realizovati zato što im je to tako s brda, s dola im palo na pamet kada su pisali i to sada se valja i oni ne znaju sami šta više da rade sa tim i u tom kontekstu imamo i ovo izlaganje koje ponovo ne govori o onome što je dnevni red, nego nam prepričava impresiju o emisijama koje je gledao na "Pinku" i "Hepiju".

Dakle, ako vam se ne sviđa "Pink" i "Hepi", vi promenite kanal. Ne znam drugo šta da vam kažem? Mi niti se bavimo REM-om, niti smo vlasni da u njihovo ime bilo šta kažemo. To što pokušavate tom jednom jeftinom spin tehnikom da nam podvalite, da mi kao nekoga branimo, mi kao nekoga ne damo, niti branimo, niti damo, niti ne damo. Oni su nezavisno telo. Idite, pa njima pričajte šta imate da im kažete. Što se saradnika tiče, vaši saradnici su u ovoj sali groktali i uzdisali kada je Nevena Đurić dobila reč. Vaši saradnici su se tri puta zaletali preko ove sale da se obračunavaju sa poslanicima SNS. Vaši saradnici su skidali kravate i zaletali se na predsednika Republike. Vaši saradnici su, zajedno sa vama, organizovali nasilje na savskom nasipu, gde ste vređali vi lično policajca i govorili mu najodvratnije uvrede.

Vaši saradnici i vi lično ste organizovali nasilje u Novom Sadu, gde ste branili ljudima da grade most, jer vi znate u Novom Sadu da li treba ili ne treba most. To ne znaju ljudi koji vode Novi Sad.

Dakle, vi pričate o saradnicima i vi se ponosite svojim saradnicima? Tim ljudima koji su sve to radili se ponosite? Pa, drago nam je da čujemo to, jer to apsolutno potvrđuje moju tezu - da ste svi isti. Svi ste vi Srđan Milivojević.

Hvala.
Meni zaista imponuje to što Radomir Lazović pažljivo prati nastupe predsednika Republike i što zapisuje ono što ga najviše zanima. Ne bi bilo loše, ne znam da li ste to praktikovali tokom studija, da ono što je najvažnije podvučete crvenom, manje važno, recimo, plavom ili zelenom. Odlično, i to radite, svaka vam čast, oduševili ste me i nastavite tako. Ima nade za vas u tom smislu.

Ono što je, međutim, problem je da konstantno pokušavate da nekim jeftinim izvrtanjem teza, promenom onoga što je rečeno, time što vi nama protumačite ono što je neko mislio, u ovom slučaju predsednik Vučić, pa onda polemišete ne sa onim što je on stvarno rekao, nego sa vašim tumačenjem. Sada vi mislite da ćemo mi stvarno da se upecamo na to i da ćemo da uđemo u tu polemiku i da ćemo tako da raspravljamo.

Nećemo, gospodine Lazoviću, iz prostog razloga što vi ne zavređujete pažnju kada je ova tema u pitanju, a reći ću vam i zašto. Zato što ste imali priliku da pokažete tu razliku na kojoj stalno insistirate u odnosu na nas. Imali ste priliku da osudite dahtanje i groktanje. Imali ste priliku da osudite napad na Lava Pajkića. Imali ste priliku da osudite napad na Vujačića i Bakareca. Imali ste priliku da se izvinite Marijanu Rističeviću zato što ste mu vi lično organizovali i učestvovali u sačekuši ispred ove Skupštine. Imali ste priliku za sve to i niste uradili ama baš ništa. Vi ne smatrate da je bilo ko od vas bilo gde pogrešio. To je to. Upravo to. On čovek sleže ramenima i širi ruke, jer on ne shvata da tu ima bilo kakve greške.

To je taj narativ koji oni uporno forsiraju. Ono tamo sa druge strane je zlo zato ćemo da ga dehumanizujemo, jer mi smo borci protiv zla, a ovo sve što mi radimo je super, to je sve bogougodno, jer smo mi anđeli nebeski koji su sišli s neba po nalogu Boga da malo, eto, provedu koji dan ovde. Nije tako. Pogledajte se u ogledalo, krenite od sebe, a za nas ne brinite, mi ćemo već nekako rešiti sve što mislimo da treba da rešavamo. Hvala.
Što se tiče…

(Zoran Lutovac: Poslovnik.)

… vašeg poziva, vaša inicijativa je …

(Zoran Lutovac: Poslovnik ima prednost.)
… prihvaćena od strane predsednika Republike i rečeno vam je da treba da skupite 84 potpisa, čini mi se, a da će poslanička grupa Aleksandar Vučić – Zajedno možemo sve obezbediti ostatak potpisa da se pokrene postupak razrešenja predsednika Republike u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Skupite potpise i krećemo u tu inicijativu.

Što se tiče tog školovanja o kome govorite, pa ne znam, vi ste svoju poslovnu karijeru započeli kao građevinski inženjer, a sada ste diplomirani ekonomista, magistar ekonomije, tako da, na privatnom „Edukonsku“. Tako da, ne znam zašto sada zamerate nekome što je studirao na privatnom fakultetu kad ste vi to uradili isto. Ne razumem to, a pri tome nemam nikakav problem sa tim, i mislim da to govori bilo šta loše o vama, pri tom ste to završavali u kasnijem dobu, dakle, ne u najranijoj mladosti, a prozivate sada nekoga zašto se u pedesetim bavi advokaturom.

Dakle, ponovo isti slučaj kao sa morem različitih situacija, gde onaj koji bi najbolje trebalo da ćuti o određenim temama nađe druge da proziva zbog istih. Tako da, potpuno neverovatno.

Što se tiče toga da je predsednik generator nasilja, tako je generisao nasilje da ste nasrnuli na njega, i sada to ćemo da rešimo, ne znam kada je bila ta sednica, gospodine predsedniče, ne sećam se, u februaru, dakle, od februara do dana današnjeg, dakle, do sredine juna nikom nije do sada palo na pamet da kaže kako je neko vukao za kravatu Miloša Jovanovića, pa je on skidao kravatu zbog toga, ali evo nakon nekoliko meseci valjda istrage su se utvrdili ti podaci. Nemojte to.

Najzad, što se tiče ovoga što se rekli - da, to je za osudu. To je za osudu. Dakle, vi niste otac Koste Kecmanovića, ako je to bilo napisano, niti imate bilo kakve veze sa tim.

(Miodrag Gavrilović dobacuje.)

Molim? Izvolite, gospodine Gavriloviću.

(Ivana Parlić dobacuje.)
Ako je to na bilo koji način…
Ajde me nemojte prekidati. Ja znam da vi želite da ja što više govorim da bih doveo što više ljudi na proteste i u redu je to, ali ako tražite od mene nešto, onda sačekajte da završim misao.

Dakle, i ako je, kao što ste rekli, a verujem da je tako, to izazvalo bilo kakve probleme vama i vašoj porodici, ja vam se u ime poslaničke grupe izvinjavam zbog toga.
Ne vidim ni ja. Ništa nisam rekao, izvinjavam se zbog toga. Građevinski tehničar visokogradnje.

Ali, je poenta u tome što, ako već tako nešto postoji, ako je takav slučaj vaša bio, ja sam očekivao da vi onda imate razumevanje za ljude koji nisu nešto uspeli da urade u nekom momentu, a ne da im to prebacujete.

Dakle, niko nije vama govorio i bilo šta rekao pre nego što ste vi sami kritikovali neke situacije za koje niste navodili konkretno o čemu se radi, ali se dalo zaključiti na šta mislite.

Dakle, ako je to sporno, onda je sporno u svim slučajevima. Ako nije sporno, onda nije sporno ni u jednom slučaju. Ne možemo stalno nalaziti neki izvinjavajući razlog za sebe, a istovremeno to prebacivati drugima.

Ako smo već krenuli da komuniciramo u tom tolerantnom tonu, onda vas molim da se tako odnosimo i u buduće. Dakle, bar ono što sebi ne zameramo da ne zamerimo sa druge strane. Hvala.
Lazoviću, zašto mi vređate majku na Tviteru dok traje sednica? Zašto mi majku, Lazoviću, nazivate Ćićolinom? Seme rasističko i Ćićolinu koja me okotila, Lazoviću. Zašto pišete to, Lazoviću? Da. Šta je smešno, Lazoviću, kada pišete – Jovanov ubio svoju majku? Moja majka je živa, na sreću, otac nije. Zašto pišete to, Lazoviću? Dokle mislite sa tim, Lazoviću?

Evo vam kako to zlo funkcioniše. Pogledajte smeh. Samo to pogledajte. To krevelje i taj smeh. Uživate u tome. Sviđaju vam se ti Tvitovi? Zašto to radite, Lazoviću?

Vi ste vašim nastupom danas doveli dotle da je koleginicu Vesnu sačekala gospođa na ulazu iz Kosovske, najstrašnije vređala i pokušala da je napadne. Policija je izašla iz zgrade pa je zaštitila i to će biti prijavljeno. Taj vaš ološ, koji šaljete po ulicama, po idejama i uputstvima Jova Bakića, će od sada svaki dan da bude prijavljivan. I prestanite više da širite mržnju. Vi ste generator mržnje i nasilja. Vi, lično. Danas vi lično, jer ste iks puta bukvalno pozivali vaše pristalice da prave ovo što prave.

Još jednom te pitam, Lazoviću, zašto mi vređaš majku?

(Radomir Lazović dobacuje.)

Molim?

(Robert Kozma: Kaže – zašto lažete?)

(Đorđe Todorović: Rekao je – aj ne lupaj.)

Molim?
Šta pričam? Zašto mi vređaš majku? Zašto pišeš ovo po Tviteru? Kako te nije sramota? Jel te nije sramota? Jel imaš dna? Jel ima kraja?

(Robert Kozma: O čemu pričaš?)

O čemu pričam? O onome što radite organizovano, o uputstvima koje dajete vašim botovima da ovo rade. Ovo radite da biste izazvali reakciju, da bi došlo do onoga što želite. Želite krv na ulici. To hoćete jer vam je to jedini spas da izađete iz ćorsokaka u koji ste sami ušli.

Uveli ste sami svoju priču do ćorsokaka i sada vam treba nešto. Sada napadate poslanike po ulici, sada vređate na Tviteru čekajući reakciju.

Ja ti kažem sada – ostavi mi roditelje na miru i mrtve i žive. Prestani više sa tim. Prestani da mi to radiš, jer to što radiš nije normalno, Lazoviću. To je, Lazoviću, bolest. To, Lazoviću, treba da odeš kod nekoga da ti to pogleda. Znači, nemoj to da radiš.

Da, opet. Mislim da nisi normalan, jer mislim da samo neko ko nije normalan može ovo da piše po društvenim mrežama, da sam ja ubio svoju majku. Ti si bolestan bre i ti i oni koje si nagovorio ovo da pišu. I jedni i drugi, ozbiljno ste bolesni od mržnje, a izgleda da je to malo ozbiljnija bolest kada ovakve neke stvari možete da radite. Treba da vas je sramota. Treba da vas je sramota i ovde urlaš dva sata kao da ne znamo šta radiš, kao da nismo svesni svih tvojih podmetačima.

Prestanite da proganjate ljude. Prestanite da crtate mete i za svaku dlaku koja padne sa glave bilo kom poslaniku SNS kriv je Radomir Lazović i krivi su svi oni koji ga podržavaju u ovome i to sada kažem javno i tužilaštvu i policiji i svima ostalima. Za sve što se desi kriv je Radomir Lazović.

E, ovako crtaš metu. E, tako crtaš metu svakome ovde od nas i za sve što se desi tvoja je odgovornost i za sve što se desi odgovaraćeš, odgovaraćete, odgovaraćete.
Zanimljivo je ovo da čovek uvek vidi odgovornost na drugoj strani, o svojoj odgovornosti ne misli ni da progovori.

Nekoliko puta smo o tome već govorili, ali očigledno da tu nema namere da se bilo šta menja.

Kada kaže kako je vlast odgovorna za ono što se dešava i ne može da bude odgovornosti opozicije, on zaboravlja da ne mora svako delo tih opozicionih predstavnika da bude političko.

Dakle, za nasilje Boška Obradovića odgovoran je isključivo Boško Obradović. Ne može da bude odgovorna vlast.

Ne može da bude odgovorna vlast za to što se Aleksandar Martinović napadne na sednici odbora i gađa kompjuterskim mišem.

Ne može da bude odgovorna vlast za to što se uzme zastava, pa se lupaju vrata da se provali u Skupštinu, iako je u tom trenutku poslanik, može da uđe kad hoće.

Ne može da bude vlast odgovorna za one poruke na onom protestu gde su opkoljavali Predsedništvo prvi put. Izbaci ga iz kamiona, vozi preko ljudi, ne znam ni ja šta je sve bilo. Ne može vlast za to da bude odgovorna. I, onda se kaže…

(Svetozar Vujačić: Za testere u RTS-u.)

Za testere u RTS-u i sve ostalo.

Ne može vlast da bude za to sve odgovorna.

Dakle, vi morate da preuzmete svoju odgovornost za ono što radite i odgovornost za svoje postupke. Ne možete reći – znate, ja sam u principu miran i fin čovek, što jeste, ali, eto, nekad dođem u situaciju da ne mogu da se kontrolišem. Pa, kako bih vam rekao, teško da to deluje pohvalno za vas.

Najzad, ovo u čemu sami učestvujete, ne ja, nego baš ti prijatelji o kojima govorite, istočni prijatelji su definisali kao pokušaj obojene revolucije. Kako ste vi završili? Vikali ste na mene, izvređali me najstrašnije zato što sam vam rekao da su vam partneri postali oni koji hoće mošti vladike Nikolaja da bace psima, a sad ste došli dotle da šetate sa snajperistima armije BiH. Svaka vam čast.
Kako bih vam rekao, iz Moskve obojenom revolucijom nazivaju vas i da vi zajedno sa ovim ostalima učestvujete u obojenoj revoluciji koja ima za cilj rušenje srpskog predsednika. To kaže Marija Zaharova. Evo, ja vam citiram. Pronađite. Imate na "Sputnjiku" ako meni ne verujete.

(Boško Obradović: Nije istina.)

Nije istina? Apsolutno jeste.
Kostiću, pročitajte.

Dakle, što se tiče ovog drugog dela, pa stvarno mi je dirljivo. Samo što mi suza nije pošla.

Dakle, vi ste borac, superheroj još jedan koji se bori protiv nepravde tako što napravite sačekušu Marijanu Rističeviću i isprebijate čoveka ispred zgrade Skupštine, jer je to vaša borba protiv korumpiranog režima. Svaka vam čast. Stvarno ste uspeli da time…

(Boško Obradović: Svakom prema zasluzi.)

Šta, svakom prema zasluzi? Hvala vam i na tome što kažete. To je, otprilike, dovoljno reklo o vama, da ja više ne moram da kažem ništa.

Zaista, to je sjajno što ste rekli. Dakle, vi ćete upotrebljavati nasilje i tući ljude kada vi odlučite da je to neko zaslužio.

Vidite, poštovani građani, u ovakvom slučaju apsolutno nema nikakvog ne kajanja, nema trunke razmišljanja o sopstvenoj odgovornosti, niti ga interesuje sopstvena odgovornost. On to jednostavno prenebregava, kao da ne postoji, nego je i za to kriva vlast i za to je kriv režim i za to smo krivi mi koji smo na vlasti deset godina i za to je kriv ne znam ni ja ko sve, samo nije kriv on, ali je imao, kaže, dobre namere.

Put do pakla je popločan, kažu, najboljim namerama, a vi tim putem u političkom smislu apsolutno idete. Došli ste dotle da stojite u istom stroju, u istom redu sa Margetićem i sa ovim Alijinim snajperistom. To su te namere koje vi imate, opet verovatno u želji da se izborite sa vlašću, jer je bolje i Alijin snajperista nego Aleksandar Vučić. To je zanimljivo.

(Boško Obradović: Replika!)
Stvarno je pretenciozno da se ovakva jedna organizacija bavi, ni manje, ni više, više se ne bave samo SNS, nego celokupnom koalicijom. Polako, možda jednog dana to bude kako treba, a do tada najvažnije je da je stabilna situacija u Koridorima Srbije i da tamo sve funkcioniše kako treba, i to je najbitnije, a za sve ostalo će nekako ići.

Sada ostaje da citiram ono što sam ostao dužan, pošto su rekli da lažem i da izmišljam. „Sigurni smo da su srpski narod i izabrano rukovodstvo u stanju da sami rešavaju sva nacionalna pitanja. Ne treba da ih ometaju zlonamerni spoljni faktori koji pokušavaju da nahuškaju na Beograd radikale iz Prištine i koji nameravaju da utiču na legitimne srpske vlasti koristeći „ulicu“, izazivajući omiljene na zapadu obojene revolucije, kao instrument za svrgavanje nepodobnih vladara i njihovu zamenu marionetskim režimima“, Marija Zaharova. Toliko.

Upravo ono, šta? Pa, ništa. Ništa osim toga da vi u tome učestvujete, ništa osim toga da se hvalite slikama odatle, ništa osim toga da ste deo toga i ja nemam problem sa tim, ja samo kažem samo šta žena kaže. Ništa nisam sudio ni da je to pozitivno, ni da je negativno. Ja samo kažem da ona kaže tako, a kako ćete vi i šta će ljudi koji vas podržavaju da kažu što ste se u to kolo uhvatili to ćemo, Bože zdravlja, vrlo brzo videti.
Svašta smo zanimljivog čuli.

Kaže – trovači apokalipse. On, siromah, ne zna šta znači apokalipsa. Ali, nema veze, lepo zvuči trovači apokalipse.

Još je zanimljivija stvar da je on, klinac, izašao na ulicu da ruši Slobodana Miloševića 2000. godine. Jedino što je pobrkao je da kaže to da mu je detinjstvo očigledno trajalo do 34 godine, pošto je u vreme kada je rušio Slobodana Miloševića imao 34. godine. Klinac od 34 godine!

Taj „Čarobnjak iz Oza“ se izgleda gledao do kasnijeg puberteta. Ali dobro, nije ni važno.

Sve u svemu, da ja sažmem ovo što sam imao da kažem u jednoj rečenici. Ako je ovo sve izgovorio trezan čovek, onda je to strašno. Hvala.
„Bilo je junaka, bilo i biće, sunca, slobode, sada nam sviće, bilo je i onih koji nisu fer, ali jedan je Mauzer, panteri, panteri vi ste hrabri borci, najhrabriji naši srpski dobrovoljci, pokreti vaši to su prave šeme, da ste pravi borci pokazalo vreme“, kaže pesma o legendarnom predsedniku Demokratske stranke u Republici Srpskoj, Ljubiši Saviću Mauzeru i komandantu paravojne formacije Panteri, u to vreme, kada se Demokratska stranka zalagala za ujedinjenje svih srpskih zemalja. Ali, šta oni o tome znaju, njih to ne interesuje, oni su u nekom drugom filmu.

Nastavljaju laži o tome kako je Aleksandar Vučić nosio snajper oko Sarajeva, ali zato pravog snajperistu Alijine vojske dovode na svoj protest u Beograd da pokažu kako izgleda pravi snajperista, doduše još ga nisu naoružali, ali ništa ne isključujem.

Ali, istorija se kao što sam već govorio ponavlja, kao što sam rekao da sve izgleda kao 2018, 2019. godine, evo, još jedna jagoda na šlagu. Dakle, imali smo opkoljavanje Predsedništva, slike iz vazduha, prebrojavanje, noćne slike, sve smo imali e, sada ide jagoda na šlagu. Kao što je bila osnovana nevladina organizacija ili Udruženje građana "1 od 5 miliona" pa se potukli ko je pravi vlasnik, osnovano je udruženje, matični broj 28362471, osnovano 5.6.2023. godine na neodređeno vreme, PIB 113755610, šifra delatnosti 9499, oblast ostvarivanja ciljeva - prevencija i borba protiv nasilja kao i zaštita, unapređenje ljudskih prava u skladu sa opšte prihvaćenim civilizacijskim standardima, međunarodnih konvencijama, domaćim pravom. Šta je osnovano? Udruženje građana „Srbija protiv nasilja“. Ko je osnovao? Dušan Kostadinović, Šabac sedište.

Prema tome, sada idemo u novu fazu, dakle, sada su se svađali ko će da govori na protestu, a sada će da se tuku čiji je protest i ko je i zašto zaštitio ime protesta pod svojom firmom i zašto Demokratska stranka ima nameru da ovog puta ona registruje žig, a ne to da radi neko drugi.

Kao što rekoh, istorija se ponavlja, a kao što je rekao neko mnogo pametniji od mene, prvi put

(Srđan Milivojević: Bićete u Zabeli.)

Bićemo u Zabeli? Videćemo, ali ovaj put se zaista ponavlja kao farsa.

Ovo je sada stvarno farsa, jer sve što ste radili radite ponovo i ne znam dokle ćete više da kopirate sami sebe. To stvarno nikakvog više smisla nema, ali sada ćete lepo da objasnite ljudima koje pozivate da ste registrovali nevladinu organizaciju, da ste uzeli ime protesta pod kojim ih pozivate, da je to sada vaše. Za šta će vam koristiti, to ćemo tek da vidimo, jer onaj "1 od 5 miliona" se baš pod tim imenom posle pojavio na izborima, a videćemo šta su ovi žuti smislili da urade. Da kradu, kradu i dalje, kada nema para, daj ukradi ime protesta koji nije naš, ali šta ćete.