Koliko god danas bilo nepopularno da se čovek trudi da bude normalan i da učestvuje u nekoj razumnoj raspravi, da kažem ne bude ostrašćen ni sa jedne, ni sa druge strane, očigledno da to ne pije vodu. Da neko uključi ovu skupštinu danas, može da vidi, svi oni koji to gledaju, mislim da sve manje i manje ljudi gleda jer im je više muka da slušaju razne iste optužbe, iste priče, iste svađe, mislim da to nikome ne donosi ništa, ali dobro, šta da radimo. Sa jedne strane čujemo – sve je pošteno, sve je transparentno, sve je javno, sve ide sjajno i bajno, a sa druge strane opet iste priče – batinaši, lopovi, krađa izbora itd., itd., a istina uvek bude negde, uslovno rečeno, na sredini.
Ako ja sad želim da budem zvezda društvenih mreža, izaći ću da kažem – ua, lopovi, barabe, bitange itd., itd., a smatram da od kada smo krenuli sa našom politikom ne trebamo tim rečnikom da se koristimo. Ja to neću nikada koristiti i ne želim da se bavim time. Činjenica je da postoje određeni problemi i činjenica je da na tim problemima treba da se radi i da preporuke ODIHR treba da se, uslovno rečeno, ispune.
9/1 AL/MJ 11.25 – 11.35
I opet ću naglasiti, zajedno sa koleginicama koje su štrajkovale glađu, i ja sam bio jedan od onih koji su tada štrajkovali glađu da bi se te preporuke ODIHR-a ispunile. Bilo je mnogo drugih junaka i heroja koji nisu smeli da uđu u taj proces itd. štrajka glađu, ali dobro, nije to ni toliko ni važno.
Ali ono što bih želeo da naglasim činjenica je, ako se već danas govori o nekoj drugoj temi, ako se pominje policija, da ministar Ivica Dačić treba da dođe ili ovde ili da izađe u javnost i da objasni ono šta se desilo i da kažem da bukvalno ispriča, celu situaciju da prepriča, da nam kaže i da kaže javnosti, pre svega građanima Srbije zbog čega je jedan od najviših funkcionera učestvovao u jednom kriminalnom obračunu, ubistvu, prikrivanju tragova itd.
Ali ono za šta ja mislim da sam najpozvaniji da kažem ovde jer se bavim radničkim pravima, nisu svi policajci u Srbiji kriminalci i ne trebamo celu policiju da kriminalizujemo. Ja sam najpozvaniji zbog toga zato što u svom sindikatu policije imam preko hiljadu članova i godinama mi vodimo razne sudske sporove i disciplinske sporove da bismo te radnike i te policajce zaštitili od bahatih funkcionera, rukovodioca i svih ostalih. Ali moram da kažem nemojte celu policiju da kriminalizujete, jer tu ima stvarno časnih i poštenih ljudi koji rade za platu, koji izdržavaju svoju porodicu i koji slušaju naređenja. Sve dok se ne prekrši zakon, a običan policajac i oni ljudi koji, da kažem, štite pre svega građane Srbije nisu kriminalizovani barem većina njih. Kriminalizovani su rukovodioci, kriminalizovani su oni koji su na nekim generalskim mestima koji su na višim pozicijama i višim funkcijama i to smo, da kažem uslovno rečeno, mogli da vidimo sada u ovoj situaciji sa gospodinom Milićem. Ali bih stvarno apelovao, nemojmo čitavu policiju, od pedesetak hiljada pripadnika policije, da kriminalizujemo i kada kažemo – policija svi su oni kriminalci. Nisu svi kriminalci. Naravno da ih ima i naravno da bi, jednostavno, svako ko je prekršio zakon trebalo da odgovara ne da samo bude otpušten, nego i krivično odgovara i da zaglavi zakon.
Ali kažem vam, prosto, i ti ljudi koji rade u policiji, dobar deo njih, ili čak kažem veliki deo njih je često puta mobingovan, često puta maltretiran, šikaniran od strane starešina i od strane rukovodioca i ne treba sve njih da stavljamo u isti koš, jer mislim da to nije dobro i mislim da se na taj način, da kažem, vrše dodatne podele u društvu jer i policajaca ima i ovakvih i onakvih. Ima onih koji su za vlast, koji su za opoziciju, koji su neutralni. Ali jednostavno to je ono što sam želeo da kažem.
Ali smaram apsolutno da ministar policije Ivica Dačić ima obavezu i dužnost da izađe u javnost i da ispriča i da objasni situaciju kako ne bismo dalje razgovarali o tome, kako ne bismo i dalje trošili vreme umesto na izborne zakone da pričamo o tim stvarima. Neka izađe neko ko je najrelevantniji da objasni. Hvala.