Hvala, predsedavajući.
Samo bih iskoristila ovo vreme koje imam, pošto nisam završila svoje pitanje danas kada sam imala zbog kratkog vremena, a to je zbog ulice Save Kovačevića u Inđiji i kontejnera koji su tamo postavljeni sa jednom namerom, a koriste se za drugu nameru.
Ti kontejneri dostižu visinu od devet i po metara. Umesto da budu samo kao skladište, oni se koriste za odlaganje nekog materijala koji je ljudima jako nepoznat i ljudi se plaše šta se nalazi u tim kontejnerima. Ono što je najstrašnije, to je ta buka koja se stvara, a i neki mirisi koji se šire u toj ulici gde živi jako puno ljudi. To je prometna ulica, tu su odrasli ljudi, tu su i bolesni i stariji ljudi, a takav jedan objekat sa takvom namenom ni po kakvim propisima ne bi smeo da se nalazi u gradu, odnosno u jednom takvom naseljenom mestu.
Zato, ja zaista apelujem i na Ministarstvo za ekologiju i sve nadležne inspekcijske službe da odu u Inđiju, da odu u tu ulicu Save Kovačevića, da ispoštuju odluku koja je pre par meseci doneta od strane opštine Inđija i da se napokon ti kontejneri izmeste na mesto gde treba da budu, a ljudi koji žive u tom delu ulice i uopšte u tom delu grada da žive normalno, a ne da stalno žive pod pritiskom i pod bukom.
Zaista moram da se malo i osvrnem na sve ove događaje kojima smo mi svedoci, nažalost, ovih dana. Nije se subota desila zato što se to desilo pre tri, četiri, pet, deset nedelja. Subota se desila zato što su ljudi već 12 ili 13 godina potpuno nezadovoljni kako žive i potpuno su nezadovoljni sa vlašću i uopšte načinom na koji se ova zemlja, odnosno kako se vodi, kako institucije rade, odnosno ne rade po zakonu nego rade po političkim procenama.
Gde god da krenete danas, ja to pričam iz svog okruženja od ljudi sa kojima se ja družim, čak i članovi moje porodice, rodbine, gde god da krenete vi ne možete ništa da završite ako niste član SNS. Pa, ako hoćete, gospodo, da uknjižite stan, vi morate da se javite Saletu 500. Ako hoćete na svojoj imovini u Vrdniku da gradite nešto, vi morate da se čekirate iako ste dobili rešenje da možete na tom delu koje vama pripada da nešto napravite.
Ako hoćete da uknjižite stan, ako hoćete bilo koju legalizaciju da uradite, vi prolazite hod pod mukama, od čoveka do čoveka, koji vam u zavisnosti da li su ustali na levu ili desnu nogu pišu tarife koliko šta treba da radite. Da ne pričam koliko novca treba da date zato što ste sasvim legalno predali da dobijete strujomer i da vam se struja uvede na mesto gde želite da se odmarate. To su neviđene cifre. Ta korupcija koja se sprovodi po institucijama je toliko uzela maha da se ti ljudi više uopšte ne stide.
Zaista molim nadležne da kažu šta znači Sale 500, šta znači čekiranje, šta znači da za jednog čoveka je cifra 7500 evra da se uvede struja, a za nekog može i 2000, a za nekog može i 1700? Da li smo mi želeli takvu državu? Da li smo mi želeli da živimo u takvoj državi? Pitajte i vaše glasačko telo da li su zaista želeli da žive u nečemu takvom, da ne možete na jedan miran način, na jedan legalan način da završite i da dobijete ono što vam pripada?
Da ne govorim o ljudima koji ostaju bez posla zato što nisu pripadnici SNS, a tek da ne govorim o ljudima našim članovima koji nikada neće dobiti posao zato što su im roditelji opozicija ili se ne slažu sa SNS. Ovo više nije život koji vi nama ovde pričate i ovo blagostanje o kojem vi nama pričate i koje govorite. Dosta toga je u realnosti drugačije.
Ono što smo takođe svedoci zadnjih dana, to je da su napokon krenula neka hapšenja. Govorite da je država ustala organizovano protiv korupcije i to podržavam. Ali, znate li šta ne podržavam? Ne podržavam da hapsite ljude iz nekog vašeg pitaj Boga kog ešelona, trećeg, četvrtog, petog. Sa tim možda šaljete poruku da svako može biti uhapšen, ali šta je najstrašnije u svemu tome? To što ljude koje dovodite u policiju da daju izjave i da se izjasne na okolnosti i zašto su dovedeni, u istim tim prostorijama policijskih stanica zadržavaju se manje nego građani kada odu da predaju za ličnu kartu ili za pasoš. Mnogo duže se u policijskoj stanici ostaje kada aplicirate za dokumenta nego kada dođete da razgovarate i da date izjavu na neke okolnosti korupcije.
Neke ste i uhapsili, to samo vama znano određujete im pritvor, ali pitanje je šta će se desiti sa tim pritvorima, pa da ne prođemo kao i sa Miškovićem, pa da ova jadna i napaćena država mora da plati silne oštete zato što su neki ljudi uhapšeni, a posle toga je to bilo, ne zamerite mi na izrazu, ovo nije dom, ali moram da ga koristim - puj pike ne važi.
Država mora ozbiljno da krene u borbu protiv korupcije i ozbiljno mora da vrati institucijama svoju nadležnost. Ne smemo dozvoliti da nam u institucijama, posebno kada je policija, posebno kada je tužilaštvo u pitanju, rade ljudi koji su tu partijski postavljeni. Lično sam otišla iz Ministarstva unutrašnjih poslova onog momenta kada sam stekla prvi uslov za penziju upravo zato što ste politički postavljali ljude, što su ti ljudi donosili neka svoja pravila koja nemaju veze niti su u skladu sa policijom.
Ti ljudi se nisu udostojili da pročitaju i da se upoznaju sa Zakonom o policiji, sa podzakonskim aktima, sa uredbama, sa naredbama, nego su donosili neke svoje vrlo čudne sulude uredbe i naredbe, pa smo tako 2015. godine doživeli najveći sunovrat u policiji sa sistematizacijom koja je upravo rađena, maltene svako radno mesto je bilo samo što ne stoji ime i prezime čoveka koji treba da bude raspoređen na to radno mesto.
Nikada se u istoriji policije nije dogodilo da vam vanredno unapređeni major koji je lojalan SNS, ili ga je dovela SNS, postane načelnik i da rukovodi organizacionom jedinicom gde vam se nalaze tri, četiri iskusna pukovnika. Potpuno ste ubili volju i potpuno ste ubili moral ljudi da se bave poslovima, za ono za šta su polagali zakletvu kada su stupali u jednu takvu instituciju kao što je policija.
Vi ste doveli na jednu od organizacionih jedinica dečka koji je bio agent za prodaju vozila. Pa da li ste normalni? Pa da li to može u bilo kojoj zemlji da bude da neko vodi veoma ozbiljnu organizacionu jedinicu, koja štiti i vas i nas ovde u Skupštini, koja štiti ljude koji dolaze iz inostranstva? Ne možete na takva mesta stavljati potpuno neiskusne ljude, koji će narušavati ugled, ne samo MUP-a, nego svojim neznanjem, svojom željom za dokazivanjem, oni urušavaju i poverenje građana u iste te institucije. Ako krenete sada da radite neka istraživanja koliko građani veruju policiji ili tužilaštvu, videćete koliki je to pad.
Zato, gospodo, svi treba da poradimo na tome da se poverenje u te institucije vrati. Morate na ta radna mesta i svi moramo da se zalažemo da rešenje za sve naše probleme mora da bude struka, da se manemo političkih ideologija i političkih partija. Ovo je višepartijski sistem od 90-ih godina i niko nikome ne brani da bude politički angažovan i da bude sledbenik neke partije, ale ne može zato što voli partiju i zato što voli šefa partije da bude ministar za nešto što i ne zna. Pa to bi isto bilo kao kada bi sad mene stavili da vodim neko ministarstvo za zdravlje ili ekonomiju, ja se u to ne razumem i nikada ne bih to ni prihvatila. E, tako morate i vi da povedete računa da na takva mesta stavljate ljude.
Najveći deo svog života i detinjstva proživela sam u Lazarevcu i to je grad koji najviše volim. Ja sam rasla sa tim ljudima. Rasla sam sa tim gradom koji je bio sedište i energetska podrška cele Srbije. Taj grad je imao svoje proslave, mi smo se dičili tim gradom. Taj grad je imao i u zemlji, a i u inostranstvu svoje bratske gradove. Odlazili smo da im govorimo kako se eksploatiše ruda i na kakav način se eksploatiše i kako je to kvalitetno i dobro.
Međutim, dolaskom SNS, taj Lazarevac je počeo potpuno da se guši. Vi više ne možete dobiti radno mesto ako nemate taj „Pro TENT“, ili otkud znam, te neke ćerke firme, koje i te kako uslovljavaju ljude i ucenjuju ljude za produženje ugovora, da li će ostati. Plate ljudi koji dolaze preko tih firmi su mnogo manje nego plate ljudi kada rade u REIK-u. Zašto ste dali i zašto dozvoljavate da ljudi, pa i tom Lazarevcu, koji se ne slažu sa politikom SNS-a, ostaju bez posla? Zašto su Goran i Vesna ostali bez posla? Oni ne zaslužuju to samo zato što se ne slažu sa ideologijom SNS. Ja ne znam koliko od vas je imalo prilike da ode i da poseti tu Kolubaru. Žao mi je što ovde nije ministarka Đedovićka, da nas dve razgovaramo o tome šta znači REIK. Vi ne možete do tog jednog velikog bagera koji kopa ugalj doći tek tako da se prošetate ili da sednete u svoj auto. Voze vas gazovi, specijalna vozila. To su izuzetno teški uslovi za rad. Ako se REIK podigao i ako je REIK rekao dosta i ako su radnici Kolubare rekli dosta, to je trebalo da vam bude prvi signal da nešto treba da menjamo i da nešto treba da radimo. Da li znate kako ti ljudi odlaze na posao? Odlaze tako što jedni drugima kažu – srećno. To „srećno“ treba svima nama da zvuči u ušima, da svi treba da budemo srećni i da svi treba jedni druge da uvažavamo, a ne da napadamo jedni druge, samo zato što se ne slažemo sa politikom vladajuće stranke.
Imala sam priliku i da pogledam ovaj Pionirski ovde park. Super, slažem se da postoje studenti koji žele da uče. Ali u tom parku je bilo najmanje studenata koji su želeli da uče. Slika koja je obišla svet predstavlja jedno društveno, moralno, kulturološko, socijalno posrnuće našeg društva, kada ode i kada se vidi ko se nalazi
u tom parku. Tamo imate najmanje studenata koji žele da uče, čast onima koji su zaista došli srcem i dušom da uče. Tamo imate studente sa privatnih fakulteta, koji uopšte nisu u blokadi. Taj sloj i kategorija ljudi, ja uvažavam sve ljude, ne želim nijednog jedinog momenta da ih potcenjujem, ali kada odete tamo i kada vidite ljude, vama dođe da se sažalite, bude vam žao koja grupa ljudi je u tom Pionirskom parku. Neću da koristim sada popularan sleng, zato što mislim da je taj park izuzetno lepo mesto i mesto gde treba ceo svet da dođe da vidi, zato što se sa jedne strane nalazi Andrićev venac, zato što se nalazi dom gde je naš nobelovac živeo i stvarao najveća dela, a sa druge strane se nalazi ova Skupština, mesto u kome kucaju srca svih građana Srbije. Zato ne želim da govorim nijedno drugo ime, osim da kažem da je to Pionirski park, koji zaslužuje zaista potpuno drugačiju ulogu od one koju smo mi sada ovde videli i ovih dana.
Ne želim isto niti da krivim, niti da hvalim policiju. Policija je ovih dana radila onako kako im je naređeno. Znam da su se neki suprotstavili i znam da su neki rekli da ne treba da bije svoje građane. Žao mi je što se danas u Novom Sadu desilo da je policija tukla studente i da je policija zaista primenila represiju. Isto mi je tako žao, kada sam gledala slike od pre mesec dana, kada su policajci bili zasuti jajima i brašnom. Niti su policajci zaslužili da budu zasuti jajima i brašnom i da onakva slika ide, gde god je otišla, i da svi to gledamo, niti zaslužuju naši građani da bez ikakvog razloga, samo zato što žele mirno da demonstriraju, to im zaista dozvoljava i Povelja o ljudskim pravima, da građani mogu mirno da izražavaju svoj bunt i svoje nezadovoljstvo.
Digla se cela Srbija i to je veliki signal i znak da nešto ne valja. I umesto da sednemo i da razmislimo šta to ne valja i šta to nije dobro, mi ovde napadamo da će neko nekoga da ubije. Evo, ja apelujem sada na sve poslanike u Skupštini, apelujem na sve poslanike koji nisu tu, apelujem na rukovodstvo ove naše države, nemojte više da koristite taj izraz da neko nekoga hoće da ubije. Niko nikoga neće da ubije i nemojte da svaka dva ili tri meseca ili dve ili tri nedelje čujemo kako je neko životno ugrožen, kako će ga neko ubiti, kako su došle neke jedinice da ubiju, a najmanje vas molim i apelujem ponovo i na to, nemojte da koristite ničijeg člana porodice da kažete da je i on ugrožen ili da će on da bude ubijen. To nisu zaista demokratski principi na kojima mi moramo da gradimo našu državu.
I na kraju, kao neko ko se zalaže za ljudska i manjinska prava, za veći položaj žena, želim da izrazim jedno veliko svoje nezadovoljstvo, a to je – čitajući mreže i čitajući sve što se dešava ovih dana, ono što je mene porazilo, to je da najviše negativnih komentara i da najviše botova pišu žene. Pa da li je moguće da smo žene doveli do te faze da ne mogu da nađu svoje mesto pod suncem, da rade poslove za koje su školovane, nego moraju zarad nekih materijalnih benefita da botuju i da pričaju i da pišu ono što i ne žele? Tako da, molim sve žene botove, nemojte to radite, poštujte jedne druge, imajte svoje mišljenje, ali nemojte na način na koji vam je naređeno da vređate druge i da sebe stavljate u jedan položaj koji je jako ružan.
Nadam se danas da će Ivica Dačić na ovom odboru, na koji ću i ja otići, reći pravu istinu. Nije važno da li je bio top, nije važno koje je to sredstvo bilo, ja znam da je 2022. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova uvezlo nekoliko tih topova, zato što su želeli da ih legalizuju kroz Zakon o policiji. Nisu legalizovani. Da li su u žandarmeriji, da li su u BIA-i, reći će nam možda Ivica Dačić. Ali, hajde da kažemo šta se desilo. Nemojmo da spinujemo da se ništa nije desilo. Nešto se desilo i građani su i svi mi smo dužni da znamo šta se to desilo.
Zato smatram da svi zaslužujemo jednu istinu, da svi zaslužujemo jednu ravnopravnu, nenasilnu borbu za bolje sutra. A ko će pobediti, biće izbori, kad budu bili, svi ćemo izaći na izbore i svi ćemo imati jednaku priliku i šansu da nešto promenimo i da pokažemo kome će građani dati svoju volju. Zato mogu samo da kažem da Srbija nije u subotu prošla mirno samo zato što policija nije reagovala, ne, svi smo dobro reagovali, i studenti su reagovali, i prisutni građani, i policija, uspeli su čak sve one ljude koji su bili negde na nekim mestima možda sa zadatkom spremni da krenu, nisu krenuli, zahvaljujući svima. Ovo je bila jedna zajednička pobeda građana Srbije, na šta svi treba da budemo ponosni. Kao neko ko dolazi iz rudarskog grada, samo ponoviću tu reč, a to je – srećno u budućnosti svima nama.