Kada mi se obrate, gospođo predsedavajuća, uvek ću odgovoriti.
Poštovani građani, ODIHR je dao preporuke koje se tiču edukacije članova odbora, izbornih komisija i birača. Kao neko ko je dugo proveo u obrazovanju, ja se apsolutno slažem da su obuke i te kako potrebno, naročito kada je u pitanju naš izborni sistem i kada treba vratiti poverenje u isti.
Ono što je problem u celoj ovo priči je što su obuke predviđene a da pre toga nije ispoštovana preporuka ODIHR-a koja se tiče formiranja sekretarijata, odnosno stručne službe RIK koja bi te obuke trebalo da sprovede na valjan način.
Ovde smo mogli da čujemo da je vlast našla neko rešenje da će se u okviru Narodne skupštine formirati organizaciona jedinica koja bi trebalo da pruži podršku RIK-u.
E sad, 4. aprila prošle godine, Narodni pokret Srbije je predsednici parlamenta, Ani Brnabić, uputio dopis i znači više od godinu dana nismo dobili odgovor kako će se taj sektor popunjavati, ko će činiti taj sektor, da li će opozicione stranke moći da imaju uvid i da imaju ljude u tom sektoru, da bismo prosto mogli na neki način da vršimo kontrolu, pošto su u RIK-u, taj detalj moramo da ponovimo, i ranije smo govorili, predsednik i zamenik predsednika su imenovani na predlog iste poslaničke grupe. To je suprotno članu 18. Zakona o izboru narodnih poslanika, jer ne ispunjava uslov da ta poslanička grupa koja je predložila, pri čemu su vrlo elegantno u obrazloženju zaobišli da kažu koje poslaničke grupe predlažu koje kandidate, tako da vidite da na sve načine pokušavaju da zloupotrebom procedura stave kontrolu na sva tela. I onda ona priča da mi imamo članove se svodi na minimalni uticaj, zato što se ceo sistem koristi i razradio se tako da se sve što nije u skladu sa onim što vladajuća većina smatra da je ispravno dezavuiše.
Inače je praksa ranije bila da zamenik predsednika RIK-a pripadne najvećoj opozicionoj poslaničkoj grupi, što bi u domenu negde dobre demokratske prakse trebalo da bude i ovaj put, ali, nažalost, evo vidimo kako su zapravo oni posvećeni vraćanju poverenja građana u izborni proces, o čemu slušamo ovde tri dana.
Još bih na jednu stvar volela da se osvrnem, vezano za Komisiju za reviziju biračkog spiska. Ovde iz vladajuće većine ne mogu da utvrde kad je zapravo osnovana, pa kažu prošle godine. Ne, nije, ona je u februaru konstituisana i kao i svako novo telo, da imaju radnog iskustva znali bi da to tako funkcioniše, potrebno je da se usvoje neke procedure po kojima će Komisija da radi, tako da ni ne može odmah da krene da radi ono što joj je primarni zadatak, već mora da uredi svoj rad i način kako funkcioniše. Jedno mesec i nešto dana, poslednji dokument je, ja mislim, sada, 8. maja usvojen, zapravo su trajale te pripremne radnje.
Ono što se trenutno dešava je da članovi Komisije nemaju pristup onome što traže, a to su različite baze podataka o građanima koje bi trebalo da se ukrste, kako bi se na što sveobuhvatniji način zaista utvrdilo ko treba da bude u biračkom spisku
33/2 MV/LjL
a ko ne, a u slučaju kada to ukrštanje podataka i uvid u meta podatke, znači da se vide kretanja, kako se neko upisivao u birački spisak, zašto i kako, i kada se tek to raščisti, onda bi trebalo da se ide u terenske provere koje Komisija može da sprovodi.
Dakle, još je sve u početnoj fazi, uopšte nikakvih rezultata za sada nema, kako ovde pričaju – evo, to smo završili pa je krenulo, i za sada izgleda da će se istorija ponoviti kao sa Radnom grupom za reviziju izbornih uslova u skladu sa ODIHR preporukama, ali, hajde, pratićemo situaciju i nećemo odustati od borbe da zaista uradimo reviziju biračkog spiska.
Što se tiče obuka i svega ovoga što se ovde govori, sve što sam rekla vam je priča da zapravo oni grade kuću od krova a ne od temelja i da ovde nikakve želje za suštinskim unapređenjem izbornih procesa nema, već je samo prazna priča koja treba da obmane nekog, ali na veliku sreću, kao i sve prazne priče, ovoj je došao kraj i više nikoga ne mogu da obmanu da su oni zaista posvećeni demokratskim principima.