Zahvaljujem predsedniče. Pa evo danas još jedne potvrde ovaj da sam bio u pravu kada sam prošli put bio protiv organizacije javnih slušanja. Doduše, zahvaljujući tome što je uvršten u korekciju, takozvanu ovaj pozvanih, predlog kolege Pavlovića da bude pozvana i Ruska federacija, ostao sam uzdržan. Možda bih glasao i za da su bili pozvani sve ostale ambasade, uključujući i Ambasadu Republike Albanije, pošto mislim da bi ona mogla da veći doprinos u tim javnim raspravama i javnim slušanjima, nego što to mogu da urade ovaj Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i ostale. Ali dobro, mi smo naučili da čujemo da nam se ispriča i isporuči šta ko misli i onda ode zbog drugih obaveza.
Nije ništa novo, ali to je nešto na šta moramo da se naviknemo. Šta god da uradimo, ne valja. Možda bi bilo drugačije, možda bi bilo više poverenja u izborni sistem i izborni zakon i izborne rezultate ukoliko bi oni koji ne dobijaju na izborima onoliko koliko misle da im treba ili onoliko koliko su obećali svojim sponzorima, bili korektni barem u toj meri i svugde gde god su rezultati bili nesporni to priznali kao jednu apsolutno tačnu činjenicu koja se ne da preispitivati i jednostavno ovaj, ali to ne vredi. Možda bi bilo još lakše kad ste već pomenuli neke ranije zakone da je i Zakon o posebnom registru agenata stranog uticaja usvojena na vreme, verovatno bi i u Srbiji bila drugačija klima, ali tu smo gde jesmo. Meni je zadovoljstvo da mi razgovaramo o Predlogu zakona koje predlažu poslanici i na današnjoj sednici, obzirom da zakon tehnički ispunjava sve uslove, i ako ima stvari koje mi se ne sviđaju, ali to je moje pravo da reagujem amandmanski i da komentarišem sve neke stvari koje se ruge.
Ja ću na današnjoj sednici glasati za to da ovo ide u plenum kako bismo imali priliku da o tome tamo razgovaramo na odgovarajući način. Između ostalog, jedna od stvari koja je ostala od ranije nedefinisana. Znate davno kad su, kad je menjan Zakon o registraciji političkih partija, rečeno je da se skupljaju overeni potpisi i deset hiljada overenih potpisa da bi partije koje su registrovane postoje i rade došle u poziciju da ne moraju da skupljaju potpise za učešće na izborima od lokalnih do republičkih. Tako da mislim da je to nešto o čemu je trebalo razmišljati i jednostavno ovaj neka ostane kao tema o kojoj treba razmišljati u nekom budućem vremenu, jer nijedan zakon nije uklesan u kamen, osim zakon o dvanaest tablica ovaj i nepromenljiv za sva buduća vremena, već se prilagođava onome što odgovara U plenumu ne mogu podržati ovo i nećemo glasati ni ja ni moj kolega Bojan Torbica, samo iz jednog prostog razloga zato što ovo jeste u skladu sa preporukama ODIH- ra. Nama ODIHR ništa ne znači, ni OEBS ni OECD, ni Evropska unija, niti bilo ko drugi.
Ali ovde ja lično moram da kažem da sam zadovoljan onim što je kolega Petrašinović stavio na papir i da su ovo stvari koje znače ozbiljan boljitak kada su u pitanju izborni uslovi u Republici Srbiji i koji treba da vode ka tome očigledno u nekom sledećem koraku, osim možda ovog razmišljanja da registrovane partije ne treba da uopšte prikupljaju potpiseErm, potpise, za razliku od grupa građana, da jednom napravimo vrlo jasnu distinkciju između registrovanih političkih partija, koje imaju ogromne obaveze, za razliku od udruženja građana koji nemaju nikakve obaveze, maltene, kad je u pitanju i zakon o sprečavanju korupcije i svi neki drugi zakoni. Iako smo u međuvremenu neke stvari korigovali, ali baš zbog onog uticaja, malignog uticaja i USAID-a preko nevladinog sektora nismo to do kraja implementirali na odgovarajući način da udruženja građana na odgovarajući način, odnosno grupe građana koji učestvuju na izborima postavimo u gotovo identičnu poziciju, barem dok traju izbori i posle izbora, koliko je nužno, kao i političke partije. Ali ovo očigledno sve treba da vodi ka jednoj potpunoj profesionalizaciji biračkih odbora, po mom mišljenju, koji treba da budu profesionalni, nad kojima će biti vršena rigorozna kontrola, ali koji će u onom svom osnovnom delu, erm, biti profesionalna tela u nekom budućem periodu i jednostavno ne ostavljati ni zrno prostora da li postoji nekakav propust u procedurama koje su sprovedene. Nisam siguran da li nije prestroga mera gubljenja, erm, sertifikata, da ga tako nazovem, ukoliko budu poništeni izbori na nekom biračkom mestu, jer hipotetički liči pomalo na kolektivno kažnjavanje, moram da, da priznam, ali, ovaj, kao stimulativno da kompletan birački odbor do kraja vodi računa o tome šta se i kako radi na biračkom mestu, ovaj, i da tome posveti ozbiljnu pažnju. Tako da to vaganje, kolega mogu da razumem u potpunosti.
Nisam čak ni sam dovoljno, ovaj, kompetentan da mogu da kažem šta bih od te dve opcije, ovaj, pre, da li malo ublažiti ili, ili ostaviti kao meru takvu kakva, kakva jeste Umesto (pauza) da slušamo kako Vlada Srbije predlaže zakone koji ne valjaju ništa, koji su prepisani odavde i odande, evo sad kako poslanici glasaju na zvonce, kako poslanici ne rade ništa, sad slušamo danas priču kako poslanici treba da sede, primaju platu i ne rade svoj posao. Aman ljudi, dogovorite se više šta hoćete. Ja razumem da vi imate ozbiljan problem da napišete predlog zakona onakav kakav bi vama odgovarao, jer taj predlog zakona bi verovatno trebao da izgleda tako što će biti zabranjeno da na listi bude iko ko ima inicijale AV, pa onda recimo da može da bude bezimena lista, bez nosioca, bez naziva, onako prazna, pa će se popuniti posle toga kad se vidi da li je neko glasao za tu belu listu ili kako, već da se primenjuju koeficijenti puta deset, da se množe, ovaj, glasovi koje dobije opozicija, da se vlasti umanjuje za sto, ili što bi rekli klinci onako kad igraju na male goliće, kaže, hajde dam ti devet fora, igramo do deset. Vama ni to ne bi pomoglo da dođete na vlast. Prema tome, ovo sve što slušamo i slušaćemo, verovatno kroz plenum ovih dana je samo, erm, artiljerijska priprema za pravdanje budućeg neuspeha na izborima, kad god da budu bili raspisani, a da li će biti u junu, septembru, decembru ili decembru dvadeset i sedme godine potpuno je irelevantno Znači, ovo je jednostavno nešto što ni građani Republike Srbije upravo zbog te, erm, lenjosti neće da, da, ovaj, više tolerišu.
I kolega Mrdiću, valjda je i vama jasno da niko od njih nije predlagao ni pokušavao da predloži da nešto ide na javno slušanje. E bože, da su pomislili da organizuju javnu raspravu, iako ja ne vidim načina formalnopravnog za organizaciju javne rasprave kad je, ovaj, predlagač zakona poslanik. Ali dobro, možda se može preširoko tumačiti pa doći do toga. Znate zašto? Jer onda bi, ovaj, izuzev jednog dela zakona koji imaju i smisla i sadržine i mogu se smatrati podlogom o kojoj treba raspravljati, onda oni koji dođu na ta javna slušanja i javnost, pa onda i one nevladine organizacije koje je finansirao USAID, sad finansiraju pod drugim linijama, shvatio da su na tom papiru napisane samo nebuloze koje se ne bi smele nazvati ni, ni, ni podsetnikom za mogući nacrt zakona, a kamoli zakonskim tekstom.
Tako da je mnogo lakše ovde izdeklamovati šta ti padne na pamet, pripremiti teren za to što ćeš unapred izgubiti izbore, okriviti nekog drugog, a to što, da se jao za trenutak vratim ponovo na, na onu radnu grupu koja je stvarno, erm, dozvolila da pogotovo opozicija da ima gareće uši nakače ove tri nevladine organizacije, jer su se kleli u CRTU i CESID i njihove predloge i držali se k'o pijani plota Nekih danas nema u parlamentu da rade zbog toga, a ovi su ih prodali na keca, ako to tako moram da kažem, onog trenutka kad su shvatili da su za sebe rezervisali mesta u Komisiji za ispitivanje biračkog spiska i vođenje računa o biračkom spisku. E sad, da li su im to gazde naredile, da li su se instalirali međusobno, nije ni važno. Tog trenutka je svih onih deset, jedanaest predloga o kojima steDa. Vi lupali glavu, mučili se, ekipa oko vas koja je pomagala i svi ostali ovaj postalo nebitno, jer suština svega onoga je bilo tri tri tri, pet tri dva, postalo je nevažno kad su dobili zeleno svetlo da će Crta i Cesic biti deo te komisije, a za opoziciju, a i za građane Srbije njih uostalom nikad nizašta nije ni bilo briga. I još nešto.
Srbija neće biti kažnjena ni sa čim, jer Srbiju ne može niko da kažnjava i to je jako bezobrazno na taj način komentarisati. Što se mene tiče kudikamo, ovaj boljeg i lepog života, da nikakvog dodira više sa Evropskom Unijom nema. Hvala.