Uvaženi potpredsedniče gospodine Đerlek, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, na poslednjem skupštinskom zasedanju nisam imao prilike govoriti o jednoj veoma pozitivnoj odluci koju smo izglasali u okviru zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, a koja se tiče otklanjanja dugogodišnje nepravde i neravnopravnog položaja veroučitelja u našem školskom sistemu u odnosu na njihove kolege i ostalo nastavno osoblje, a koja se ogleda u pružanju prilike ovim ljudima za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno radno vreme, za razliku od prethodne dugogodišnje prakse, kada smo imali prilike da vidimo da su ti ljudi na početku svake školske godine u strahu, stresu, neizvesnosti i iščekuju da li će ponovo biti angažirani na ta radna mesta, pruža im pravo i obavezu stručnog usavršavanja, kao i brojne druge pogodnosti koje već uveliko uživaju njihove kolege nastavnici, profesori, učitelji u našim školama.
Mi kao Stranka pravde i pomirenja zdušno smo podržali ovakvu odluku i ovaj zahtev i glasali smo za ovu odluku, jer smatramo da će ona vidno poboljšati kvalitet verskog odgoja naše dece u školama, a kvalitetan verski odgoj može biti jedna od ključnih karika u društvenoj stabilizaciji, u očuvanju porodice, porodičnih, moralnih, etičkih vrednosti, što je veoma važno u ovom izazovnom društvenom trenutku.
Siguran sam da će svi verujući ljudi, verujuće porodice, svi oni koji baštine ovakav sistem vrednosti sa odobravanjem i oduševljenjem podržati ovakvu odluku.
Još jednom pohvale. Zaista je otklonjena jedna dugogodišnja nepravda.
Kada govorimo o sistemu obrazovanja i vaspitanja, dužan sam kao bošnjački predstavnik u ovom parlamentu da vas izvestim o jednom eklatantnom primeru diskriminacije sa elementima islamofobije koji se dogodio u PU „Miša Cvijović“ u Prijepolju.
Naime, dve mlade devojke Prijepoljke Bošnjakinje iz Prijepolja odbijene su u njihovom zahtevu da se zaposle, odnosno obave stručnu praksu u ovoj predškolskoj ustanovi, sa jednim dominantnim obrazloženjem i razlogom da njihova odeća koja je u skladu sa principima islama, odnosno hidžab koji nose je u suprotnosti sa nekakvim ranije donetim diskriminatorskim pravilnikom u ovoj ustanovi.
Ovo predstavlja grubo kršenje elementarnih ljudskih i manjinskih prava garantiranih Ustavom ove zemlje i bez obzira što se radi o pojedinačnom slučaju, neophodna je brza, adekvatna, efektivna reakcija državnih organa, kako bismo zaštitili ove devojke, kako bismo ovo sačuvali da ostane na jednom pojedinačnom istupu, ali i kako bismo pružili priliku Bošnjacima u Sandžaku i ovoj zemlji da dožive sistem ove države kao svoj i da osete da država brine o njima, o njihovim pravima.
Da se radi o jasnom primeru diskriminacije najbolje ukazuje činjenica da su ove devojke nakon odbijanja za obavljanje stručne prakse i zaposlenja u rodnom Prijepolju pozvane iz susednog Priboja, iz predškolske ustanove „Neven“ da se tamo zaposle, da obave stručnu praksu, što nam s jedne strane daje nadu da postoje ustanove koje baštine pravo, pravdu, ljudska, manjinska prava i pružaju šansu svima podjednako u ovoj zemlji.
S druge strane, ovaj potez jasno pokazuje da se u Prijepolju desila diskriminacija, jer ako važe isti zakoni ove zemlje i u jednom i u drugom gradu, zašto bi u Priboju moglo, a u Prijepolju ne?
Još jednom pozivam Ministarstvo obrazovanja i sve nadležne organe da se čim pre ovo pitanje otvori, da se pomenuti diskriminatorski pravilnik ispravi i uskladi sa zakonom.
Takođe, na jednom od prethodnih zasedanja ovde smo govorili o problemu trotoara u određenim naseljima u Novom Pazaru, iz koga dolazim. Iako naizgled banalno pitanje, koje možda i ne zaslužuje da se nalazi kao tema u ovom visokom domu, zbog dugogodišnje nesposobnosti lokalnih vlasti u Novom Pazaru i zbog brojnih smrtnih slučaja koje smo imali na tom području, čak i učenika, to pitanje je postiglo ovu alarmantnost da se pomene i u Narodnoj skupštini.
Međutim, dužan sam da vam kažem da to nije samo pitanje trotoara. Ovde treba da govorimo o jednom kompleksnijem problemu, a to su neuređene magistrale, odnosno državni putevi prvog B reda, koji se ukrštaju u samom Novom Pazaru, koji prolaze kroz gusta naselja, pored nekoliko škola, a koji su potpuno neuređeni, bez adekvatnih usporivača saobraćaja, bez adekvatne signalizacije, nadzornih kamera, zaštitnih ograda itd. Čak šta više, u samom centu u čaršiji Novog Pazara se taj magistralni put sužava na jednu kolovoznu traku, gde se saobraćaj odvija naizmenično. Zamislite, ovo čak nije ni privremeni režim saobraćaj, već govorimo o trajnom rešenju koje godinama tako egzistira, bez bilo kakve šanse za njegovo rešavanje.
Zato apelujem na Ministarstvo građevinarstva i saobraćaja, da pored inertnosti i nesposobnosti lokalnih vlasti u Novom Pazaru, da se pozabavi ovim pitanjem, jer se radi o jednom grubom ugrožavanju bezbednosti građana Novog Pazara.
Završavam, želim još da se zahvalim kolegi Miliji Miletiću na divnim rečima i prema Stranci pravde i pomirenja i prema rahmetli akademiku muftiji Muameru Zukorliću. Zaista smo svedočili jednoj uspešnoj saradnji sa partijom gospodina Milije Miletića i nadam se da ćemo tako i nastaviti.