Hvala.
Poštovana predsednice parlamenta, poštovani članovi Vlade, poštovani poslanici koji to jeste, narod Srbije ima prilike sada da vidi kako izgleda ono za šta se zalaže opozicija i koliko ti ljudi ne vode računa ni o čemu i ni o kome, osim o sebi.
Danas na dnevnom redu nalazi se zahtev, 4. zahtev studenata. To je ono što su i sami rekli da je za njih prihvatljivo, međutim oni nisu glasali da se ta tačka dnevnog reda danas uopšte nađe na raspravi, i to je jako važno da građani znaju.
Sa druge strane, umesto da su raspravljali o tome, umesto da su govorili o tome oni su izabrali da celu ovu salu i celu ovu Skupštinu, ovu instituciju pretvore u bojno polje, u jednom momentu je zaista to tako i izgledalo, naravno na radost onoga ko je ovo uveo u politiku, na radost onoga čija je ovo ideja od samog početka bila, dakle na radost Aljbina Kurtija koji je ovo radio u Prištini mnogo pre njih. Onda možete, dragi građani, da vidite koliko je jadna naša opozicija i koliko su svi ovi jadni ljudi i bedni da nisu u stanju ni da smisle ništa drugačije nego da kopiraju Aljbina Kurtija, i to ne od ove, nego od pre nekoliko godina. Dakle, oni nisu u stanju da iskopiraju Aljbina Kurtija ni ono što radi sada, nego ono što je radio u neko prošlo vreme.
Postavlja se pitanje zašto se to danas desilo i zašto imamo ovaj haos koji možete da vidite? Ovi ljudi ne predstavljaju više nikoga i to je ključni problem sa kojim se oni suočavaju. Od njih su se ogradili studenti, od njih se ograđuju građani na ulici koji protestuju protiv nas, od njih se ograđuju u članovi njihovih porodica, od njih se ograđuju svi. Od njih se nije ogradio samo onaj ko nije imao priliku da kaže da se od njih ograđuje, svi ostali jesu. Onda se postavlja pitanje šta je ovo ovde? Ovo je osveta. Ovo je njihova osveta studentima koji ih neće, Srbiji koja ih neće, institucijama u kojima ne mogu da pobede, ovo je osveta onih koji nisu u stanju da formiraju politiku, osveta onih koji nisu u stanju da osmisle bilo šta kreativno, ovo je osveta onih koji neće da institucije u ovoj zemlji rade.
Podsećam vas, dragi građani, da je jedan od zahteva studenata upravo to da institucije rade svoj posao. Jel ovo institucija? Pa, jeste. Kakva institucija? Najvažnija institucija u ovoj zemlji?
Pa, ko sprečava ovu instituciju da radi svoj posao? Pa, upravo predstavnici opozicije, oni koji kažu da su za studente, oni koji kažu da podržavaju studentske zahteve. Evo vidite kako ne daju da institucije rade svoj posao, baš kao što nisu dali Tužilaštvu u Novom Sadu da radi svoj posao, pa su ga blokirali danima, iako je baš to Tužilaštvo u Novom Sadu moralo da odgovori na pitanje ko treba da odgovara za pad nadstrešnice.
Dakle, oni ne žele da rade institucije. Oni ne žele da se ispune studentski zahtevi i onda se ponovo postavlja pitanje – a zašto? Pa, zato što, kada se ispune studentski zahtevi, oni više ne postoje u javnom i političkom životu ove zemlje. Oni su i ovako ništa, a onda će i verifikovano biti ništa, ništa sa onom plavom zvezdicom kao na društvenim mrežama, jer onoga momenta kada studenti ispune svoje zahteve i vrate se studiranju, onoga momenta kada se deca budu vratila u škole, onoga momenta kada prestane haos u ovoj zemlji, tog momenta oni više nemaju nikakvu ulogu. Tog momenta oni se suočavaju sa sobom, sa svojim ništavilom i svojom nebitnosti na političkoj sceni.
Ovoga dana, poštovani građani, da se održe izbori niko od ovih ljudi koji vidite ne bi prešao cenzus. Apsolutno nikoga od ovih ljudi ne biste videli u parlamentu. Ovoga dana da se održe izbori, od ponedeljka bi ovi ljudi mogli da dođu u Skupštinu samo kao turisti, da im turistički vodič kaže gde su nekada sedeli, da im turistički vodič pokaže šta je ono što Skupština danas ima da izloži, da im turistički vodič pokaže gde se nalazi biblioteka i šta novo ima u biblioteci, mada sumnjam da su u biblioteku uopšte i ulazili.
Dakle, da bi spreči sopstvenu nebitnost, da bi sprečili svoje nestajanje s političke scene, oni su u stanju da ovu instituciju survaju u propast. Oni bi bili u stanju, poštovani građani, i imajte to u vidu, celu Srbiju da gurnu u pogibiju i u smrt.
Ovo su ljudi koji su govorili o građanskom ratu u prethodnim mesecima. Ovo su ljudi koji su govorili da se mi nalazimo u građanskom ratu, samo kažu nema oružja. Pa, evo danas su doneli i oružje. Danas su doneli i oružje. Danas su doneli šok bombe. Danas su doneli topovske udare. Danas su doneli baklje. Danas su doneli suzavce. Danas je Miloš Jovanović prskao u oči biber sprejom poslanici Srpske napredne stranke. Sve smo to imali danas prilike da vidimo.
Dakle, bes je ogroman. Neizvesnost pred njima ne postoji. Oni izvesno znaju da idu u političku prošlost i zato mi moramo da budemo mirni i moramo da radimo svoj posao.
Znam, dragi građani, i dobijam i poruku, šta govorite i šta vam je ideja. Znam da biste najviše voleli da se sa ovim ljudima obračuna onako kako se sa šljamom i ološem obračunava u svakoj zemlji. Znam to.
Ali, sa druge strane, ako imamo miran i trpeljiv odgovor, njihova osnovna ideja, a to je da izazovu građanski rat u Srbiji, neće uspeti. Da odgovorimo na bilo kakav drugi način, odgovorili bismo im onako kako oni žele. Prvo bi od sebe pravili žrtve, a onda bi u svakom pogledu gledali da izazovu opšte sukobe i građanski rat.
Za one koji smatraju da nasiljem misle da promene vlast, da je prihvatljivo da se nasiljem promeni vlast, želim da kažem samo dve stvari, prvo, nećete uspeti u tome, i kao što vidite, ni oni neće uspeti u tome, neće, jer od toga nema ništa.
Dakle, prvo, nasiljem se neće postići ništa, a drugo, malo mi je čudno da pretite nasiljem, kako ćete da nas šamarate, jašete, kako ćete da radite ovo i ono, a onda kao zečevi pobegnete kada pogrešno protumačite i izmislite, na kraju krajeva, izjavu predsednika Republike, koji je rekao u Boru da će pozvati sve građane Srbije da dođu u Beograd da se održi jedan veličanstveni skup, a vi to protumačite kao poziv na nekakav kontra-miting, ili ne znam šta. Dva dana se tresete ne od onoga što je predsednik Vučić rekao, nego od onoga što ste vi umislili da je on rekao. Pa, vas je strah od same ideje da se suočite sa nekim. Pa, vi stvarno mislite da ćemo mi da idemo u koloni po jedan, a vi da nas maltretirate. Ne znam šta bih vam rekao, ali jako grešite u svojoj proceni.
Mi ćemo, kao što vidite, poštovani građani Srbije, da radimo i mi ćemo danas da raspravljamo i sutra ćemo da raspravljamo i ovih dana ćemo da vodimo raspravu o važnim predlozima zakona koji se nalaze na dnevnom redu. Mi ćemo, poštovani mladi ljudi u Srbiji, da vam omogućimo da kupujete stanove, kuće, nekretnine po jeftinijim kamatama, dakle, da to plaćate po povoljnim uslovima. To ćemo mi da vam omogućimo, a oni vam to ne daju. Pitajte ih zašto? Ja razumem da Miloš Jovanović nema problem sa stanom, on ima pet stanova u centru Beograda, pa mu nije bitno da li ćete vi ili nećete kupiti jedan, da možete da se odvojite od roditelja. Nama je bitno. Nama je bitno. Nama je bitno da pokrenemo taj točak, da se banke uključe i da to kasnije bude stalni program za mlade ljude u Srbiji da mogu jeftino da kupuje nekretnine, da zasnivaju porodice, da se podiže natalitet i sve ostalo.
Nama je bitno da se verifikuje i ratifikuje ovaj sporazum, da se izglasa Sporazum sa Egiptom. Nama je bitno da uđemo na afričko tržište. Nama je bitno da naši poljoprivrednici mogu da prodaju svoje poljoprivredne proizvode u Africi. Nama je bitno da mogu ljudi od poljoprivrede još više da zarade, da ne pričamo o onome šta smo sve dali i kolike subvencije danas poljoprivreda dobija iz budžeta. Ali, želimo i da naš poljoprivredni proizvod uđe na svako tržište ove zemlje. Zato nam je bitan taj sporazum. Zato ćemo da ostanemo ovde i pored ove halabuke koju oni prave, jer ne mogu oni da pobede halabukom, mogu da pobede možda argumentima, kada bi ih imali, ali ih nemaju, a onaj ko nema argumenata, vidite i sami čemu pribegava.
Važno nam je poštovani građani, dragi sapatnici, ako mogu da kažem, svi mi koji imamo kredite stambene ranije uzete, da nam Narodna banka Srbije ispuni ono što je predložila ovim izmenama i dopunama zakona, da se ograniče kamatne stope, da ne mogu to da nam podižu kako im padne na pamet. Nama je stalo da vi možete da funkcionišete i da imate kredit i da ga plaćate. Njima nije. Zašto? Zato što njima krediti ne trebaju. Kome od njih treba bilo kakav kredit? Šta oni znaju kako izgleda kada te pozove službenik banke i kaže – nisi platio ratu kredita, kada možeš da je platiš, da li možeš sutra ili prekosutra? Šta oni znaju o tome? Baš ih briga za sve to.
Nas, dragi građani, čeka mnogo važan period posle svega ovoga. Dakle, mi ćemo ove zakone, o njima ćemo raspravljati, mi ćemo ove zakone izglasati. Posle toga, glasaćemo za novu vladu Republike Srbije.
Kao što ste imali prilike danas da čujete nekoliko puta, njima je ključno da oni budu ministri u toj vladi, i zato traže, doduše, odustali su od ovih ekspertskih, pošto znaju da nisu eksperti ni za šta, dakle, hajde da vidimo da se formira neka prelazna vlada. Prelazne vlade, zahvaljujući čvrstini, odlučnosti i stavu predsednika Republike Aleksandra Vučića, biti neće, i nijedan ovaj poslanik koga ovde vidite, dakle, i da nekim čudom dođe do toga da se predloži nekako ta prelazna vlada u ovom parlamentu, nijedan poslanik za to glasati neće. Pa, neka izglasaju svoju prelaznu vladu na nekom plenumu, neka se izdvoje ovakvi kakvi su, neka se dogovore ko će biti za šta ministar i neka uživaju, neka misle da su ministri.
Oni su, poštovani građani, na prošloj sednici, kada su ministri ustali iz svojih klupa i otišli iz sale, seli na mesta na kojima sede ministri, jer valjda misle da onog momenta kad sedneš na mesto gde sedi ministar, tog momenta postaješ ministar. Kao što to nije istina, kao što je to glupost neviđena, tako je glupa i njihova prelazna vlada za ovu zemlju, ali nije za njih, jer je to još jedan pokušaj da u ovom svom haosu, pokušaju da isposluju nešto za sebe, da na studentskom radu, da na aktivizmu studenata oni postanu ministri, ne studenti.
Zašto je ovo bitno, poštovani građani? Zato što i ti studenti kažu da ih neće i rekao sam već, ograđuju se od njih, a sa druge strane, i neke druge političke organizacije i neke druge političke grupacije koje su danas mnogo jače od svih njih zajedno kažu da neće njih da vide čak ni u toj prelaznoj vladi, koje biti neće. Dakle, za njih više nema mesta nigde. Eto, to vam je otprilike ono što oni rade.
Sa druge strane, da nastavim, ono što nas očekuje je izbor redovne Vlade Republike Srbije, u punom kapacitetu, Vlade koja će imati podršku ovog parlamenta i Vlade koja će nastaviti da razvija Srbiju. U Vladi koja će nastaviti da razvija Srbiju ne mogu biti oni koji su prvo radno mesto dobili zahvaljujući tome što su postali poslanici u prethodnom mandati, ne mogu oni koji su i danas studenti, ne mogu oni koji su pokrali sve što se moglo pokrati u vreme kada su obavljali javne funkcije. Ti ljudi nemaju mesta u Vladi koja će raditi za Srbiju. Zato eventualno mogu u toj njihovoj prelaznoj, ali kažem, samo pod uslovom da izglasa plenum. Evo, sad oni ovako izađu napolje, kažu mi smo plenum, izglasali smo prelaznu vladu, pa nek se dogovore ko će šta da bude u toj vladi.
Dalje, kada ta Vlada stupi na dužnost, nas čeka jako važan posao, a to je da se sve ovo što su uradili u prethodnim godinama, u prethodnim mesecima, a da vas podsetim zašto kažem godinama, zato što su i 2023. godine radili isto, i 2024. godine radili isto, dakle, sve ono što rade unazad u ovom periodu, da sve to nekako smirimo, spustimo, da komšija sa komšijom razgovara, iako zna da ovaj glasa za drugu političku stranku. To je san naš i to je vizija naše Srbije, da ljudi znaju da ne podržavaju istu politiku, a da se zbog toga ne hvataju za gušu, da zbog toga niko nikoga neće da jaše, da zbog toga niko nikoga neće da kolje, kao što oni kažu da će da rade. To je ono kakvu mi Srbiju sanjamo i želimo i postići ćemo to uz vašu podršku, kao što ste i uvek davali podršku za normalnu, pristojnu, stabilnu Srbiju.
Ova Srbija njihova, Srbija progona, Srbija u kojoj se prave liste nepodobnih, Srbija u kojoj se obeležavaju kuće u kojima ljudi žive, a ne sviđa im se šta ti ljudi misle, ta Srbija nema perspektivu, ta Srbija nema budućnost i ta Srbija, ta nasilnička Srbija, koja vodi u građanski rat, će nestati sa političke scene onog momenta kada oni nestanu sa političke scene, znači, vrlo brzo.
Onda da se vratimo tome da nam škole rade, da nastavnici u školama shvate da su oni tu zbog dece, a ne deca zbog njih, da imaju pravo na svoj politički stav, da imaju pravo na svoj oštar opozicioni politički stav, ali da nemaju pravo da uskraćuju deci prvu ljubav, simpatije, razmenu užina, priče o tome kako i šta će da rade na raspustu, da analiziraju ko je kakav film pogledao. Nemate pravo to da radite, dame i gospodo prosvetni radnici. Nemate pravo da ostavite dete sa naučena četiri slova azbuke, jer mora da nauči sva slova.
Moraćemo da pronađemo način kako ćemo da premostimo sve ove mesece nerada u prosveti, kako će ta deca koja završavaju školu moći da se upišu, moraćemo da odgovorimo na pitanja kako će se nastaviti školska godina na fakultetima, jer i tu, za razliku od njih, mi mislimo na vas, poštovani studenti, jer je nama stalo da vi završite svoje fakultete i onda služite ovoj zemlji i sebi naravno ispunjavate svoje ambicije. Njih naravno nije briga, jer evo ovaj što dovikuje on prvi nikada nije završio fakultet, a stariji je od mene čovek, njih baš briga da li ćete vi ikad završiti fakultete. Oni bi najviše voleli da vi doveka ne idete na nastavu, da vi narednih godina protestujete i blokirate, jer je to jedini način da oni žive.
Nama je sa druge strane važno da se vaši zahtevi ispune, jer vaši zahtevi za nas apsolutno nisu bili neprihvatljivi od prvog trenutka. Kada ste rekli da se daju sva dokumenta vezana za nastrešnicu, dali smo. Rekli ste – nije to, dajte još, dali smo još. Tražili ste da ne odgovara onaj koji je učestvovao u napadu na policiju, ko je pravio haos, i to ste dobili. Tražili ste da odgovaraju oni koji su odgovorni, koje institucije ove zemlje proglase za odgovorne ili sumnjaju da su odgovorni. Evo, da vas obavestim, ako niste znali, podignuta je optužnica, danas je podignuta optužnica, za osumnjičene za ono što se desilo što se tiče nastrešnice, ali da vas obavestim i o tome da su upravo Šolakovi mediji, mediji koji nikako ne podržavaju vlast, danas objavili ili ovih dana, juče ili danas objavili mišljenja stručnjaka za koje vam je takođe stalo i do koga vam je takođe stalo, a koje kaže da bi ta nastrešnica pala ovako ili onako i da nema veze sa korupcijom nego sa nemarom. Hajde da vidimo da li ćete poverovati. Ja vam pozivam da pogledate to sve, pa da li ćete poverovati svim tim ljudima? Uglavnom, to su ta tri vaša zahteva, ono što je do nas, to je ovaj četvrti.
Dakle, precizirali ste ono što ste mislili da je bitno za univerzitet, predstavnici univerziteta su proširili svoju autonomiju u odnosu na Republiku Srbiju kao što vidite ni sa čim nemamo nikakav problem. Mi ćemo danas raspravljati i glasati za to da se vaš četvrti zahtev ispuni, a razmislite dobro, ja sam neke odgovore ponudio, zašto ovi ljudi koji kažu da vas zapravo podržavaju u borbi protiv nas nijedan vaš zahtev nisu želeli da ispune nikada nijedan? Imali su jedan jednostavan zahtev koji ste im postavili, vrlo jednostavan koji je glasio - nemojte dolaziti na naše skupove, nemojte se grebati o ono što mi radimo, a oni su nastavili da dolaze na vaše skupove, da šalju selfije, da se diče kako su zapravo oni predvodnici onoga što vi radite. Moraćete te ograde malo ozbiljnije da pravite od njih, očigledno je da je ovo po onoj narodnoj - „pustio bih ja njega, ali neće on mene“. I to vam je tako stalno. Nema tragedije na koju se nisu nakačili, nema pokušaja koji nisu primenili u ovoj Skupštini da je zaustavi da radi.
Kao što rekoh i da zaključim time, Srbija će nastaviti, Srbija neće stati, ma koliko se oni trudili, Srbija će biti divno mesto za život za sve njene građane zahvaljujući nama, a ne zahvaljujući njima. Srbija će nastaviti svoju politiku. Srbija će nastaviti politiku predsednika Vučića. Srbija će nastaviti politiku koja je danas, po prvi put posle dugo godina, svrstava na stranu onih koji su pobednici na izborima u svojim velikim zemljama. Neće zaustaviti taj put Srbije. Neće nas vratiti ni preko USAID, ni preko bilo koga drugog, neće nas vratiti ma koliko para upumpali, ma koliko pokušaja imali, ma koliko nasilni bili. Neće nas privezati lancima za svoje liberalno-fašističke gubitnike koje više niko u svetu neće. Neće Srbija biti jedina liberalno-fašistička zemlja zato što to oni hoće! Neće!
Dakle, ispunićemo vam zahtev, a onda vi vidite šta ćete i kako ćete dalje za Srbiju ili dalje sa njima. Mi smatramo da vam je tu izbor lak, jer uz svakom izboru Srbija mora biti jedini izbor i uvek za Srbiju i samo za Srbiju. Hvala vam. Živela Srbija.