Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://test.otvoreniparlament.rs/poslanik/7360">Marijan Rističević</a>

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

... Mislim da bi ga odrali od batina i naplatili mu reket, toliko bi mali kriminalac bio da ga ne bi u Direkciju JUL-a primili. Birajte se koliko hoćete, ali dajte da pričamo malo i o životnim temama, umesto što raspravljamo samo o tome kako da se odbrani vlast jednog čoveka, a to se više ne može odbraniti. Hvala gospodinu Šešelju što je dobacivao.
Dame i gospodo narodni poslanici, jedan od razloga zašto sam tražio da se na dnevni red stavi Predlog zakona o zaštiti poljoprivredne proizvodnje i donošenju zaštitnih cena za strateške poljoprivredne proizvode u Republici Srbiji je sledeći.
Ovde imam litar kisele vode u plastici. Ovaj litar kisele vode sam malopre platio - 22 dinara, a taj litar kisele vode vredi više nego litar i po ulja "Dijamant" iz Zrenjanina. Ovaj litar kisele vode vredi takođe kao dva i po kilograma šećera. Kakvi su to pariteti - možete sami da zaključite, kada je 100 kilograma mineralnog đubriva skuplje od 300 vekni hleba.
Poljoprivredna politika koja se vodi u ovoj državi godinama je veoma slična poljoprivrednoj politici koja se vodila između 1945. i 1953. godine, kada se od takve poljoprivredne politike odustalo. Poljoprivredna politika koja se vodi u Republici Srbiji, za takvu politiku teško se može naći neka slična u svetu. Doduše, naše poljoprivredne politike imaju sličnost sa poljoprivrednim politikama bivših istočno-evropskih država, tamo su prehrambene poljoprivredne namirnice stvarno bile jeftine. Ali, tamo su jeftine poljoprivredne namirnice i jeftini poljoprivredni prehrambeni proizvodi išli uz jeftine cene mineralnih đubriva, dizel goriva, mehanizacije itd.
Tako da je 100 kilograma mineralnog đubriva vredelo 10 maraka, a kod nas košta 45 maraka. Tamo se traktor mogao kupiti za hiljadu i po maraka, u doba sprovođenja poljoprivrednih politika u bivšim sovjetskim republikama i istočno-evropskim republikama za vreme dok su one bile komunistički uređene. Tamo se za hiljadu i po maraka mogao kupiti traktor, a kod nas za traktor treba izdvojiti 15 hiljada maraka.
Dakle, poljoprivredna politika koja se trenutno vodi ne poštuje odgovarajuće paritete cena, prema imputima i ulaganjima u poljoprivrednu proizvodnju i spoljnim paritetima prema industrijskoj robi, tj. mehanizaciji - traktoru.
Ukoliko seljaci dobiju novac, ukoliko dobiju pravilnu cenu za svoje poljoprivredne proizvode, verujte, neće taj novac odneti u kiparske i belosvetske banke. Seljaci će za taj novac kupiti mehanizaciju, rezervne delove, opremu, priključne mašine, mineralna đubriva, a tako će živnuti, pre svega mašinska industrija. Možda će seljaci kupovati i automobile, a svi zajedno, dakle i radnici koji rade u mašinskoj industriji, kupovaće robu široke potrošnje, kupovaće konfekciju i na taj način bi živnula proizvodnja.
Dakle, ništa ne gubite ukoliko seljacima isplatite pravedne cene za njihov trud, jer oni godinama kao pčelice Maje rade, a onda se pojave neki trutovi pa im sve uzmu. Priča se na televiziji Srbije kako seljaci dobijaju ovo, dobijaju ono. Osim upale pluća i grbavih leđa ništa oni od ove vlade nisu dobili, niti oni išta veliko traže od Vlade.
Oni od Vlade traže samo da se prekine sa ovolikim uzimanjem i oduzimanjem, jer od marke koju ulažu u poljoprivrednu proizvodnju jedva mogu da izdvoje i uberu 80 pfeninga.
Poljoprivredna proizvodnja, odnosno seljaci, pre svega su nas godinama štitili od vojnih i ekonomskih pritisaka spolja i samo zahvaljujući njima, a ne poljoprivrednoj politici koja se vodi, mi smo te vojne i političke pritiske spolja preživeli.
Dakle, oni ni jednog trenutka ne zaslužuju ovakav tretman u ovom društvu. Iz tog razloga mi smo predložili već odavno da se o tome raspravlja u ovoj Narodnoj skupštini i o tome bi trebali svi mi, bez obzira kojoj poslaničkoj grupi pripadamo, da raspravljamo i usvojimo odgovarajuće zaključke i zakone. Zahvaljujem vam na strpljenju.
Dame i gospodo narodni poslanici, u vezi sa ovim predlogom zakona, kao da sam znao, 11. aprila postavio sam poslaničko pitanje Vladi Republike Srbije i Ministarstvu poljoprivrede. Ne znam da li je ministar to pitanje dobio. Pitao sam ga - po kom zakonu "Agrounija" godinama izdaje hiljadu i petsto hektara zemlje u zakup, neposrednom pogodbom, bez konkursa, drugim pravnim i privatnim licima, da bi jedan od njih, a to je najverovatnije pogodba na duži rok, izdavanje u zakup zemljišta koje nije "Agrounijino", nego je država to zemljište (glas - to nije tema) ...
Jeste. Poljoprivredno zemljište je tema. Nego je država to obradivo poljoprivredno zemljište ustupila "Agrouniji", a ona je otpustila 50% radnika, a hiljadu i petsto hektara dala u zakup drugom pravnom i privatnom licu, neposrednom pogodbom i bez konkursa, i ovaj ga uzeo i pravi tamo neke zgradetine, na zemlji na kojoj su radnici godinama stvarali dohodak i primali platu.
Naravno da nisam dobio odgovor na to pitanje. I po ovom zakonu ta poljoprivredna organizacija, odnosno taj kombinat nije obuhvaćen ovim zakonom. Zato što je zemlju izdao u zakup. Znači, on je već i ne obrađuje.
Postoji druga poljoprivredna organizacija koja ne uživa, odnosno ne obrađuje zemlju koju je dobila od države, nego je tu zemlju kupila svojim radom. E, toj poljoprivrednoj organizaciji, odnosno zadruzi, Ministarstvo poljoprivrede je naredilo da poseje 200 hektara šećerne repe. Pošto ovi nisu imali dovoljno obradivog zemljišta da bi posejali 200 hektara šećerne repe, onda su morali da preoru tek prihranjen ječam. Da li je ovo istina gospodine....(komentar iz sale se ne čuje).
Ne, ukoliko Vi gospodine Nikoliću tvrdite da sam ja ovo izmislio, ja zalažem svoju glavu ukoliko sam ovo izmislio (smeh). A Vi založite svoju, jer ona iovako puno ne vredi.
Ministar poljoprivrede je ovde rekao... (žagor).
Ministar poljoprivrede je rekao da će ovim predlogom zakona doći do uvećanja prinosa. Zašto su prinosi mali? Zato što je ova vlada godinama vodila takvu politiku da je prvo sindikalno i politički razbila poljoprivredne proizvođače, i društvene i individualne, a onda su oni bili laka meta za ovu vladu.
Potom je Vlada niskim cenama, zabranom trgovine sa okolinom, zabranom trgovine van teritorije Srbije bez dozvole Vlade ograničila tržište i stekla uslove da u bescenje otkupi poljoprivredne proizvode od poljoprivrednih proizvođača. I to što je Vlada plaćala nije koštalo puno. Jednostavno je plaćala naštampanim novcem, novcem bez pokrića iza koga ne stoji roba. Što seljaci krvavo po tri puta zarade drugima se naštampa.
Sve je to za posledicu imalo pad prinosa.
Zbog toga je pao prinos po jedinici površine, dakle isključivo zbog neodgovorne poljoprivredne politike ove vlade.
Vi ste ovde rekli da je neobrađeno 250 hiljada hektara obradivog zemljišta. Vi ste u koliziji sa Radio-televizijom Srbije. Mi godinama slušamo kako je svo poljoprivredno zemljište u Srbiji obrađeno. Sada ste vi rekli nešto drugo. Danima RTS govori da je setva obavljena na 100 %, na 110% obradivih površina, i vi sad izađete i kažete - 250 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta nije obrađeno.
Nadalje, vi tvrdite da ćete ovim zakonom usrećiti seljake koji će, eto, dobiti priliku da obrađuju to poljoprivredno zemljište, koje poljoprivredne organizacije, odnosno mešovita domaćinstva ne mogu da obrađuju i da ćete vi to zemljište ustupiti na obradu, ukoliko onaj ko ne obrađuje to poljoprivredno zemljište i ne plati kaznu od 50 hiljada dinara, a tvrdite da je ta suma jednaka prihodu po jedinici površine.
Ne znam ni jednog seljaka, ni jednu poljoprivrednu organizaciju koja je uspela da u Vojvodini stvori po hektaru 50 hiljada dinara dobiti. Da vas podsetim, to bi negde bilo 40 tona pšenice po hektaru, a kada smo već kod pšenice, ona cenu nije menjala 3 - 4 godine, cena pšenice je skočila za 25%, a inflacija je bila 600%.
Dakle, ne verujem da vi imate kome ovu zemlju da date ukoliko pledirate da seljacima, ostarelim seljacima, sa zastarelom mehanizacijom date 250 hiljada dodatnih hektara na obradu, ja u to ne mogu da verujem. Danas ostareli seljaci, koji su neretko vrlo malo stariji od svoje mehanizacije, direktno sa mašina padaju u krevet i posle kraće bolesti, zbog nebrige, socijalne i zdravstvene nebrige države prema njima, umiru.
To su ljudi koji su godinama krvavo radili, ljudi koji su proizveli milione tona hrane, a neretko umiru usamljeni... Dakle, ja ne verujem da vi imate poljoprivredne proizvođače, seljake, individualne, kako hoćete to nazovite, kojima možete da dodate novih 250 hiljada hektara obradivog zemljišta da bi ga oni obrađivali i stvarali prihod koji vi cenite da je 50 hiljada dinara po hektaru.
Znam ja šta Vladu boli. Vlada duguje ogromnu količinu poljoprivrednih proizvoda Rusima za gas i za spoljno plaćanje (smeh). Gospodine, gospodine Nikoliću dajte se malo upristojite. Ostaje ta neverica da će se seljaci uopšte i oni koji žele domoći viškova te zemlje ukoliko vi tvrdite da će oni profitirati u ovome.
Ono što ja znam da će se sigurno desiti, a desiće se da ovaj zakon vrlo brzo u ovoj skupštini doživi nove izmene i dopune, gde ćete reći da sve ove kaznene mere se odnose i na seljake. Ovo je samo prvi korak u oživljavanju aveti prošlosti u kožnim mantilima, koja će nam čupati brkove. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, na početku svog izlaganja stvarno sam pomenuo "Agrouniju", ali sam rekao da je "Agrounija" ... (galama u sali).
Dobro, izdajnik sam, lažov, pustite me da govorim sada. Meni je čast da budem izdajnik vaše politike. Zbog vaše politike i jeftinog patriotizma meni je poginulo pet rođaka, a zbog moje politike tebi nije poginuo niko. Zbog moje politike nikome nije kuća gorela, zbog moje politike niko nije proteran, zbog moje politike niko nije ostao bez imovine, a sada me pustite da govorim.
Ja sam rekao da je "Agrounija" neposrednom pogodbom, bez konkursa, izdala u zakup 1.500 hektara, da je to prva organizacija, a za drugu organizaciju sam naveo da poseduje svoju zemlju, a radi se o seljačkoj radnoj zadruzi, gospodinu sugrađaninu da kažem. Oni su dobili naređenje, preko Sremskog okruga, od Vlade Srbije, da zaseju 200 hektara šećerne repe. Pošto nisu imali toliko zemljišta za to, zato što ljudi, između ostalog, gaje koke nosilje, i pošto su planirali proizvodnju ranije, oni su preorali ječam, već prihranjen, i posejali šećernu repu.
Dakle, nisam rekao da je "Agrounija" posejala šećernu repu. Ona gotovo i ne seje, ona izdaje zemlju u zakup, i rekao sam da je to zemlja koju je država dala na korišćenje, na obradu, da bi radnici primali platu. Oni su otpustili 50% radnika, i vi to dobro znate, i znate kome su izdali 1.500 hektara u zakup. Hoćete reći da nisu? Evo, izvolite, recite da nisu.
A za drugu organizaciju, gospodine ministre, vi ste slušali, lepo znate, za drugu organizaciju sam rekao da poseduje svoju sopstvenu zemlju, koju je svojim radom kupila, i da su oni preko Sremskog okruga dobili naređenje da zaseju 200 hektara šećerne repe. (Glasovi: izdajnik si.) Izdajnik sam vaše politike, tim se dičim.
Poštovani narodni poslanici, mi smo, kao poslanička grupa Koalicije "Vojvodina", predložili desetak ili 12 dopuna dnevnog reda. Predsednik je propustio da vam to saopšti. Mi smo podneli predloge za dopunu dnevnog reda po poslovničkoj proceduri. To smo podneli predsedniku Narodne skupštine blagovremeno, pre početka sednice. Ovo je drastično kršenje Poslovnika na našu štetu, što nije prvi put.

Takođe, ne znam da li na ovoj sednici postoje, kao tačka dnevnog reda, poslanička pitanja, što je poslovnička obaveza Prve sednice Prvog redovnog zasedanja.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslednjih minuta naslušao sam se priče o poštenju. Ko o čemu, Šešelj o poštenju. Zato kao predlog dopune dnevnog reda, naš predlog, Koalicije "Vojvodina" - Predlog zakona o ispitivanju porekla imovine nije ni prošao, niti je po poslovničkoj proceduri bio stavljen kao predlog dopune dnevnog reda, što je bilo obavezno.
Samo letimičnim pregledom ovog predloga zakona o izboru poslanika u Veće republika lako se da izvući zaključak o stvarnim namerama predlagača zakona. Namera predlagača zakona je obezbeđivanje radnog mesta predsednika SRJ, Slobodana Miloševića, kroz ovaj zakon, pomoću koga treba da izaberete podobnu delegaciju od 20 poslanika u Veće republika. Strah od eventualnog poraza na izborima za Veće građana nagnao vas je da ovakvim zakonom obezbedite makar paralizu u Veću republika Savezne skupštine. To je fortifikacijsko obezbeđivanje nedodirljivosti vlasti i vašeg vrhovnog komandanta.
Po ovom predlogu zakona ovlašćuje se predsednik Narodne skupštine Republike Srbije da utvrđuje broj poslanika koji se biraju iz reda poslaničkih grupa za poslanike Veća republika. Pa, to nema ni u bambus republikama. Po toj logici predsednik Narodne skupštine mogao je komotno da izabere svih 20 poslanika i da nas pismeno obavesti o tome. Time bi nas poštedeo puta i dangube.
Ovu odredbu moramo uramiti i okačiti na zid ovog parlamenta kao najveće demokratsko dostignuće u istoriji parlamentarizma. Verujem da je ovo plod nedavne posete i specijalizacije predsednika Narodne skupštine Iraka. Nama iz Koalicije "Vojvodina" su ovi današnji komunisti tragikomični. Od Marksa i Lenjina dogurali su do Gadafija i Huseina.
Nedavno, kad je ministar spoljnih poslova gostovao u nekim afričkim državama, ne znam im ni ime, ja sedam dana nisam mogao da spavam. Poplašio sam se da će ga pojesti.
(DRAGAN TODOROVIĆ iz klupe: Tebe ne bi pojeli. Takvu spodobu, zaista, ne bi pojeli.)
Ali, zato, gospodine Todoroviću, Vas bi. Kod Vas ima šta da pojedu. Kod mene nema.
Po ovom predlogu zakona izbor poslanika u Veće republika zavisi od tri stvari. Prva je dobra volja predsednika Narodne skupštine. Druga stvar je broj poslanika u Narodnoj skupštini. Mi smo iz Koalicije "Vojvodina" predložili da broj poslanika zavisi od broja glasova koji su političke stranke dobile na poslednjim izborima za Narodnu skupštinu. Ovako kako je predloženo, nekakva kvota koju bi mogao da odredi predsednik Skupštine, zavisila bi od broja poslanika, a taj broj je proizvod nepravednog izbornog sistema.
Nama iz Koalicije "Vojvodina" za jednog poslanika je trebalo 30.00 glasova, a nekome je bilo dovoljno i 3.000. Nije samo u pitanju broj glasova, gospodine Šešelj. Na 113.000 glasova mi smo dobili četiri poslanika, a vi ste na Kosovu dobili 30. Kosovo ste izgubili, a poslanike sa Kosova zadržali. Njih tridesetak nemaju glasova koliko nas troje. Sada ćete na račun Kosova koje ste izgubili i poslanika koje ste zadržali da progurate dva - tri poslanika u Veće republika da bi se što bolje zaštitila vlast onoga ko je najkrivlji za gubitak Kosova.
To pokazuje i dokazuje da vas teritorija i narod ne interesuju. Osim vlasti, ništa vas drugo ne interesuje. Teritorije na kojima je on izgubio vlast vi ste otpisivali.
U ovom zakonu stoji odredba da na dan izbora poslanička grupa čiji poslanici budu odsutni sa sednice gube pravo na izbor. Ako je ova odredba ustavna, onda sam ja patrijarh. U Ustavu i Poslovniku piše da se odluke i zakoni u Narodnoj skupštini donose kad za akte glasa više od polovine prisutnih narodnih poslanika, pod uslovom da postoji kvorum. Ustavom je definisano i koje se odluke donose dvotrećinskom većinom. Vi ste ovim predlogom zakona propisali da se izbori ne mogu izvršiti u poslaničkoj grupi čija većina narodnih poslanika nije na sednici, i pored činjenice da u Narodnoj skupštini postoji kvorum. Uveli ste kvorum poslaničkih grupa u zakon, možda smo dobili dvodomni parlament sa novim većem - većem poslaničkih grupa. Predlog zakona je potpisao niko drugi nego Ratko Marković, koji će biti poznat kao čuveni ustavotvorac i poznavalac Ustava koji je napravio sve što mu se naručivalo.
Za nas iz Koalicije "Vojvodina" ovaj predlog je još jedno gaženje Ustava od strane onih koji su ga sami napisali, da bi se obezbedila neograničena vlast jednog čoveka nad svima. Ovo je jasan znak da će se ta vlast braniti svim neustavnim sredstvima. Hvala.
Gospodine predsedniče, Vi treba da čuvate autoritet ove skupštine. Ove upadice narodnih poslanika Srpske radikalne stranke prevazilaze svaku meru dobrog ukusa. Gospodin Tomislav mi je dobacio da sam majmun. Ako sam ja majmun, gospodine, šta ste onda Vi? Gospodin potpredsednik Vlade, što je tužno i žalosno, proziva poslanike po osnovu nacionalnosti, pa i veroispovesti. E, gospodine Šešelj, kad sam ja bio Srbin ti si bio komunista, kad sam ja slavio slavu, ti si slavio Tita, kada sam ja verovao u Boga, ti si verovao u partiju. Ti se ponosiš saradnjom sa Gadafijem i Huseinom, čega se pametan stidi, ti se time ponosiš. Ti nama prigovaraš za Amerikance, ti nama govoriš da oni nama daju neku pomoć. Ti si pisao pisma američkom predsedniku nudeći tvoju vojnu pomoć i vojnu pomoć četnika u Iračko-Američkom ratu u Zalivu.
Hteo si da staneš na stranu Amerikanaca, protiv tog istog Huseina, koga si nazivao zlotvorom, diktatorom itd. A danas primaš iračkog ambasadora i imaš razumevanja. Da, napali su Amerikanci bezveze Irak. Ti si hteo da im se pridružiš. A pisao si pisma američkom predsedniku Džordžu Bušu. Ja ću ti ga doneti. Nisam ni znao da je američki predsednik Džordž Buš mogao imati svoju Moniku Lavinski, samo da je hteo. U čega si ono rekao da se ljubi američki predsednik? Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodo narodni poslanici, pošto ste ovu skupštinu prepustili tako da se ona odvija na dosta neozbiljnom nivou i ja ću da budem malo neozbiljan. Pročitao sam ovu odluku o starim i retkim knjigama, od izuzetnog značaja, i gledajući odluku o toj retkoj i staroj knjizi vidi se da se radi o zaštiti starih i retkih knjiga od 15, 16. i 17. veka.

Pošto nam je standard pao i pošto smo počeli da živimo po standardima iz tog veka (žagor) .... pošto nam je standard pao i živimo kao u srednjem veku, predlažem da onima koji su nas vratili u srednji vek i pećinsku Srbiju odamo priznanje time što ćemo sledeća književna dela uvrstiti kao retke i stare knjige. Prva je - "Godine raspleta" Slobodana Miloševića, druga knjiga je "Noć i dan" Mire Marković, i treće što treba zaštiti, kao retko to su sabrana dela gospodina Vojislava Šešelja. Ne znam kako se zovu te njegove knjige. Mislim da ne zna ni on. On je više knjiga napisao nego što je pročitao. I da se takođe uvrste u retka i stara književna dela sve njegove uredbe i svi njegovi poreski nakazni zakoni, uključujući i poslednju taksu na pivo, od dinara po flaši, tako da mi (žagor) .... pošteni Vojvođani ..... ne, ova vlada je poznata..... molim vas.
Ova vlada je poznata po tome što je uvela mnogo novih taksa i mnogo novih brojila, uključujući i taksu na izlazak iz zemlje, taksu na brojilo, taksu na vozilo, taksu na registraciju, taksu na preregistraciju, pa predlažem da uvedu taksu na glupost, pa će Vojislav Šešelj da plati najveći porez. Hvala.
(Komentari iz sale se ne čuju.) Mi iz Koalicije "Vojvodina" nismo divljaci, nećemo čupati mikrofone, navikli smo na vaš čuveni bon-ton, a vaš bon-ton je takav da nam uzmete ton. Sada ste nam uzeli i pravo reči.
Gospodine Šešelj, ne možemo svi biti lepi kao vi, visoki, rumeni i debeli. (Smeh.)
Vlada Republike Srbije već četvrti put ove godine dostavlja izmene i dopune istih poreskih zakona. U isto vreme Koalicija "Vojvodina" predložila je 12 akata, što zakona, što preporuka, što deklaracija, i ni jedan od tih akata se nije našao na dnevnom redu ove skupštine.

Znači, nije se našlo vremena da se o životnim temama, na primer o poljoprivrednim zakonima koje je predložila Koalicija "Vojvodina", raspravlja, ali se zato našlo vremena da se i po nekoliko puta raspravlja o predlozima Vlade Republike Srbije, a ti predlozi o izmenama i dopunama zakona obično se odnose na poreze.

Dakle, Vlada i po četiri-pet puta godišnje menja makaze u šišanju poreskih obveznika. Doduše, imam razumevanja za Vladu koja broji toliko mnogo ministara da se od tolikog broja ministara može sastaviti najmanje dve ili tri vlade. Naravno da ti ministri treba nešto da rade. Ima ih puno. Ne verujem da ni sam predsednik Vlade zna koliko ima ministara i koliko ima ministarstava, i da se negde u budžaku zagubi pet-šest ministara, niko od nas ne bi primetio da ih nema.

Sve ove predloge za izmene i dopune zakona potpisao je potpredsednik Vlade Vojislav Šešelj. Poreski zakoni, gospodine Šešelj, potpisali ste toliko poreskih zakona da sutra kada ne budete ministar možete komotno da otvorite burekdžijsku radnju i u njih burek da zamotavate. Hvala.