ŽELJKO VESELINOVIĆ

Stranka slobode i pravde

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Željko Veselinović biran je za narodnog poslanika jednom do sada, u 13. sazivu, od 2022. do 2023. godine.

U 13. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao 19. na listi Marinika Tepić – Ujedinjeni za pobedu Srbije (Stranka slobode i pravde, Narodna stranka, Demokratska stranka, DZVM – VMDK, Stranka Makedonaca Srbije, Pokret slobodnih građana, Udruženi sindikati Srbije „Sloga“, Pokret za preokret, Pokret Slobodna Srbija, Vlaška stranka), mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine. U 13. sazivu bio je deo poslaničke grupe PRAVAC EVROPA - SSP, PSG, PREOKRET, SLOGA, član Odbor za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva, i zamenik člana Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku.

U 14. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao 29. na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. bio je deo poslaničke grupe Stranka slobode i pravde - Pokret slobodnih građana do 10. aprila 2024, kad je postao deo nove poslaničke grupe Stranka slobode i pravde. Ovu poslaničku grupu je napustio 28. oktobra 2024. i postao poslanik koji nije član nijedne poslaničke grupe. Od 24. novembra 2024. godine član je i predsednik poslaničke grupe POKRET SLOGA - DA SE STRUKA PITA. Član je Odbora za dijasporu i Srbe u regionu i Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku, i zamenik člana Odbora za Kosovo i Metohiju i Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva.


BIOGRAFIJA

Rođen 1974. godine u Smederevu.

Sindikalnim radom počeo da se bavi krajem 2000. godine, u tadašnjem smederevskom „Sartidu“, a 2003. godine postao je najmlađi predsednik sindikata u istoriji fabrike. Ubrzo po dolasku USS Steel doveo je sindikat do reprezentativnosti u fabrici koja je tada imala gotovo 10.000 radnika.

2005. godine je izabran za predsednika Granskog sindikata metalaca.

2008. godine preuzeo je vođenje Udruženih sindikata Srbije SLOGA, čiji je jedan od osnivača.

2014. godine postavljen je za savetnika predsednika Pokrajinske vlade u oblasti radnih odnosa i socijalne politike.

Član je mreže sindikalista pri Evropskoj levici i Evropskog socijalnog foruma.

Vodio je i organizovao više štrajkova i protesta.

Od 2018. do 2022. bio je odbornik u Skupštini grada Beograda.

Predsednik je Udruženih sindikata Srbije „Sloga“.
Poslednji put ažurirano: 24.11.2024, 18:19

Osnovne informacije

Statistika

  • 9
  • 11
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Druga posebna sednica , 15.04.2025.

Zahvaljujem, predsednice.

Poštovane kolege narodni poslanici, poštovani kandidati za ministre, poštovani gospodine Macut, poslanička grupa Pokret radnika Sloga - Struka, odnosno Radnička partija u osnivanju je prisutna ovde na ovoj sednici, kao što smo bili na prošloj sednici, ponoviću, isključivo zato što smatramo da je Narodna skupština Republike Srbije i ovaj dom najvažnija institucija u našoj državi i da svi moramo da poštujemo i da damo maksimum da ovo vratimo u jednu kakvu-takvu normalu.

U današnjem medijskom duopolu veoma je teško biti razuman i biti normalan, jer ako nekoga ne targetiraš, ako nekoga ne vređaš ti nisi prihvatljiv ni za jednu stranu, tako da je ova sednica za nas mogućnost da nešto kažemo, da kažemo nešto normalno, nešto razumno, a da nas neko čuje, jer u takvom medijskom duopolu i u takvom cirkusu mi ne želimo da učestvujemo.

Mene lajkovi ne zanimaju, kao što me ne zanimaju i zlonamerne optužbe od pojedinih kolega. Svako neka radi svoj posao kako misli da treba, ali slažem se da lajkovi ne donose pobedu na izborima.

Ono što je za mene važno je da ja ovu Vladu sada ne vidim kao jednu novu Vladu, već je vidim kao rekonstruisanu Vladu koju je predsednik države najavio još pre nekih šest meseci.

Kao što vidimo, ključna ministarstva u ovoj državi su zadržali iste ljude koji su bili u prethodnoj Vladi.

Neki od njih su promenili pozicije, pa se rotirali i sa mesta jednog ministra prešli na neku drugu poziciju, a imamo i neke koji više nisu ministri, neki koji su ovde novi, ali bih voleo da se malo osvrnem na ovaj ekspoze gospodina Macuta koji je ovde naveo.

Inače, moram da kažem da o gospodinu Macutu ne znam apsolutno ništa, niti imam pravo da kvalifikujem njegov rad i njegovo znanje i njegovu stručnost u bilo čemu. Poznajem neke njegove pacijente koji kažu da je dobar lekar i žao mi je što ćemo izgubiti jednog dobrog lekara, a dobiti jednog političara koji će, videćemo, pokazaće vreme, biti uspešan ili neće biti uspešan.

Ono što je važno, ja mislim da dobri lekari u politici ne uspevaju. Imali smo prilike da vidimo primer gospođe Danice Grujičić koja je nedavno sama izjavila da bez nečije dozvole nije mogla ni kalendar u kabinetu da promeni. Imali smo prilike da vidimo gospodina Zorana Radojičića koji je doveden isto kao dobar lekar, dobar stručnjak, koga su svi hvalili i postao je gradonačelnik Beograda, a gradonačelnik Beograda je, složićete se svakako, mnogo niža funkcija, sa mnogo manje odgovornosti, ne želim da potcenjujem, nego što je to mesto prvog čoveka Vlade i premijera Srbije. Nažalost, Zorana Radojičića ćemo upamtiti samo po tome što je otvarao kućice za vrapce. Cela njegova karijera koju je imao prethodno je pala u vodu zbog pet minuta otvaranja kućica za vrapce i nadimka koji je dobio – dživdžan, tako da je tu problem u tome što dobar lekar može veoma brzo i veoma lako u političkom blatu da bude upotrebljen, zloupotrebljen i da na kraju baci celu svoju karijeru i svoje ime koje je sticao godinama da bi se dokazao u politici.

Nisam siguran koliko ćete vi, gospodin Macut, imati prilike i mogućnosti da se ovde iskažete iz prostog razloga što vi niste školovan političar. Niste bili, koliko ja znam, ni odbornik, ni poslanik, ni ministar, ni predsednik opštine da biste prošli tu političku školu, nego ste direktno sa vaše pozicije lekara došli na najvažnije mesto u državi.

Ja ne bih voleo da budem u vašoj koži. Da je meni neko ponudio takvu funkciju, ja bih glatko odbio, jer smatram da je to veoma odgovoran posao u kome nemate tu autonomiju odlučivanja, niti ćete kao nestranačka ličnost moći da se pitate za mnoge stvari za koje biste trebali da se pitate.

Ono što je takođe važno, ja moram i da pohvalim, da budem iskren, neke od ministara u prethodnoj Vladi. Nisam imao prilike direktno da komuniciram ni sa jednim ministrom, ali sam dobio poruke od mojih kolega iz sindikata da su neki bili spremni da rešavaju probleme i da rade na nekim stvarima. Znači, mora nešto i da se pohvali, da budemo iskreni.

Ono što ja nisam čuo i nisam video u vašem ekspozeu to je da niste stavili ni jednu jedinu rečenicu o radnicima. Znate, radnici u Srbiji su nosioci, stub ovog društva, a vi niste spomenuli kako planirate da uposlite jedan deo ljudi, kako planirate da radite na tome, da se povećaju njihove zarade i, ono što je najvažnije, dve ključne stvari, a to je kako razmišljate i kako vidite situaciju u koju ćemo sigurno doći vrlo brzo, a to je da će pojedine firme u Srbiji zatvarati svoje pogone i zatvarati radna mesta, zatvarati svoje fabrike zato što će odlaziti u Tunis, Egipat ili Maroko, Moldaviju, Severnu Makedoniju i u Albaniju, gde su plate znatno niže.

Ako gledamo plate u evrima, mi jesmo podigli standard, ali ako gledamo cene u Srbiji, onda te cene praktično su prilično više nego u većini zemalja EU. Ja sam jedan od ljudi koji zbog prirode posla je imao prilike da putuje i da obilazi razne zemlje u Evropi i imao sam prilike da vidim da većina zemalja ima mnogo jeftinije i niže cene nego što ih mi imamo ovde u Srbiji, pa me interesuje šta hoćete da uradite i šta planirate da uradite sa trgovinskim kartelima koji dogovaraju cene, koji drže maržu od 30%, pa do 45%?

Mislim da je čak i predsednik Republike pre nekoliko meseci govorio o tome da se treba obračunati, pod znacima navoda, sa tim trgovinskim lancima i trgovinskim kartelima koji nenormalno dižu cene. Voleo bih da čujem kakvo je vaše mišljenje o tome, jer ako neko danas radi za platu od 500 evra u Srbiji, on realno ne može da preživi sa ovim cenama koje ima, a za to nije kriva država, da budemo iskreni, to su krivi trgovinski lanci i karteli, pa me interesuje kako ćete naći način da ograničite tim trgovinskim kartelima maržu i kako ta marža može da se ograniči na 10% ili 20%, a ne da bude preko 40%? Ukoliko bismo to uspeli da uradimo, apsolutno bismo poboljšali životni standard svakog građanina u Srbiji.

To su pitanja koja mene zanimaju i to su pitanja koja se tiču svakog običnog čoveka, svakog građanina, svakog radnika i svakog onog koji živi od svog rada, a vidim da toga u ekspozeu nije bilo.

Interesuje me još jedna stvar, pošto će verovatno gospodin Dejan Vuk Stanković narednih dana biti meta kako kolega u Skupštini, isto tako i šire javnosti, pa me interesuje na osnovu čega je gospodin Dejan Vuk Stanković predložen za ministra prosvete u ovim kriznim vremenima?

Ja isto tako nisam kompetentan i nisam stručan da ocenjujem njegovu stručnost i njegovo znanje, ali gospodin Dejan Vuk Stanković je ovde došao ne kao stručnjak ili profesor na fakultetu, nego je došao kao politički analitičar i to kao politički analitičar koji je apsolutno bio navijač jedne strane, znači, nije bio objektivan politički analitičar.

Sa te strane je očigledno kvalifikovan da dođe na mesto ministra prosvete i ono što je po meni veoma loše je što je gospodin Dejan Vuk Stanković počeo od samog starta, još pre nego što je izabran na mestu ministra, da preti da hoće da se razračunava sa fakultetima, sa profesorima, učenicima i tako dalje, i mislim da je to veoma pogrešna poruka, ali ja to shvatam da je gospodin Dejan Vuk Stanković ovde batina ili kazna za sve neposlušne prosvetne radnike i učenike koji su došli i ako je on prihvatio tu ulogu, to je da kažem njegovo pravo, ja ne mogu protiv toga da se bunim, naravno da neću da glasam za to, niti će glasati naša poslanička grupa, ali smatram da ste morali da nađete nekog ko je pomirljiviji u ovom trenutku. To govorim krajnje dobronamerno, da u ovoj kriznoj situaciji u kojoj se država danas nalazi, najvećoj krizi koju imamo od 5. oktobra 2000. godine pa nadalje, da moramo naći ljude koji su spremni na dogovore, na kompromise i koji su spremni da razgovaraju i da probaju da nađu rešenje.

Primetili smo i videli smo da se kaznama i teškom retorikom ne dobija ništa. Primetili smo da jedino dijalog i jedino razgovori i pregovori mogu da donesu nekakve rezultate. Ja ne znam do kada će trajati studenske blokade i do kada će se studenti, da kažem, boriti, ja sam i prošli put rekao i ponoviću, mi svi trebamo da budemo ponosni na studente, jer su studenti naša budućnost. To što neki drugi sada pokušavaju da zloupotrebe studente, to je već drugi problem. To što raznorazne zborove i raznorazne skupove sada organizuju razni ljudi koji su krenuli sa dna kace, gledajući i računajući da će studenti da im donesu vlast i da će studenti da ih dovedu na vlast, to je pogrešno i takvi ljudi i svi oni koji su se divili takvim ljudima su im zapravo naneli štetu. Ali sam apsolutno za to da se, i tu se ne slažem sa nekim kolegama iz opozicije, da se deca vate u srednje škole, ali nemojte da kažnjavate ljude koji hoće da rade, jer danas imamo nastavnike i profesore koji hoće da se vrate u klupe, ali imamo i đačke plenume u srednjim školama koji im zabranjuju da se vrate. Ja sam apsolutno protiv toga, jer maloletnici ne mogu da odlučuju o tome da li će se vratiti u škole ili neće.

Ali, apelujem na vas da u narednom periodu uradite sve što je u vašoj moći, bez pretnji, bez ucena, dijalogom i razgovorima, da se stanje u Srbiji popravi i da stanje u Srbiji se vrati onako kako je bilo, odnosno ne onako kako je bilo, jer da je bilo dobro, ne bi se oni ni pobunili, nego da probamo da zajedničkim snagama vratimo državu građanima i da probamo da unormalimo neke stvari kako bismo u narednom periodu mogli da funkcionišemo mnogo bolje i mnogo odgovornije.

Poslanička grupa Pokret radnika sloga – struka, odnosno Radnička partija u osnivanju neće podržati izbor ove Vlade. Kao što sam rekao, za mene je ovo rekonstrukcija, nije izbor nove Vlade, kontinuitet. Tako da, prosto, mi ovde nemamo šta da biramo, osim nekih personalnih rešenja koja su, možda će se pokazati neka dobra, neka su loša, ali videćemo, imaćete određeni period da se dokažete i da povratite poverenje građana. Hvala.

Prva sednica Prvog redovnog zasedanja , 13.03.2025.

Zahvaljujem predsedavajuća.

Ja bih želeo da kažem nešto bi praktično trebalo da ide u tom nekom pravcu pomirenja. Žao mi je što ovde u sali nema poslanika opozicije. Smatram da svi mi imamo dužnost i obavezu da pozovemo sve one koji ovo gledaju na razum, na mir, da ne dozvolimo sa naše strane koliko je to moguće, da dođe do nekog krvoprolića, da dođe do nekih nemilih scena što stvarno nikome nije u interesu.

Ono što ova Skupština radi proteklih nekoliko dana meni deluje kao u onoj seriji „Selo gori, a baba se češlja“. Mi se nalazimo maltene pred građanskim ratom, a ovde se govori o novom zaduživanju Srbije. Mislim da to u ovom trenutku uopšte nije ni važno, ni bitno, nego je važno da svi nađemo neki modus kako bismo uspeli da situaciju koliko, toliko smirimo.

Mi smo ovde prisutni svi ovih dana. Osudili smo kao poslanička grupa svako nasilje koje se dešavalo i apsolutno nismo za bilo koji vid nasilja. Smatram da smo trebali ovde da razgovaramo o tome kako smiriti tenzije, kako da dođemo u situaciju da ni jedna glava ne bude razbijena, da ne daj bože padne krv na ulicama.

Ja sam siguran i bukvalno sto posto sam siguran da ni jedan student od ovih koji dolaze u Beograd nije za bilo kakve nemire. To su deca od dvadeset i nešto godina koji sigurno ne dolaze u Beograd da se tuku sa policijom, da razbijaju i da pale. Isto tako sam siguran da to ne radi ni opozicija. Bio sam jedan o od osnivača Saveza za Srbiju i znam kako smo 2019. godine, kada je bio veliki skup ovde ispred Skupštine mi svojim telima i svojim autoritetom sprečavali sve ljudi koji su želeli da upadaju u Skupštinu, da prave nerede itd.

Siguran sam da opozicija ovakva kakva jest i razbijena i slaba i nejedinstvena, apsolutno nema nikakav interes, niti učestvuje uopšte u tome da li će se nešto dešavati ili neće. Da li postoje neke grupe ili pojedinci koji u subotu žele da naprave neke incidente, apsolutno verujem da postoje. Valjda imamo te neke čuvene službe BIA, VBA ili koje već postoje, koje mogu da identifikuju te ljudi i koji mogu da spreče sve te ekstremiste koji bi eventualno dolazili za Beograd da prave nered.

Vi morate da znate da nastrešnica koja je pala u Novom Sadu je samo okidač za sve ovo što se danas dešava. Imali ste priliku svi da vidite i mi ovde, kada mislim mi, mislim na sve nas. Skupština je po meni najveća institucija, ja je poštujem. Mi smo trebali svih ovih godina i sada da koristimo vreme koje imamo da pokušavamo da razgovaramo, da vodimo dijalog, da se međusobno ne tučemo, palimo dimne bombe, vređamo, itd, nego smo trebali da damo primer svima drugima kako ustvari treba da funkcioniše neka institucija.

Ja bih najradije voleo da živim u zemlji u kojoj ni jedan student, ni jedan đak, ni jedan građanin prosečan ne mora da zna ko je predsednik države, ne mora da zna ko je premijer, ko je ministar, ko je poslanik, ko je predsednik opštine. Kada budemo došli u tu fazu da to niko ne zna, e onda možemo da kažemo da živimo u nekoj kakvoj, takvoj normalnoj državi.

Vi morate da znate da gušenje svakog kritičkog mišljenja i svake kritike na račun vlasti u proteklih 12 ili 13 godina mora da eskalira u nekom trenutku. Ja apsolutno nisam za to da se zbog nastrešnice sada love veštice, nisam demagog pa da kažem, da tužilaštvo može u roku od 15 dana ili mesec dana da pronađe krivce, da pohapsi, da osudi, itd.

Apsolutno ne mislim da je to normalno, zato što svaka istraga treba da traje neko vreme i bolje osloboditi 100 krivih, nego uhapsiti jednog nevinog. Morate da znate i to da su najviši državni funkcioneri odmah nakon te nesreće izlazili u javnost i relativizovali tu nesreću. Govorili su da nema odgovornih. Ne zaboravite da je neko govorio da je kriv arhitekta ili projektant koji je projektovao tu stanicu 1960. i neke godine i da li mislite da ovi mladi ljudi mogu da podnesu to vređanje inteligencije i taj atak na njihov mozak i atak da kažem na jedno ljudsko dostojanstvo sa nekim takvim izjavama. Mi takve izjave imamo 12 i 13 godina unazad i to je apsolutno najveći problem, najveći problem je taj što građani Srbije pre svega mladi ljudi ne veruju u institucije.

Vi morate da znate da ovi mladi ljudi ne podnose opoziciju, kao što ne podnose SNS i Aleksandra Vučića. U isti koš ih stavljaju i jedne i druge, jedni su bili na vlasti devedesetih godina, a drugi su bili na vlasti od 2000. do 2012. godine, a treći su na vlasti od 2012. godine do danas. Ta deca apsolutno ne veruju nikome, ne veruju u političare. Mi smo najprljaviji deo ovog društva, ako tako moram da kažem, jer smo sami dozvolili svojim ponašanjem prethodnih godina, da dođemo u taj isti koš i da nas danas targetiraju i zbog toga tvrdim da opozicija nema apsolutno nikakve veze sa tim.

Sa druge strane, imamo i medije koji su potpuno podeljeni, sa jedne strane režimske medije koji govore, da kažem o ubistvima, spremanjima, ne znam svega i svačega. Vidimo neke snimke Srbije i da li su to snimci iz Srbije ili nekih drugih zemalja, gde se tenkovi voze po ulicama, traktori.

Sinoć sam video snimak gde neko vozi neko vozilo kamion, vozi tenk, da li je to istina, ja ne znam, i mislim da ako vozi, da to ne treba da se radi, ali sa druge strane imamo i ove “nezavisne medije“, koji isto tako „pumpaju“ i govore neke stvari koje ne bi trebalo da govore.

Danas smo došli u situaciju da apsolutno nemamo medij koji može da prenese istinito i objektivno stanje u kakvom se danas nalazimo i nemamo nijedan medij, koji će izaći i koji će pozvati ljude na razum. Mi smo danas u jednoj dubokoj krizi, a ta kriza već postoji dugi niz godina, ali najveća kriza od 5. oktobra 2000. godina, pa na ovamo, pre 25 godina se to desilo. Tada su pale neke žrtve, pale su neke žrtve 9. marta 1991. godine.

Ja bih stvarno volio i molio sve, apelovao na sve, i na građane koji ovo gledaju, da ne dozvolimo da histerija ponese ljude i da ne dozvolimo da nam histerija napravi da neko, ne daj bože, strada i da ne daj bože izgubi glavu.

Ja smatram da apsolutna vlast nosi i apsolutnu odgovornost i da je najveća odgovornost na državnim organima da spreče bilo kakav vid nasilja i bilo kakav vid problema koji mogu da eskaliraju prekosutra.

Isto tako, kao što sam rekao, neka službe rade svoj posao, neka privedu one koji se spremaju da prave nasilje, koji se spremaju da prave incidente. Ne samo da privode one koji po društvenim mrežama pozivaju na ne znam šta, jer oni su nevažni, kako kažu - pas koji laje ne ujeda. Tu se zna ko su ti ljudi, ali nije ni važno. Aposlutno, ako su skrivili nešto, treba da odgovaraju. Ali, oni nisu važni.

Ako postoji ta neka nevidljiva ruka koja hoće obojenu revoluciju, onda dajte, molim vas, imamo organe koji trebaju to da spreče. Ako naši organi državni nisu sposobni i nemaju dovoljno snage da to spreče, onda treba da podnesu ostavku i da daju taj posao nekome drugom da radi. Smatram da ozbiljna država mora da ima mehanizme i načine da spreči bilo kakav vid ili pokušaj nekog nasilja koje će svakako da se desi, hteli mi to ili ne, ali moramo se potruditi svi koji smo ovde da to sprečimo kako znamo i umemo.

Molim vas, gospodo, da iskoristim ovo vreme koliko imamo danas, da probamo da spustimo tenzije. Nemojmo da targetiramo nikog, nemojmo da targetiramo pogotovo studente, jer oni hoće da se bore za državu, institucije, državu pravde i državu u kakvoj oni žele da žive. Ponoviću ono što sam i rekao prošle nedelje ovde - oni su naša budućnost, svidelo se to vama, meni ili nekom drugom, trećem ili ne. Ta deca će voditi državu za 20, 30 godina. Sedeće ovde umesto nas, sedeće ovde gde su ministri, neki od njih svakako i sigurno ne žele da ruše, da pale i da uništavaju bilo šta. Ali, nemojmo dozvoliti da bilo ko iskoristi njih.

Ja odgovorno tvrdim da opozicija to ne radi, jer nema sposobnosti to da radi i nema te želje. Mi smo to sprečavali koliko smo mogli u nekim ranijim periodima. Ali, suština priče je u tome da mi moramo da nastavimo da živimo.

Mene plaši jedna druga stvar, i time ću završiti, jer to sad mislim da nije tema i neću da skrećem temu, mi ćemo imati posle ovoga ozbiljnih problema u tome da će dobar deo fabrika napuštati Srbiju. Ja sam juče dobio informacije da će recimo još nekoliko firmi u Srbiji zatvarati pogone i otpuštati hiljade i hiljade radnika. Mi treba da se fokusiramo na to, kako da te firme zadržimo i kako da pomognemo tim ljudima.

Neću sad da dižem paniku jer mislim da na to sad neće niko da obrati pažnju, ali ključna je stvar da država radi svoj posao. Ja sam ovde u Skupštini Srbije prošle godine govorio, na primer, o jednom knjaževačkom kriminalcu Milanu Zlatkoviću zvanom Štroka i rekao sam šta će taj čovek da uradi. Kolega iz Knjaževca koji ovde sedi u klupama izašao je da brani tog kriminalca. Taj kriminalac je nedavno otpustio 200 ljudi, prevario državu. Pisao sam Ministarstvu finansija, pisao sam Ministarstvu policije, da bi sprečili to što se desilo, da čovek koji nije plaćao poreze, čovek koji nije plaćao radnike, zavrne državu, napravi krivično delo, zatvori fabriku i otpusti 200 ljudi. Protiv takvih poslodavaca mi apsolutno moramo da se borimo.

Smatram da ćemo imati vremena kada sve ovo prođe da govorimo i o tim stvarima, ali molim vas, shvatite za ozbiljno i neke stvari koje dolaze sa ove strane sale. Opet kažem, žao mi je što smo tu samo nas nekolicina. Morate da shvatite da mi imamo dobronamerne savete, dobronamerne kritike i da je nama u interesu da država funkcioniše. Nije nikome u interesu da se ruši država.

Ponavljam još jedanput - molim građane Srbije koji ovo gledaju, a verujem da dosta njih gleda i prati celu situaciju jer je sad alarmantno stanje, gospodo, nemojmo do kraja ove sednice barem mi da činimo pozive na linč, da targetiramo nekog, da okrivljujemo nekog, nego da gledamo koliko mi možemo kao najveća institucija ove države da sprečimo da dođe u subotu ili nedelju ili kako god, do bilo kakvog krvoprolića, ne daj bože da neko nastrada, itd. Džabe nam posle hapšenja, džabe nam posle sve što ćemo pričati, ako neko tog dana, ne daj bože, izgubi glavu.

Još jedanput vas molim, dozovimo se pameti i da probamo sa naše strane da učinimo onoliko koliko je moguće da taj dan protekne mirno, da studenti dođu. Neka protestuju, neka blokiraju, ali nemojmo njih da targetiramo i ne daj bože da neko od te dece strada, gospodo, ući ćemo u ozbiljan problem. Hvala.

Prva sednica Prvog redovnog zasedanja , 06.03.2025.

Zahvaljujem predsedavajuća, ja bih se nadovezao na ono što je malopre rekao gospodin kolega Pavlović, a to je upravo se tiče tih ljudi koji rade na određeno vreme.

Mi svi znamo da je po našem zakonu o radu, sadašnjem koji je doneo gospodin Vulin 2014. godine, a za koju ja ne mogu da kažem i da se složim da je dobar, a i pokazalo se u praksi da nije dobar, zato što po tom zakonu, ljudi mogu maksimalno dve godine da rade po ugovoru na određeno vreme, a nakon toga oni automatski moraju da dobiju ugovor na neodređeno ili ugovor za stalno, kako bi naši građani razumeli . Na žalost, imamo tu praksu da ljudi rade po 10, 15 ili 20 godina, imao sam prilike da vidim da neki ljudi rade po 20 godina na određeno vreme, i apsolutno isti posao koji su radili prvog dana.

Znači, ako neko nije kvalifikovan posle par meseci da radi neki posao, on ne treba ni da bude tu ili mu dajte taj ugovor za stalno. Zato smo mi u našem predlogu Zakona o radu, koji smo predali u prošlom sazivu, upravo i stavili da postoji taj probni rad, jer ako neki zaposleni na bilo kom radnom mestu za 6 meseci ili godinu dana ne dokaže svoje kvalifikacije, on ne treba ni da bude tu, ali ako radi godinu dana ili ako radi dve godine, on automatski mora da dobije rešenje za stalno da bi mogao da konkuriše upravo za ove kredite.

Ne mogu da kažem da ova aktivnost koja je sada u toku i gde se predlaže davanje kredita za te studente ili za mlade ljude, nije dobra, ali tu imamo jedan drug problem. Dakle, petsto hiljada ljudi mladih ljudi ima pravo da konkuriše za te kredite, 250 studenata i neki drugi koji više nisu studenti, ali imaju pravo da konkurišu. Sa druge strane to ovde imamo mogućnost da samo 5,5 hiljada stanova kupe ti mladi ljudi.

Interesuje me po kom kriterijumu će se to raditi, da li će se ta aktivnost nastaviti i da li ćemo u nekom narednom periodu imati mogućnost da dobar deo tih ljudi dobije tu vrstu kredita?

Zatim ima jedna druga interesantna stvar, a to je kada će Srbije kao država početi da radi te socijalne stanove? Znači, ne mislim samo isključivo stanove za stručnjake, za lekare, za profesore, za MUP i tako dalje, nego za obične građane i obične ljude koji rade na nekom radnom mestu, a nemaju mogućnost sa svojim zaradama od 50, 60, 70 hiljada da sebi obezbede stambeni kredit. Država bi trebala da i tu kategoriju ljudi subvencionišu, da im pomogne, da se gradi neka vrsta socijalnih stanova ili stanova solidarnosti, kako bi običan čovek, običan građanin mogao da ima rešeno stambeno pitanje.

Mislim da su sve to pitanja o kojima treba razgovarati i na kojima treba raditi kako bismo mogli da dođemo u poziciju da i običan čovek, koga ne smemo zaboraviti, dođe do mogućnosti da živi pristojno, da živi od svog rada i da na kraju može da reši svoje stambeno pitanje.

Hvala.

Treće vanredno zasedanje , 08.06.2023.

Zahvaljujem.

Želeo bih da postavim pitanje ministru finansija Siniši Malom - kada će i da li će doći do povećanja minimalne zarade za drugu polovinu 2023. godine? Svedoci smo iz medija da se nekakvi pregovori između sindikata, koji su tražili 50.000 dinara, i Vlade održavaju, ali za sada nemamo nikakav odgovor dokle se stiglo sa tim.

Videli smo juče da predsednik države ponovo obećava neke helikopter pare, povećava plate, penzije. Pozdravljam to što se plate povećavaju prosvetnim i zdravstvenim radnicima, ali bih želeo da pitam - šta se dešava sa onih pola miliona najsiromašnijih građana koji primaju 40.000 dinara? Da li tih pola miliona porodica može da živi sa 40.000 dinara, s obzirom da je poslednje povećanje minimalne zarade od 14,3% pojela prošlogodišnja inflacija, a da ne govorimo o ovoj inflaciji u toku ove godine u prvih šest meseci?

Ja sam juče bio u Knjaževcu, razgovarao sam sa 1.000 radnika koji štrajkuju i koji rade za 40.000 dinara, koji traže od poslodavca da im samo poveća zaradu 10%. Razgovarao sam sa ženama, sa majkama koje su plakale i koje su govorile da ne mogu od te zarade da prežive i da od te zarade ne mogu ishrane svoju decu i svoje porodice. Žalosno je da neko danas u Srbiji radi za 40.000 dinara. Voleo bih da znam po kom kriterijumu i po kom osnovu je prosečna plata u Srbiji 85.000 dinara kada znamo da četvrtina zaposlenih u Srbiji radi za minimalnu zaradu.

Ja sam neko ko je 13 godina radio u fabrici. Radio sam u „Železari Smederevo“ u pogonu i znam šta znači rad u fabrici. Nikada nisam radio za minimalac, ali potpuno razumem one ljude koji rade za 40.000 dinara i moje pitanje upravo ide u tom pravcu - kada će biti povećana minimalna zarada i za koliko će biti povećana da bismo mogli najsiromašnijim građanima Srbije i onima koji se muče kod stranih poslodavaca, koji ih maltretiraju, mobinguju, da žive pristojno od svog rada?

Hleb koji je pojeftinio i koji će pojeftiniti tri dinara ne znači nikome ništa, ne znači čak ni tim ljudima koji rade za 40.000, jer 90 dinara koje će platiti manje mesečno apsolutno ne znači ništa.

Drugo pitanje koje bih želeo da postavim ministru finansija je to da nam kaže - koliko od države novca dobijaju i zarađuju predsednik Saveza samostalnih sindikata Ljubisav Orbović i predsednica UGS „Nezavisnost“ Čedanka Andrić, s obzirom da građani Srbije moraju da znaju koliko su plaćeni oni koji navodno pregovaraju u njihovo ime, koliko novca oni zarađuju da bi pregovarali za 40.000 dinara koliko je minimalna zarada u Srbiji?

Na kraju, želeo bih da postavim pitanje Tomislavu Momiroviću, ministru trgovine ili ne znam čega, na osnovu kojih kriterijuma i na osnovu koje alhemije je on došao do tih podataka da je inflacija u Srbiji ne da ne postoji, nego je smanjena? To prosto nije tačno. To je jedna laž, jedna velika neistina. Svako ko ode u prodavnicu, svako ko ode bilo šta da kupi može da vidi koliko su namirnice, koliko su te osnovne stvari za život poskupele i da ne postoji nikakva matematika da je to smanjeno.

Ljudi danas teško žive, a Tomislav Momirović se šali sa njima, dajući neke izjave koje apsolutno nemaju nikakve veze sa istinom. On se sprda sa najsiromašnijima, jer taj sa 40.000 dinara, kada ode u prodavnicu, ne može da kupi apsolutno ništa, ne može da preživi sedam dana.

Baš bih voleo da znam i da budem upoznat sa time kako se do tih podataka dolazi. Verovatno na isti način koji Republički zavod za statistiku određuje platu u Srbiji, verovatno na isti način koji se određuje da plata u Starom Gradu, na opštini Stari Grad, iznosi 150.000 dinara, da je u Beogradu 110.000 dinara i da nijedna opština u Srbiji nema manju zaradu od 60.000 dinara, što je prosto netačno i jedna velika laž. Hvala.

Imovinska karta

(Beograd, 25.08.2022.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 93850.00 RSD 12.08.2022 -