Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je posle niza dobrih reformskih zakona ove vlade, još jedan dobar predlog zakona, Predlog zakona o državnim i drugim praznicima. Ovaj zakon definiše državne i verske praznike, radne i neradne dane. Posle svih onih "Josipa radnika", "Svetog Josipa radnika", "Praznika svetog Miška", "Dana borca", "Dana ustanka", "Dana kad je neko pucao u nekog", evo DOS nije uzeo dan ideologije za neki svoj dan. Nije uzeo dan svoje pobede, 5. oktobar, za državni praznik. Tog dana su ovi drugi "pukli kao zvečka".
Ovaj zakon omogućuje konfesijama, ne samo pravoslavnim, pravo na praznovanje svojih verskih praznika. Ovo je svakako, demokratska odlika ovog zakona, i ta pozitivna diskriminacija drugih, manjih konfesija i nacionalnih manjina, jer one imaju pravo, meni se čini na četiri neradna dana više, nego većinska konfesija, nego većinska nacija.
Oko Sretenja se može razgovarati. Mislim da je Vlada uzela pravi dan, dan oko koga se nećemo sporiti. To je svakako, bolji dan od 28. marta kada su doneti neki, po meni nakazni amandmani koji su bili uzrok sukoba na ovim teritorijama. Meni smeta malo više srbovanja i malo nepoznavanja srpske istorije.
Mi obično razgovaramo o Vidovdanu, o 1389. godini, pa onda preskočimo do 1804. godine, kao da između ta dva datuma Srbi nisu postojali. Ili nisu postojali Srbi, ili ste vi sa nekih teritorija koje srpska država nije obuhvatala, srpske države gotovo da nije ni bilo tada. Vi zanemarujete neke događaje koji su se dogodili na teritoriji Srbije.
Mi ovde možemo govoriti i o Teodoru vršačkom, o Prvom srpskom ustanku 1594. godine, ako se ne varam, kada je podignut ustanak banatskih Srba protiv Turaka. Sukob je trajao godinu i po dana i po obimu sukoba i broju žrtava bio je čak veći od Prvog srpskog ustanka. Teodor vršački je toliko iziritirao Turke da su oni godinu dana kasnije spalili mošti svetog Save, pokazujući banatskim Srbima kako će proći, a samog Teodora vršačkog su živog odrali i srpska crkva ga je proglasila za sveca.
Takođe, smeta mi, ali ne toliko puno, što se ne pominje 1848. godina, 13. maj, Sremski Karlovci. Srpski sabor koji je vojvoda ... proglasio za komandata srpskih vojnih snaga i koji je mitropolita Rajačića proglasio u srpskog patrijarha i time je obnovljena autokefalnost srpske crkve. Toliko da vas ja malo poučim istoriji, da ne bude da smo imali samo 1389. godinu, pa smo se onda pojavili 1804. godine.
Mi smo svakako, zadovoljni ovim predlogom i glasaćemo za njega, bez obzira na ove datume. Navodim ih čisto kao primer da su Srbi postojali i između ta dva perioda.
Takođe mi pomalo smeta mistifikacija da neke naše najveće poraze smatramo pobedama, a neke pobede zaboravljamo. Ovde je Vuk Branković spomenut kao najveći srpski izdajnik. Dozvolite da se ne složim sa time, Vuk Branković je, a to je istorijska činjenica, umro u turskom zatvoru. A, Kraljević Marko, koga većina smatra najvećim srpskim junakom, poginuo je kao turski vazal u bici na Rovinama, kao turski vojnik u Bugarskoj. Toliko o nama Srbima, kako mi možemo iskriviti neke činjenice i najveće naše istorijske poraze pretvoriti u pobede, a neke pobede sasvim zaboraviti.
Takođe, malo mi smeta naglašeno srbovanje dojučerašnjih komunista od kojih danas čestiti Srbin i više ne može ući ni u crkvu.
Navešću jedan primer i molim vas za strpljenje:
"Svojim ukupnim dosadašnjim radom sam pokazao i dokazao vlastito marksističko-lenjinističko teorijsko ubeđenje i komunističku ideološku orijentaciju", itd. reče 1982. godine Vojislav Šešelj u tekstu: "Zašto sam izbačen iz Saveza komunista". A, ja danas od njega ne mogu progovoriti o Srbima. Toliko o tom, nekom prenaglašenom srbovanju. Slavili smo tog grešnog Josipa Broza, sve i svašta smo slavili, i onda smo zaboravili. Verujem da je pola ove skupštine pripadalo Savezu komunista, a ne samo ovaj čovek čije sam ime pročitao.
Takođe se ne slažem oko poslednjeg Vidovdana. Mislim da Vidovdan možemo da shvatimo i kao dan hrabrosti, dan kada treba stisnuti petlju i doneti neku odluku, pokazati izvesnu hrabrost. Treba odati priznanje i Vladi, da se malo našalim, na prekovremenom radu. Ovo je prva Vlada koja radi i to besplatno o državnim praznicima, a, ako neko nije zadovoljan, lako ćemo mi uvesti više Vidovdana u toku jedne godine. Hvala. (Aplauz poslanika DOS-a.)
(Aleksandar Vučić, sa mesta: Replika.)