Hvala, gospodine predsedniče.
Danas smo imali prilike da iz različitih vizura čujemo puno toga, ali uglavnom repeticije manje-više istih stvari.
Ono što je meni danas posebno skrenulo pažnju i, nećete zameriti, time bih volela da se pozabavim u narednih 19 minuta, koliko mi vreme dozvoljava, jeste obraćanje jednog poslanika iz „Zeleno-levog kluba“ koji je, između ostalog, rekao: „Ono što bismo mi kao „Zeleno-levi klub“ voleli jeste posvećenost Vlade u rešavanju problema iz domena zelenih politika, zagađenja, ulaganja u pravičnu energetsku tranziciju, podizanje energetske efikasnosti. Ono što danas vidimo od Ministarstva za zaštitu životne sredine, niti je ta zaštita, niti je vizija novih izvora energije, niti stvaranje načina za smanjenje potrošnje.“
Ja bih volela da vidim upravo od vaše koalicije prisećanje na trajno uništenje životne sredine u Republici Srbiji.
Podsetiću vas na jedan dokument, koji je na izvorno engleskom jeziku, evropske institucije, i ne samo nje, koja je do u detalja analizirala šta se zapravo dešavalo sa životnom sredinom na teritoriji Savezne Republike Jugoslavije, odnosno u većem delu na teritoriji Srbije, i ne samo Srbije nego cele jugoistočne Evrope. Između ostalog, u bezbednosti životne sredine, tačka 2, kaže se – U modernim vremenima bezbednost životne sredine postalo je jedan od važnih faktora u društvenim razvojnim modelima, na neki način, imperativ životne sredine, u delu b), kada govore o uništenju životne sredine, izazvanim NATO bombardovanjem.
Želim da podsetim građane Republike Srbije, a posebno to očekujem od vaše koalicije, koji se toliko zalažete za zaštitu životne sredine. Ja sam uverena da nikada nećete pomenuti ovaj dokument i ja sam uverena da nikada nećete govoriti o ovome. E, zato mi podsećamo.
Dakle, tokom 78 dana NATO bombardovanja, preko 1.200 preleta je bilo u 34.000 misija koje su izvele 2.300 udara. Totalna količina municije koja se iskoristila tom prilikom je negde oko 79.000 tona. Sedamdeset i osam industrijskih postrojenja i 42 energetske instalacije bile su ili potpuno uništene ili oštećene od strane bombi.
Bombardovani su ekosistemi, površinske vode, podzemne vode, zemljište, vazduh na Balkanu, sa bez presedana kontaminacijom, koja uključuje preko 100 toksičnih supstanci.
Uticaj na životnu sredinu tako u smislu direktne i indirektne štete koja se dešavala tokom tri meseca je sledeća. Osiromašeni uranijum. Dakle, NATO snage su iskoristile bojeve glave sa osiromašenim uranijumom. On sagoreva na visokim temperaturama i ispušta tako fine čestice uranijum-oksida. Taj oksid na tragičan i na težak način utiče na respiratorne organe o kojima smo takođe danas govorili, ljudi koji se nađu na 300 metara od eksplozije.
On je takođe vrlo toksičan element i potentan, kancerogen i mutagen. Dakle, nemoguće je uništiti ili izolovati ili ozdraviti zemljište, vodu ili vazduh, koje je tretirano osiromašenim uranijumom. Za to je potrebno hiljade godina. Hiljade godina.
Idemo dalje, koje su bile posledice masivne upotrebe avijacije, preko 150.000 sati u vazdušnom prostoru u Jugoslaviji u 34.000 misija, kao naravno i okolnim zemljama. Ta koncentracija na vrlo relativno malom prostoru je takođe rezultirala visokom kontaminacijom vode, vazduha, u smislu amonijaka, hlorida i svega onoga što čini gorivo.
Uništenje infrastrukture i industrijskih instalacija - između 24. marta i 5. juna 1999. godine 78 industrijskih postrojenja i 42 energetske instalacije u Jugoslaviji bile su potpuno uništene. Kao rezultat te destrukcije i naravno požara u industrijskim postrojenjima došlo je takođe do ozbiljnog kontaminiranja vazduha, vode i zemljišta. Vazdušni napadi uništili su preko 20 hemijskih i petrohemijskih instalacija i te instalacije su naravno, uključujući i „Milan Blagojević“ hemijsku fabriku u Lučanima, zatim „Jugopetrol“ u Smederevu i Somboru, „Beopetrol“ u Beogradu, u Kraljevu i Prištinu, „Naftagas“ u Somboru, Rafineriju nafte i hemijska postrojenja u Pančevu, sve je to na duži vremenski interval potpuno zatrovalo životnu sredinu.
Zagađenje vode - svi ovi napadi na postrojenje koje sam pomenula su značili katastrofu za međunarodnu reku Dunav, uključujući 1.400 tona etilen dihlorida, 800 tona ili 33% hidrogen hlorida, kao i hiljadu tona sodijum-hidroksida, kao i nespecifične količine žive.
Bombardovanje drugih postrojenja takođe je rezultovalo oslobađanjem oko 200 tona amonijaka u međunarodnu reku Dunav. Bombardovanje fabrike „Zastava“ značilo je oslobađanje nekoliko tona pilarena u Veliku Moravu. Pilaren, treba da podsetim, je veoma moćan, kancerogen. Velika Morava je takođe bila zagađenja, a to je značilo u perspektivi kazna za 10 miliona ljudi koji žive u nekoliko različitih zemalja.
Kasnog aprila 1999. godine vlasti koje su se bavile zaštitom životne sredine, zamisliste, u Rumuniji registrovale su koncentracije teških metala u Dunavu koje su bile dva puta veće od maksimalno dozvoljenog nivoa.
Da ne govorim o akumulaciji svih otrova u rekama, zemljištu, vodi, vazduhu.
U oblasti Dunava kod Ukrajine od marta do jula 1999. godine formaladehid i fenol je pronađen u razmerama dva do četiri puta većim od dozvoljenog maksimuma. U gradu Novom Sadu zbog upravo tih vazdušnih udara upravo na naftna postrojenja to je sve rezultovalo oslobađanjem nafte u reku Dunav. U blizini Bora, kao i na drugim mestima, životna sredina i sve ono što je čini sa svojim potencijalom i perspektivom Republike Srbije, pogotovo kada je reč o osiromašenom uranijumu u narednih hiljadu godina ne može da se oporavi.
Ukoliko sumnjate u ovo što sada govorim, radi se o dokumentu pod brojem 8925 koji je nastao 10. januara 2001. godine. To je izveštaj Komiteta za životnu sredinu, regionalnog planiranje i lokalne vlasti. Reporter je bio gospodin Kirjukin iz Ukrajine. Taj izveštaj je napravljen u sadejstvu sa svim predmetnim međunarodnim organizacijama koje su se bavile životnom sredinom.
Kada budemo čuli mi sa ove strane koje neretko nazivate silama mraka, onima koji su doveli ovu zemlju do katastrofe, onima koji takođe ovu državu, ovaj narod vode u pravcu koji neće ostaviti ništa za naše potomke, kada budemo čuli da na ovakav način, a ja sam vam govorila o dokumentu koji potpisuje Savet Evrope, govorite o životnoj sredini, o očuvanju, perspektivama u državi Srbiji, onda možemo svi da sednemo za jedan isti sto i da pokušamo da razmišljamo o perspektivama zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine u Srbiji, ukoliko je bilo šta od nje suštinski zdravo posle svega ovoga ostalo.
Ukoliko želite da vam govorim o zdravlju ove nacije, posebno kancerogenim oboljenjima kod male dece jer je latentni period prošao ili kod generacije srednje dobi, o starijima da ne pričamo, podaci su verujte mi mnogo, mnogo brutalniji.
Vidite, mi smo za pet godina u samo zdravstvo uložili više od milijardu evra, ono što nijedna prethodna vlast nije uspela da uradi jer smo nažalost i tada bili suočeni sa virusom koji je svet zaustavio, celu planetu na tri meseca pa smo sagradili tri nove bolnice. Da vas podsetim, i u tim bolnicama i kroz mnoge zakone koje ova Vlada koja će biti u kontinuitetu leči decu sa retkim oboljenjima, genetskim defektima moram da vas podsetim, a to je nauka već dokazala, uostalom pitajte italijanske vojnike, da je dobrim delom posledica 78 dana konstantnog bombardovanja od strane NATO-a.
Konačno, u drugom delu ste rekli, a opet se tiče životne sredine, potrebne su nam dalekosežne i strateške odluke o energetskoj tranziciji i kažete – želimo da umesto prljavih fosilnih goriva, uglja, mazuta, gasa pređemo na održive izvore. Sjajno, svima nam je to želja, ali mi živimo u periodu kada su energenti veliki izazov, kada obnovljivi izvori energije to ne mogu da pokriju i da vas podsetim u Nemačkoj, a primer neretko uzimate za primer, kojom sada vladaju Zeleni se vraćaju na fosilna goriva.
Ukoliko želimo zaista da pronađemo najbolji mogući put za to nam ne trebate vi, jer mi imamo većinu, ali bi bilo dobro da na jedan korektan i argumentovan način učestvujemo u ovakvim raspravama. Onda bi principijelno bilo dobro da, s obzirom da imate dobru konekciju u Briselu i EU, ne birate argumente kao sa švedskog stola, nego se potrudite da ovom narodu i ovim građanima saopštite istinu da šta god Srbija bude uradila u narednih desetina godina, vrlo mali napredak će biti u odnosu na ono što nam je urađeno te 1999. godine.
Takođe, smo danas imali prilike da čujemo da građani napuštaju ovu zemlju u velikom procentu i da će procenat biti sve veći i veći. Evo, zapamtite ovaj čas, a sada je devet i osam minuta, šta će se desiti ukoliko do prvog kvartala sledeće godine iz dijaspore u Srbiju se vrati između 30 i 50% naših ljudi, jer će dobiti po prioritetu otkaze u velikim gigantima koji neće moći da izdrže proizvodne procese.
Takođe, smo danas čuli da samo jedan čovek odlučuje o svemu u Republici Srbiji, on sedi na Andrićevom vencu i on se zove Aleksandar Vučić. Onda zaista praćena tom logikom moram da kažem da je taj isti Aleksandar Vučić model za demokratiju u Evropi, jer ako on odlučuje o svemu, onda vas je i on sve doveo u ovaj parlament i vas i zeleno-leve koalicije i sve vas koji sedite ovde danas i učestvujete sa nama u toj raspravi.
Bilo bi dobro za promenu da se ostavite opsednutosti Aleksandrom Vučićem, jer će to biti pomak za vas, ne za nas. Videćete u perspektivi kako će izgledati svaki naredni izbori i kome će i na koji način građani dati najveće poverenje, a kome najmanje. Da se nije spustio taj cenzus na 3% mnogi od vas ne bi sedeli tu.
Dakle, još nešto vrlo bitno za građane Republike Srbije, pošto smo danas čuli izvesne paralele sa 2012. godinom koliko je šta koštalo tada, koliko šta košta sada, dakle, mi smo 2012. godine zatekli negde oko, ispraviće me Saška, 33 milijarde BDP. Mi ćemo ovu godinu završiti sa duplo većim proizvodom svega onoga što je država Srbija nekoliko decenija stvarala mi smo za manje od 10 godina napravili to su konkretne činjenice i ovu godinu ćemo završiti sa preko tri milijarde direktnih stranih investicija i ovu godinu ćemo završiti sa subvencionisanjem naših najugroženijih kategorija. Naše penzije i plate su redovne.
U momentima znam da znate to kada Francuska, Nemačka, Prag pucaju pod teretom krize, da vas podsetim nisam zlurada, kada se zadesila kriza 2008. godine tada vlast nije bila spremna, preko pola miliona ljudi je ostalo bez posla. Mi se dugi niz godina nismo oporavili od te krize zato što nije bila spremna za to, a građane Srbije treba da podsetim da je ova vlast finansijski konsolidovala budžet, da je uspela da privuče strane direktne investicije, da je uspela da ozdravi budžet. Pominjete nam javna preduzeća, pa i to smo danas čuli, ta javna preduzeća danas upošljavaju tolike ljude, pa sa 60.000 u Boru prosečne plate idu na 100.000.
Dakle, državu Srbiju, imam manje od minut i znam da će mi predsednik ispoštovati vreme u sekundi, očekuju vrlo izazovna vremena, a od nas svih se očekuje makar malo političke korektnosti u smislu argumentovane rasprave da pronađemo najbolje moguće rešenje da preživimo ovu zimu i da preteknemo možda sledeću godinu.
Gospodine predsedniče, hvala vam na razumevanju i ovaj put uz izvinjenje za one prethodni, završiću ranije i nadam se da će u perspektivi ovaj parlament ipak umeti da nađe taj najmanji zajednički imenitelj, a to jeste dobrobit Srbije.